Habertürk: “S ruskim sustavima S-400 u Tursku dolazi i ruska vojna baza”

U ugovoru za isporuku sustava protuzračne rakete S-400 Turskoj bi mogla biti i uspostava ruske vojne baze u Turskoj.

Kao što je ranije rekao čelnik Rosteka, Sergej Čemezov, prije nego što sustavi S-400 budu raspoređeni u Turskoj, Ankara će potpisati sporazum o vojno-tehničkoj suradnji s Rusijom. U skladu s ovim sporazumom Rusija prije prijenosa S-400 može zatražiti bazu u Turskoj i tamo rasporediti svoj kontingent, piše turski Habertürk.

Tijekom posjete ruskog predsjednika, Vladimira Putina Ankari je postignut značajan napredak u kupnji sustava S-400. Kako piše turski list, Rusija je zainteresirana za jamčenje sigurnosti zračnog prostora nad osovinom Krimu – Crno more – Turske – Sirija, čime bi ojačala i integrirala strateški položaj na Bliskom istoku.

Polazeći od toga, Rusija je spremna Turskoj isporučiti četiri diviziona S-400, a ruska vojska bi trebala biti stacionirana na mjestima gdje bi se rasporedili sustavi. Očekivani radni vijek i ostali detalji bit će navedeni u ugovoru.

Isporuke sustava Turskoj pokušava spriječiti američko Središnje zapovjedništvo, ali Turska još ne vidi rezultate dogovora o prekidu suradnje Pentagona sa sirijskim Kurdima i YPG milicijama na sjeveru Sirije, što dovodi do stalnih prijepora između Ankare i Washingtona.

Američko Središnje zapovjedništvo s jedne strane pruža značajnu zračnu podršku YPG snagama u Siriji i podržava sirijske Kurde s tehničkim i obavještajnim djelatnostima koje, po mišljenju Ankare, ugrožavaju nacionalnu sigurnost Turske.

Sva raspoloživa oprema, obavještajnu i tehničku podršku SAD šalju preko čelnika Kurdistanske radničke stranke (PKK), a YPG je njen sirijski ogranak, piše Habertürk.

Treba napomenuti da informacije koje širi Habertürk nisu pouzdane. U stvari, turski list citira bivšeg zapovjednika SDF snaga, koji je u Turskoj za medija izjavio kako je svjedočio sastancima američkih visokih zapovjednika i PKK vođa u jugoistočnoj Turskoj i da je sva pomoć YPG milicijama dogovorena tamo, što je vjerojatno istina.

Međutim, kada je u pitanju ruska vojna baza u Turskoj, Habertürk pokušava predvidjeti vojne i političke posljedice provedbe sporazuma s isporukama sustava S-400. Rusko vojno osoblje će sigurno biti prisutno na teritoriju Turske i na mjestu raspoređivanja ovih sustava, ako budu isporučeni, kako je rečeno. Ali je vojna baza ipak puno veća razina vojno-tehničke suradnje, da ne govorimo da jedna zemlja članica NATO pakta prepušta čuvanje zračnog prostora od Krima do Sirije ruskoj vojsci.

Ruska i turska transakcija oko isporuke sustava S-400 je u fazi praktične provedbe. Na primjer, nedavno su se stranke dogovorile o financijskom dijelu pitanja i uvjetima ruskog kredita za kupnju sustava od strane Turske. Prema Ministarstvu obrane Turske, prva isporuka sustava S-400 se očekuje 2019. godine.

Što se tiče argumenata Habertürka o “preliminarnom” izgledu ruske vojne baze u Turskoj, oni su vrlo upitni. Turska ostaje članica NATO pakta, sa svim trenutnim poteškoćama u odnosima sa Sjedinjenim Državama i europskim zemljama i neće izaći iz saveza.

Ruska vojna baza na turskom teritoriju i članstvo Ankare u NATO paktu su apsolutno nespojivi.

Turska ima niz ozbiljnih optužbi na račun Sjedinjenih Američkih Država o Siriji, prvenstveno o kurdskom pitanju. Glavni razlog za sporazum s Rusijom je naglašavanje tog nezadovoljstva. No, ako bi Turska pristala da bude domaćin ruskoj vojnoj bazi, ma kakva ona bila,  to bi dovelo do eskalacije sukoba između Turske i Sjedinjenih Američkih Država, kojeg bi na bliskoistočnom boku NATO pakta bilo teško riješiti, barem u dogledno vrijeme.

Prodaja sustava S-400 ili bilo koje druge vojne opreme ne podrazumijeva obveze strana u sporazumu o uspostavi vojne baze. To se rješava na drugačiji način, kao što je vio slučaj sa Sirijom, Iranom i korištenjem zrakoplovne gaze Hamadan, Egiptom ili Venezuelom. Naravno, očekuje se dolazak ruskih vojnih stručnjaka u Tursku, koji će doći s isporučenim sustavima. Ali to nije “stvaranje vojne baze”, kako piše Habertürk.

Drugi problem je što ovim napisima neki turski mediji pokušavaju dodatno iritirati američkog saveznika Turske, kako bi Erdogan kasnije lakše ucjenjivao ​​SAD, prije svega oko kurdskog pitanja. No, do sada smo se uvjerili da, kada je Erdogan u pitanju, ništa nije nemoguće. Pitanje je samo bi li i sama Rusija pristala na “stvaranje vojne baze” na teritoriju kojeg SAD smatra svojom sferom interesa? Najvjerojatnije ne.