Kompletan prijevod razgovora Vladimira Putina na Peterburškom međunarodnom ekonomskom forumu

Vladimir Putin sudjelovao je na plenarnoj sjednici 26. Peterburškog međunarodnog ekonomskog foruma i održao govor koji puno govori u budućnosti ruskog gospodarstva, politike i odnosa sa zapadnim zemljama. Mainstream mediji s lošim namjerama izdvajaju samo dijelove izjava. Donosimo vam kompletan prijevod, kako bi informacija o ovom skupu bila potpuna.

Međunarodni ekonomski forum u Sankt Peterburgu održava se svake godine od 1997. Forum je stekao status vodeće svjetske platforme za raspravu o ključnim pitanjima globalne ekonomije. SPIEF se 2023. održava pod motom „Suvereni razvoj temelj je pravednog svijeta. Udružimo snage za dobrobit budućih generacija.” Na sjednici je sudjelovao i predsjednik Narodne Demokratske Republike Alžir Abdelmajid Tebbun. Moderator rasprave je Dmitry Simes, politolog, povjesničar, voditelj Channel One.

D. Simes: Dame i gospodo!

Drago mi je što vas mogu pozdraviti na Peterburškom forumu, na plenarnoj sjednici, gdje ćemo imati dva vrlo važna i zanimljiva govora predsjednika Rusije Vladimira Vladimiroviča Putina i predsjednika Alžira Abdelmajida Tebbuna.

Što se tiče predsjednika Alžira, kasnije ću ga posebno predstaviti, a predsjednika Putina, nema potrebe predstavljati, i ne samo  nazočnoj publici, nego u bilo kojoj drugoj. Bez obzira na to kako se netko odnosi prema svom poslu, ova aktivnost izaziva snažne emocije u cijelom svijetu. Predsjednika Putina univerzalno smatraju povijesnom osobom čije odluke imaju velik, rekao bih čak i ogroman utjecaj na sudbinu Rusije i  šire tj. na budućnost cijelog čovječanstva.

Vladimir Vladimirovič, vaša riječ.

Vladimir Putin: Dragi prijatelji! Poštovani gospodine predsjedniče! Dame i gospodo!

Prije svega, želio bih pozdraviti našeg gosta, predsjednika Republike Alžir [i zahvaliti] što ste odvojili vrijeme da dođete na naš današnji događaj. Gospodine predsjedniče, hvala vam puno.

Poštovani gospodine predsjedniče, obraćam se i drugim našim gostima – stranim gostima: naravno, moj će govor biti prvenstveno posvećen razvoju Rusije, našim planovima u raznim područjima, ali polazim od toga da će i to biti nešto interesantno za vas, jer mnogi od vas ili već rade u našoj zemlji ili će tek raditi. I nadam se da vam je stalo do naše procjene kako stvari stoje s nama i što ćemo učiniti u bliskoj budućnosti kako bismo shvatili vrijedi li poslovati s nama.

Nadam se da će i gospodinu predsjedniku biti zanimljivo. Ispričavam se ako će ovo na nekim mjestima biti upućeno isključivo ruskoj publici. No, ono što danas radimo u našem gospodarstvu, po mom mišljenju, može se primijeniti i u drugim zemljama. A to će samo povećati mogućnosti naše interakcije.

Stoga još jednom želim pozdraviti sve sudionike i goste 26. međunarodnog gospodarskog foruma u Sankt Peterburgu.

Govoreći s ove govornice prošle godine, iznio sam svoje viđenje izazova s ​​kojima se susreće Rusija, ali i gotovo cijeli svijet, a potom se detaljno osvrnuo na naše akcije koje su osmišljene kako bismo osigurali siguran, dugoročan, suveren razvoj zemlje.

Podsjećam da je za naše gospodarstvo, za domaće poslovanje najteže bilo drugo tromjesečje prošle godine, kada su se ubrzano mijenjale okolnosti, uobičajeni redoslijed trgovine, obračuna, logistike, kada se cijelo tkivo poslovanja i ekonomski život su u biti bili prekrajani.

Danas, drage kolege, dame i gospodo, prijatelji, možemo pouzdano reći da je strategija koju su tada odabrali i država i rusko gospodarstvo uspjela. Pozitivni makroekonomski trendovi uzimaju sve više maha i snage.

U travnju ove godine bruto domaći proizvod porastao je na godišnjoj razini 3,3 posto, a do kraja godine će dodatno ojačati za više od posto. Dakle, u svakom slučaju, prema MMF-u – 0,7 posto. Ali, po mom mišljenju, slažem se s onim našim stručnjacima koji smatraju da će rast ipak biti veći: negdje do jedan i pol posto, a možda i ispod dva posto. To će našoj zemlji omogućiti da zadrži svoje mjesto među vodećim svjetskim gospodarstvima.

U travnju je zabilježen rast industrije i trgovine na malo. Štoviše, obujam proizvodnje u prerađivačkoj industriji u razdoblju siječanj-travanj premašio je prošlogodišnje vrijednosti za 2,9 posto. I ovdje želim podsjetiti da je upravo ta sfera bila pod najjačim udarom zbog pucanja suradničkih veza i lanaca.

Sve nam je to omogućilo postizanje rezultata koje sam upravo spomenuo? Uostalom, prije godinu dana raspoloženje, pa tako i u našim poslovnim krugovima, bilo je vrlo, vrlo oprezno. I, iskreno, malo je ljudi predvidjelo kako će se događaji razvijati. U takvim okolnostima bilo je važno učvrstiti poslovanje, ojačati povjerenje u politiku koja se vodi, naglasiti nepovredivost temeljnih tržišnih institucija, slobodu poduzetništva i jamstvo zaštite vlasništva.

Zato sam, govoreći na prošlogodišnjem forumu, formulirao naše vrijednosne pristupe gospodarskom razvoju u novim uvjetima i dugoročno. Želim reći da ono što je rečeno prošle godine (i vi i ja razumijemo da je ovo što sam rekao rezultat našeg zajedničkog rada – i Vlade i Uprave, gospodarskog bloka Vlade), sve što sam rekao, i sve što smo pripremili, a potom implementirali u tijeku naših praktičnih aktivnosti.

O čemu se radi?

Prvo. Vodili smo odgovornu, uravnoteženu proračunsku i monetarnu politiku. Njihova učinkovita kombinacija omogućila je postizanje minimalnih razina nezaposlenosti, kao i inflacije, koja je sada niža u Rusiji nego u mnogim zapadnim zemljama, kako u eurozoni tako iu drugim regijama, te je blizu povijesnog minimuma od 2,9 posto . Nezaposlenost je 3,3 posto, nikad u našoj povijesti nije bila tako niska.

Ono što je važno: stabilna makroekonomska situacija postala je naša konkurentska prednost, učinkovit faktor razvoja. Moram reći da smo u unutarpolitičkoj raspravi prijašnjih godina čuli dosta prijekora na račun Vlade, rukovodstva zemlje: zašto se hvatamo za te makroekonomske pokazatelje i da treba hrabrije djelovati. Praksa je pokazala da ovu makroekonomsku stabilnost nismo postigli uzalud.

Proračunskim mehanizmima i monetarnim instrumentima podržali smo potražnju u gospodarstvu, što znači da smo poduzećima i tvrtkama osigurali posao, a istovremeno nismo dopustili rast cijena.

Makroekonomsku politiku nastavit ćemo graditi uvažavajući realno stanje i fokusirajući se na ciljanu inflaciju, kao što smo to činili prošle godine ili tijekom pandemije, kada je potražnja u gospodarstvu pala, a kako bismo je podržali, onda smo povećali proračun. deficit na 3,8 posto BDP-a. Istodobno, iduće, 2021. godine proračun je izvršen s suficitom – s nevelikih, ali ipak – 0,4 posto BDP-a.

Napominjem da su danas naše javne financije uglavnom uravnotežene. Trenutačno postoji mali deficit federalnog proračuna, ali to je velikim dijelom posljedica odgađanja planirane potrošnje za neki raniji datum ili, kako mi kažemo, lijevo po rasporedu. Na ovaj korak smo se svjesno odlučili kako bismo ubrzali provedbu državnih i regionalnih programa.

Naravno, bila su potrebna i dodatna sredstva za jačanje obrane i sigurnosti, za nabavku oružja: to smo dužni učiniti radi zaštite suvereniteta naše zemlje. Moram reći da je to u cjelini opravdano, uključujući i s ekonomske točke gledišta.

Skreće se pozornost na dinamiku nenaftnih i plinskih prihoda. U razdoblju od siječnja do svibnja porasli su za 9,1 posto, što je osjetno više od predviđanja. Istodobno je u svibnju stopa iznosila plus 28,5 posto.

Ponovno želim naglasiti da je riječ o proračunskim prihodima koji nisu vezani za izvoz nafte i plina, a to je važan pokazatelj da se realni sektor našeg gospodarstva, njegova proizvodna poduzeća, proizvodni sektor, trgovina i usluge razvijaju i uzimajući zamah. Ruski dio publike vjerojatno se sjeća i zna, uvijek smo govorili: kad ćemo sići s naftne i plinske igle? Pa, ovaj trend postupno uzima maha, iako ću također reći o nafti i plinu, postoje pitanja na koja bismo trebali obratiti pozornost.

Drugo. Financijske mogućnosti države omogućuju održavanje stabilnog kursa prema osiguravanju socijalne pravde i smanjenju siromaštva i nejednakosti. Ovaj naglasak postao je važan čimbenik u uspješnom prevladavanju problema iz prošle godine.

Pružamo ciljanu podršku najugroženijim građanima. I, ako pogledate ovu kategoriju naših ljudi, njihova primanja, ona su u godini porasla oko 30 posto. Godine 2022. 1,7 milijuna ljudi izvučeno je iz siromaštva, a stopa siromaštva pala je ispod dvoznamenkaste brojke na 9,8 posto.

Naravno, ovdje je svaki postotak bitan – to je sasvim očito. Pa čak i ti pozitivni trendovi koje sam spomenuo, oni možda i nisu toliko značajni u praktičnom smislu, pogotovo za one ljude koji su tek prešli ovu granicu – njihova su primanja još uvijek preniska, ali o tome ću više reći. Glavna stvar je trend i, naravno, trend ćemo morati podržati i sačuvati.

Indeksiramo mirovine i socijalne naknade, isplate, povećavamo minimalnu plaću i životni minimum bržim tempom od rasta cijena. Time se već u četvrtom tromjesečju prošle godine realni raspoloživi dohodak građana porastao. Hvala Bogu. Da, i dalje je skroman, ali ipak je to trend. Ovaj bi se trend ove godine trebao pojačati. U svakom slučaju, iskreno se nadam.

Očito, to također podupire potražnju, a time i domaću proizvodnju i uslužni sektor, posebno poduzeća u regijama, na lokalnoj razini, te kao rezultat ima pozitivan učinak na regionalne financije i regionalne proračune.

Naše treće načelo, o kojem smo govorili prije godinu dana, je naglasak na razvoju privatne inicijative. Lani nam je prorečeno da će se Rusija pod pritiskom sankcija vratiti zatvorenoj, administrativno-planskoj ekonomiji. Ali mi smo, kao što znate, odabrali put širenja slobode poduzetništva i praksa je pokazala da smo učinili apsolutno pravu stvar. Život je to dokazao.

Značajan događaj i snažan poticaj našem poslovanju bila je isključivanje transnacionalnih korporacija koje su napustile rusko tržište. Nažalost, nisu se mogli oduprijeti snažnom političkom pritisku stranih političkih elita.

Vi vrlo dobro znate da mi nismo nikoga izbacili s našeg tržišta, iz naše ekonomije, naprotiv, predložili smo da se odvagne sve za i protiv, dobro razmisli o našim ruskim partnerima i mogućim posljedicama takvog koraka. Svaki naš partner imao je pravo izbora.

Što je tu bitno? Mnogi strani brendovi već dugo prodaju proizvode koji su u potpunosti proizvedeni u našim pogonima, zapravo, to je ruska roba – samo sa stranim logotipima.

Dakle, brendovi s odlaskom vlasnika zaštitnih znakova neće prestati – promijenit će se samo logotip. Profit od ovog posla ostaje u našoj zemlji. Radit ćemo za nove ruske vlasnike, pomagati im u osiguravanju prihoda za zaposlenike njihovih poduzeća, kao i za podizvođače i izvođače.

Jednom riječju, ako su u početku naši poduzetnici, rekao bih, bili jako zabrinuti zbog odlaska zapadnih kompanija, sada oni preuzimaju ispražnjene proizvodne pogone i lokacije u trgovačkim centrima. Neki mali, takozvani niche brendovi koji su nekad prodavali odjeću, obuću i drugu robu preko društvenih mreža, sada otvaraju svoje trgovine.

O tome sam već govorio na jednom od događaja u Moskvi. Većina stranaca napustila je ovaj sektor gospodarstva, oslobodivši do dva milijuna četvornih metara maloprodajnog prostora i nišu za dva trilijuna rubalja. Pa super. Skoro sve su već preuzeli naši poduzetnici.

Samo prošle godine ruski su proizvođači podnijeli više od 90.000 zahtjeva za žigove. Osim odjeće i obuće, to su uglavnom softver, kućanske kemikalije, parfemi, kozmetika i tako dalje.

Mislim da neću otkriti tajnu ako kažem da se u komunikaciji s predstavnicima domaćih poslovnih krugova sve više čuju zahtjevi da se ne puštaju “zalutale” strane tvrtke. Znate, isto nam se dogodilo u poljoprivredi nakon 2014. godine, kada su naši domaći poljoprivredni pogoni počeli uzimati maha. Na svim sastancima s poljoprivrednicima bilo je jedno te isto pitanje: pustiti konkurenciju ili ne? Na pitanje: kada početi? [Odgovor:] nikad, nemoj ih uopće pustiti unutra, sve ćemo učiniti. Moram iskreno reći: naši poljoprivredni proizvođači uspijevaju. Rast poljoprivredne proizvodnje lani je bio veći od deset posto. I za sve robne stavke u ovom sektoru zapravo zatvaramo svoje potrebe i aktivno radimo na izvozu.

Ipak, reći ću: ako se strani proizvođači opet žele vratiti, doći na naše tržište – a takve priče čujemo sve češće – mi nikome ne zatvaramo vrata. Naravno, nitko se ne boji konkurencije: kao što znate, ona je motor napretka i trgovine. Stvorit ćemo im potrebne uvjete za rad u Rusiji.

No, svakako ćemo za budućnost voditi računa o specifičnostima ponašanja nekih od tih partnera i, naravno, uvijek ćemo u prvi plan stavljati interes domaćeg poslovanja. Inače, one koji su kod nas ostali, rade i tek će raditi, iz stranih kompanija, smatramo i domaćim proizvođačima i tretirat ćemo ih kao svoje.

Za sve tvrtke ove vrste, Agencija za strateške inicijative pokrenula je posebno godišnje natjecanje, gdje će se slaviti najbolji rastući brendovi u Rusiji. Rezultati prvog natječaja bit će sumirani uskoro – krajem lipnja. Njegov program obuhvaća više od deset nominacija. Već je prihvaćeno više od pet tisuća prijava iz cijele zemlje.

Siguran sam da će i pobjeda i sudjelovanje na ovom natjecanju biti dobar izazov i pomoć našim poduzetnicima da ojačaju svoju poziciju na tržištu i povećaju ulaganja u nove kapacitete i radna mjesta. Stoga pozivam čelnike regija: molim vas, pružite pomoć brendovima u razvoju – sada im je takva podrška posebno potrebna na regionalnoj razini.

Želio bih napomenuti da su tijekom prošle godine investicije ruskih tvrtki i kapitala realno porasle. Ista slika vidljiva je i u siječnju-ožujku tekuće godine, i to, naglašavam, uzimajući u obzir visoku prošlogodišnju bazu, kada su istovremeno investicije pokazale dvoznamenkaste stope rasta.

Domaće banke održavaju visoku investicijsku aktivnost. Njihova je baza kapitala testirana. Za usporedbu: u 2022. obujam kreditiranja pravnih osoba porastao je za 14,3 posto, a fizičkih osoba za 9,5 posto.

A stopa rasta kredita takozvanim “pravnim osobama”, kako se u struci kaže, pravnim osobama, u travnju ove godine iznosila je 17,1 posto, a fizičkim osobama rast od 12,9 posto. To su još uvijek dobre brojke. Usput, hipoteke također rastu bržim tempom – 18 posto više.

