Ankara želi bolje uvjete kupnje ruskih sustava S-400 – Posao postaje upitan

Nakon iznenadnog priopćenja da će Rusija, Turskoj prodati sustave protuzračne obrane S-400, Ankara je neočekivano predložila dodatne izmjene ugovora. Naime, Turska inzistira na prijenosu tajnih tehnologija i zajedničkoj proizvodnji S-400 na turskom teritoriju, izjavio je jučer ministar vanjskih poslova zemlje Mevlüt Cavusoglu .

“U tom smislu nismo zaprimili negativne službene obavijesti. Sam ruski predsjednik Vladimir Putin nam je rekao da možemo poduzeti zajedničke korake za zajedničku proizvodnju sustava. Ako Rusi ne donesu pozitivnu odluku o ovom pitanju, onda ćemo sklopiti sporazum s drugom zemljom“, rekao je Cavusoglu u intervjuu za list Akşam.

Ova izjava izgleda gotovo kao ucjena, jer je ”druga zemlja” s kojom bi Turska mogla sklopiti posao, ako  se Rusija pokaže tvrdoglavost, Sjedinjene Američke Države.

Daily Sabah je 8. listopada, pozivajući se na izvor u turskoj vladi, naveo kako je Turska, unatoč sporazumu o isporuci ruskog S-400, još uvijek zainteresirana za kupnju sustava proturaketne obrane ”Patriot”. Ono što je karakteristično u ovom slučaju za Ankaru je da je ključni uvjet za dovršetak posla “transfer tehnologije i zajednička proizvodnja”.

Ranije je i potpredsjednik Republikanske narodne stranke Turske, Ozturk Yilmaz, također rekao ali ne ulazeći u detalje, ”kako je prije dva ili tri tjedna Ankara s Washingtonom pregovarala o nabavi obrambenih sustava”.

Ovo nije prvi put da se Ankara u sklapanju ugovora u oružju fokusira na prijenos tehnologije. 2013. godine je Turska objavila natječaj za nabavu sustava protuzračne obrane u vrijednosti od 4 milijarde dolara. Na natječaju je pobijedila kineska korporacija CPMIEC, koja ne samo da smanjila cijenu ugovora za sustav HQ-9 na 3,44 milijarde dolara, nego je pristala prenijeti tajne podatke o proizvodnji. Ugovor iz 2013. godine je razbjesnio je Sjedinjene Američke Države, ali čvrst sporazum s Kinom nikada nije potpisan.

Ankara 2015. otkazuje ugovor jer je kineska strana, unatoč preliminarnom ugovoru na natječaju, odbila uskladiti svoju tehnologiju s Turskom. Osim toga, CPMIEC je pod sankcijama Washingtona, jer je navodno isporučio oružje Siriji i Iranu, čime je prekršio embargo.

Moskva se tada na natječaj prijavila sa sustavom ”Antej 2500”, a posao nije dobila ”iz političkih razloga”.

Ugovor za isporuku četiri bataljuna sustava S-400 za više od 2 milijarde dolara je bio rezultat političkog dogovora na najvišoj razini između predsjednika Vladimira Putina i Recepa Tayyipa Erdogana. No, stručnjaci su od samog početka istaknuli da potpisani sporazum sadrži veliki “tehnološki problem”.

Turska je od početka očekivala uspostavljanje proizvodnje sustava S-400 na svom teritoriju, uz visok stupanj autonomije, ali su se ruske obavještajne  službe čvrsto usprotivile ovakvoj vrsti posla.

Vojni i obavještajni krugovi su rekli da je  neprikladno zemlji članici NATO pakta dati pristup prijenosu tehnologije, budući da se time izravno utječe na pitanja nacionalne sigurnosti Rusije.

Što stoji iza oštre izjave Ankare i je li Turska raskinula ugovor o kupnji sustava S-400, ako ima Rusija odbije prenijeti tehnologiju?

Član Stručnog vijeća vojno-industrijskog povjerenstva Ruske Federacije, pukovnik Viktor Murahovski, kaže kako je ugovor s Turskom sklopljen i Rusija ga počinje provoditi, te da je siguran da će biti dovršen.

”Ali bez ikakvih promjena, jer Ankara želi primiti ruske raketne sustave protuzračne obrane u najkraćem mogućem roku. No, postoji dodatna točka i sporazum za isporuku S-400 uključuje transakciju za prijenos dijela proizvodnje dijelova i agregata sustava na područje Turske. Takav posao je pripreman dugo vremena i potrebno je definirati točan popis tehnologija koje se prenose u Tursku, te popis komponenti i materijala kojima će tursku stranu opskrbljivati Rusija i na kraju napraviti popis turskih tvrtki koje bi se bavile proizvodnjom”, rekao je Murahovski.

Kao što pokazuje praksa, sve može biti spremno za nekoliko mjeseci i to nije dio ugovora za isporuke sustava S-400, nego je dio općeg sporazuma između Moskve i Ankare.

Zašto je Mevlüt Cavusoglu dao ovako oštre izjave, teško je procijeniti. Možda su njegove riječi pogrešno protumačene od strane lista Akşam.

No, ako je turski ministar imao na umu promijeniti ugovor, to je ionako nemoguće, jer ako se ne odradi dio posla u kojem se točno precizira koje tehnologije i kojim tvrtkama se ustupaju, onda neće biti nikakvog ugovora.

Nitko nikada nije ni rekao da je sporazum o prijenosu bio potpisan istovremeno s ugovorom. Turska je prva potpisala ugovor, jer želim dobiti sustave S-400 što je prije moguće. No, proces proizvodnje tih sustava traje više od godinu dana.

