Nasilnici

Pedofili. Silovatelji. Otmičari. Prevaranti svih boja okružuju nas sve više, ili smo sve više svjesni njihovog postojanja. Oni su i u redovima onih koji bi se trebali najviše boriti protiv takvih i takvi su najopasniji.

Sjećam se kako nam je profesor pedagogije tumačio zašto, između ostaloga, ne smijemo nikada zloupotrebljavati svoju poziciju kad budemo radili kao profesori u školama: „Bit će trenutaka kad će vas mamiti učenice da se upustiti u nedozvoljene i neprimjerene veze s njima. Ali to nisu trenuci vaše moći, nego njihove nemoći. One vas, a ni sebe, tada uglavnom ne procjenjuju objektivno. U toj dobi nemaju dovoljno informacija niti iskustva da bi to mogle učiniti, i vi ste tu da ih pokušate dovesti u poziciju s koje će moći objektivnije sagledati stvari, a ne zloupotrebljavati njihovu nezrelost. To su trenuci kada ste vi na ispitu, a ne vaše učenice. Vi ih tada usmjeravate kojim će putem nastaviti u životu, i ako na tom ispitu padnete, nema vam mjesta u odgoju, tada zaslužujete jedno sasvim drugo mjesto.“

I danas, kada pročitam kako je neki nastavnik napastovao učenicu, a čini mi se da je sve više takvih naslova, sjetim se ovog predavanja. Zašto takvi ljudi odaberu zanimanje pedagoga? Zašto neki svećenici, koji trebaju štititi nemoćne i slabe i pomagati ih, postaju pedofili? Zašto neki liječnici zlostavljaju pacijente? Zašto neki roditelji tretiraju vlastitu djecu kao da su nešto što im je neko nametnuo, teret koji je neprirodan i smetnja slobodi? Sve su to primjeri gdje ljudi biraju upravo ono što im ne odgovara, zanimanje kojim se ne bi trebali baviti. Biraju biti u sukobu sa zakonom, moralnim pravilima, u sukobu s većinom, u sukobu s dobrotom. Pri tom se oslanjaju samo na silu.

Teško je razumjeti i odrasle silovatelje koji siluju ili seksualno zlostavljaju na razne načine odrasle osobe. Seksualni čin bi trebao biti čin uživanja, zadovoljstva, ljepote, opuštanja… To bi trebalo biti ono što dvije osobe, koje su akteri tog čina, žele. Kako može jedna osoba uživati u onome zbog čega druga osoba pati? Zar može pričinjavati užitak ono što drugoj osobi, upravo zbog toga užitka, pričinjava bol? Da bi se to razumjelo i opravdalo, po svoj prilici moralo bi se biti kao oni.

Vidim da je tekst pun upitnika, nemam odgovora, ali bar možemo svi malo više razmisliti o ovoj temi, a iz razmišljanja će se možda javiti i poneka ideja kako popraviti stanje?

SILOVANOJ ŽENI

“Podigni glavu,
silovana sestro!
I to oružje
bješe u ratu.
Ali znaj da si,
sad pogotovu,
najdraža sestra
starijem bratu.”

“Podigni pogled,
silovana majko!
Zaboravi očaj,
tugu i tminu.
Uvijek ćeš biti
najbolja majka
i nezamjenjiva
svojemu sinu.”

„Ne skrivaj oči,
silovana ženo!
Nevjeru tu ja,
muž tvoj, ne vidim.
Na tvojoj strani
sad sam još više,
i što te volim,
tog se ne stidim.”

“Uspravi se i idi
spokojno dalje!”,
reče i Bog, pa
podiže ton:
“A sigurna budi:
sve će račune
na kraju, ipak,
platiti on!”