Važan čimbenik rasta investicijske aktivnosti bilo je uklanjanje digitalnih ograničenja, ispred razvoja prometne, logističke mreže i druge infrastrukture. I ovo je naše četvrto načelo, ponovno potvrđeno prošle godine i zacrtano prošle godine kao načelo.

Sustavna, dosljedna politika na ovom području daje rezultate. Obujam građevinskih radova raste pet godina zaredom, a iznimka nije bila ni prošla godina. Naprotiv, sada se takva dinamika povećava i nastavlja. U 2022. godini obujam građevinskih radova veći je za 5,2 posto. Za siječanj-travanj ove godine već više od sedam posto – 7,4.

Nastavit ćemo s izgradnjom i dogradnjom infrastrukturnih objekata: cesta i željeznica, nadvožnjaka, mostova. Nastavit ćemo s otklanjanjem uskih grla – imamo ih i dovoljno, naravno, u fokusu će nam biti povećanje sposobnosti morskih luka i graničnih prijelaza.

Posebnu pozornost posvetit ćemo koridoru sjever-jug. Do 2025. planiramo udvostručiti, a do 2030. utrostručiti obujam izvoznog prometa na ovoj ruti. U svibnju smo, kao što mnogi znaju, s iranskim partnerima potpisali ugovor o izgradnji nedostajuće dionice pruge na iranskom teritoriju. Također izvodimo radove jaružanja na Volško-kaspijskom kanalu: već ove godine on će moći primati plovila s gazom od 4,5 metra.

Što se istočnog smjera tiče, do 2025. njegov izvozni teretni promet trebao bi se povećati za trećinu, a do 2030.  još dodatnih 100 milijuna tona na razinu iz 2022. godine.

Ključna mjera ovdje je, naravno, povećanje nosivosti Bajkalskog sustava – BAM – i Transsibirskog. Već ove godine trebao bi dodati 15 milijuna tona, te narasti na 173 milijuna tona.

Ovom prilikom želim istaknuti uspješan rad Vlade i Ruskih željeznica koje su uspjele brzo povećati izvoz kontejnera s Dalekog istoka. Kao rezultat toga, bilo je moguće eliminirati zagušenja i smanjiti opterećenje dalekoistočnih terminala u cjelini kako bi se pojednostavila opskrba robom i komponentama iz azijskih zemalja.

Dodat ću da ćemo u sljedećih pet godina značajno unaprijediti trgovačku flotu. Ministarstvo industrije i trgovine već je unijelo izmjene u program velike brodogradnje. Za njegovu provedbu privući ćemo sredstva iz Fonda nacionalnog blagostanja. Napominjem da samo u okviru ovog programa ruska brodogradilišta u razdoblju 2023.-2027. planiraju izgraditi najmanje 260 brodova.

Osim toga, nastavit ćemo s izgradnjom flote ledolomaca. Takvi brodovi su neophodni za Sjeverni morski put koji se aktivno razvija. Lani je njime prošlo 34 milijuna tona tereta. Očekujemo da će se već sljedeće, 2024. godine, obujam takvog prometa višestruko povećati, što zahtijeva jednako napredan razvoj željezničke i druge infrastrukture transportnog čvorišta Murmansk i drugih arktičkih luka.

U tom smislu želim istaknuti napor kojeg ulažemo na sveobuhvatnom razvoju regionalne infrastrukture i povećanju povezanosti naših teritorija.

Tako je prošle godine popravljeno više od 20.000 kilometara regionalnih cesta, izgrađeno i rekonstruirano 1200 kilometara. Sve je to, drage kolege, prijatelji, rekordna izvedba, rekordni volumeni i želim zahvaliti našim graditeljima, inženjerima, projektantima, radnicima na odgovornom, produktivnom radu. Nadam se da ćemo ove godine ne samo zadovoljiti ovu letvicu, već je podići još više. Imamo sve za ovo, sve je posloženo. Nadam se da će biti kako je planiramo.

Razvijaju se moderne veze i telekomunikacije. Lani ih je izgrađeno preko 3000 kilometara. Plan za tekuću godinu je više od devet tisuća kilometara – tri puta više.

Podsjećam na postavljenu zadaću: do 2030. potrebno je osigurati kvalitetnu komunikaciju i pristup internetu svim naseljima u zemlji u kojima živi od 100 do 500 ljudi.

Naglasit ću da nije riječ samo o poboljšanju kvalitete života ljudi – razvojem regionalne infrastrukture stvaraju se nove poslovne prilike, pa tako i u sektoru turizma.

Inače, prošle godine, domaći turizam, domaći turistički protok značajno je porastao. Prema podacima Rosstata, u 2022. broj ruskih turista u objektima kolektivnog smještaja porastao je za 16,7 posto, što je u apsolutnom iznosu gotovo deset milijuna ljudi.

Moramo dinamičnije razvijati visokokvalitetnu infrastrukturu za rekreaciju u našoj zemlji, a ne usredotočiti se na trenutne brojke, već na činjenicu da će se turistički protok nastaviti povećavati.

U tom smislu predlažem proširenje programa koncesijskog kreditiranja hotelskih projekata, fokusiranje na podršku najtraženijem segmentu – tri ili četiri “zvjezdice”, kako znate.

Također smatram potrebnim u ovaj program uključiti izgradnju cjelogodišnjih zabavnih parkova, vodenih parkova i skijališta. Znam da se planira ili već provode slični projekti na Krimu, Dalekom istoku, Sibiru, Kavkazu, jugu i središnjem dijelu Rusije. Naravno, podržat ćemo te projekte.

I dalje. Sada se rekreacija na otvorenom aktivno razvija u modularnim, ne-kapitalnim hotelima, vikendicama, takozvanim glampingima. Prošle smo godine dodijelili 4,2 milijarde rubalja za potporu izgradnji modularnih hotela i pokrili 174 projekta u 20 regija u zemlji. Međutim, potražnja je, kako život pokazuje, mnogo veća. Štoviše, razrađeni su investicijski projekti, postoje parcele, izvedeni su infrastrukturni radovi.

Predlažem da se u sljedeće dvije godine izdvoji dodatnih 11 milijardi rubalja za potporu izgradnji modularnih hotela. Time će biti moguće realizirati još 470 ovakvih projekata – za gotovo devet tisuća soba. To znači da će više ljudi moći upoznati jedinstvenu prirodu, povijesnu i kulturnu baštinu naše zemlje.

Razvoj prometnih koridora i logističkih mogućnosti Rusije omogućuje našem poslovanju jačanje vanjskotrgovinskih i suradničkih veza, prvenstveno sa zemljama Euroazijske ekonomske zajednice, Azije, Bliskog istoka i Afrike, te Latinske Amerike.

Kurs prema otvorenom gospodarstvu je, naravno, naše peto najvažnije načelo. Unatoč svim poteškoćama u protekloj godini, nismo skrenuli na put samoizolacije. Naprotiv, proširili smo kontakte s pouzdanim, odgovornim partnerima u zemljama i regijama koje danas djeluju kao lokomotive i pokretači globalnog gospodarstva. I želim ponoviti: ovo su tržišta budućnosti. Svi to jako dobro razumiju.

S nekima od tih država, čiji čelnici ne podliježu često grubim vanjskim pritiscima, nego se rukovode ne stranim, nego vlastitim nacionalnim interesima, obujam naše međusobne trgovine porastao je ne čak za nekoliko desetaka postotaka, nego višestruko i sada nastavlja dalje rasti.

I to je još jedan dokaz da zdrav razum, energija poslovanja, objektivni zakoni tržišta djeluju jače od trenutne političke situacije. To sugerira da je ružni, u biti neokolonijalni međunarodni sustav prestao postojati, dok se multipolarni svjetski poredak, naprotiv, jača. Ovo je neizbježan proces.

Općenito, tijekom prošle godine naš je robni izvoz nadogradio rekord od prije deset godina – iznosio je 592 milijarde dolara. Gotovo trećina tog iznosa – 188 milijardi dolara – otpada na nerobni neenergetski izvoz. Iza te brojke stoji 6,4 milijuna radnih mjesta i 2,2 trilijuna rubalja uplata poreza u konsolidirani proračun zemlje.

Želio bih napomenuti da su isporuke agroindustrijskog kompleksa, o kojima sam govorio na samom početku, dosegle novi maksimum – to je više od 41 milijarde dolara.

Rusija je već deset godina konstantno među prvih pet izvoznika žitarica. Od 2016. godine najveći je svjetski dobavljač pšenice – broj jedan na svjetskim tržištima. Postoji razlog za vjerovanje da će ove godine naše tvrtke napraviti još jedan korak naprijed: prepisati i ažurirati rekord za izvoz ove kulture. Istodobno, Rusija će aktivno sudjelovati u osiguravanju globalne sigurnosti hrane i pružanju pomoći zemljama, uključujući afričke, koje se suočavaju s nedostatkom hrane.

Općenito, u siječnju-travnju vanjskotrgovinska razmjena nam je u plusu za 22,6 milijardi dolara. Ovo je za siječanj – travanj, u stvari, nešto više od prvog kvartala. Pritom je za cijelu 2022. suficit tekućeg računa iznosio 233 milijarde dolara.

Ono što želim naglasiti. Ovaj bi resurs trebao aktivnije raditi na razvoju ruskog gospodarstva, uključujući uvoz napredne opreme, tehnologija, komponenti i materijala.

Tražim od Vlade i Banke Rusije da podnesu konkretne prijedloge kako iskoristiti sredstva koja dolaze u našu zemlju od visokog izvoza za poticanje ulaganja, proširenje ulaganja u velike, sustavno važne projekte u infrastrukturi, logistici, teritorijalnom razvoju i tako dalje – u projekte koji će povećati mogućnosti domaćeg poslovanja u najširem spektru, povećati njegovu konkurentnost, uključujući i globalna tržišta.

Naravno, na tim tržištima Rusija ima ne samo partnere i prijatelje, nego i nedobronamjernike, da se slobodno izrazimo. Oni su navikli izvlačiti super profit iz svoje dominacije i monopola, uključujući i politički monopol, i jednostavno ne žele da druge zemlje svijeta imaju alternativu njihovim zrakoplovima, brodovima, lijekovima, bankarskim sustavima, tehnologijama i drugim dobrima i uslugama.

Ali takvi sudionici na tržištu ne trebaju konkurente, pa im stavljaju štap u kotače, pokušavaju obuzdati nove razvojne centre, kako sada kažu, pokušavaju ih ukinuti. No, takvi pokušaji dovode samo do toga da zapadne zemlje ponište vlastiti poslovni ugled, a to puno vrijedi. Po mom mišljenju, ponekad neke figure zaborave na to.

Rusija je pak bila i bit će uključena u svjetsko gospodarstvo. Već smo drastično pojednostavili regulaciju vanjske trgovine, nekoliko puta smanjili kazne za kršenje valutnih zakona i, skrećem vašu pozornost, potpuno ih ukinuli u slučaju vanjskih neprijateljskih radnji. Inače, moratorij će se produljiti i na sljedeću, 2024. godinu.

Na nedavnom sastanku s predstavnicima javnog poslovnog udruženja Delovaya Rossiya, kolege su izravno pokrenuli pitanje amnestije u deviznom sektoru. Bit ću iskren: rijetko koristimo ovaj pristup. Ali sada kada je kršenje obveza od strane zapadnih partnera postalo uobičajena praksa, mislim da je ispravno izaći na pola puta u vezi s tako akutnim pitanjem, naime: predlažem da se proglasi amnestija za poslovanje za prisilna valutna kršenja počinjena tijekom moratorija. I to pitanje u potpunosti zatvoriti, kako kasnije ne bi bilo razloga za odgovornost poduzeća, kako se to kaže, retroaktivno.

Uveli smo ubrzani povrat PDV-a pri izvozu – sada on iznosi osam dana umjesto tri mjeseca. Zajedno sa stranim partnerima pripremamo nove mehanizme za prekogranične obračune, uključujući krajnje pojednostavljenje otvaranja bankovnog računa u Rusiji za strane tvrtke. U tom slučaju osobna nazočnost neće biti ni potrebna, naravno, pod uvjetom da se poštuju svi zahtjevi tzv. zakona o sprječavanju pranja novca.

Također bih primijetio zamjetan napredak u korištenju nacionalnih valuta u vanjskoj trgovini – to je posebna velika tema. Danas je oko 90 posto obračuna sa zemljama Euroazijske ekonomske unije u rubljama, a više od 80 posto obračuna s Kinom u rubljama i juanima.

Aktivno razvijamo trgovinu u nacionalnim valutama i s drugim državama. Prioritet su najbliži susjedi, kao i zemlje BRICS-a i SCO-a.

Ukratko, imamo cijeli niz alata za podršku inozemnoj gospodarskoj aktivnosti, i to u svim sektorima: u industriji, poljoprivredi i drugim sektorima. Rad ovih instrumenata je dugotrajan, produljit ćemo ga do 2030. godine.

U isto vrijeme, moramo stalno razvijati alate, poboljšavati alate za podršku izvoznicima i učiniti ih praktičnijima za poslovanje. O tome, naravno, država mora voditi računa i to će učiniti.

Konkretna rješenja potrebna su i za razvoj osiguranja izvoznih isporuka, kao i za korištenje faktoringa, koji će također podržati naše proizvođače i dobavljače te dati dodatna jamstva za njihove transakcije s inozemnim kupcima.

I, naravno, potrebno je promovirati domaće proizvode putem e-commerce platformi. Njihova publika, baza klijenata u stalnom je porastu kako kod nas tako i u svijetu, što znači da i mala tvrtka može pronaći svog kupca. Mi tu nismo lideri, ali, uzgred, ne zaostajemo. Ali izgledi su jako dobri.

Tražim od Vlade da što prije pokrene liniju alata za podršku e-trgovini, kao i stalnu analizu njihove učinkovitosti, prvenstveno za male i srednje poduzetnike, kako bi zajedno s poslovnim udrugama radili na njezinu unapređenju.

Dodat ću da imamo primjere vlastitih uspješnih elektroničkih platformi. Moramo im pomoći da izađu na velika tržišta, poput tržišta Kine, Indije, te tržišta naših susjeda, poput Turske i drugih zemalja. Štoviše, koristi su obostrane: i naši će proizvodi postati dostupniji stranim tržištima, a ruski kupci dobit će veći izbor roba i usluga.

Dragi prijatelji i kolege!

Suočena s izazovima bez presedana, Rusija nije odustala od svojih načela gospodarskog razvoja – s tim sam već počeo. Zajedničkim snagama poduzetnika – velikih, srednjih, malih poduzeća, uz aktivno sudjelovanje vlasti, održali smo stabilnost našeg gospodarstva. Danas je to potpuno očita, kako kažu, medicinska činjenica.

Očuvane su i pozicije najvažnijeg sudionika na globalnom tržištu. Osigurali smo stabilan rad cijelih sektora realnog sektora, radnih kolektiva, mnogih poduzeća i tako dalje, podupirali dobrobit milijuna ruskih obitelji.

Ključna, strateška, sistemska zadaća i danas i u budućnosti nije jednostavno kompenzirati pad BDP-a ili zamijeniti strane kompanije koje su nas oslobodile prisutnosti na našem tržištu, a nikako ne čekati navodno privremene fluktuacije u globalna ekonomija.

Već sam rekao, dragi prijatelji, i želim još jednom ponoviti: promjene u svijetu u svim njegovim sferama su kardinalne, duboke i nepovratne prirode – to je ono što je važno. U tim uvjetima potrebno je samo ići naprijed, a to znači da nam je potrebna proaktivna gospodarska politika koju možemo graditi i provoditi u bliskoj suradnji s predstavnicima poslovne zajednice – s našim poduzetnicima.

U biti, riječ je o prijelazu na kvalitativno novu razinu razvoja – suverenu ekonomiju koja ne samo da odgovara na tržišne uvjete i uzima u obzir potražnju, već i sama generira tu potražnju.

Takvo gospodarstvo, često nazivano gospodarstvom ponude, uključuje veliku izgradnju proizvodnih snaga i uslužnog sektora, široko rasprostranjeno jačanje infrastrukturne mreže, razvoj naprednih tehnologija, stvaranje novih modernih industrijskih kapaciteta i cijele industrije, uključujući i ona područja u kojima se još nismo dostojno dokazali, ali mogućnosti za to – znanstvene mogućnosti, kreativnost – svakako imamo.

