U odnosima Moskve i Ankare je očigledno razbijena ravnoteža, jer Moskva dominira, piše Deniz Zeyrek, kolumnist lista Hürriyet Daily News. Prema njegovu mišljenju, Turska je postala tržište za ruske resurse, dok na drugoj strani turski investitori imaju poteškoća u Rusiji, a ruske turističke agencije nameću niske cijene. Po mišljenju Zeyreka, Ankara u ovakvoj situaciji ne bi smjela zaboraviti na svoje veze sa Sjedinjenim Državama.
“Turska se previše oslanja na Rusiju. Prije svega, treba napomenuti da dobra ravnoteža i razvoj tursko-ruskih odnosa definitivno odgovara interesima obiju zemalja. I ne slažem se s mišljenjem da je razvoj bilateralnih veza s Moskvom apsolutno pogrešan”, ističe turski novinar.
“Međutim, Ankara u vezama s Rusijom polako dolazi do situacije u kojoj je superiornost Moskve očita i ruska strana dominira u ovim odnosima. Najvažnija točka ovdje je da ruska strana na Tursku gleda kao na tržište, gdje Moskva prodaje svoju naftu, plin, nuklearnu energiju, kao i sustave S-400 i zarađuje milijarde dolara. Osim toga, Rusija kao adut koristi napetosti u odnosima Turske s Europskom unijom i Sjedinjenim Državama”, nastavlja Deniz Zeyrek.
“U međuvremenu i dalje čujemo vijesti o teškoćama s kojima se suočavaju turskih investitori u Rusiji, odnosu prema turskim državljanima na granici pri ulasku na ruski teritorij, visokim troškovima viza, kao i problemima s kojima se suočavaju poduzeća koja izvoze robu u Rusiju. Često možete čuti izjavu da su ruski turisti glavna podrška turističkom sektoru u Turskoj. Međutim, vrlo niske cijene koje određuju ruske turističke agencije turskom turizmu ne ostavljaju poseban prostor za manevar”, žali se turski novinar.
“Moskva po pitanju Sirije, iako je na susretima u Sočiju i Astani stvoren dojam suradnji s Turskom, posljednjih nekoliko godina sve više djeluje u interesu sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada”, nastavlja Deniz Zeyrek, ali zaboravlja da je “dozirano zatopljavanje” u odnosima između Rusije i Turske vezano upravo za aktivnosti Ankare u Siriji.
“Dugo sam se zalagao da Turska ne prekine svoje veze sa Sjedinjenim Državama u Siriji i da ne stavi sva jaja u ruski košaru”, piše kolumnist Hürriyeta
“Turska bi u Siriji trebala voditi strategiju koja bi odgovarala stvarnom stanju i otvoriti prostor za suradnju sa svim zemljama koje se bave ovim pitanjem. Inače će Turska biti zarobljena između Rusije i Sjedinjenih Država”, zaključuje Deniz Zeyrek.
Turski novinar je samo djelomično u pravu, posebice u dijelu kojem spominje dobar dio ograničenja koja je Moskva zadržala za Tursku, bez obzira na sve veće zbližavanje i velike projekte koje Rusija gradi u Turskoj.
Analitičari su ranije prepoznali postupno popuštanje Kremlja i svaki ustupak se veže za popuštanje Ankare u stavu o sirijskom pitanju. S druge strane, Ankara i Washington ne mogu podići razinu suradnje sve dok SAD stoje iza sirijskih Kurda i YPG snaga, koje Ankara smatra ogrankom Kurdistanske radničke partije koja djeluje u Turskoj.
Međutim, suradnja Rusije i Turske nije uopće loša, bez obzira na sve probleme o kojima govori Zeyrek. Dvije zemlje koje su bile na rubu sukoba su danas partneri u brojnim projektima i rješavaju regionalne probleme, počevši od Sirije, ali i Nagorno Karbaha i sukoba između Armenije i Azerbejdžana, do sklapanja ugovora povoljnih za Tursku, prije svega o isporuci sustava S-400.
Rusija i Turska su potpisali kreditni ugovor o isporukama S-400
Moskva i Ankara su potpisali su ugovor o zajmu o opskrbi Turske ruskim protuzrakoplovnim sustavima S-400, izvještava Euronews. Kao što je rekao generalni direktor ruske državne korporacije Rostek, Sergej Čemezov, turska strana je kupila četiri divizije sustava S-400 za 2,5 milijarde dolara.
Detalje o sporazumu je Čemezov dao u intervjuu za list Kommersant, što je potvrdio i sam direktor državne korporacije Rostek. Prema njegovim riječima, Turska kupuje kupuju četiri divizije sustava S-400 vrijednih 2,5 milijardi dolara. 45% tog iznosa će Turci platiti odmah, a preostalih 55% će posuditi u rubljama od ruske strane.