Što se tiče ruske sigurnosti, tu su stvari jasne. Za ove poslove se brinu posebna tijela Ministarstva obrane i Federalna služba za tehničku kontrolu izvoza, koja je odgovorna i za sigurnost zemlje, a bez zelenog svijetla ovih tijela se ne može prenositi tehnologija Turskoj. Ako je riječ o sustavima S-400, oni imaju tisuće, ako ne desetke tisuća tehnologija. Koje su one za koje je dozvoljen prijenos, a koje nisu?

Na primjer, stav Rusije je da nikada nikome nećemo prenijeti sustav prepoznavanja “svog stranca”, odnosno prijateljskog cilja. Postoji i niz drugih tehnologija za koje je jasno propisano da ih nikada nitko ne može dobiti.

Ali postoje i druge tehnologije, kao što je sustav autonomnog napajanja na terenu, dizajn šasije, održavanje i popravak sustava, koje se bez problema mogu ustupiti.

Turska nije jedina koja traži prijenos tehnologije u ugovorima o prodaji oružja. Indija je, na primjer, još čvršća po tom pitanju i  prema indijskom zakonu ako ugovor vrijedi više od 60 milijuna dolara, prijenos tehnologije i proizvodnje u Indiji mora biti barem 30% posla.

Indija zahvaljujući takvoj shemi sastavlja ruske tenkove i zrakoplove i ta je suradnja u vojno-tehničkom smislu značajno unaprijedila New Delhi.

No, sada se otkriva da je Turska, unatoč sporazumu o isporukama sustava S-400, zainteresirana za kupnju američkih sustava ”Patriot” i kao da ovim manevrom između Rusije i Sjedinjenih Država želi ucjenjivati obje strane?

S druge strane, to je uobičajeno u sklapanju ovakvih poslova, kao što je bilo s dugogodišnjim pregovorima s Indijom, koje je jednom kupovala rusko napredno oružje, onda se odlučivala za francusko ili američko, pa se opet vraćala na rusko, sve dok u poslu nije ostvarila najbolje uvjete za sebe.

Treba razumjeti da ne postoji međunarodno tržište oružja u klasičnom smislu. Ovo tržište je pravo bojno polje, na kojem se koriste sve metode, uključujući i trikove s nejasnim izjavama. S ove bi točke gledišta trebalo reagirati na glasne izjave koje stižu iz Ankare.

Za sada je jasno da je Turska 12. rujna zaključila ugovor o kupnji, a, Cavusoglu je najavio da Ankara mijenja uvjete i da će kupiti S-400 samo ako ih Rusija i Turska budu proizvodili zajedno.

Cavusoglu dobro zna da se veći dio tehnologija proizvodnje S-400 ne može predati Turcima, jer su ti podaci državna tajna. Pomoćnik ruskog predsjednika za vojna pitana Vadim Kožin naglasio je kako nema rasprave o  prijenosu tehnologije u Tursku.

Iako je turski ministar najavio da će u tom slučaju Ankara tražiti ”drugu zemlju”, stručnjaci vjeruju da Turska najvjerojatnije neće tražiti druge sustave.

Kupnja sustava S-400 od strane Turske je bila je vrlo bolna za Amerikance, a nakon Erdogana sličan posao želi zaključiti i saudijski kralj Salman.

No, odmah nakon razgovora kralja Salmana s Putinom o ovom pitanju, američki State Department je Saudijcima odlučio prodati američki sustav proturaketne obrane THAAD. Zanimljivo je da prije posjete saudijskog monarha Moskvi Washington nije bio osobito zainteresiran za prodaju tog oružja Rijadu.

Na isti način će se SAD ponašati i s  Turskom i očekuje se da će Washington Ankari ponuditi sustave ”Patriot”. Ali i ovdje imamo slučaj u kojem su Amerikanci su odbili prodati sustave “Patriot” Turcima, što je i potaknulo Ankaru na posao sa S-400.

Nakon izjave ministra Cavusoglua su se u medijima pojavile glasina da je posao s Rusijom  sklopljen samo kako bi Turska dobila sustave ”Patriot” po nižoj cijeni, ali i da će za odustajanje od posla s Moskvom od Washingtona tražiti izručenje klerika Fethullaha Gülena, koji živi u Sjedinjenim Državama i kojeg smatra za organizatora propalog vojnog udara.

Navodno su Cavusoglu ili Erdogan dobili informacije da bi Donald Trump mogao smanjiti cijenu sustava “Patriot” barem za trećinu. No, dio ruskih stručnjaka, kao profesor Akademije vojnih znanosti Anatolij Ciganjuk, smatra da se nakon svega sporazum s Turskom neće održati.

”Nakon izjave Cavusoglua, koju smatram uvredljivom za našu zemlju, sumnjam da će se posao sa sustavima S-400 održati. Čak i ako se održi, malo je vjerojatno da će biti u skladu s uvjetima koje je izvorno postavila Rusija i na temelju kojih je Turska pristala surađivati. Iskreno, kada sam prvi put čuo da Turska želi kupiti naše S-400, nisam mogao vjerovati. Kako to da zemlja članica NATO pakta kupuje takve sustave iz Rusije? To bi bilo kao da je neka zemlja bivšeg Varšavskog ugovora sklopila sporazume sa Sovjetskim Savezom i prebacila se na standarde oružja NATO pakta”, rekao je Anatolij Ciganjuk.