Što je važno za implementaciju takvog modela u bliskoj budućnosti? Danas sam već govorio o rekordno niskoj nezaposlenosti u Rusiji, na koju, naravno, s pravom možemo biti ponosni. Međutim, ovo postignuće ima i lošu stranu. Predstavnici tvrtki u ovoj dvorani, naravno, razumiju o čemu se radi. Govorim o poteškoćama vezanim uz selekciju kadrova, uz nedostatak kadra.

Stoga je prvi smjer razvoja gospodarstva ponude u sadašnjim uvjetima, naravno, zapošljavanje i poboljšanje strukture zaposlenosti. Ovdje imamo ogromne rezerve – trebamo ih iskoristiti, a za to moramo prekvalificirati kadrove, povećati gospodarsku aktivnost građana kako bi se ljudi mogli ostvariti u novim, rastućim, perspektivnim sektorima: u svakom gradu, mjestu i regiji treba biti prilika za pronalazak posla.

Htio bih skrenuti pozornost Vladi na stanje u regijama s visokom nezaposlenošću: kod nas, unatoč činjenici da je ona u cijeloj zemlji na povijesno niskom nivou, ona je još uvijek u nekim regijama visoka. Ovdje je važno ljudima dati više mogućnosti za stjecanje novih znanja, uključujući u području informacijske tehnologije ili u drugim tehničkim područjima, kompetencije za rad u formatu zapošljavanja na daljinu.

Već sljedeće godine, uz federalnu potporu, trebalo bi pokrenuti najmanje deset takvih projekata u regijama s ograničenim proračunskim sredstvima. Dobar primjer stvaranja ovakvih obrazovnih prostora je Škola 21 koju organizira Sberbank. Ne mogu ne pozdraviti programe ove vrste.

Potrebno je povećati usmjerenost visokih i srednjih stručnih obrazovnih ustanova na rezultat, odnosno na uspješno zapošljavanje diplomanata. S tim u vezi, mislim da je ispravno učiniti dvije stvari – najmanje dvije.

Prva je uspostaviti posebne ključne pokazatelje uspješnosti obrazovnih institucija, od kojih je glavni kvaliteta zapošljavanja diplomanata. Na temelju ovog pristupa predlažem formiranje ocjena obrazovnih institucija strukovnog obrazovanja.

I druga, predlažem da se godišnje priprema petogodišnja prognoza potreba za kadrovima na razini cjelokupnog gospodarstva kako bi se uzeli u obzir promjenjivi trendovi, novi zahtjevi tržišta rada i, naravno, naši prioriteti u razvoju gospodarstva. sektore što je moguće fleksibilnije.

Zasebno tražim od Vlade da pripremi prijedloge za razvoj takvog instrumenta kao što je studentski ugovor. Njegov smisao je da poslodavac o svom trošku šalje zaposlenika na školovanje, usavršavanje, a zaposlenik zauzvrat dobiva jamstvo zaposlenja na kvalificiranijem radnom mjestu. Naravno, ovdje je potrebno stvoriti poticaje za poslovanje i koristiti takav mehanizam, uključujući i uz pomoć državne potpore. Sada neću ulaziti u detalje, ali razumijemo o čemu govorimo.

Kvalitativne promjene na tržištu rada podrazumijevaju povećanje plaća. Ovo što ću sada reći vjerojatno će zvučati čudno, ali ipak sam siguran da je tako. Sada bih želio zasebno reći o tako važnom pokazatelju kao što je minimalna plaća . Nastavljamo s indeksiranjem, i to bržim tempom, kako bismo povećali jaz između minimalne plaće i egzistencijalnog minimuma.

Od 1. siječnja 2023. minimalna plaća povećana je za 6,3 posto na 16.242 rublja mjesečno. Od 1. siječnja 2024. provest ćemo još jednu indeksaciju – odmah za 18,5 posto. Od 1. siječnja 2023. indeksacija je iznosila 6,3 [posto], a od 1. siječnja 2024. bit će 18,5 [posto], što će biti puno više i od stope inflacije i stope rasta plaća u zemlji u cjelini. .

Ukupno povećanje minimalne plaće pozitivno će utjecati na primanja gotovo pet milijuna ljudi, točnije – 4,8 milijuna. A do 2030. minimalna plaća trebala bi se nominalno barem udvostručiti, što će postati dodatni poticaj rastu plaća u zemlji u cjelini.

Što bismo ovdje htjeli dodati i što mislite da je važno ovdje dodati?

Proširujemo mjere socijalne podrške građanima, posebice obiteljima s djecom. Mnoga od tih plaćanja ovise o tome radi li osoba ili ne. Ta plaćanja vezana su za prihode obitelji tj. za prihode određene osobe. Ako se takav prihod čak i malo poveća, tada se socijalna plaćanja prestaju ili značajno smanjuju. To znači da osoba nema poticaj tražiti novi posao tj. veću plaću.

Moramo promijeniti ovu situaciju. Trebalo bi biti isplativo raditi, a državna potpora trebala bi služiti kao pomoć, dodatni prihod uz plaću, a ne njezina zamjena. Mislim da razumijete, drage kolegice, u uvjetima ovako niske nezaposlenosti, to je poticaj ljudima da idu raditi. I naravno, trebamo tražiti takve poticaje i unapređivati ​​ih.

Stoga predlažem isplatu dječjeg doplatka do godine i pol, kao i jedinstvenog dječjeg doplatka za cijelo razdoblje na koje su raspoređeni, neovisno o tome jesu li primanja obitelji povećana ili ne.

Također predlažem podršku građanima koji skrbe o djeci s teškoćama u razvoju. Danas također imaju pravo na naknadu samo ako ne rade i nemaju drugog izvora prihoda. Čak i ako želite zaraditi dodatni novac, to ne možete učiniti – tada ćete izgubiti džeparac. Potrebno je, dakako, otkloniti ta ograničenja, i zadržati doplatak za njegu i njegu za rad s nepunim radnim vremenom takvih građana. A kako tu ne bi bilo nedosljednosti, potrebno je u zakonu popraviti pojam “djelomičnog zapošljavanja”. Tražim od Parlamenta da što prije usvoji odgovarajuće norme.

Drugi smjer razvoja gospodarstva ponude je širenje poduzetničke aktivnosti. Više od 28 milijuna ljudi zaposleno je u malim i srednjim poduzećima u Rusiji. Od početka 2022. broj samozaposlenih se udvostručio – sada ih imamo 7,6 milijuna.

Treba podržati ljude koji ovdje žele poslovati i napraviti prve korake, pa tako iu okviru društvenog ugovora. Mislim da bi bilo ispravno da se sudionik društvenog ugovora dodatno educira u poduzetničkim vještinama u My Business centrima, naravno o trošku države.

Na jednom od prethodnih sastanaka našeg foruma predložio sam pokretanje krovnog mehanizma kreditiranja malog i srednjeg poduzetništva. Riječ je o jamstvima malog i srednjeg poduzetništva u slučajevima kada poduzetnici nemaju dovoljno kolaterala za dobivanje kredita. Danas ovaj mehanizam djeluje u svim regijama, uz njegovu pomoć izdano je više od 39.000 kredita u vrijednosti većoj od 350 milijardi rubalja.

Moram reći da ovaj mehanizam dobro funkcionira. Pogledajte: u 2022. u odnosu na 2020. broj zajamčenih kredita za proizvodne djelatnosti porastao je sedam puta, a za IT poduzetnike – 46 puta.

Naravno, potražnja za takvim alatom još je veća, posebice u industrijama kao što su turizam i informatika. Stoga predlažem povećanje tog sredstva i produljenje mehanizma krovnih jamstava do 2030. godine. I tražim od Vlade da postavi ciljne granice za povećanje obujma takvog kreditiranja. Antone Germanoviču [Siluanov], ja ne imenujem te ciljne granice – tražim da se razrade i odobre. Ali ovo je pravi alat za razvoj gospodarstva u cjelini.

Također smatram potrebnim proširiti opseg ove mjere na tzv. SME plus kategoriju. Riječ je o srednjim poduzećima koja su, unatoč određenim poteškoćama, posljednjih godina rasla i prema formalnim kriterijima, poput zaposlenosti, prihoda, više ne mogu aplicirati za državnu potporu, ali su u važnoj fazi rasta i trebaju resurse. Za takve tvrtke potrebne su posebne mjere potpore. Tražim od Vlade da ih razradi do kraja ove godine.

Dalje. Sada tvrtke koje izrastu iz statusa malih i srednjih gube pravo na povlaštene porezne režime, porezno opterećenje im se trenutno povećava – i tako sve dok ne zatraže povlastice u sklopu potpore već velikim poduzećima.

Dolazi do situacije – a za ovu dvoranu, za ovu publiku neću reći ništa novo, svi dobro razumiju o čemu se radi – da kada nema dovoljno poticaja za rast, prelazak u drugu težinsku kategoriju: jednostavno je neisplativo. Stoga tvrtke pokušavaju raznim trikovima, uključujući i pribjegavanje fragmentaciji poslovanja kako bi zadržale te prednosti, ostati u sektoru malog gospodarstva – u sektoru malih i srednjih poduzeća. Porezna uprava to vrlo dobro vidi.

Ne znam, gospodine predsjedniče, kako je u Alžiru, ali ovdje se to događa već dugi niz godina. Mislim da su ljudi u tom smislu svugdje isti i uvijek će pronaći izlaz iz situacije koju država povuče ako postoje stvarna ograničenja rasta. To sam rekao – to su realnosti našeg današnjeg života.

U tom smislu, nema smisla gnječiti nekome ruku. Zadaća je podržati razvoj, ukloniti barijere koje onemogućuju jačanju poduzeća, širenju i otvaranju novih radnih mjesta. Ovdje je najbolje pomoći, stvoriti uvjete za nesmetan i lak prelazak u drugu kategoriju poslovanja. Molim Vladu da početkom sljedeće godine podnese prijedloge o tome, uključujući i pokretanje povlaštenog prijelaznog poreznog režima.

Druga važna mjera za potporu poduzetništvu odnosi se na ograničenje inspekcijskog nadzora i drugih mjera kontrole. Dopustite mi da vas podsjetim da smo prošle godine uspostavili moratorij na zakazane inspekcije svih ruskih poduzeća, a zatim ga produžili na tekuću 2023. godinu, a za poduzetnike čije aktivnosti nisu povezane s visokim rizicima štete, moratorij vrijedi i dulje. – do 2030.

Zbog toga je prošle godine u cijeloj zemlji obavljeno 339.000 inspekcijskih nadzora. To je 20 posto manje nego u covid 2020. godini, a gotovo pet puta manje nego 2019. godine. Ovo je dobar pokazatelj, ali postoji i “ali” – sada ću i o tome.

Prvo, smatram da ako posao nije povezan s visokim rizicima od štete za građane ili okoliš, onda ga uopće ne treba provjeravati – ni planirano ni izvanredno.

Gospodine predsjedniče, kao rezultat praktičnog rada u gospodarstvu s poslovanjem dolazimo do ovakvih odluka. Ispričavam se što dugo govorim, ali možda ćete ovdje pronaći nešto korisno za svoju zemlju u našem životu, u našoj praksi.

Iduće godine ćemo procijeniti ovo što sada predlažem. Naravno, smatram da je dovoljno ograničiti se samo na preventivne mjere, a iduće godine ćemo nastaviti raditi na smanjenju administrativnog pritiska na poduzetnike.

Također vas molim da intenzivirate rad na takvom instrumentu kao što je transformacija poslovne klime, zapravo, ovo je sustavni projekt stvaranja prijateljskog, povoljnog okruženja za poduzetništvo u svim regijama zemlje. Ovdje su već uspostavljeni kontakti s poslovnim udrugama. Na njihov prijedlog dolazi do izmjena regulatornog okvira, a poslovna zajednica je ta koja ocjenjuje učinkovitost poduzetih mjera.

Ove godine ažurirane su mape puta u području industrijske izgradnje, izvoza i korporativnog upravljanja. Tražim od vas da u bliskoj budućnosti slično radite u urbanizmu, u visokotehnološkom poslovanju, uključujući korištenje umjetne inteligencije u turizmu i u području intelektualnog vlasništva.

Podsjećam da smo ranije koristili ocjene Svjetske banke za ocjenu uvjeta poslovanja u određenom području i, usput rečeno, u tome postigli dobre rezultate. U takvoj ocjeni ima, naravno i dobre poruke koja potiče natjecanje – od te ideje ne treba odustajati. Vrlo je važno imati objektivne kriterije kako bi se, kako kažu, ocjenjivao vaš rad i postignuti napredak.

Stoga tražim od Vlade da zajedno s poslovnom zajednicom odnosno poslovnim udrugama, Agencijom za strateške inicijative izradi domaći model ciljanih uvjeta poslovanja na nacionalnoj razini, uvijek uvažavajući najbolja svjetska iskustva, kako bi se ovaj model korak po korak provesti u praksi u zemlji kao cjelini i u svakoj pojedinoj regiji posebno.

I naravno, u razvoju poslovne klime ne mogu se zanemariti tako osjetljiva poslovna pitanja kao što su poboljšanje prakse provedbe zakona i dekriminalizacija kaznenog zakonodavstva.

Ponavljam: trebamo osigurati jasnije pravno reguliranje gospodarskog života u zemlji, uključujući uklanjanje tzv. nejasnih formulacija u regulatornom okviru i tzv. izazvati raspad radnih kolektiva. O tome smo već dosta razgovarali – sada neću ulaziti u detalje. Volio bih da kolege iz poslovne zajednice s kojima o tome razgovaramo znaju da ne odustajemo od te teme – sigurno ćemo raditi na tome.

Prije godinu dana s ove govornice najavio sam niz inicijativa na ovom području. Mnogi od njih već su postali zakoni, a neki su još u raspravi u Vladi i Parlamentu. Razumijem da ovdje nije lako pronaći kompromis, ali ipak molim kolege da ne odgađaju i da što prije dođu do konačnih odluka i dogovora.

Danas bih želio iznijeti još nekoliko prijedloga na temelju rezultata sastanaka s Ruskim sindikatom industrijalaca i poduzetnika, kao i s Delovaya Rossiya. Govorimo o normama kaznenog zakonodavstva koje su izgubile relevantnost ili dupliciraju Zakon o upravnim prekršajima.

Dakle, više od deset godina kod nas se nisu mijenjali cenzusi za veliku i osobito veliku imovinsku štetu koja nije povezana s krađom, kao ni za povredu autorskog i srodnih prava. Želio bih obratiti posebnu pozornost na potonje, jer sada same strane tvrtke odbijaju isporučivati ​​softver i druge usluge. Smatram ispravnim povisiti te pragove najmanje dvaput i učiniti isto za ekonomske elemente kaznenih djela u kojima se ne primjenjuje lišavanje slobode: mislim na izbjegavanje otkrivanja informacija prema zakonodavstvu o vrijednosnim papirima.

I zasebno pitanje. Rekao sam samo da se smanjio broj nadzora poslovanja. Napravio sam, kao što ste primijetili, malu rezervu – sada ću vam reći o čemu se radi. Poduzetnici kažu da su sada, umjesto kontrole nadzornih tijela, počeli dolaziti policajci, a prekršaja često nema, ali oni su tu -i nešto beru. Možda je to negdje i opravdano. Može biti.

Ali, zapravo, što se događa? Koncepti se mijenjaju. Mi kažemo reći: neće biti provjere, ali u praksi ispada da će je biti, samo se drugačije zove i dolaze drugi ljudi. Naravno, to narušava povjerenje gospodarstva u reformu kontrolno-nadzorne sfere i utječe na rad gospodarstva. Želim naglasiti da inspekcije, tamo gdje ih ima, trebaju provoditi samo nadležni odjeli.

I molim Vladu da, zajedno s Državnim odvjetništvom i Ministarstvom unutarnjih poslova, ovu odredbu dodatno unese u zakonsku regulativu i strogo prati njezinu provedbu. To je jako važno, inače naš rad nema smisla. Sve mora biti srokovano, zapisano, kako je govorio naš poznati komičar, mora se pažljivije razraditi takozvana pravna tehnika da svaka riječ bude razumljiva.