Prve isporuke trebaju početi u ožujku 2020. godine, jer će trebati vremena za osposobljavanje turskog osoblja za rukovanje i servisiranje sustava.
Glavni sporazum o ovoj prodaji su sklopili predsjednici dviju zemalja prošle jeseni. U rujnu ove godine je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan najavio provedbu sporazuma.
Turska je druga zemlja, nakon Kine, koja je potpisala ugovor za kupnju sustava S-400. Indija i Saudijska Arabija su također priopćili kako žele kupiti ove sustave.
Turska se odlučila na kupnju ovih sustava, a ne sustava “Patriot”, zbog povoljnijih uvjeta ugovora, ali i zbog dokazane učinkovitosti sustava S-400, dok je sustav “Patriot” nedavno bio predmet polemika, kada je obarajući balistički projektil nad zračnom lukom u Rijadu navodno pogodio samo odvojeno tijelo projektila, ali ne i bojevu glavu, koja je slučajno promašila cilj. Podsjetimo da se radilo o projektilu “Burkan-2”, što je modifikacija starih sovjetskih balističkih projektila R-17.
NYT: Patriot nije uspio oboriti jemenski projekti u Rijadu – Cilj je promašen slučajno
Ukidanje viznih ograničenja će zbližiti Tursku i SAD “na štetu Rusije”
Ranije ovog tjedna su mediji izvijestili da su Washington i Ankara ukinuli vizna ograničenja koja su nametnuta zbog pritvaranja od strane turskih vlasti djelatnika američke ambasade u Ankari. Dio analitičara smatra kako bi ova odluka mogla naštetiti Rusiji i dovesti do približavanja Sjedinjenih Država i Turske, a posljedica toga bi mogla biti pogoršanje situacije u Siriji.
SAD i Turska su ukinuli bilateralna vizna ograničenja i tako su Ankara i Washington završili sukob zbog pritvora turskog zaposlenika u američkom veleposlanstvu.
Uposlenik u američkom veleposlanstvu je uhićen u listopadu ove godine i optužen je za održavanje kontakata s američkim klerikom Fethullahom Gülenom. Prema Ankari, Gülen je glavni strateg i organizator propalog pokušaja vojnog udara prošle godine u Turskoj.
Zauzvrat je američka vlada pritvaranje nazvala neutemeljenim i suspendirala izdavanje američkih viza turskim državljanima. Nedugo potom, turska je strana odgovorila sličnim mjerama.
“Uzajamno ukidanje viznih ograničenja može dovesti do poboljšanja odnosa između Turske i Sjedinjenih Država. Ovo približavanje može biti na štetu Rusije i pogoršati situaciju u Siriji”, komentar je kojim je odluku Ankare i Washingtona popratio njemački Deutsche Wirtschafts Nachrichten.
No, kao i mnogi drugi, njemački list prešućuje glavnu temu i kamen spoticanja u odnosima tursko-američkim odnosima, a to je američka podrška sirijskim Kurdima.
Osim toga, sada se pojavio novi problem, Jeruzalem, kojeg je Bijela kuća priznala za glavni grad Izraela. S druge strane je Turska postala jedan od najžešćih pristaša Palestinaca i njihovog prava na državnost, s istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom države u granicama iz 1967.
Vladimir Putin je nedavno, povodom Međunarodnog dana solidarnosti s palestinskim narodom, poslao čestitku predsjedniku Palestinske samouprave Mahmudu Abbasu i podržao pravo palestinskog naroda na samoodređenje.
“Kao stalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i sudionik kvarteta međunarodnih posrednika na Bliskom istoku, Rusija ostaje pri stavu u kojem podržava legitimno pravo palestinskog naroda na samoodređenje. Mi smo za sveobuhvatno i pravedno rješenje na Bliskom istoku koje će se čvrsto temeljiti na međunarodnom pravu. Ovo rješenje bi trebalo dovesti do okončanja židovske okupacije arapskih teritorija koje je započelo 1967. i stvaranja neovisne palestinske države s glavnim gradom u Istočnom Jeruzalemu”, dio je poruke koju je lider Kremlja uputio Abbasu 29. studenog ove godine.
