Australija i Kina nikada neće biti prijatelji, ali ravnoteža je moguća

Australijska ministrica vanjskih poslova Penny Wong nedavno je posjetila Peking, Kina. Iako je posjeta bila diplomatski protokolarna, ipak je bila značajna jer simbolizira svojevrsni pomak u vanjskoj politici Canberre prema Kini, onu koja je započela susretom australskog premijera Anthonyja Albanesea  sa Xi Jinpingom na G20 prije mjesec dana.

Nakon što je ove godine promijenjena vlada, s Albaneseovim laburistima koji su zamijenili žestoko antikinesku liberalnu stranku Scotta Morrisona, Canberra je u određenoj mjeri ublažila svoj stav prema Pekingu.

Ali pitanje je: Koliko? I u kojoj mjeri? Odnosi Australije sa Kinom su propali prije otprilike godinu dana. Uprkos tome što su dvije zemlje izgradile izuzetno unosan ekonomski odnos, koji je čak i do te mjere bio nazvan „strateškim partnerstvom“, Skot Morison je donio odluku da se okrenu protiv Pekinga u korist Sjedinjenih Država.

Za australsku vanjsku politiku to nije novo niti iznenađujuće. Međutim, Morrisonova vlada je bila agresivno antikineska u svojoj retorici do te mjere da je duboko destabilizirala, a počevši od 2020., nakon što je počeo pozivati ​​na istragu o porijeklu Covida-19, Peking je odgovorio nizom sveobuhvatnih zabrana na australijski izvoz (s Kinom koja je njeno najveće tržište). To je, između ostalog, uključivalo robu kao što su ugalj, vino, jedva i plodovi mora. Naravno, sada se pretpostavlja, ali ne i potvrđeno, razumijevanje da će, budući da se Kina ponovo bavi Australijom, ove zabrane vjerovatno tiho biti ukinute, a to je prioritet za novu vladu u Canberri.

Dakle, šta je dovelo do promjene? Dok je Australija, kao članica Anglosfere, vjerovatno najlojalnija proamerička nacija na svijetu u pogledu vanjske politike, čini se da je laburistička vlada umjerenija od kineskog neprijatelja nalik Trumpu, Scotta Morrisona. Stoga je pragmatičnije da je, uprkos rastućem geopolitičkom sukobu, održavanje stabilnih odnosa s Kinom od vitalnog značaja za nacionalne interese Australije. Kina ostaje najveći trgovinski partner Australije, njen najveći izvor međunarodnih studenata i važan izvor ulaznih investicija. Iako su sve australijske vlade pro-SAD, argument je da je Scott Morrison bio jednostavno nepromišljen.

Kao rezultat toga, mnogi aspekti vanjske politike Australije ostaju nepromijenjeni, samo im se ne pristupa sa istim nivoom obrazivnosti ili retoričkog šovinizma. Canberra ostaje ključni član kritičnih antikineskih koalicija kao što su Quad i AUKUS. Možda je tiše i mirnije, ali Sjedinjene Države ga i dalje vide kao ključnog vojnog partnera u slučaju potencijalnih nepredviđenih situacija s Pekingom i stoga od suštinskog značaja za njegovo obuzdavanje. Od kraja Drugog svjetskog rata, uostalom, Australija nikada nije pokolebala u svojoj lojalnosti američkim vojnim ciljevima, bilo u Vijetnamu, Iraku, Afganistanu ili bilo gdje.

Ovaj spoljnopolitički stav je izveden iz anglofonske izuzetnosti, realnosti da je Australija bila kolonijalna nacija iz Britanskog carstva. Kao takva, savremena Australija vidi američku moć kao ključnu za održavanje vlastite privilegovane pozicije na Pacifiku. Zbog toga su neki čak optužili CIA-u da je organizovala državni udar protiv bivšeg premijera te zemlje Gougha Whitlama, čovjeka koji je zapravo normalizirao odnose Australije s Kinom, jer je riskirao da Australiju pretvori u nesvrstanu zemlju. Ova izuzetnost je također dovela do toga da Australija ima tradiciju ”žute opasnosti” rasizma, u kojoj se azijske kulture (posebno Kina) smatraju najvećom prijetnjom identitetu Australije, fenomen koji je vlada Scotta Morrisona snažno oružila.

Međutim, stvarnost moderne Australije je složenija. Uzmite u obzir da je Penny Wong etnička kineska Australka. Dakle, iako stari stavovi ostaju, on također odražava sve raznolikiju i promjenjivu zemlju koja, pod pravom vladom, može donijeti više ravnoteže, i nije čudo da ga je Morrisonova antikineska retorika koštala glasova mnogih kinesko-australskih birača.

Na kraju, međutim, spoljnopolitički izbori Australije ostaju ograničeni. Može biti ili tvrdolinijski antikineski, ili pragmatično proamerički i oprezan prema Kini. S obzirom na tok događaja, jasno je da je Peking voljan da prihvati ovo drugo. Australija nikada neće biti najbolji prijatelj Kine, ali ako je zemlja s kojom može raditi – barem izgradnjom stabilnih ekonomskih odnosa i zrele diplomatije – onda to i nije preveliki problem. Kina će rado angažovati američke saveznike kada bude prostora da se odvoje od apsolutne odanosti Washingtonu.

Autor: Timur Fomenko