Poslovna klima u Rusiji i za start-up i za zrele tvrtke trebala bi biti globalno konkurentna. Kako je rekao u svom obraćanju Saveznoj skupštini, poslovanje u ključnim industrijama i sektorima, upravljačke strukture naših najvećih poduzeća, trebaju raditi upravo u ruskoj jurisdikciji.

Da, naravno, svaki gospodarstvenik ima nepovredivo pravo raspolagati dobiti i imovinom po vlastitom nahođenju. Za to se pokreće bilo koji posao – to je glavni motiv, osnova poduzetničke aktivnosti. Jasno je da u to ne može biti nikakve sumnje. Ali situacija kada se sredstva zarade u Rusiji i zatim polože na inozemne račune nosi očite i često neprihvatljive rizike ne samo za državu, već i za sam ruski biznis.

U to su se na vlastitom primjeru uvjerili mnogi naši gospodarstvenici kada su vidjeli i s iznenađenjem ustanovili da su na Zapadu zamrznuti i računi i imovina. No zapravo, kao što smo više puta rekli, nikome prije nije palo na pamet da je to moguće. Mimo svih normi vlastitog i međunarodnog zakonodavstva dogodila se pljačka – jednostavno su zatvorili, odnijeli i ne objašnjavaju zašto, ne žele ni razgovarati. Iznenađujuće jednostavno, neka vrsta srednjeg vijeka.

Ali naš narod ima dobro namjernu izreku: gdje se rodio, tu je i dobro došao. Stoga sam već puno puta rekao, obraćajući se našoj poslovnoj zajednici: moramo se, naravno, fokusirati na ulaganje novca ovdje, tada će oni biti pouzdaniji, a bit će i više profita – u to uopće ne sumnjam. Ta će sredstva aktivno djelovati u zemlji, u gospodarstvu, u socijalnoj sferi za naše građane, i ne samo da će sve to donijeti značajne koristi zemlji, već je i pouzdanost veća.

Danas je dosta domaće imovine registrirano na strane tvrtke. Njihovi vlasnici su zapravo ruski državljani koji se žele vratiti pod rusku jurisdikciju. Za njih smo pokrenuli dvije posebne administrativne regije – u Primorskom području i u Kalinjingradskoj oblasti. Ovdje tvrtke mogu zaštititi svoju imovinu, zadržati svoj uobičajeni sustav korporativnog upravljanja i iskoristiti brojne porezne povlastice.

Znam da ovu priliku ne mogu iskoristiti svi koji bi željeli, a razlozi za to su različiti: netko jednostavno nije imao vremena ili nije mogao dobiti pravne i računovodstvene usluge u inozemstvu. No, ima i slučajeva izravne nespremnosti stranih partnera da daju sve te podatke, dokumente – to je sabotaža, to se ne može drugačije nazvati. Oni jednostavno ne žele osloboditi našu imovinu, poduzetnike s našom imovinom.

Tražim od Vlade da, u kontaktu s poslovnom zajednicom, ubrza povrat imovine u ključnim industrijama pod rusku jurisdikciju, uključujući pojednostavljenje postupka prijenosa poslovanja u Rusiju i registraciju u posebnim administrativnim regijama u slučajevima kada je takav prijenos, slikovito rečeno, blokira strana strana ili uopće nije predviđena njihovim zakonodavstvom.

To mora biti učinjeno do prosinca ove godine, a istovremeno je potrebno pokrenuti mehanizam zaštite prava ruskih građana i pravnih osoba koje posjeduju domaće tvrtke, ali preko takozvanih inozemnih struktura.

Jednostavnije rečeno, o čemu se radi i u čemu je problem? Jednom se netko prebacio iz jednog offshorea u drugi, iz drugog u treći. Onda su se tu pojavili neki kvazivlasnici, korisnici – i njih su pokrivale neke offshore tvrtke. Razmislimo zajedno kako pomoći.

Čini se da su to posljedice odluka pojedinih ljudi, njihovih osobnih poteškoća. Ali na kraju, naravno, govorimo o kompanijama i poduzećima koja posluju u Rusiji. Ovdje rade naši građani i ovdje se ulaže. Stoga je vlasnicima takvog posla potrebno osigurati jasno mjesto u ruskom pravnom polju i iskreno ću reći, pomoći. Pokušat ćemo to učiniti u dijalogu i kontaktu s vama.

Dragi kolege!

Sljedeći ključni smjer u razvoju ekonomije ponude vezan je uz osiguranje rasta investicija. Potrebno je postići povećanje njihovih priljeva u projekte proizvodnje prioritetnih industrijskih proizvoda. Već ove godine obujam takvih investicija trebao bi iznositi najmanje dva trilijuna rubalja, a do 2030. povećat će se pet puta – do deset trilijuna rubalja.

Za to je proteklih godina formiran čitav niz instrumenata, među kojima su Sporazum o zaštiti i poticanju ulaganja, posebni ugovori o ulaganju, Fond za industrijski razvoj, a pokrenute su i industrijske hipoteke.

Krajem veljače s radom je započela tzv. klasterska investicijska platforma. Njegovi sudionici mogu dobiti povlaštene kredite po stopi ispod ključne stope Središnje banke. Iznos jednog kredita je do 100 milijardi rubalja. Takvi krediti mogu se izdati pod jamstvom Vnesheconombank.

Subvencije se daju za istraživanje i razvoj (istraživački i razvojni rad) na suvremenim tehnologijama. Naglasak je na onima koji omogućuju pokretanje serijske proizvodnje u roku od tri godine. Samo prošle godine odobreno je više od 160 takvih projekata, među kojima i na području srednje i male kemije, LNG-a i vodikove energije.

Naravno, tehnološka suverenost ne znači vlastitu proizvodnju svih dobara i usluga – to je nemoguće za bilo koju državu na svijetu, a nije ni potrebno, mi tome ne težimo. Radi se o vlastitom donošenju odluka u kritičnim područjima. Istodobno, moramo graditi pouzdane lance suradnje i tehnološka partnerstva. Ovdje se radujemo suradnji s kolegama iz prijateljskih zemalja, s partnerima u Euroazijskoj ekonomskoj zajednici, BRICS-u, SCO-u i drugim asocijacijama.

Naravno, moramo izgraditi financijsku osnovu za privatne investicijske projekte i učiniti takve resurse dostupnijima poduzećima. “Tvornica projektnog financiranja” već radi. Uz njenu pomoć provodi se 26 projekata ukupne vrijednosti 1,8 trilijuna rubalja. Među njima su izgradnja rudarske i talioničke tvornice u Transbaikaliji, luke za ugljen u Primorju, tvornica gnojiva na sjeverozapadu i Dalekom istoku, izgradnja i modernizacija zračnih luka i energetskih objekata. Odobreno je još sedam projekata vrijednih 345 milijardi rubalja.

Jednom riječju, to su traženi alati potrebni poslovanju. Predlažem da se ovi instrumenti, koje sam upravo spomenuo, a koji imaju za cilj kreditiranje projekata jačanja ruskog tehnološkog suvereniteta, dodatno unaprijede i ojačaju. Listu vrednovanja takvih projekata Vlada je već odobrila.

Pokrenut ćemo i VEB krovni jamstveni program za takve projekte u iznosu do 200 milijardi rubalja. Prema predviđanjima, to će smanjiti stopu na investicijske kredite za oko jedan i pol postotni bod. Procedura je sljedeća: ako projekt prođe selekciju tvornice i banaka vjerovnika, automatski dobiva jamstvo VEB-a – do polovice cijene projekta.

I naravno, moramo otključati veliki potencijal ruskog tržišta dionica. Na nedavnom sastanku s tvrtkom Delovaya Rossiya dogovorili smo lansiranje obveznica s pravom na udio u prihodima kompanija. Očito, razdoblje cirkulacije takvih obveznica može biti različito, do neograničeno. Nadam se da će Vlada i Centralna banka brzo realizirati ovu ideju.

Potrebno je razvijati privlačenje dioničkog kapitala. Uz sudjelovanje VEB-a pokrenut ćemo poseban alat koji će omogućiti bankama da kao dioničari sudjeluju u investicijskim projektima. Pritom će VEB ponovno preuzeti značajan dio rizika.

U početnoj fazi, mogućnosti programa dioničkih fondova iznosit će 200 milijardi rubalja. Ali čak i ovaj volumen omogućit će otključavanje ulaganja u iznosu od oko dva trilijuna rubalja. Nema potrebe za odgađanjem – prvi projekti trebali bi krenuti ovog ljeta.

Što se tiče prometovanja korporativnih dionica na našem tržištu, kao što sam rekao u obraćanju, podržavamo plasman dionica brzorastućeg visokotehnološkog biznisa. Sada Vlada radi na pitanju poreznih poticaja za izdavatelje i kupce takvih vrijednosnih papira.

A kako bismo dodatno podržali i zasitili našu burzu, donesena je posebna odluka. Riječ je o situaciji kada strani vlasnici prodaju rusku imovinu. U tom slučaju dio dionica tvrtki koje mijenjaju vlasnika trebao bi otići na rusku burzu.

I naravno, važno je stvoriti poticaje za dodatni priljev sredstava na naše tržište kapitala. Ovdje je ozbiljan izvor dugoročna štednja građana – tu nema ništa novo. Takvi bi projekti trebali dobiti potporu, uključujući i u okviru sustava osiguranja dobrovoljne mirovinske štednje, gdje država jamči povrat iznosa od dva milijuna i 800 tisuća rubalja. Ponavljam: moramo osigurati da naši građani mogu ulagati i zarađivati ​​kod kuće, unutar zemlje. A znamo one situacije u kojima su sredstva uložena u inozemstvu završila u neizvjesnosti.

Što je još važno? U Moskvi ili ovdje u St. Petersburgu investitor može dobiti ne samo zemljište, već i cijeli paket poreznih olakšica i odbitaka. To je u glavnim gradovima i u nekoliko drugih velikih regija gdje određeni broj subjekata jednostavno nema takvu priliku zbog skromnih proračuna. Naravno, takvim regijama treba pomoći. Između ostalog, potrebno je nastaviti s ubrzanim razvojem infrastrukture uz pružanje potpora u okviru tzv. infrastrukturnog menija, a prije svega fokus na regije niske proračunske sigurnosti.

Osim toga, potrebno je osigurati jednake mogućnosti regijama za poticaje za nove projekte. O čemu se radi? Pokušat ću objasniti.

Sada subjekti Federacije, kako bi potaknuli pokretanje novih poslovnih inicijativa, proširenje ili otvaranje proizvodnje od nule, mogu uvesti porezne olakšice na ulaganja. Prošle smo godine proširili popis troškova za koje je to predviđeno. Međutim, ne može se reći da je mehanizam u potpunosti razvijen: još uvijek je malo projekata u kojima se primjenjuje takav odbitak. Proračuni daleko od svih regija sada mogu “popustiti” u prihodima zarad budućih prihoda. Potrebno je povećati potražnju za investicijskim poreznim olakšicama.

Mislim da bi bilo ispravno da ovaj alat ciljano usmjerimo na projekte jačanja upravo tehnološkog suvereniteta naše zemlje, prvenstveno u regijama s ograničenim proračunskim mogućnostima.

Tražim od Vlade da to pitanje razradi uz sudjelovanje Komisije za investicije Državnog vijeća, kao i poslovnih krugova, kako bi se od iduće godine ponovno pokrenuo mehanizam olakšica za ulaganja s ažuriranim parametrima. Posebno je potrebno dugoročnim proračunskim kreditima pod povoljnim uvjetima poduprijeti regije na ovom području. Znam da postoje rizici od preopterećenja i ponovnog kreditiranja regija. O svemu ovome trebat će razmisliti.

Ponavljam: glavna stvar ovdje je uzeti u obzir interese razvoja poslovanja i istovremeno osigurati ravnotežu regionalnih proračuna.

Dodat ću da vodeću ulogu u stvaranju modernog poslovnog okruženja imaju regionalni menadžment timovi. Danas već tradicionalno ističem subjekte Federacije koji su ostvarili najveći napredak u Nacionalnom rejtingu investicijske klime.

Ukupno je 60 regija napredovalo na ovoj listi. Želio bih to imenovati sa zadovoljstvom: Čečenska Republika, Rostovska, Saratovska, Kostromska regija, Jamalo-Nenecki autonomni okrug i Transbajkalski teritorij pokazali su najbolju dinamiku. Čestitam kolegama i želim im puno uspjeha u daljem radu.

Sljedeći smjer ekonomije ponude je povećanje učinkovitosti realnog sektora i uslužnog sektora, povećanje produktivnosti rada u Rusiji uklanjanjem uskih grla, uklanjanjem gubitaka i uvođenjem optimalnih rješenja. Sve to opisuje se pojmom „lean production“.

Od 2019. godine provodimo nacionalni projekt „Produktivnost rada“. U njemu sudjeluje oko pet tisuća poduzeća, više od 88 tisuća zaposlenika obučeno je za nove suvremene metode. Vidimo kako taj rad daje rezultate, uključujući i vojno-industrijski kompleks: omogućuje nam brzu prilagodbu proizvodnje oružja i vojne opreme.

Uvođenje načela vitke, učinkovite proizvodnje trebalo bi dobiti na zamahu, i to ne samo u osnovnim sektorima gospodarstva, već i u drugim sektorima, u socijalnoj sferi. Ovdje je potrebno u potpunosti iskoristiti resurse Federalnog centra kompetencija i proširiti njegov mandat.

Drugi ključni smjer ekonomije ponude odnosi se na aktivnu automatizaciju i razvoj tehnologija umjetne inteligencije.

U Rusiji će zbog objektivnih demografskih procesa ponuda na tržištu rada biti ograničena. U ovim uvjetima iznimno nam je važno ubrzati automatizaciju rudarske i proizvodne industrije, poljoprivrede, transporta i logistike, trgovine i mnogih drugih područja.

Rusija ovdje ima ne samo ogroman potencijal, već i vlastita učinkovita rješenja. Baš prije neki dan, u sklopu našeg foruma, bespilotni kamioni KamAZ lansirani su na federalnu autocestu Neva. Bespilotni taksiji iz Yandexa već prometuju ulicama Moskve. Ovo su dobri, ali zasad izolirani primjeri, a ono što nam treba je masovno uvođenje takvih tehnologija.

Dopustite mi da vas podsjetim da smo prošlog studenog razgovarali o mjerama za poticanje uvođenja i proizvodnje industrijskih robota u Rusiji. Dogovorili smo da predmetni federalni projekt bude odobren od strane Vlade do 1. srpnja. Molim vas da se strogo pridržavate ovog roka: kašnjenje je ovdje apsolutno kritično za naše gospodarstvo.

Sljedeće važno pitanje je ono što se naziva “upravljanje temeljeno na podacima”. Ovaj pristup trebao bi se primijeniti gotovo svugdje u sustavu prometa i komunikacija, medicine, obrazovanja, državne uprave i tako dalje.

Moramo aktivno implementirati i koristiti te tehnološke razvoje, podržati pripremu domaćeg softvera u području velikih baza podataka, pokrenuti projekte u području umjetne inteligencije i, naravno, ojačati informacijsku sigurnost, pratiti cirkulaciju podataka kako ne bi štetiti nacionalnoj sigurnosti i interesima naših građana. Naše kolege i ja već smo dogovorili konkretne akcije u tom smislu.

Nažalost, tu postoji zaostatak – treba ga nadoknaditi i ubuduće se striktno držati zacrtanih planova. U skoroj budućnosti ćemo čuti izvješće Vlade o ovom pitanju.

Dodao bih da redovito pregledavamo implementaciju novih tehnoloških rješenja u rusko gospodarstvo i održavamo godišnju konferenciju posvećenu umjetnoj inteligenciji. A od ove godine pokrećemo novu posebnu platformu – Future Technologies Forum, gdje će se svake godine raspravljati o naprednim područjima tehnološkog razvoja.

Tvrtke, regije, istraživački timovi predstavit će svoj razvoj, podijeliti svoja iskustva u svladavanju najnovijih rješenja. Prva tribina održat će se vrlo brzo – u srpnju. Razgovarat će se o obećavajućim idejama u području računarstva i prijenosa podataka. Pozivam sve da u tome sudjeluju.

