Euroazijska ekonomska unija i sankcije pomažu Rusiji da se riješi dolara

Procesu ubrzane dedolarizacije, što je izvorno plan Kine, pridružila se i Rusija i brojne druge zemlje. On je kao ideja najavljen u listopadu 2013. i do danas je globalna trgovina u američkim dolarima, zbog “savjeta” Pekinga “kako svijet ne može ovisiti o hirovima monetarne politike u Washingtonu”, pretrpjela velike štete. U tom kontekstu treba promatrati novi trend u Euroazijskoj ekonomskoj uniji, koja je u velikoj mjeri dedolarizirana i malo nedostaje da se potpuno riješi američke valute.

Tijekom proteklih šest godina u Euroazijskoj ekonomskoj uniji je znatno porasla trgovina u ruskim rubljama. To je, između ostalog,  bilo moguće i zbog zapadnih sankcija protiv Rusije, čiji su trgovinski partneri prešli na trgovinu u nacionalnim valutama i nije ih pogodila valutna kriza, kako se predviđalo. Ipak ovdje govorimo o tržištu pet zemalja, ukupne površine 20,23 milijuna kvadratnih kilometara sa 183 milijuna stanovnika, nominalni BDP ove zajednice se procjenjuje na 1470 milijardi dolara, dok je BDP mjeren paritetom kupovne moći iznosio 4000 milijardi dolara. Naravno, govorimo vrijednostima izraženim u dolarima, iako se većina trgovine i ulaganja provodi u nacionalnim valutama.

Podsjetimo, Euroazijska ekonomska unija Bjelorusije, Rusije i Kazahstana je zaživjela 1. siječnja 2015. Potom su Armenija i Kirgistan također odlučili biti njen dio, što ostavlja prostor za širenje i na druge postsovjetske republike u Središnjoj Aziji.

Od 1. siječnja 2012. tri zemlje postojeće Carinske unije rade na zajedničkom gospodarskom prostoru u kojem se stvaraju uvjeti za stabilan i učinkovit razvoj gospodarstava i podizanje životnog standarda zemalja članica. Sporazum o punoj integraciji je donesen 18. studenog 2011. i počeo se provoditi u srpnju 2012.

Nekoliko puta se razgovaralo o uvođenju jedinstvene valute unutar Euroazijske ekonomske unije, ali u tom smislu još nema pozitivne odluke. Zanimljivo, 6. prosinca 2012. Sjedinjene Američke Države govore o “rođenju novog globalnog konkurenta”, a ubrzo tadašnja državna tajnica Hillary Clinton izjavljuje “kako namjerava spriječiti stvaranje nove verzije Sovjetskog Saveza, koji će zaživjeti pod krinkom ekonomske integracije između Rusije, Bjelorusije i Kazahstana”. Izjava Hillary Clinton je bila izravna prijetnja suverenim državama, ali međunarodna zajednica na to uopće nije reagirala. Naravno SAD u tom smislu nisu uspjele učiniti ništa, a razlog je zato što se u pregovorima Rusije s Bjelorusijom i Kazahstanom uvijek izbjegavala politizacija integracijskog procesa.

Rusija nikada nije posebno naglašavala “politički” aspekt u stvaranju EEU, niti bilo kakvo “oživljavanje Sovjetskog Saveza”. Podatak kojeg je Hillary Clinton u to vrijeme slučajno ili namjerno zaboravila je da Bjelorusija i Kazahstan nikada nisu podržali mogućnost stvaranja jedinstvenog nadnacionalnog parlamenta, kao što je, na primjer, Europski parlament. Najviše o čemu se pregovaralo u ovom projektu je “Sporazum o međuparlamentarnoj suradnji”, koja je, iako pod drugim imenom, uvijek postojala.

Kada će dolar i euro konačno nestati iz transakcija među članicama EEU?

Onda SAD odlučuju kako zbog uplitanja u unutarnje prilike u Ukrajini i agresije na tu zemlju Rusiji treba uvesti sankcije, što dovodi do nagle dedolarizacije trgovine i mnogi se pitaju kada će dolar i euro konačno nestati iz transakcija između pet članica EEU?

