I slagati treba znati

Ne znam čini li nam se to samo tako ili je ovo vrijeme u kome živimo vrijeme laži više nego i jedno prije? Ili su sada samo mogućnosti za slagati mnogo povoljnije? Ne znam ni jesu li rezultati sada uspješniji za lažove nego nekada?

Ali znam da se gotovo svakodnevno pitam kako je moguće da ljudi na tako ozbiljnim pozicijama toliko lažu? Kako je moguće da lažu tako traljavo, providno da ih i dijete može pročitati, i kako je moguće da toliko ljudi nasjeda na tako providne laži? Teško je objasniti taj fenomen.

Evo, ovih dana čujemo prvo izjavu s američke strane kako je „međunarodna koalicija na čelu s SAD“ porazila ISIL, a ne „Rusi i režimske snage“. Danas to ponavljaju i Francuzi i očito je da će to od sada ponoviti mnogi i pokušati prikazati kao „pravu istinu“. Otpada sva logika po kojoj i oni koji nisu detaljnije upućeni u događaje mogu lako spoznati istinu. Mnogi ljudi, uglavnom oni koji bi željeli da je istina onakva kakvom je predstavljaju u ovom slučaju Amerikanci i Francuzi, vjerovat će ono što žele. Oni neće postavljati pitanja: Kako to da je ISIL munjevito napredovao na terenu dok su ga „napadale“ „međunarodna koalicija i SAD“, a počeo gubiti kad su se uključili Rusi? Otkud ISIL-u naoružanje njihovih „neprijatelja“ iz „međunarodne koalicije“ i zašto su Amerikanci onoliko kukali kad su Rusi i „režimske snage“ „napadale“ Aleppo? Kako to da je Obama nebrojeno puta ponovio kako Asad mora otići, a sad ispada da su se borili na istoj strani? Slična pitanja bi se mogla postavljati u nedogled i sve bi postalo jasno kao na dlanu. Istina je, sve više je ljudi koji i postavljaju ovakva pitanja i zato se vodi sve oštrija borba za ograničenja sloboda izražavanja, pogotovo u malim, nerežimskim medijima.

Pitanje je do koje mjere je moguće ovako očigledno lagati, a da se to ne pretvori u bumerang koji će se vratiti i napraviti svom autoru veću štetu nego korist. Za pretpostaviti je da će to biti do onog trena kada broj ljudi koji ne vjeruju u ovakve laži premaši broj onih koji vjeruju. Čini se da svojom bahatošću i podcjenjivanjem „raje“ tvorci ovakvih laži sve više rade u korist svoje štete. I za slagati treba znanja, vještine, takta; osjećaja za mjeru, trenutak i način. To je kao začin jelu – u malim količinama, čini ga ukusnijim, a u većim može ga učiniti čak i potpuno nejestivim. Upravo ove nove „istine“ o sirijskom ratu kod mnogih slušatelja i čitatelja su bile pretjerano začinjavanje jela i nagnale ih da odbace ne samo ovu „istinu“, nego će ubuduće „puhati i na hladno“ i teže prihvaćati i nesumnjive činjenice koje navode pomenuti izvori. Pitanje je samo kad će broj onih koji su „pročitali“ lažove premašiti one koji im vjeruju, a onda – eto bumeranga!