Tehnološke promjene danas se odvijaju vrlo brzo, a za učinkovit razvoj više nije dovoljno automatizirati pojedinačne proizvodne procese: potrebno je djelovati na razini čitavih tržišta. U Rusiji već postoje uspješni primjeri takvih radnih platformi. Primjer je platforma Yandex na tržištu taksija – to sam već spomenuo – i sustav automatskog kreditiranja u Sberbanku i platforma za e-trgovinu Ozon.

Ponavljam. Moramo pokriti sve više industrija i institucija, formirajući tehnoekonomiju budućnosti – ekonomiju s institucijama koje rade na kvalitativno novim tehnološkim osnovama.

Platformski princip upravljanja temeljenog na podacima aktivno se implementira u svakodnevne aktivnosti ruske vlade i kolega u regijama. U mnogim smo područjima takvog rada na korištenju novih načela digitalne države među neospornim svjetskim liderima i to je činjenica. Moramo ojačati te pozicije i ići dalje.

Dragi prijatelji!

Format naše komunikacije ne dopušta nam da pokrijemo cijeli blok tema vezanih uz ekonomiju ponude. Vjerujem da sam vas već umorio, ali na kraju samo želim napomenuti da je detaljna studija svakog područja zadatak Vlade Ruske Federacije.

Jedan od ključnih pokazatelja da se naši pristupi ispravno provode je razina inflacije – to sam već spomenuo. Važno nam je istodobno ostvariti visoke stope gospodarskog rasta i zadržati cijene blizu cilja od četiri posto. Znate, Centralna banka govori o mogućoj inflaciji na kraju godine oko pet posto.

Ograničavanje rasta cijena danas nije samo zadatak Banke Rusije, već i procjena kvalitete rada Vlade Ruske Federacije na poticanju rasta ponude. Molim kolege da na to obrate posebnu pozornost.

Za to je, između ostalog, važno povećati učinkovitost i povrat javne potrošnje. Provođenje politike razvoja ponudenog gospodarstva i povećanja učinkovitosti proračunske potrošnje prioriteti su na temelju kojih je potrebno oblikovati federalni proračun za sljedeće tri godine. A o provedbi ekonomskih mjera na strani ponude detaljno ćemo raspravljati na Strateškom razvojnom vijeću u srpnju.

S tim u vezi želim naglasiti da se danas dosta govorilo o formiranju upravo ove ekonomije ponude. No, tamo gdje postoji ponuda, nužno mora postojati i potražnja, što znači da širenje gospodarskih mogućnosti i potencijala Rusije mora biti izravno povezano s povećanjem blagostanja naših građana. To je bit gospodarskog rasta.

Želim završiti s onim što sam, zapravo, započeo. Ovdje ne mislim samo na očuvanje niske inflacije i visoke zaposlenosti: svakako je važno osigurati brzi rast dohodaka građana.

Ruska ekonomija trebala bi postati ekonomija visokih plaća s novim zahtjevima za sustav strukovnog obrazovanja, s povećanjem produktivnosti rada, uključujući kroz automatizaciju i nove sustave upravljanja, s visokokvalitetnim modernim poslovima i radnim uvjetima.

Znam da mnogi, barem neki, smatraju da visoka cijena rada smanjuje globalnu konkurentnost zemlje. Očito je takvo stajalište imalo određene temelje, ali postaje zastarjelo ili, moglo bi se reći, zastarjelo: ne uzima u obzir suvremene stvarnosti, osobito trendove sutrašnjice.

Ako kažemo da je budućnost bilo koje ekonomije, pa tako i ruske, u visokim tehnologijama, onda je nemoguće postići kvalitetan rad u visokim tehnologijama koristeći niskokvalificiranu radnu snagu, a ako je to visokokvalificirana radna snaga, onda se mora biti plaćen. Samo tamo gdje je rad adekvatno plaćen, radit će stručan, kvalificiran kadar, proizvodit će se istinski kvalitetni proizvodi, rasti će potražnja i mijenjati se njezina struktura, što znači da je jedino tamo moguć istinski suvereni razvoj, tehnološko i gospodarsko vodstvo.

Država izlazi u susret poslovanju na pola puta, pomaže u rješavanju akutnih problema, uključujući probleme s logistikom, narudžbama i dostupnošću obrtnog kapitala. I imamo pravo računati, drage kolege, na recipročne korake vlasnika poduzeća ili tvrtki, na ispoljavanje društvene odgovornosti. Stalno pričamo o ovome.

Ponovit ću ono što sam rekao na nedavnom kongresu RSPP-a i na sastanku s članovima Delovaya Rossiya. Pomoć na svim razinama vlasti trebaju dobiti upravo one tvrtke koje grade i ostvaruju dugoročne planove osmišljene za jačanje tehnološkog, industrijskog i poljoprivrednog suvereniteta naše zemlje. Oni koji ne ispumpavaju sredstva, već ulažu u razvoj svog poslovanja u Rusiji, podupiru državna ulaganja u infrastrukturu, u razvoj gradova i teritorija te u ekološke projekte.

Još jednom ističem da mjere državne potpore gospodarstvu, industriji i strateškim poduzećima trebaju biti povezane s povećanjem plaća zaposlenika, poboljšanjem uvjeta rada i proširenjem socijalnih paketa za zaposlenike. Molim Vladu da tome posveti najveću pozornost.

Danas Rusija ima bogat i vrlo ambiciozan ekonomski program. Poteškoće i problemi s kojima se susrećemo poticaj su svima nama, poticaj da ubrzamo tempo i kvalitetu transformacija, da postignemo više u poboljšanju kvalitete života, blagostanja i blagostanja naših građana.

Naravno, jačat ćemo svoj suverenitet na svim područjima. Svakako smo u ovom poslu otvoreni za ravnopravno partnerstvo sa svim zemljama – sa svima onima koji, poput Rusije, cijene svoje nacionalne interese i spremni su sami određivati ​​svoju budućnost.

Hvala vam puno. Hvala na strpljenju. Hvala vam.

---

D. Simes:  Vladimire Vladimiroviču, hvala vam puno na ovom dojmljivom govoru. Prije nego što dam riječ predsjedniku Alžira, ako nemate ništa protiv, želio bih vam postaviti nekoliko pitanja.

Govorili ste o puno vrlo važnih stvari, s brojkama i činjenicama u rukama, pokazujući kako se Rusija razvija u vrlo teškim uvjetima, kako taj razvoj ide naprijed, kako je socijalno usmjeren, čuvajući i jačajući otvorenost ruskog gospodarstva. Sve je to, naravno, vrlo važno, pozitivno, i kad sam rekao “nevjerojatno”, Vladimire Vladimiroviču, jer se sve ovo događa u kontekstu međunarodnih napetosti, sukoba oko Ukrajine i tamošnjih neprijateljstava koja su u tijeku.

Jasno je da je za mnoge od nas vrlo važna vaša ocjena onoga što se događa s ovim vojnim akcijama. Kako mnogi govore u Rusiji i u Washingtonu, Londonu, Bruxellesu, počela je takozvana ukrajinska protuofenziva. Već sada je očito da ova ofenziva još nije opravdala očekivanja “kolektivnog Zapada”.

Pažljivo čitam što pišu o toj protuofenzivi. A posebno o nekoliko iskoraka, o kojima Ukrajinci govore mnogo i s ponosom. Ispostavilo se da to nisu samo proboji čisto taktičke razine, ali što je najvažnije, Vladimire Vladimiroviču, ono što me zanima jest da se svi nekako dogode, a da ne dođu do prve linije ruskih utvrda. Odnosno, ne govorimo samo o tome da ta linija nije prekinuta, nego da se ukrajinska vojna tehnika, oružane snage slamaju prije nego što je najozbiljnije zapravo počelo na bojnom polju.

No, istodobno kažu da Ukrajina ima još 60 tisuća, možda i više, vojnog osoblja obučenog na Zapadu, te se pripremaju za neku vrstu daljnje akcije.

Što mislite o ovoj situaciji? Koliko to ozbiljno shvaćate? I očito, kao što ste rekli u svom izvješću, ostajete optimistični u pogledu toga kako će se Rusija uspjeti nositi s ovom situacijom. Reci nam.

Vladimir Putin: Nedavno sam se susreo s našim ratnim dopisnicima. A, odgovarajući na isto pitanje, podsjetio je da je rat u Ukrajini, na jugoistoku Ukrajine, započeo ukrajinski režim uz potporu svojih sponzora na Zapadu 2014. godine. Nitko ne pokušava govoriti o tome na Zapadu. Ali moram vas podsjetiti: avijacija, tenkovi, topništvo korišteni su na sjeverozapadu protiv Donbasa. Što je ovo već rat? I tako je trajalo gotovo devet godina. Onda su naši takozvani partneri, kontrapartneri javno odustali od nagodbe mirnim putem. To nas je natjeralo da upotrijebimo Oružane snage u pokušaju okončanja ovog rata.

A ako netko pokušava sve prebaciti s bolesne glave na zdravu, onda su to pokušaji da se to učini nepodobnim sredstvima. Znamo kako je sve počelo.

Nismo mi vukli svoje partnere za nos, ali, kako se pokazalo, prilikom potpisivanja sporazuma iz Minska da oni nisu htjeli ništa poduzeti i o tome su nedavno javno govorili, štoviše, priznali. O tome su javno govorile i ukrajinske vlasti i Europljani. Dakle, jednostavno smo morali upotrijebiti oružane snage, priznati neovisnost, a zatim odgovoriti na zahtjev Donjecke i Luganske republike za prijem u Rusiju, a zatim im pružiti vojnu pomoć u pokušaju da se zaustavi ovaj oružani sukob.

Drugo. Naravno, vidimo da se zapadne zemlje trude da Rusija doživi, ​​kako oni kažu, poraz na bojnom polju, strateški poraz, i čine sve što je u njihovoj moći da to učine. Vidimo to jako dobro. Ali mi smo sebi postavili određene zadatke vezane uz denacifikaciju tih teritorija, vezane uz demilitarizaciju.

Što se demilitarizacije tiče… Uostalom, gledajte, uskoro će Ukrajina potpuno prestati koristiti vlastitu opremu, ništa ne ostaje. Sve na čemu se bore, i sve što koriste, sve to donesu izvana. Tako se ne ide prema pobjedi. A naša obrambena industrija raste iz dana u dan. U proteklih godinu dana povećali smo proizvodnju vojnih proizvoda za 2,7 puta, a za najtraženije stvari ostvareno je povećanje od deset puta, te nastavlja rasti. Poduzeća rade u dvije, tri smjene, a neka danju i noću. A to nam govori da imamo vrlo veliku marginu sigurnosti.

Što se događa s tom takozvanom protuofenzivom? Negdje ukrajinske jedinice uspiju doći do prve crte, negdje ne uspiju – nije u tome stvar. Riječ je o tome da koriste takozvane strateške rezerve koje se sastoje od nekoliko komponenti. Prvi od njih dizajniran je za probijanje obrane, drugi – kako bi se koristile trupe za osiguranje teritorija, kretanje preko teritorija. Ni u jednoj dionici nisu ostvarili cilj – to je bitno.

Dapače, njihovi gubici su vrlo veliki, otprilike više od jedan od deset u usporedbi s ruskom vojskom. To je činjenica. Što se tiče tehnike: svakim danom se povećavaju gubici ove tehnike. Danas, ukrajinska vojska je izgubila 186 tenkova i 418 oklopnih vozila raznih klasa. Ne govorim sada o kadrovima, to je potrebno da se Ministarstvo obrane oglasi. No, ponavljam, najvažnije je da ni na jednom području nema uspjeha. Neprijatelj nije bio uspješan.

Upravo sada, kada govorimo, pokušava se još jedan pokušaj na takozvanom Vremevskom smjeru. Na nekoliko sektora neprijatelj pokušava napasti snagama nekoliko jedinica, uz podršku pet tenkova. U smjeru Zaporožja, također uz potporu dva tenka i nekoliko oklopnih vozila. Približili su se prvom rubu, izgubili nekoliko tenkova. Upravo je u tijeku borba. Mislim da oružane snage Ukrajine ovdje nemaju šanse, neće ih ni biti. Kao ni u drugim smjerovima, u to ne sumnjam.

D. Simes:  Hvala.

Dobro znate da možda niti jedna vaša izjava o Ukrajini ne izaziva toliko iritacije na “kolektivnom Zapadu” kao izjava da nacističke snage igraju veliku ulogu u ukrajinskoj politici i da je potrebna denacifikacija.

Kažu vam: “O čemu pričaš? Zelensky je Židov. On je legitimno izabran predsjednik, a očito je da je na strani svega dobrog – zapadnog, protiv svega lošeg – ruskog. Dakle, nije na vama da kažete da je on na strani nacista.” Kako ćete odgovoriti na ovo?

Vladimir Putin:  Od djetinjstva imam mnogo prijatelja Židova koji kažu: “Zelensky nije Židov, ovo je sramota za židovski narod.”

Ovo nije šala, nije ironija, razumijete? Uostalom, neonacisti, posljednji Hitlerovi, danas su uzdignuti na podij kao heroji Ukrajine. Holokaust je uništenje šest milijuna Židova, milijun i pol je uništeno u Ukrajini, i to prvenstveno rukama Bandere.

Nisam sumnjao da ćete mi postavljati ovakva pitanja i zamolio sam sinoć, kad sam legao, da mi pošaljete neke materijale. Zvao sam Moskvu, već sam bio ovdje. Pa, pogledajte, Yaroslav Stetsko – šef OUN-a, frakcija Bandera, 1939.: “Moskva i Židovi su najveći neprijatelji Ukrajine. Inzistiram na uništenju Židova i svrsishodnosti prijenosa njemačkih metoda rada sa Židovima u Ukrajinu.”

Još jedan aktivist. Ovo je 10. srpnja 1941., takozvani lavovski masakr, njemačke jedinice ušle su u Lavov. Stepan Lenkavsky: “Što se tiče Židova, prihvaćamo sve metode koje će dovesti do njihova potpunog uništenja.”

Znate, čitao sam svjedočanstvo jednog čudaka iz redova Bandere nakon rata, gdje je pričao – sam je pričao – kako su on i njemu slični došli i vodili jednu židovsku obitelj na strijeljanje. Nemoguće je čitati bez knedle u grlu. Čovjek je glava obitelji, invalid bez jedne ruke, žena i dvoje djece, po meni 11 i 7 godina, djevojčice. Uzeli su ih i vodili na strijeljanje. Taj čovjek, invalid, kad je izašao, svi su shvatili da ih vode na strijeljanje, jednom rukom je zagrlio psa i počeo plakati. Odveli su ga i strijeljali. Djecu, djevojčice 7 i 11 godina.

Pogubljeno je milijun i pol Židova. Ne govorim o Rusima, o Poljacima, koji, usput rečeno, na svakodnevnoj razini uopće nisu zaboravili što se dogodilo u Ukrajini od strane Bandere. Pa Poljaci – dobro, oni imaju svoje ciljeve, spavaju i vide povratak Zapadne Ukrajine. I, očito, postupno se kreću prema tome. Ali mi sada govorimo o holokaustu. Pa, kako to možete poreći?

Znate, ispričavam se predsjedniku Alžira, našem gostu. Znao sam da ćete me pitati o tome. Kad sam jučer, ponavljam, legao u krevet, tražio sam ne samo da pošaljem ovaj komad papira, nego sam tražio i nešto vidljivije. Ovdje pričamo i govorimo stalno jedno te isto. Evo Bandera – antisemit, neonacist. Ali nekako to nitko ne želi čuti zbog činjenice da je Zelensky osoba sa židovskom krvlju. Ali on pokriva te nakaze, neonaciste svojim djelovanjem.

Pa Lenjina su izbacili. Nedavno sam razgovarao s novinarima na jednom skupu. On utemeljitelj moderne Ukrajine. Bog ga blagoslovio. Ali zašto dižete naciste na ovaj pijedestal?

Vladimir Putin:  Ovo je Bandera i njegovi pristaše. To su oni koji su danas heroji Ukrajine i to su oni koje sadašnja ukrajinska vlast štiti. Kako se ne boriti protiv ovoga? Moramo se boriti protiv ovoga. Rusija je najpogođenija zemlja u borbi protiv nacizma. Ovo nikada nećemo zaboraviti.

Na isti način, usput, kao i obični ljudi u Izraelu. Vidite da na internetu govore jednostavnim, ruskim, razumljivim, narodnim jezikom. Pogledajte i odmah će vam sve biti jasno.