Udio ruske rublje u strukturi deviznih sredstava plaćanja u Eurazijskoj ekonomskoj uniji  se u posljednjih šest godina s 56% povećao na 75%. Udio dolarskih transakcija se za isto razdoblje smanjio s 35% na 19%, navodi se u izvješću Centra za integracijske studije Euroazijske razvojne banke. Prema podacima, trgovina između zemalja EEU u rubljama je premašila 69 milijardi dolara, dolar se u trgovini koristio u iznosu od 18 milijardi dolara, a trgovina u eurima je u protuvrijednosti iznosila oko 5 milijardi dolara.

EEU obuhvaća Rusiju, Kazahstan, Bjelorusiju, Armeniju i Kirgistan. Korištenje nacionalnih valuta među zemljama EEU u međusobnim transakcijama pomaže poslovanju i smanjuju se valutni rizici, razne gospodarske i regulatorne prepreke. Osim toga, ovakva trgovina pomaže gospodarstvima EEU u jačanju makroekonomije i razvoju lokalnih financijskih tržišta.

Međutim, ako isključimo Rusiju, dolar ostaje dominantna valuta u plaćanju roba i usluga između država EEU. Dolarske transakcije između ostale četiri zemlje članice, ovisno o smjeru plaćanja, dosežu 50 do 80%.

No, to nije iznenađujuće. Prvo, rusko gospodarstvo u EEU je još uvijek najveće, pa je logično da dominira u trgovini. Drugo, ruska valuta je u usporedbi s valutama drugih članica najjača, a gospodarstva partnerskih zemalja su manje stabilna i imaju znatno veće valutne rizike. Drugo mjesto po jačini je kazahstanska “tenga”, dok je treća valuta s velikom maržom bjeloruska rublja.

Osim toga, kada je rublja devalvirala, Rusija je smanjila uvoz, ali je izvoz postao konkurentniji. Na području Euroazijske ekonomske unije je Rusija prvi izvoznik sirovina, strojeva i vojne opreme.

S obzirom na veliku udio ruskog izvoza u EEU, nije rijetkost da se rublja također koristi i kao sredstvo tajnih kreditiranja ruskih partnera.

Kineska “agresivnija” politika dedolarizacije je pokrenuta početkom 2014. godine, ali je još od 2011. ruska politika bila usmjerena na smanjenje ovisnosti o dolaru, a proces su ubrzale ekonomske sankcije koje su zapadne zemlje 2014. nametnule protiv Moskve.

Stoga interes za rublju kao valutu u zemljama EEU i dalje raste. Iako se posljedice valutne krize 2014. i 2015. još nisu prevladale, vjerojatnost njezina ponavljanja je u Rusiji gotovo nemoguća.

Široka istraživanja u pet zemalja pokazuju da više od polovice ispitanika očekuje daljnje jačanje uloge nacionalnih valuta u uzajamnim transakcijama. Samo 17,4% ih smatra da će njihova uloga biti smanjena.

Iako je teško predviđati stvari ovom metodom, ako udio rublje u transakcijama i dalje bude rastao istom brzinom, onda bi se 2023. do 2025. zemlje Euroazijske ekonomske unije teoretski mogle potpuno prebaciti na trgovinu u rubljama, barem s Rusijom.

Hoće li dolar i euro nestati iz izračuna u transakcijama unutar EEU ovisit će prije svega o stabilnosti ekonomije u Rusiji i drugim zemljama o Euroazijske ekonomske unije. Drugi važan čimbenik je politika zapadnih sankcija protiv Rusije. Što sankcije budu strože i budu li se produživale, to znači da je padati udio dolara u izračunima u transakcijama ne samo među zemljama EEU, nego i Zajednice Nezavisnih Država općenito.

Ali, ipak je prerano za puni otpis dolara u trgovini među zemljama EEU. Međutim tu je i euro. Ako je 2013. godine udio plaćanja u eurima iznosio 8%, 2017. je on smanjen na samo 6%, rekla je zamjenica ravnatelja analitičkog odjela tvrtke “Alpari” Natalija Milčakova.

“Težine rublje značajno može rasti tijekom idućih šest do osam godina, osim ako ne bude jakih šokova, ali oni moraju biti stopostotni. Iako ne treba odbaciti mogućnost stvaranja vlastite valute, kao što je euro, što do sada lebdi kao prijedlog, ne isključuje se da će tijekom vremena doći do stvaranja nadzirane nadnacionalne kriptovaluta EEU, dodaje Milčakova”.

O stvaranju monetarne unije između Rusije, Bjelorusije i Kazahstana se raspravlja od 2000-ih. Međutim, nitko ne žuri s njenim stvaranjem. 2014. godine su u Kazahstanu potpisani dokumenti za stvaranje Euroazijske središnje banke i stvaranje jedinstvene valute za Bjelorusiju, Rusiju i Kazahstan do 2025.

Logično je da se ta ideja počela preispitivati zbog devalvacije nacionalnih valuta i pada cijena nafte. Međutim, za Rusiju ne bi bilo ni isplativo stvoriti zajedničku valutu, koja bi se zvala “Altin” ili “Evraz”, na temeljima oslabljene rublje.

U svakom slučaju, monetarna unija zahtijeva jača gospodarstva, posebno  rusko, da podrži slabija. U tom smislu imamo iskustva Europske unije, kada su Njemačka i Francuska u prijelazu na euro morale subvencionirati slabije zemlje, ali ne bez jasno propisanog interesa u budućnosti. Euro je dokaz kako uvođenje zajedničke valute može dovesti do prijepore među zemljama članicama zajednice, stoga ne treba žuriti sa stvaranjem monetarne unije EEU.

Šanse za oslobađanje od dolara i eura u transakcijama između drugih zemalja i prelazak na trgovinu u ruskoj valuti još nisu visoke.

U vanjskoj trgovini sa svim zemljama svijeta Rusija još uvijek dominantno koristi američku valutu, iako nema sumnje da je udio dolara u transakcijama znatno smanjen.

Ako je u 2013. godine dolar korišten u transakcijama za 80% ruskog izvoza, 2016. godine se koristio u 69,2% transakcija, a za 2017. se još čekaju podaci i nije isključeno da udio dolara padne ispod 50%.

U prihodima od izvozna je udio dolara dva puta veći nego u slučaju uvoza. To je lako objasniti prodajom energenata za dolare. Zato će trebati jako dugo vremena da se ta praksa promijeni. Paradoks je da sankcije samo ubrzavaju proces, koji zapravo šteti politici američkih Federalnih rezervi (FED).

Puno je lakše da oni koji isporučuju robu u Rusiju pređu na trgovinu u nacionalnim valutama i rublju. Zanimljivo je da udio ruske rublje u međunarodnim izračunima Rusije raste od 2013. do 2016. godine, gotovo jednako kao udio eura.

2016. je težina rublje i eura bila usporediva, ali ove dvije valute i dalje zaostaju za dolarom. Naime, za razdoblje od 2013. do 2016. se udio rublje u izvozu povećao se s 10,5% na 14,8%, udio eura – s 8,3% na 14,1%. S druge strane, udio rublje u uvozu je blago porastao s 28% na 29,4%, a eura s 29,9% na 31,1%.

Naravno, dolar je još uvijek vrlo prisutan kao platežno sredstvo i međunarodna valuta, ne samo u Rusiji, nego i Kini i drugim zemljama, ali svi govore o padu.

U praksi je na globalnoj razini to teško učiniti, i u dolarima se provodi oko 70% svih trgovinskih transakcija u svijetu. Na euro otpada samo 20% transakcija, a ostalih 10% na ostalih 16 konvertibilnih valuta.

Međutim, udio ruske rublje se u strukturi plaćanja u Eurazijskoj ekonomskoj uniji proteklih godina s 56% povećao na 75%, a to je samo jedan dio procesa u kojem sudjeluju velike svjetske ekonomije i gospodarstva u usponu. Potpuno izbacivanje dolara iz Euroazijske ekonomske unije je moguće, ali bi takvo što na globalnoj razni označilo bankrot Sjedinjenih Američkih Država, koje za veliki dio profita mogu zahvaliti globalnoj trgovini američkim dolarom.

Dakle, razumno bi bilo raditi planski, paziti na svaki detalj i znati mjeru gdje se zaustaviti. Konkretno, to bi značilo da ovaj proces treba nastaviti sve dok se SAD ne vrate u svoje granice i kad u vanjskoj politici počnu donositi razumne odluke. Ako se ispostavi da je to nemoguće, ovaj će proces teći dalje, a ovdje smo spomenuli samo zemlje EEU,  bez Kine i njezinih partnera ili upotrebe novih tehnologija i kriptovalute u zaobilaženju američkih sankcija, jer bi tek onda dobili kompletnu sliku upotrebe dolara u međunarodnim transakcijama.