The Economist: Internet i društvene mreže ugrožavaju demokraciju

Britanski časopis The Economist, glasnogovornik globalnog neoliberalizma kojeg kontrolira obitelj Rothschild, oštro je napao internet i društvene mreže.

“Ugrožavaju li društvene mreže demokraciju?”, naslov je teksta kojeg je objavio The Economist.

Časopis u određenom obliku optužuje Facebook, Google i Twitter da štete interesima plutokratskog globalnog neoliberalizma i optužuje društvene mreže, “jer su dizajnirane da štite navedenu politiku s dobrim informacijama i da eliminiraju predrasude i laži”.

Općepoznato je da časopis The Economist nema nikakvih predrasuda kada se objavljuju vijesti koje će štititi anglosaksonske i izraelske interese. Uostalom, poznato je da “prestižni” časopis ima zadaću da dezinformira javnost i tjera vodu na mlin neoliberalnog svjetskog poretka s “univerzalnim” liberalno-demokratskim vrijednostima.

The Economist je neka vrsta Biblije vrha financijske globalističke elite, a sada komentira kako se “nešto jako loše se dogodilo” i tvrdi “da će bez pristojnih informacija, bez civilizacije i mira društva sve razlike rješavati silom”.

U uvodniku se zaključuje kako nasuprot lažima koje su ranije slobodno širili anglosaksonski i mediji iz Izraela, koji su uspijevali nametnuti svoj način razmišljanja i njihovu jednostranu propagandu, odjednom nastaje nova misao.

Sve je počelo kada su se u internetski prostor i društvene mreže, osobito Google, Apple, Facebook, Amazon i Twitter, infiltrirali lobiji drugačijih stavova i koji se usude reći istinu i da globalni plutokratski oblik neoliberalizma donosi korist samo za 1% ljudi zapadnog svijeta.

Ovi lobiji, što bi mogli biti svi mi, predstavljaju preostalih 99% stanovništva koje izražava svoju ljutnju  bez okolišanja i u realnom vremenu.

Može izgledati banalno, jer je većinu masovnih medija kontrolira upravo pod nadzorom ovih 1%, kojih ostatak od 99% nemilosrdno napada na internetu i na društvenim mrežama, budući da su im nadohvat ruke i mogu reći bilo što i bilo gdje, te osporavaju ciničnu verziju “istine” o dobru i zlu, prema kojoj je globalistička elita dobra i brine za opstanak čovječanstva i planete, a svi ostali su “zli”.

Usred globalnog kaosa, uzrokovanog padom Sjedinjenih Država, nezaustavljivim rastom Kine i vojnim preporodom Rusije, časopis podsjeća da su, ne tako davno, društvene mreže i mediji ispunjavali obećanje da će štititi opisanu politiku, širiti istinite vijesti i činjenice i omogućiti komunikaciju bez napora kako bi dobrim ljudima pomoglo da eliminiraju korupciju, fanatizam i suzbiju laži”.

Nevjerojatno je slušati priče o “korupciji” od strane majstora financijske i monetarne špekulacije.

Živimo u tmurnim vremenima postistine i propagande u kojima se svakodnevno bombardiranje “dokazima” iz skandala “Russiagate” i navodnog miješanja Kremlja u američke i izbore u Europi pretvorilo u rat. Svi veliki mediji Zapad to čine i to rade javno.

Paradoks je što su internet i društvene medijske platforme izum Pentagona i je li moguće da Rusija sada kontrolira platforme koje su vlasništvo američkih stratega?

The Economist je u to uvjeren i ne ostavlja ni najmanju mogućnost da ljudi pišu to što pišu jer u to vjeruju, jer to vide i žive. Nisu dio nikakvih tajnih “proruskih lobija” koji su zagospodarili internetom i društvenim mrežama.

Činjenica je da je skandal “Russiagate” izmišljen da se spriječi bilo kakvo približavanje Donalda Trumpa i Vladimira Putina. To se vidjelo i tijekom nedavnih kratkih susreta dvojice predsjednika u Aziji, koji su protokolom bili zabranjeni, gdje su Trump i Putin iskoristili svaku sekundu, svaku priliku da razmjene stavove o važnim svjetskim pitanjima.

The Economist tvrdi i da se na internetu i društvenim mrežama “širi otrov, koji su postali katalizatori ruskih dezinformacija”.

“Rusi dolaze“, tvrdi The Economist i opsesivno širi slogan Hladnog rata. U tu svrhu se koristi širenjem laži i uvredama na račun svih nas. Na uvredljiv način se komentiraju rezultati svih izbora koji nisu u skladu s agendom Rothschilda i globalističke elite.

Sve suprotno njihovom interesu je frakcionaštvo, populizam, podrivanje demokracije, ljudskih sloboda i prava koja nam jamči neoliberalno društvo.

Jasno je da je The Ekonomist zamijenio interese plutokratske oligarhije, koju ovaj časopis predstavlja kao nijedan drugi, s mišljenjima koja su za vladare svijeta odjednom postala opasan protuotrov.

Kako tehnologija napreduje, a ljudi se, napuštajući Google, Facebook i Twitter, mogu okupiti i na drugim platformama i razmjenjivati mišljenja, čak i da ugase društvene mreže koje su njihovo vlasništvo neće se postići ništa. Vremena jednoumlja su zauvijek prošla i uzalud sve tvrdnje da “društvene mreže ugrožavaju demokraciju”. Upravo suprotno, alat koji je osmišljen za nadzor stanovništva, kontrolu političkih stavova i potrošačkih navika ljudi bi na kraju mogao ubrzati uspostavu stvarne demokracije. Put je dug, ali ovo treba imati na umu.