Kako se ne boriti protiv toga? Ako ovo nije neonacizam u današnjem izdanju, što je onda? Imamo puno pravo vjerovati da je zadatak denacifikacije Ukrajine koji smo postavili jedan od ključnih.

D. Simes:  Hvala, Vladimire Vladimiroviču. Sa svoje strane, samo ću dati jednu malu primjedbu.

Gospodin Zelenski proveo je neko vrijeme u Moskvi tijekom svoje šarene karijere, uključujući i na Prvom kanalu. Razgovarao sam s nekoliko ljudi koji su ga dobro poznavali. Nitko od njih se ne sjeća da se nekako, u nekom obliku, identificirao sa Židovom.

On je osoba židovskih korijena. Gledajte, u Sovjetskom Savezu u posljednjim godinama Staljinova života bilo je članova Politbiroa, poput Kaganoviča, koji su bili Židovi. Imali su mnogo rođaka, posebno žena, koje su bile Židovke. A Židova je bilo u rukovodstvu Službe sigurnosti, uključujući i na velikim generalskim dužnostima. Ali nitko ne poriče da je pod Staljinom postojao antisemitizam i da je na toj osnovi bilo bezakonja. Dakle, općenito, argument da ako netko ima židovske korijene, onda njegov režim objektivno ne može voditi antisemitsku politiku, čini mi se da je taj argument u najmanju ruku neozbiljan.

A sada molim predsjednika Alžira da govori svojim mudrim riječima.

Molim vas, gospodine predsjedniče.

---

A. Tebbun (kako je prevedeno) :  U ime Allaha, Milostivog i Samilosnog!

Prije svega, želio bih zahvaliti Vašoj Ekselenciji, gospodinu Putinu, što ste predstavili veliki plan razvoja Ruske Federacije. Želimo vam uspjeh u provedbi ovog grandioznog programa.

Poštovani gospodine predsjedniče, vaša ekselencijo Vladimire Putine!

I poštovani šejh emirata Ras al-Khaimah, Vaša Visosti!

Dame i gospodo!

Želio bih započeti izrazom duboke zahvalnosti Vašoj Ekselenciji Predsjedniku, koja me pozvala da sudjelujem na ovom važnom forumu u Vašem prekrasnom gradu Sankt Peterburgu, koji je u cijelom svijetu poznat po svojoj kulturi, umjetnosti i slavnoj povijesti, utjelovljujući cjelokupnu povijest ruskog naroda.

Dopustite mi da izrazim duboku zahvalnost organizatorima ovog važnog foruma. Ovaj forum, koji se održava već nekoliko godina, vrlo je važan i poznat događaj u cijelom svijetu, a sada njegova uloga raste u uvjetima sve većih izazova i gomilanja tih izazova s ​​kojima se suočavaju mnogi narodi. Mora se reći da jedna država sama ne može izdržati sve te izazove. Ovi izazovi zahtijevaju koordinaciju napora cijele svjetske zajednice kako bi se pronašlo rješenje za probleme s kojima se čovječanstvo suočava.

Rusija igra važnu ulogu u smanjenju ozbiljnosti trenutne krize zahvaljujući svojoj politici, zahvaljujući opskrbi pšenicom koju Rusija prenosi u potrebite zemlje svijeta, zahvaljujući tim naporima za razvoj suradnje, za razvoj partnerstva s raznim zemljama , a prije svega sa siromašnim zemljama. Rusija pruža pomoć tim zemljama, jer te zemlje posebno pate zbog izbijanja kriza.

Dame i gospodo!

Suradnja između Alžira i Rusije nije ograničena na trgovinsku razmjenu, ona uključuje razmjenu u području poljoprivrednih proizvoda, a to je suradnja na političkoj razini, to su naše političke konzultacije.

I Rusija igra važnu ulogu na kongresima proizvođača plina. Rusija radi mnogo na organiziranju izvoza plina. A jučer sam imao razgovor s cijenjenim predsjednikom Putinom. Razgovarali smo o problemu razvijanja naših strateških odnosa i podizanja te suradnje na razinu koja odgovara našim zajedničkim interesima.

Dame i gospodo!

Alžir prolazi kroz važno razdoblje svog razvoja, sveobuhvatnog razvoja gospodarstva. Sada je Alžir postao vrlo važna investicijska destinacija. I Vlada ulaže velike napore, dajući razne pogodnosti kako bi privukla investicije u našu zemlju. Iznijeli smo vrlo atraktivan plan razvoja poljoprivrede, energetike i raznih industrija, uključujući proizvodnju hrane, prerađivačku industriju i tako dalje.

Puno ulažemo u razvoj “zelene” energije, nastojimo očuvati prirodu, nastojimo se oduprijeti klimatskim promjenama i dati svoj doprinos rješavanju ovog problema. Otvoreni smo za sve one koji žele podržati naše napore u razvoju poticajnog okruženja za ulaganja. Pozivamo investitore iz cijelog svijeta, uključujući Rusiju. Sigurno ćemo im dati mnoge pogodnosti. Stvorit ćemo priliku za isplativo ulaganje.

S tim u vezi mogu samo spomenuti neka od postignuća Alžira. Ima nekih brojeva. Na afričkom kontinentu, Alžir je među malom skupinom zemalja koje su praktički bez dugova. Rast BDP-a kod nas je 4,3 posto i to je puno više nego u zemljama našeg okruženja.

Ove stope rasta će se ubrzano ubrzati od ove godine zbog činjenice da smo usvojili novi zakon o ulaganju koji daje značajne pogodnosti, pruža zaštitu ulagačima. Mi smo se te politike pridržavali od samog početka stvaranja naše države.

Nakon usvajanja ovog zakona, poduzet ćemo niz praktičnih mjera – mnoge smo već poduzeli. Ove mjere bit će na snazi ​​10 godina kako bi se privukli investitori kako bi bili mirni za svoju dobit i kapital.

Ne bih želio dugo zaokupljati vašu pažnju. Naravno, naše gospodarstvo nije tako veliko kao rusko. Zahvaljujem na pozivu za sudjelovanje na vašem forumu. Zahvaljujem predsjedniku Vladimiru Putinu. Zahvaljujem na pažnji. Hvala vam puno. Želim vam uspjeh. Mir vama.

D. Simes:  Gospodine predsjedniče, hvala vam što ste govorili o investicijskoj politici vaše zemlje. Na vlasti ste od 2019., šesti ste predsjednik Alžira, činite puno za gospodarstvo svoje zemlje.

No, osim toga, moram reći o vašoj zemlji da imate posebnu tradiciju neovisnosti i borbe protiv kolonijalizma. Zapravo, kao rezultat ove borbe, Alžir je postao neovisna država. Danas postoji veliki pritisak na vašu zemlju da se pridružite sankcijama Rusiji u ovom ili onom obliku i da ne surađujete s Rusijom, barem da ne kupujete rusko oružje. Kakav je vaš odgovor na ovaj pritisak?

A. Tebbun:  Na ovo mogu doslovno odgovoriti jednom riječju [u jednoj frazi]: Alžirci su rođeni slobodni i bit će slobodni!

D. Simes:  Pa, ovo je prilično iscrpan odgovor koji govori sam za sebe. Ali želim vas pitati o vašoj energetskoj politici. Koji su konkretni energetski projekti u vašoj zemlji posebno atraktivni za strane ulagače?

A. Tebbun:  Hvala vam puno. Novi energetski zakon. Donijeli smo zakon o istražnim radovima i taj zakon daje sva jamstva za one tvrtke koje posluju u Alžiru, uključujući Gazprom, kao i druge strane tvrtke. Dajemo im sva jamstva da mogu izvoziti svoj kapital. I kako žele, sve ih pozdravljamo.

Mi radimo. Stanovništvo Alžira sada broji oko 60 milijuna ljudi, a većinu stanovništva čine mladi ljudi. I moramo osigurati budućnost ove mladeži. A ovaj demografski rast stavlja Alžir u takav položaj da će do 2030. stanovništvo vjerojatno biti više od 60 milijuna ljudi. Moramo proizvoditi sve više i više energije, više nafte, više plina.

Sada izvozimo i plin i naftu, ali ima više plina nego nafte. A postoje i planovi za recikliranje goriva. Također radimo na povećanju upotrebe rafiniranih naftnih proizvoda kako bismo mogli izvoziti rafinirane proizvode umjesto čiste nafte.

Osim toga, Alžir sada troši oko polovicu plina koji proizvodi. Trošimo otprilike 72 posto, reklo bi se, trošimo polovicu plina koji proizvedemo. Proizvodimo dovoljno za gospodarski rast.

A dragi predsjednik Putin već je rekao da se Alžir sada postupno oslobađa ovisnosti o nafti i plinu. I radimo na tome da naš izvoz ne bude samo gorivo, ne samo nafta i plin.

D. Simes:  Gospodine predsjedniče, hvala vam puno.

Sada bih se želio obratiti predsjedniku Putinu. Kad smo već kod ovisnosti o prodaji nafte i plina, spomenuo bih, Vladimire Vladimiroviču, upravo objavljeno izvješće američkog ministarstva financija u kojem se kaže da su navodno uspjeli spriječiti Rusiju da prodaje naftu na međunarodnom tržištu osim po popustu od 25 posto. I oni to, naravno, objašnjavaju svojim ograničenjima, “plafonima” koje je postavila Europska unija i tako dalje.

Pitanje iz dva dijela. Prvo, koliko, po Vašem mišljenju, ta ocjena iz Washingtona odgovara stvarnosti? I drugo: što činite da Rusija dobije više za svoju naftu i plin?

Vladimir Putin:  Prije svega, želio bih reći da su bilo kakva netržišna ograničenja u svjetskoj trgovini i u bilo kojem sektoru kontraproduktivna, štetna za cjelokupno svjetsko gospodarstvo, za cjelokupnu svjetsku trgovinu, a samim tim i na štetu onih koji pokreću takve procese.

Kad donesemo odgovarajuće odluke, znate, vjerojatno smo donijeli i odluku na regulatornoj razini koja ograničava rad naših tvrtki s onima koji nameću nekakva ograničenja našim proizvodima, pa tako iu energetskom sektoru, uključujući naftu. To pak utječe na svjetska tržišta i gradi cjenovne pokazatelje. Na kraju, mi zajedno s onima koji razmišljaju razumnim kategorijama i pokazuju istinsku brigu za zdravlje svjetskog gospodarstva i svjetskih energetskih tržišta, imajući u vidu prije svega naše partnere u OPEC Plusu, donosimo takve zajedničke odluke koje minimiziraju za svjetsku gospodarsku zajednicu i svjetska energetska tržišta one negativne posljedice koje su moguće pri donošenju politički motiviranih odluka u području gospodarstva.

Naravno, ta ograničenja imaju negativne posljedice i za nas. Ali, prvo, to su različiti popusti za različita tržišta.  U nekim slučajevima popusti su minimalni. Drugo, kao što rekoh, svi ti popusti na ovaj ili onaj način utječu na globalnu cjenovnu situaciju, au cjelini ona je na razini koja nama savršeno odgovara.

Proizvodnja raste, a to nam dosta odgovara i unutar zemlje. Obim prodaje je pristojan. Da, to utječe na prihode proračuna, a naravno i na cijene plina i prodaju plina na poznata tržišta, prvenstveno europska. Ali dolazi do postupne zamjene nekih tržišta za druga tržišta. Mi tu ne vidimo nikakvu katastrofu.

To tjera naše tvrtke da djeluju energičnije: traže novu logistiku, traže nove partnere – i nalaze je. Zbog toga se naše tvrtke možda ponašaju profesionalnije: ne samo da dovezu robu u luku i prodaju je – ne želim govoriti o svim alatima – nego naše tvrtke stječu imovinu u inozemstvu, rafiniraju naftu u naftne derivate.

Općenito, rusko tržište nafte i plina je u dobrom stanju i ima izvrsne izglede za razvoj.

Evo, gospodine predsjedniče Alžira, Alžir je također dio OPEC Plus grupe. Alžir i mi zajedno se savjetujemo u donošenju ovih odluka unutar ove organizacije. Moram vam reći da su sve odluke u okviru OPEC Plus o smanjenju proizvodnje, uključujući i iznad svega, depolitizirane prirode. Oni nisu povezani s posebnom vojnom operacijom Rusije, niti s bilo kojim drugim oportunističkim razmatranjima, oni su povezani s pitanjima ekonomske svrsishodnosti i za proizvođače i za potrošače. I općenito zajedničkim djelovanjem uspijevamo izbalansirati tržište.

D. Simes:  Hvala.

Vladimire Vladimiroviču, vi dobro znate da kada kolektivni Zapad govori o sankcijama protiv Rusije, sada se pojavio novi element: oni ne govore samo o kažnjavanju Rusije, već o ograničavanju sposobnosti Rusije, konkretno vaše sposobnosti kao vrhovnog zapovjednika mobilizirati ekonomske resurse za suprotstavljanje “kolektivnom zapadu” u Ukrajini. Konkretno, kažu da je potrebno ne toliko pojačati sankcije koliko spriječiti da ih netko nekako zaobiđe.

Štoviše, te se sankcije tumače, kako to vole reći na Zapadu, ne samo na razini zakona, nego i na razini pravila: to jest, ne želimo da Rusija ima novca za nastavak rata, što znači da se taj novac mora uskratiti. I nije tajna da postoji veliki pritisak na mnoge zemlje, uključujući čak i Kinu i Indiju, i na određene tvrtke.

Što se događa u tom smjeru? Osjeća li Rusija već novi pritisak sankcija? I uspijevaju li Washington, Bruxelles i London spriječiti Rusiju da dobije prijeko potrebna sredstva za oružanu borbu?

Vladimir Putin:  Ne radi se o sredstvima za vođenje oružane borbe, već o razvoju naše zemlje. Kao što sam rekao u svom uvodnom obraćanju, u svijetu se događaju duboke transformacije. Uostalom, počeli smo se preorijentirati na tržišta azijskih zemalja, Afrike, Latinske Amerike, ne jučer, nego mnogo prije početka tragičnih događaja u Ukrajini – mnogo prije.

I zašto? Ali zato što se trendovi svjetske ekonomije mijenjaju, zato što se mijenjaju lideri, pojavljuju se novi. Uostalom, stopa rasta trgovine između, recimo, Kine i zemalja eurozone veća je čak i od stope rasta naših trgovinskih odnosa s Kinom. Kad to čujem, pa vi ćete postati ovisni o Kini, ali nećete? Shvaćate li u čemu je stvar?

Imamo dobre – ne samo dobrosusjedske – odnose s Kinom, Indijom i s drugim zemljama. Druge zemlje se također razvijaju ogromnom brzinom. Indonezija, na primjer: ogromno tržište koje brzo raste. Latinska Amerika će se također razvijati – i razvija se sada, i nastavit će se razvijati. I u Africi postoje ogromne mogućnosti.

Da, tu ima mnogo problema, ali, znate, svi su u porastu. Dakle, svi pokušaji umjetnih ograničenja dovode do toga da oni koji uvode ta ograničenja počinju u većoj mjeri patiti od toga. To nas ne može veseliti, ali ne dovodi i neće dovesti do pojave okolnosti koje koče naš razvoj.

Naveo sam brojke: naš trgovinski promet raste, a makroekonomija je stabilna. Od drugog kvartala prošle godine, već od drugog kvartala, imamo rast, imamo gospodarski rast od drugog kvartala prošle godine. Sada je 3,3 [posto rasta BDP-a]. Na kraju godine će se, naravno, sve ispraviti, ali bit će, recimo, 1,5–2. Općenito, naravno, volio bih imati četiri ili više, kao u Alžiru ili kao u Indiji, oni su sada općenito lideri.

Razumijete, teško je, a ponekad i gotovo nemoguće, natjerati druge zemlje da glupo slijede nečije interese u modernom svijetu. Pa, kako možete natjerati neku milijunsku državu riječima: “Ne kupujte žito iz Rusije, gladujte, neka vaš narod umire od gladi!” Pa tko to može reći? A ako netko može, kaže neki idiot, neće ga poslušati, to je sav problem.

I ti ljudi koji to rade, oni, na kraju krajeva, moraju shvatiti da je to kontraproduktivno ne samo za nekakvu svjetsku ekonomiju, nego i za njih.

