Djeca su veliki „detektivi“

Dječak u kutiji, zatvoren, ptsd, stres, zlostavljanje
1 komentar

Nekada se samo začudimo kako je naše dijete čulo nešto što smo pričali, kad je u to vrijeme bilo tako zanijeto igrom ili je spavalo? I kako je sve moglo zapamtiti od riječi do riječi?

A onda se malo vratimo u svoje djetinjstvo i prisjetimo se da smo i mi, dok smo bili dijete, više puta tako saznali neke tajne. I kad bolje razmislimo, zaključimo kako djeca opažaju mnogo više i detaljnije nego što obično od njih očekujemo. Po nekim sitnicama djeca čak naslute šta će doći, naročito kad su u pitanju odnosi među roditeljima. Svaku svađu osjete i na svoj način je pokušavaju spriječiti ili ublažiti. Baš tad su gladni, ili ih nešto boli, ili im nešto treba pomoći…

Nedavno mi jedna prijateljica priča kako je u izbjeglištvu radila i živjela u jednoj kući gdje su se muž i žena povremeno svađali uz pravi lom u kući, a moja prijateljica bi, kad bi osjetila „oluju“ na brzinu pokupila njihovu trogodišnju kćerku i odvela je da na jezeru „hrane patkice“. Nakon dvadesetak godina, kad je ta djevojčica porasla i ponovo se srela s mojom prijateljicom, rekla joj je: „A je li ti misliš da ja onda nisam znala zašto si me naglo izvodila da hranimo patkice?“

Da, djeca sve opažaju i pamte. Sitnicu, koju ni sami ne vidimo, ona primijete i protumače je. Pamte i dobre i loše stvari i trenutke. I sve to na njima ostavlja traga – nešto ih ojača, nešto oslabi, nešto im promijeni životni put. Zato nikada ne zaboravimo da su i djeca ljudi. Istina, fizički slabiji i manji od odraslih, s manje znanja o životu. Ali nikako ne s manje ljudskosti .

Evo jednog mog opažanja detalja iz djetinjstva:

 

TATIN ŠEŠIR

Kad tata spusti
šešir na čelo,
bježim od kuće
negdje u selo!

Nešto je ljutit,
znam ja njega,
zato je pobjeć
preče od svega!

A kad ga nazad
zabacuje,
nešto razmišlja,
o nečem snuje.

Ja mu ni tada
ne prilazim,
da mu ne smetam –
to dobro da pazim!

Gužva li šešir,
to je već teže:
misli kako kraj
s krajem da veže!

Ali najčešće
on ga nakrivi,
a tad je, djeco,
užitak živi!

S nama se igra,
dopušta svašta
i sve nam greške
olako prašta.

Ne volim na svijetu
ništa živo
ko tatin šešir
malo nakrivo!

Djeca
Pretplatiti se
Obavijesti o
1 Komentar
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Mirko i Slavko
6 godine prije

Članci u ovoj rubrici su vrlo često detonator dobrog raspoloženja kod mene. Hvala na tome.

© 2024 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI