Zapad nagovara Gruziju da otvori front protiv Rusije

U desetom mjesecu ukrajinskog rata, Zapad traži nove načine da pomogne Ukrajini kako bi zaustavila napredovanje ruske vojne operacije.

SAD i Evropa koje gube utakmicu u Ukrajini sada gledaju na novi front. S tim u vezi, šef Odsjeka za četvrtu Zajednicu nezavisnih država (ZND) ruskog ministarstva vanjskih poslova Denis Gončar rekao je postoje provokativni zahtjevi Kijeva i nekih zapadnih zemalja Gruziji da otvori drugi front sukoba s Rusijom.

Ističući pritisak Zapada na Gruziju da uvuče Rusiju u novu konfrontaciju na Kavkazu, ovaj ruski diplomatski zvaničnik je dodao da su neophodni redovni kontakti između Moskve i Gruzije, Abhazije i Južne Osetije. Prema riječima ovog ruskog diplomate, u trenutnoj situaciji prioritet će biti pitanje izrade obavezujućeg sporazuma sa Gruzijom o neupotrebi vojne sile i demarkaciji granica, o čemu razgovaraju Moskva, Abhazija i Južna Osetija.

Od početka rata u Ukrajini ranije ove godine, pojavili su se zahtjevi iz Gruzije da se otvori drugi front protiv Rusije i da se silom ponovo zauzmu autonomne oblasti Abhazija i Južna Osetija. Čini se da se lideri iz Tbilisija oštro protive ovom opasnom zahtjevu i odupiru mu se.

Južna Osetija i Abhazija, koje su geografski dio gruzijske teritorije,su nezavisne, a Tbilisi je 2008. planirao da povrati njihovu kontrolu vojnom akcijom, ali mu Rusija nije dozvolila da provede planove koji su joj bili diktirani od strane NATO-a. Od tada su ove dvije republike nezavisne i Rusija je jedina država koja je priznala njihovu nezavisnost. Stoga zapadnjaci još jednom pokušavaju isprovocirati Gruziju da povrati svoje teritorije kako bi mogli promijeniti razvoj situacije u Ukrajini u korist Zapada.

Nakon početka rata u Ukrajini, čelnici Južne Osetije, strahujući da će Tbilisi iskoristiti sukob sa Rusima na zapadnom frontu, najavili su spremnost da se pridruže Rusiji, ali su poručili da narod treba da glasa o tom pitanju na referendumu.

Većina ljudi ovog regiona želi da se pridruži Ruskoj Federaciji, a ako Zapad želi da aktivira Kavkaski front, Rusija će reagovati bez oklijevanja i isti referendum koji je održala u četiri regiona Ukrajine biće sproveden u Južnoj Osetiji i Abhaziji kako bi odsjekli ruke Gruziji i Zapadu od ove dvije autonomne regije.

Iako od 2008. sanjaju da ponovo zauzmu autonomne oblasti, Gruzijci teško da su spremni da ponovo započnu sukob sa Moskvom. S jedne strane, plaše se ruske reakcije. Prema anketama, 95 posto Gruzijaca traži mirno rješenje graničnih sporova s ​​Rusijom i protivi se upotrebi sile. S druge strane, sadašnji lideri Tbilisija pokušavaju da se prikažu kao zagovornici mira i posljednjih godina nisu poduzeli nikakve provokativne akcije i dozvolili su da relativni mir zavlada zemljom.

Suprotno zapadnim tvrdnjama da je Rusija u slaboj poziciji i da ne može intervenirati na drugim frontovima, lideri Tbilisija vrlo dobro znaju da je Rusija sada u poziciji da odgovori punom snagom na svaku provokaciju koju podstakne NATO na Južnom Kavkazu.

Čak se i Mihail Sakašvili, bivši gruzijski predsjednik koji je dobio upozorenje iz Rusije protivio upotrebi sile za povratak autonomnih regiona. Iako je Gruzija izjavila da se protivi vojnoj kampanji Rusije u Ukrajini, ona se nije pridružila zapadnim sankcijama Moskvi i nekako je djelovala konzervativno kako bi održala svoje odnose s obje strane u sukobu.

Još jedno pitanje koje gruzijskim liderima daje razlog da ne povlače nepromišljene poteze je to što znaju da ne mogu računati na podršku Zapada u trenutnoj situaciji. Kako se rat u Ukrajini odvija, mnogi saveznici SAD-a dešifriraju stvarne namjere Washingtona koje nisu ništa drugo do njegovi vlastiti interesi – što su evropski lideri nekoliko puta priznali.

Druga stvar je da ako lideri Gruzije pristanu na otvaranje drugog fronta protiv Rusije, treba da dobiju sigurnosne garancije od SAD i Evrope kako bi se izborili sa opasnim posljedicama ovog scenarija. Ali sigurno je da su članice NATO-a izgubile mnogo svog oružja zbog rata u Ukrajini i njihovi zvaničnici u više navrata priznaju da im se arsenali prazne. U takvim uslovima, Gruzija se ne može kladiti na pomoć Zapada koji ne može čak ni Ukrajinu izbaviti iz ponora u koji je pala zbog politike Kijeva.

Drugo pitanje je pomoć Gruziji u mogućem ratu sa Rusijom. Lakše je slati oružje zračnim i kopnenim putem u Ukrajinu zbog zajedničkih granica sa članicama NATO-a nego u Gruziju koja je izolovana od Evrope. Pomoć mora biti poslata u Gruziju preko Turske, što je nemoguća ruta kao što je nemoguća ona ruta kroz Crveno more koje je trenutno prekriveno ruskim ratnim zrakoplovstvom i projektilima i vrlo je vjerovatno da će oružje će biti uništeno prije isporuke u Tbilisi.

Zemlje članice NATO-a smatraju da je Rusija izgubila većinu svoje vojne moći zbog rata u Ukrajini i da nema moć da se bori na drugim frontovima, te stoga pokušavaju unaprijediti svoje planove otvaranjem kavkaskog fronta za Moskvu kako bi se ona povukla iz Ukrajine a da istovremeno Gruzija ponovo preuzme teritorije Južna Osetija i Abhazija.

Uprkos činjenici da je Rusija izgubila dio svog naoružanja i snaga u kampanji na Ukrajinu, moskovski lideri su u više navrata izjavljivali da imaju na raspolaganju mnogo oružja koje im omogućava da se istovremeno suprotstave NATO-u u cijelosti.

Rusija je premjestila dio svoje mirovne misije iz Abhazije i Južne Osetije na ukrajinska ratišta i to hrani zapadnu misao da Gruzija može munjevitim napadom vratiti ove teritorije.

Isto se mislilo i za poluostrvo Krim, a Ukrajinci, koji su pod velikim uticajem Zapada, bili su optimisti da bi mogli da povrate sada rusku teritoriju 8 godina nakon njene aneksije. Ali sada ne samo da je Krim u rukama Rusa, već je i 15 posto ukrajinske teritorije pripojeno Rusiji nakon rata. To znači da ako Gruzija započne istu igru, može izgubiti više teritorija.

Zapad sanja o otvaranju fronta u Gruziji, dok su u Ukrajini zapali u ćorsokak i posljednjih sedmica pozivaju ukrajinske lidere da se vrate mirovnim pregovorima s Rusijom. Oni znaju da sve veća kriza radi protiv njihovih interesa i da je rat iscrpljivanja više štetan za njih nego za Rusiju. Dakle, otvaranje novog fronta s Rusijom je kao zalazak dublje u močvaru u koju Gruzijci ne bi kročili oslanjajući se na prazna obećanja Bijele kuće.