Govorili su o potrebi borbe za okoliš. Proizvodnja na ugljen je u Europi dramatično porasla, a to rade oni ljudi, takozvani zeleni, koji su do jučer najviše galamili da treba potpuno ugasiti proizvodnju na ugljen, ugasiti nuklearnu proizvodnju potpuno. Danas svi: koriste atom, pale ugljen, a u energetskoj strukturi, recimo, nekih europskih zemalja tog ugljena ima višestruko više nego u Rusiji. Sve se zaboravlja, sve se ovo brbljanje baca u smeće! Pa i zato što su dosadašnje odluke bile ekonomski potpuno neopravdane.

A njima je od koristi samo sadašnje stanje, trenutna kriza u Ukrajini. To je izgovor da prikrijete svoje ekonomske pogreške – kako u energetici tako i u financijama. Također su doveli situaciju do naglog rasta inflacije. Zašto? Jer su nepromišljeno ulili trilijune novca u svoju ekonomiju, u SAD su ubacili devet trilijuna [dolara], ne sjećam se sad, bojim se da ne pogriješim, u Europi – pet trilijuna eura. I inflacija je porasla.

Mi to nismo učinili – oni su to učinili i prije bilo kakvih situacija u Ukrajini. Sada svoje greške prikrivaju činjenicom da Rusiju treba kazniti, a Rusiju se ekstremizira. Ne, to neće uspjeti.

Ne znam kako se gospodin predsjednik odnosi prema našoj suradnji na području OPEC Plusa, mislim da ćete se složiti da je taj naš zajednički rad apsolutno depolitiziran.

A. Tebbun:  U potpunosti se slažem sa svojim velikim prijateljem Vladimirom Putinom.

Svi mi u našem gospodarskom djelovanju razumijemo da postoje pokušaji politizacije određenih gospodarskih odluka. Gospodarstvo ne treba politizirati. Dakle, danas ću, ako mi dopustite, malo dodati onome što ste rekli.

Danas vidimo novi hladni, neobjavljeni rat – ekonomski rat. Takav rat je sam po sebi neprirodan, jer postoji razlika između onoga što se događalo početkom 50-ih i onoga što se događa sada. Uostalom, potrebe su se prirodno promijenile.

Naravno, malo je zemalja koje proizvode toliko žitarica kao vaša. Nitko vas ne može prisiliti da napustite svoj smjer u ovoj politici, uključujući i područje poljoprivrede i opskrbe žitom.

Nadam se da će se ljudi ipak urazumiti – oni koji izlaze s ovakvim suludim inicijativama vodit će normalnu ekonomsku politiku.

Hvala vam.

Vladimir Putin:  Dakle, Dmitrije, reći ću doslovno još dvije riječi.

Doista, nemoguće je natjerati zemlje da glupo slijede zahtjeve nekih neprijateljskih država koje se desetljećima sustavno bore protiv Rusije. Uostalom, sredstva koja koriste…

Prisjetimo se krvavih događaja na našem Kavkazu krajem 90-ih i početkom 2000-ih. Uostalom, što se dogodilo? Svi su proklinjali Al-Qaidu, ali kada se Al-Qaida počela boriti protiv nas na Kavkazu, sve su zaboravili. Ako nešto možete upotrijebiti u borbi protiv Rusije, upotrijebite to do kraja, uključujući i istu korištenu Al-Qaidu. Danas se u Ukrajini koriste neonacisti. Zaboravili su tk su neonacisti, nitko se ne sjeća, ni riječi, ništa ne govore. Tamo na čelo postave jednu poznatu osobu koja pokriva svu tu neonacističku kamarilu. Nitko to ne čuje.

Vi i ja smo sada pogledali ovaj video, koji sam tražio da pokaže gdje Bandera hoda pod nacističkom zastavom i ubija ljude. Mislite li da će se tamo to dijeliti? Ne, to će biti informacijska blokada, jer oni koriste taj mehanizam u borbi protiv nas.

Također se koristi u borbi protiv nas i energetskih alata, hrane, financijskiai i tako dalje. Ali ponavljam još jednom: svijet se mijenja, mijenja se vrlo brzo, a učinkovitost ovih alata se poništava i šteti prije svega onima koji te alate pokušavaju uvesti u borbu protiv Rusije.

D. Simes: Što se tiče instrumenata, Vladimir Vladimirovič. Alati se ne koriste samo protiv Rusije, već ste zaslužni za korištenje zanimljivog alata protiv Sjedinjenih Država. Na mnogo načina, ekonomska i politička moć Sjedinjenih Država čak je izgrađena na ulozi dolara u međunarodnom financijskom sustavu. I kažu da sadašnji sukob – sukob sa Sjedinjenim Državama koristite kako biste pokrenuli i ubrzali proces dedolarizacije. Prvo, je li istina? I, drugo, koliko to odgovara stvarnosti, kakvi su za vas rezultati tog procesa – odbacivanje dolara kao hegemonije dolara u međunarodnom financijskom sustavu?

Vladimir Putin: Prije svega želim reći, a nadam se da će se gospodin predsjednik složiti sa mnom, jer naši prijatelji pažljivo analiziraju što se događa na ovim prostorima, pa tako i u arapskom svijetu i Africi. I želim reći ovo: nikada nismo imali i nemamo cilj dedolarizacije ruskog gospodarstva. I nikada nije bilo niti postoji cilj dedolarizacije niti utjecaja na dedolarizaciju svjetske ekonomije. Utjecaj jedne ili druge valute na svjetsko gospodarstvo izravno je povezan s gospodarskim potencijalom zemlje koja je izdavatelj te valute. Ekonomija Sjedinjenih Država je jedna od svjetskih ekonomija, međutim, ona je sada inferiorna kineskoj ekonomiji u smislu pariteta kupovne moći – kineska ekonomija je pretekla američku po obujmu, ali unatoč tome to je velika ekonomija, ovo je očita zasluga američkog naroda, talentiranog, sposobnog, nitko to ne poriče. Samo što današnje političko vodstvo zlorabi povjerenje Amerikanaca i povjerenje američkog naroda.

O tome govorim s potpunim poznavanjem stvari. To je i stoga što, slijedeći kratkoročne oportunističke političke ciljeve – još uvijek je pitanje jesu li ti ciljevi ispravni sa stajališta interesa samih Sjedinjenih Država – potkopavaju njihovu moć, pa tako i u sferi globalne financije. Jer, koristeći dolar kao instrument oružane borbe, a drugačije se ne može reći, izazivaju sumnju u pouzdanost američke valute i kao instrumenta obračuna u svjetskoj trgovini i kao sredstva akumulacije, sredstva rezerve.

Rezerve svjetskih zemalja s velikim gospodarstvima u dolarima se smanjuju iz godine u godinu. Ne tako brzo kako bi, možda, netko želio, ali propadaju; kao što se u svjetskom gospodarstvu smanjuju obračuni u dolarima, smanjuju se i obračuni u eurima. Obračuni u nacionalnim valutama rastu, na primjer, u juanima, u nekim valutama arapskih zemalja.

Nisu slučajno da se u Latinskoj Americi rađaju ideje i projekti za stvaranje vlastitih valuta i nije slučajno što arapski svijet već dugo govori o stvaranju vlastite jedinstvene nacionalne valute, a Azija o tome govori. Udio obračuna u juanima raste. Ako proizvođači nafte u vodećim arapskim zemljama sada govore da su spremni platiti naftu u juanima, znajte, mi s tim nemamo nikakve veze.

Ali ako se ovaj trend zahuktava na burzama ili se pojave druge burze nafte i plina, a obračuni se ne vrše u dolarima, to je početak kraja za dolar. Mi nemamo ništa s tim. Oni sami sve rade svojim rukama, a to mi daje sve razloge da vjerujem da današnje političke elite zlorabe povjerenje američkog naroda i da same dovode do negativnih posljedica koje sam spomenuo.

D. Simes: To otvara još jedno pitanje.

Imali ste posla sa zapadnim čelnicima poput predsjednika Chiraca, kancelara Schroedera, premijera Berlusconija.

Imam dojam da kada danas gledate čelnike barem zemalja Europe i, vjerojatno, Sjedinjenih Američkih Država, imate posla s ljudima drugog kalibra, s jednom razlikom od prijašnjih čelnika, koji su, usput rečeno, Neću optuživati ​​pretjeranu ljubav prema Rusiji, da su ti čelnici imali osjećaj zdravog pragmatizma – realizma u shvaćanju da djelovanje rađa opoziciju, da ako poduzmete neke korake protiv druge velike sile, onda to može imati ozbiljne posljedice za vas , tvoja voljena osoba.

Kad gledam sadašnje zapadne lidere, imam osjećaj da imaju, ako hoćete, neku vrstu odmaka od stvarnosti. Konkretno: Kancelar Scholz, predsjednik Macron žali se da nemaju dovoljno kontakata s vama, a pritom su sve više, da se izrazim, uronjeni u rat u Ukrajini.

Pitanje je: smatrate li NATO sudionikom rata u Ukrajini? A ako je NATO sudionik rata u Ukrajini, onda je, općenito, teško zamisliti da postoji mjesto za konstruktivnu diplomaciju. Ili sam u krivu?

Vladimir Putin: NATO je, naravno, uvučen u rat u Ukrajini. Pa, o čemu mi pričamo, isporučuje se vojna oprema, teška oprema. Sada se razmatra opcija nabave zrakoplova. Naime, danas sam već rekao da se na jednom sektoru pokušava izvršiti napad snagama dvije satnije uz potporu pet tenkova. Na drugom dijelu također jedna i pol satnija, otprilike uz potporu dva tenka. Tenkovi gore, nekoliko tenkova je uništeno, uključujući Leoparde. I jučer je bilo isto, i jučer su bili Leopardi. Oni su u plamenu. F-16 će također izgorjeti, u to nema sumnje.

Ali ako se nalaze u zračnim bazama izvan Ukrajine i koriste se u neprijateljstvima, morat ćemo pogledati kako možemo pogoditi i gdje možemo pogoditi to oružje koje se koristi u neprijateljstvima protiv nas. To je ozbiljna opasnost od daljnjeg uplitanja NATO-a u ovaj oružani sukob.

Što se tiče zapadnih lidera, znate, ja nikada ne dajem nikakve ocjene svojim kolegama. Kako god se razvijao naš osobni odnos, mislim da je nekorektno pričati o njima.

Usput, ni ja nikad ništa ne govorim o gospodinu Zelenskom. Ali jedino što izaziva moje potpuno odbacivanje je kako se može podržavati neonacističku rulju i uzdizati ih u rang nacionalnih heroja, bez obzira na etničku pripadnost ove ili one osobe? O tome se radi, to je najvažnije.

Ponavljam, nikad nikome ne dajem nikakve ocjene. Ali znaš što sad mislim? Ispričavam se publici. Nedavno je preminuo bivši premijer Italije, gospodin Berlusconi. Učinio je mnogo za izgradnju normalnih dugoročnih odnosa između Rusije i zemalja NATO-a, kao što ste spomenuli. Bio je vrlo bistra osoba i vrlo aktivan, energičan, bez imalo pretjerivanja smatram ga osobom svjetskog ranga. Ispričavam se publici, molio bih da minutom šutnje odamo počast njemu.

(Trenutak šutnje.)

Hvala vam.

Što se tiče Chiraca, on je bio čovjek enciklopedijskog znanja u punom smislu te riječi. Neki od današnjih lidera nemaju ni visoko obrazovanje, ali takva je specifičnost političkog sustava u nekim zemljama da na vrh izbacuje ljude tako, recimo tako, lošeg općeg obrazovanja i kulture.

Sada, također, Jacques Chirac je otišao, on je bio velika politička figura. Jednom sam ga pitao: zašto se američko vodstvo tako ponaša, djeluje tako agresivno i tako kratkovidno u nekim slučajevima? Odgovorio mi je na ruskom: “nemaju kulture”.

I to upravo zbog razine općeg obrazovanja i razumijevanja razvoja objektivnih procesa ili nerazumijevanja tih objektivnih procesa. No, usprkos svemu i što god se dogodilo, prema svim našim partnerima odnosimo se s poštovanjem. Nadam se da će nas današnji izazovi s kojima se suočavamo, pa tako i na području sigurnosti, dovesti do razumijevanja da sigurnost mora biti jednaka za sve, o čemu smo uvijek govorili našim partnerima.

D. Simes:  Dakle, Vladimire Vladimiroviču, unatoč ulozi NATO-a, “kolektivnog Zapada” u ratu u Ukrajini, ne zatvarate vrata diplomaciji sa zapadnim čelnicima i otvoreni ste za pronalaženje mirnog rješenja?

Vladimir Putin:  Nikada nismo zatvarali vrata. Tamo su oni to odlučili zataškati, nama gledaju u pukotinu, uz vašu pomoć također. (Smijeh.)

Znate, bila je jako dobra tema – svjetske valute. Ne znam, gospodine predsjedniče, u kojoj je fazi razmatranja postoji li sada nešto u arapskom svijetu što ukazuje na to da naše kolege i dalje razmišljaju o stvaranju jedinstvene arapske valute? Događa li se nešto?

A. Tebbun:  Volio bih da je tako. Mislim da su se neke valute trenutno nametnule cijelom svijetu. Ali govorim u ime svoje zemlje, u ime Alžira, željeli bismo da se pridružimo organizaciji BRICS u bliskoj budućnosti kako bismo oslobodili naše gospodarstvo dijela pritiska pod kojim smo.

Što se tiče jedinstvene valute, Bože sačuvaj, imamo vrlo jake valute u arapskom svijetu, primjerice valutu Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Možda će odluke o kojima sada govorite kao mogućima biti usvojene, vidjet ćemo.

Hvala vam.

D. Simes: (obraćajući se V. Putinu) :  A kako ocjenjujete razinu vašeg dijaloga sa Sjedinjenim Državama, s Bidenovom administracijom? Kao što dobro znate, bivši i (vjeruje) budući američki predsjednik Donald Trump kaže da, da je on predsjednik, nikada ne bi došlo do oružanog sukoba u Ukrajini, te da bi ga mogao vrlo brzo riješiti. Mislite li da u ovoj situaciji postoji konstruktivan dijalog sa Sjedinjenim Državama i je li on u ovoj fazi načelno moguć?

Vladimir Putin:  Što se tiče gospodina Trumpa, tijekom njegova predsjedničkog mandata Rusiji je nametnut vrlo velik broj sankcija i ograničenja. Želio bih skrenuti pozornost da u Ukrajini nije bilo događaja, nikakvih tragičnih događaja, niti se o njima govorilo, ali su ipak sankcije uvedene. Ali ne isključujem da bismo, da je [u Sjedinjenim Državama] bila drugačija administracija, i dalje mogli slijediti plan mirnog rješenja, koji je, nažalost, jednostavno napušten i u Ukrajini i u zapadnim prijestolnicama. I javno su pričali o tome.

Što se tiče kontakata, praktički nemamo nikakvih kontakata. Ali nismo odustali od njih. Ako postoji želja da se s nama vodi nekakav dijalog, izvolite, nismo mi ti koji s njima ne vodimo dijalog, oni su taj dijalog jednostavno prebacili u sferu nabavke oružja. Ajmo sada spaliti sve što su postavili, da vidimo što će dalje.

Već sam rekao, rekao sam brojku, to je otprilike 30 posto, sada je uništeno točno 30 posto isporučene teške oklopne tehnike. 218 tenkova, uključujući “Leoparde”, i 418, po mom mišljenju, oklopnih vozila, uključujući “Bradley”. Nema sumnje da će se taj proces nastaviti.

Bilo bi bolje da su krenuli drugim putem i tražili mirni način rješavanja spora, ali do sada nije došlo do toga. Vidimo ih kako pokušavaju pobijediti na bojnom polju. Zastava je u njihovim rukama. Pogledajmo kako će to učiniti. Do sada nije uspjelo, a vjerojatno i neće.

D. Simes:  U Washingtonu se prema tome odnose, recimo, blagonaklono, snishodljivo, to je ono što se Rusiji nanosi – na ruskom teritoriju, autohtonom teritoriju, koji nitko ne osporava kao ruski teritorij – sve više i više udara, uključujući i Kremlj, uključujući terorističke napade koje je organizirao Kijev: u Moskvi, gdje je umrla Daria Dugina, i u Sankt Peterburgu, gdje je umrla mlada blogerica, i, naravno, napad dronom na Kremlj, i tako dalje.

