Čin brazilske mornarice izazvao je prigovor ekologa
Skupine za zaštitu okoliša reagirale su ljutito nakon što je brazilska mornarica potopila svoj bivši vodeći nosač zrakoplova u Atlantiku. Rastavljeni brod isprva je trebao biti rastavljen u staro željezo u Turskoj, ali mu je odbijen ulazak. “Planirano i kontrolirano potonuće” 32.800 tona teškog ‘Sao Paula’ dogodilo se kasno poslijepodne u petak, nekih 350 km (217 milja) od brazilske obale na dubini od oko 5.000 metara, navodi se u priopćenju mornarice. Posljednje počivalište odabrano je s obzirom na navigacijske, ekološke i ekonomske aspekte takvog poteza, dodaje se. Odluka o potapanju broda uslijedila je nakon što je turska tvrtka Sok Denizcilik prošle godine dobila ovlaštenje da baci brod u metalni otpad, što je brazilsko Ministarstvo obrane nazvalo “pokušajem bez presedana” recikliranje na “siguran i ekološki prihvatljiv” način.
Međutim, nakon početka tranzita broda, Turska je blokirala postupak zbog zabrinutosti svojih nadležnih tijela za zaštitu okoliša. Brazil je bio prisiljen vratiti brod kući, ali mu nije dopustio ulazak u luku zbog “visokog rizika” za okoliš.
Budući da se ‘Sao Paulo’ suočava s opasnošću od spontanog potapanja zbog problema s plovnošću, Ministarstvo obrane priopćilo je da nema druge opcije osim “izbacivanja trupa, kroz planirano i kontrolirano potapanje”.
Dok je Brazil potopio brod u posebno odabranoj zoni, potez je izazvao bijes ekoloških aktivista. U priopćenju od subote, nevladina organizacija Basel Action Network rekla je da je plovilo sadržavalo oko 760 tona opasnog azbesta i stotine tona drugih otrovnih tvari, uključujući boju s teškim metalima. Organizacija je ustvrdila da će potonuće “bez sumnje kontaminirati morski ekosustav u području odlagališta u godinama koje dolaze”.
‘Sao Paulo’ je bio nosač zrakoplova klase Clemenceau koji je izvorno naručila Francuska mornarica pod imenom ‘Foch’ 1963. Brod, koji je mogao nositi oko 40 zrakoplova, predan je Brazilu 2000., postavši njegov novi vodeći brod . Nakon što su ga mučili problemi s održavanjem, ‘Sao Paulo’ je stavljen izvan pogona 2017. godine.
“Bijes” tzv. “ekologa” počiva na potpuno pogrešnim pretpostavkama jer npr. azbest u mokrom stanju nije nikakav otrov niti je opasan za okoliš (on je opasan suh, pretvoren u mikro čestice kada dospije u pluća čovjeka)… isto kao ni sav ostali materijal od kojega je sastavljen brod, okolišu neće naškoditi (materijal je došao iz okoliša i vraća se okolišu na razgradnju u sastavne dijelove koji su prirodni-okolišni.
Međutim ! …ja bi rekao da je odbacivanje tolike količine čelika, kojega samo treba raskomadati, pretopiti i pretvoriti u odličan konstrukcijski materijal, neracionalno.
Na preradi tolike količine željezne sirovine država bi uštedjela velik novac ali važnije od toga veliki broj ljudi u lancu prerade bi imao posao.
Na kraju krajeva Kinezi bi ga kupili kao otpad i preradili.
Svakako, kako god uzmeš, potapanje tog broda je nerazuman i štetan čin.
Што се тиче азбеста, тај еколошки проблем је решив врло лако, ево како:
Тај „азбест“ ћемо назвати „минерална вуна“. А знамо да је минерална вуна еколошки прихватљива, значи проблема нема, поготову што је цео свет пун те минералне вуне и видимо то никоме не смета. Не смета ни зеленој банди.
Što se ono kaže,sirotinja plača dva puta,
Suluda politika.
Hoće li sada zeleni, UN, WTO i ostali promicatelji ekologije, zahtijevati od Rusa i Kineza da ni u kojem slučaju ne potapaju američke nosače aviona?
Pa dobro, zar je ta reciklaža baš toliko skup postupak kad se više isplati tridesetak tisuća tona čelika potopiti u oceanu nego razrezati i pretopiti negdje u Brazilu? Pa imaju i oni rezališta i čeličane. Koliko treba željezne rude iskopati, koliki tehnološki procesi moraju biti provedeni da se dobija ta količina čelika? Zar je to stvarno jednostavnije i jeftinije nego razrezati i pretopiti taj brod?
Bolje da su ga parkirali ispred naselja jedne “manjinske zajednice” koji bi ga preko noci uklonili na ekoloski nacin tako da ga nitko nikad vise nebi mogao pronaci.
Ludi ekolozi, ludi kao njihova maskota Greta.