Iako je Deniz Zeyrek, kolumnist lista Hürriyet Daily News, djelomično u pravu u svojim tvrdnjama, za turskog novinara je čudno što je izgubio iz vida da na istoku ciljeve i interese zemalja i u nekih čelnika ne određuje uvijek kratkoročni interes. To nije zapadni svijet u kojem su novac i profit glavno mjerilo pri donošenju odluka. Naravno, to je također važno, ali ponekad nije presudno, što mnogi ne razumiju kada tumače bilateralne i multilateralne odnose istočnih zemalja, među kojima su, geografski i u svakom drugom smislu, Rusija i Turska, ma kako nam se njihovi odnosi činili kompliciranima i u korist jednih, a na štetu drugih, ovisno s koje ih točke gledišta promatramo.
Putin osudio židovsku okupaciju Palestine koja traje od 1967. i traži njen prestanak
Hehehe… reče Putin da će skupo platiti za oboreni avion – izgleda da je mislio bukvalno :))))
Ruska vojska će turskoj MOŽDA verovati kroz 100 godina a Putin Erdoganu kroz 200. Da li mu je žao što to neće doživeti :))))
I najbolji detalj: pročitao sam negde da ruske posade opslužuju sve pa i prodate sisteme S400 što bi značilo da će Rusi kontrolisati i tursko i saudijsko nebo – i još uzimaju debele pare :))))))))))))
Pokazite mi na karti svijeta dvije drzave medju kojima vladaju ISKRENI odnosi, pa da u Novu godinu udjemo jos tumorniji. Precesto se ljudi nadju u situaciji kada shvate da su godinama dijelili krevet sa neiskrenim partnerom, pa je malo iluzorno ocekivati iskrenost od ministarstva vanjskih poslova ciji se sastav bira medju najprefriganijim i blagoglagoljivim predstavnicima vlasti koji su istu prigrabili magarcenjem sirokih narodnih masa.
Ako vam je bas toliko stalo da staru godinu zakljucite sa nekim happy end-om, umjesto trazenja iskrenog MVP-a, radije se uputite u Alpe i potrazite onog svisca koji negdje u vrtoglavoj vukojebini iznad 2000 m pakira Milka cokolade. Dakako, kusati cete k****, ali cete se barem nadisati svjezega zraka. Sve najbolje vam zelim u jos jednoj rotaciji oko sunca.
Sustavi S-300 i S-400 novije generacije ne mogu rušiti Ruske avione, a Patrioti ne mogu rušiti nato avione, bar ne bez konkretnog reprogramiranja. Svi ti high-end strateški sustavi su uvijek u većoj ili manjoj mjeri pod kontrolom proizvođača.To u jednostavnom prijevodu znači da se Turska realno više boji napada od strane amera ili izrahella, negoli Rusije, i to je najznačajniji zaključak koji proizlazi iz ove kupovine.
ivo burazeru dugo nisam nista pametnije cuo oko navedeni pvo sistema . ustvari prava je istina da ti sistemi i ne mogu rusiti avione nego sluze za prodaju i uzimanje para drzavama . kad se malo bolje pogleda i rusija i amerika ne zele napasti zemlje koje posjeduju te sisteme . nego rusija demonstrira silu na cecenima i isilu dok je amerika malo konkretnija pa napada drzave sa starim pvo sistemima. kad su turci oborili ruski avion putin je zaprijetio pa je erdogan ponudio porodici poginulog pilota kucu na moru kao odgovor ali je porodica odbila . sretna vam svima nova godina
Turci nemaju izbora,europa ih nece,amerikanci im organizuju vojne udare…
s turcima se moze svasta ali samo jedno ne moze NE MOZE IM SE VJEROVATI
Kazališna predstava dva hazara.
a da li bi s-300 mogao 90-ih rušiti jna avione ruske proizvodnje?
ne mogu nikad biti iskreni jer Rusija ne smije vjerovati Erdoganu. Erdogan je kripto-hazar, lisica, premazan svim mastima, na jednoj strani kofol grmi protiv Izraela i kofol se zalaže za Palestince (nikakve koristi), a istovremeno na drugoj strani, je i dalje pouzdani saveznik SAD-a i Izraela. Nedavno je pokazao svoje pravo lice, kada je izjavio da je budućnost Sirije samo bez Asada i da je Asad zločinac i terorist koji je pobio milijun ljudi. Pametnom dosta.
Ovaj list Huryet, je pro-zapadni i pro-američki, u vlasnistvu koncerna Dogan Media Group, a 25% dionica ovog u firmi Dogan Media Group drži veliki njemački medijski koncern “Axel Springer Verlag”, vlasnik trač novina Bild i još puno drugih medija u Njemačkoj i Europi, između odstalih, i srpskog Blica.
Direktor “Axel Springer Verlag”,, Matthias Doepfner, je Bilderbergovac i sebe ponosno naziva “nežidovski cionist”.