Ispada tako zanimljiva situacija. S jedne strane, Bidenova administracija kategorički izjavljuje da ne odobrava takve radnje, da ne doprinosi takvim akcijama, da ni na koji način nije poticala uništavanje Sjevernog toka 1 i Sjevernog toka 2. Ali, s druge strane, niti ne pretendira objasniti Kijevu da je nemoguće djelovati na ovaj način i da takve akcije mogu imati posljedice za američku podršku režimu Zelenskog. Kako gledate na tu poziciju SAD-a i kako ćete se s njom nositi?

Vladimir Putin: Gledajte, sve što ste rekli je pokušaj da nas isprovociraju na uzvratne, već ozbiljne, snažne akcije. Ali ovaj pokušaj oštećenja Kremlja, rezidencije predsjednika Ruske Federacije, napadi na Belgorodsku oblast i susjedne regije Rusije, sve su to pokušaji da nas se isprovocira na akcije odmazde. Ali slušajte, ako smo uništili pet kompleksa Patriot u blizini Kijeva, zašto bismo onda uništili bilo koju zgradu i strukturu u središtu Kijeva? Ne postoje takva ograničenja. Ne činimo to iz više razloga. Ima ih mnogo, o tim ću vam razmatranjima reći kasnije.

Postoji takva prilika, svi to razumiju, svi samo čekaju da počnemo pritiskati gumbe. Nema takve potrebe. Zato što neprijatelj na prvoj liniji nije uspješan, to je cijela poanta. I, shvaćajući da je uspjeh malo vjerojatan, provociraju nas na neke oštre akcije kao odgovor, u nadi da će kasnije uprijeti prstom u nas i reći: “Vidi kako su zli i okrutni, ne možeš s njima.” I to ukazati svim našim partnerima s kojima danas surađujemo. Stoga danas nema takve potrebe.

Što se tiče pitanja trebamo ili ne s njima voditi dijalog, još jednom ponavljam: mi nismo odbili taj dijalog, oni su bili ti koji su odlučili prekinuti dijalog s nama. Ali ako ne žele razgovarati, nemojte. Oni će htjeti, a vidjet ćemo u kojem trenutku i o čemu možemo razgovarati s njima.

Što se tiče ovih susjednih teritorija. Ovo je pokušaj da nas odvrate od glavnih mogućih pravaca ovog glavnog napada koji su oni tamo planirali, pokušaj da nas natjeraju da prebacimo neke postrojbe obučene u druga područja borbenog dodira i tako dalje. Za nas ovdje nema ničeg neobičnog. Jednostavno ćemo mirno reagirati, borit ćemo se protiv toga.

Već sam rekao da ćemo, ako se ovi napadi na naše susjedne teritorije nastave, razmotriti mogućnost stvaranja sanitarnog kordona na ukrajinskom teritoriju. Samo trebaju shvatiti čemu vode. Radimo na vojnim ciljevima visokopreciznim oružjem velikog dometa, velike snage i napredujemo u tim područjima.

Dovoljno je vidjeti kako se uništavaju skladišta oružja, položaj osoblja, uključujući i strane plaćenike, dovoljno je vidjeti kako naša tehnika radi na ovom području. Odgovora uvijek ima, samo ga mi često niti ne promoviramo. Neprijatelj zna za njega.

D. Simes: Što se tiče “odgovora”. Nije na meni da vam kažem da sve više ruskih vojnih stručnjaka, i ne samo stručnjaka, počinje govoriti o potencijalnoj uporabi taktičkog nuklearnog oružja. Ali to je, naravno, samo u izvanrednim okolnostima, kojih još nema, a svi se nadamo da neće.

Htio bih vas podsjetiti da ste se tijekom svog boravka u Washingtonu, koji ste posjetili u najboljem trenutku, u ruskom veleposlanstvu susreli s nizom američkih stručnjaka, uključujući Jamesa Schlesingera, bivšeg ministra obrane, i Brenta Scowcrofta, bivšeg pomoćnika predsjedniku za nacionalnu sigurnost . To su bili ljudi koji su 1970-ih bili najzaslužniji za razvoj američkog koncepta ograničenog nuklearnog udara. To je u slučaju napredovanja sovjetskih tenkova u Europi, prema La Mancheu.

Rekli su (bili su sasvim normalni i vrlo kompetentni ljudi) da je to ne samo sasvim legitimna vojna taktika, već i nužan dio nuklearnog odvraćanja. Jer ako je jedini mogući nuklearni udar strateškim oružjem, onda je to vrlo neuvjerljivo, jer tko bi na to išao – pa, ako nema baš nikakve druge mogućnosti. Ali taktičko nuklearno oružje, rekli su, nije samo učinkovito oružje pod određenim uvjetima, već je i dio nuklearnog odvraćanja.

Što mislite o ovome?

Vladimir Putin:  Ova uporaba nuklearnog oružja svakako je teoretski moguća. Za Rusiju je to moguće ako se stvori prijetnja našoj teritorijalnoj cjelovitosti, neovisnosti i suverenitetu, postojanju ruske države. Nuklearno oružje je stvoreno kako bi se osigurala naša sigurnost u najširem smislu te riječi i postojanje ruske države.

Ali mi, prvo, nemamo takvu potrebu, a drugo, sam faktor rasuđivanja na tu temu već umanjuje mogućnost spuštanja praga za uporabu oružja.

Drugo je da mi imamo više takvog oružja nego zemlje NATO-a. Oni znaju za to i cijelo vrijeme nas nagovaraju da krenemo u razgovore o smanjenju. “Jebi ih, znaš?” Kako kaže naš narod. (Smijeh) Jer, u nespretnim terminima ekonomije, to je naša konkurentska prednost.

Kao što znate, pregovarali smo s našom saveznom državom – s predsjednikom Lukašenkom – da ćemo dio ovog taktičkog nuklearnog oružja prebaciti na bjeloruski teritorij. Dogodilo se. Prva nuklearna punjenja isporučena su na područje Bjelorusije, ali samo prva. Ovo je prvi dio. Ali prije kraja ljeta, prije kraja godine, završit ćemo taj posao u cijelosti.

To je samo kao element odvraćanja, tako da svi koji razmišljaju o tome da nam nanesu strateški poraz ne smiju zaboraviti tu okolnost.

D. Simes:  Ali, Vladimire Vladimiroviču, vi znate bolje od mene, kao vrhovni zapovjednik, da bi odvraćanje bilo učinkovito, neprijatelj mora barem dopustiti mogućnost da, ako odvraćanje ne uspije, vi učinit će ono što je potrebno okolnostima. Je li ovo ispravno tumačenje?

Vladimir Putin:  (Okrećući se A. Tebbunu.) Gospodine predsjedniče, na što me on poziva ili tjera? Za što? Što da kažem? Preplašiti cijeli svijet? Zašto trebamo plašiti cijeli svijet?

Već sam rekao da je upotreba ekstremnih sredstava moguća ako postoji prijetnja ruskoj državnosti. I u ovom slučaju, naravno, upotrijebit ćemo sve snage i sredstva kojima ruska država raspolaže, u to nema sumnje.

Ali podsjetit ću vas da su Sjedinjene Američe Države jedina zemlja na svijetu koja je upotrijebila nuklearno oružje i napala japanske gradove Hirošimu i Nagasaki. Smatrali su da imaju pravo na to. Ovaj presedan su napravile Sjedinjene Države.

D. Simes:  Vladimire Vladimiroviču, ispričat ćete me ako budem vršio pritisak na vas. Moj posao je takav.

Što se tiče ugodnijih i važnijih tema, htio bih vas pitati o mjestu Rusije među deset vodećih gospodarskih sila svijeta. Koliko sam shvatio, sada je, generalno, Rusija, prema nekim procjenama, mjerodavnim procjenama, na šestom mjestu.

Mislite li da ćete ga uspjeti sačuvati, pa čak i ojačati, i ako da, kako?

Vladimir Putin:  Nema sumnje da ćemo i sljedećih godina zadržati ovo pravo šesto mjesto, ako računamo BDP po paritetu kupovne moći. To su Kina, SAD, Japan, Indija, Njemačka i Rusija.

U principu, Indonezija se približava ovoj kohorti vodećih svjetskih ekonomija, jer stanovništvo brzo raste, ekonomija brzo raste. Općenito, u gospodarstvima u razvoju odvijaju se vrlo snažni procesi.

Gospodin predsjednik je govorio o rastu stanovništva u Alžiru, ali gospodarstvo raste. Imamo mnogo zanimljivih zajedničkih projekata koji će se sigurno razvijati.

Sada je Rusija doista šesta u svijetu po obujmu gospodarstva prema paritetu kupovne moći. Govorio sam o makroekonomskoj stabilnosti, kako se sada razvija ekonomska situacija i kako to predviđamo. Ne sumnjam da ćemo to šesto mjesto sigurno osigurati.

Da vidimo kako ćemo dalje. Jer ako se u lokomotivi europskog gospodarstva, u Saveznoj Republici [Njemačkoj], događaju negativni procesi kojima trenutno svjedočimo – i tamo se očekuje pad gospodarstva od 0,7 posto, mislim da sam možda u krivu, ali nešto ovako . Nezaposlenost je u porastu, a inflacija u porastu. Imamo [inflaciju] 2,3 posto, na kraju godine možda bude oko pet. A u Njemačkoj, koliko tamo, ne sjećam se, negdje, po mom mišljenju, ispod sedam ili tako nešto, možda pet. Znatno veći. Vidite, to je neobično za tako razvijenu ekonomiju kao što je njemačka.

Ako se stvari ovako nastave, možda ćemo se čak opet uzdići.

D. Simes:  Jedan od gospodarskih izazova za Rusiju je određeni nedostatak visokokvalificirane radne snage. Govorili ste o tome i govorili o mjerama koje se ovdje poduzimaju.

Zanimljivo je da je određeni broj stručnih ljudi, posebno u području informatike, napustio Rusiju kada je najavljena posebna vojna operacija. Sve više čujem, i to ne samo u Moskvi, nego i iz zapadnog tiska, da se počinju aktivno vraćati.

Je li tako? I u mjeri u kojoj je to slučaj, pozdravljate li te ljude natrag u svoju zemlju?

Vladimir Putin:  Upravo smo se sastali s čelnikom Ujedinjenih Arapskih Emirata [Mohammedom Al Nahyanom] i također razgovarali o ovoj temi. Mnogi Rusi sada žive i rade u Emiratima. Još više, vjerojatno, u zemljama – našim najbližim susjedima: u Armeniji, u Azerbajdžanu, u Kazahstanu, u Uzbekistanu.

Znate, ne vidim ništa loše u tome. Neka ljudi žive i rade gdje im odgovara. Ali jedno je živjeti u Moskvi, u jednom od najboljih gradova na svijetu, sa svom svojom infrastrukturom, sa svim društvenim pogodnostima i mogućnostima, a drugo je živjeti u nekom drugom gradu. Jedno je živjeti u okruženju svog materinjeg jezika i kulture, a drugo je živjeti odvojeno od njih. Jedno je živjeti među prijateljima, u uobičajenom krugu veza, među rođacima i samo poznanicima koje povremeno želiš vidjeti, a drugo je živjeti odvojeno od njih. Prema našim konzervativnim procjenama, 50 posto onih koji su otišli već se vratilo. Ovaj proces je u tijeku.

Ali ako netko želi živjeti na drugom mjestu – zaboga, neka živi. Ali siguran sam da je taj proces više pozitivan nego negativan, jer će biti element dodatnog povezivanja Rusije s onim zemljama s kojima već razvijamo gospodarske i humanitarne kontakte.

D. Simes:  Gospodine predsjedniče [Abdelmajid Tebbun]! Vladimir Vladimirovič!

Zadnja dva pitanja.

Prvo pitanje je za vas oboje. Što biste poručili ne samo onima koji sjede u ovoj dvorani, nego i šire – možda i višemilijunskoj publici koja prati vaše nastupe?

Vladimir Putin:  Budite zdravi i bogati.

D. Simes:  predsjednik Alžira.

A. Tebbun:  Hvala. Naš jedini cilj, cijelog čovječanstva, je živjeti u miru i živjeti kada se postigne napredak, kada se ekonomija razvije i da se stvarno dogodi integracija ekonomije i odnosa među narodima.

Ali svi ratovi – kao rezultat toga, mnogi gube od njih, jer sa sobom donose uništenje. I zato bih želio mir, prosperitet, sigurnost cijelom čovječanstvu.

I još jednom želim iskoristiti priliku da zahvalim Njegovoj Ekselenciji predsjedniku Putinu koji je bio vrlo umjeren u svojim izjavama.

Također bih želio reći da smo spremni doprinijeti našim posredničkim naporima u sukobu oko Ukrajine. Iz vaših riječi, gospodine predsjedniče, zaključujem da ste prijatelj cijelog čovječanstva, prijatelj svih država svijeta. Kao i u Alžiru, volimo sve, osim, naravno, one koji prema nama gaje neprijateljstvo.

Hvala vam.

Vladimir Putin:  Želio bih zahvaliti predsjedniku Alžira što je odvojio vrijeme da nas posjeti.

Svi koji ovdje sjede razumiju što znači doći danas u Rusiju, a posebno doći na naš današnji događaj i sjediti ovdje s nama. Ovo je manifestacija i liderskih kvaliteta, i karaktera, i poštivanja vlastitih nacionalnih interesa.

Imamo vrlo dugogodišnje, duboke prijateljske odnose s Alžirom. S ljubavlju se odnosimo prema alžirskom narodu koji se, po mom mišljenju, od 1954. gotovo do 1962.-1963. borio za svoju neovisnost i tijekom te borbe izgubio milijun i pol ljudi. A i nakon što je stekla neovisnost 1962. godine, još 1963.-1964., francuska vojska izvodila je nuklearne pokuse u Sahari, zapravo na području Alžira, i tamo ostavila teške posljedice.

Ali mi imamo tradicionalno dobre, duboke, bez imalo pretjerivanja, prijateljske odnose s Alžirom, kao i s mnogim drugim zemljama regije – s Afrikom u cjelini i s arapskim zemljama. I vidimo da se čelnici tih zemalja vode prvenstveno vlastitim nacionalnim interesima. Svim tim, naravno, pokazuju pažnju prema događajima koji se odvijaju u našoj zemlji.

Gospodin predsjednik je upravo govorio o tome. Jučer smo s njim dugo razgovarali. Gospodin predsjednik pokazao je veliko zanimanje za ono što se događa u Ukrajini. I naravno, sada je to javno rekao, au tête-à-tête razgovorima se i založio za mir i formulirao svoju želju o mogućnosti sudjelovanja u akcijama posredovanja.

Zahvalni smo Vam, gospodine Predsjedniče, kako na Vašem stavu, tako i na želji da pomognete i podržite naše napore, uključujući i one za mirno rješenje krize u Ukrajini.

Hvala vam puno.

D. Simes:  Vladimire Vladimiroviču, zadnje pitanje je teško, ali u Americi bi bilo praktički obavezno. U sličnoj situaciji, da se pita predsjednika Bidena, njega bi pitali: što želite reći predsjedniku Putinu?

Možda ne želite ništa reći Bidenu, ne znam, ali koja je glavna lekcija koju biste htjeli da predsjednik Biden izvuče iz onoga što ste danas rekli u ovoj prostoriji, i šire, u vezi s ruskom vanjskom politikom?

Vladimir Putin:  Predsjednik Biden je odrastao i iskusan političar, nije na meni da ga podučavam. Neka radi kako misli da treba, a mi ćemo učiniti ono što smatramo da je u interesu Ruske Federacije i naroda Rusije. I o tome će svi morati voditi računa.

D. Simes:  Vladimire Vladimiroviču, ne želite davati savjete predsjedniku Bidenu, ali rekli ste, vjerojatno najvažniju stvar: “I svi će morati računati s tim.”

Time ćemo, mislim, zatvoriti ovaj vrlo važan i zanimljiv skup. Veliko hvala predsjednicima Rusije i Alžira. Bila je to doista zanimljiva i važna rasprava.

Hvala vam.

Vladimir Putin:  Hvala vam puno, Dmitrije Konstantinoviču, na našem zajedničkom radu.

Hvala vam.