Hoće li se na Bliskom istoku otvoriti ‘vrata pakla’?

Napadi predvođeni SAD-om na jemenske Hutije još su jedan korak prema potpunom regionalnom ratu, koji se može spriječiti samo rješavanjem izraelsko-palestinske krize

Prvi mjesec 2024. godine, kao i prethodnih nekoliko godina, obilježile su daljnje eskalacije na Bliskom istoku. Ovaj put, 12. siječnja, SAD i Velika Britanija izveli su vojnu operaciju protiv Hutija u Jemenu. Washington je koristio borbene zrakoplove i krstareće rakete Tomahawk za napad na područja pod kontrolom pokreta, ubivši pet boraca Hutija i ranivši šest.

Američki predsjednik Joe Biden rekao je da je operacija odgovor na “napade Hutija bez presedana na međunarodne pomorske brodove u Crvenom moru”, koji su uključivali napade protubrodskim balističkim projektilima. Američki čelnik rekao je da su napadi obrambene prirode.

Napad američko-britanske koalicije osudili su Hutiji, koji su obećali osvetu. Glasnogovornik pokreta, Mohammed Abdulsalam, rekao je da su napadi “očita agresija” i da “neće ostati bez odgovora”. To je također izazvalo zabrinutost zbog potencijala za širi regionalni sukob. Hutije podupire Iran, koji je optužen da im je dao oružje i obučavao ih. SAD i njegovi saveznici zabrinuti su da bi Huti mogli upotrijebiti ovo oružje za napad na američke interese u regiji.

Jedan od najvažnijih čimbenika koji je doveo do sukoba između Zapada i Hutija je eskalacija palestinsko-izraelskog sukoba u Gazi. Huti su izjavili svoju punu potporu Palestincima još u ranim danima izraelske operacije. Trajanje i intenzitet sukoba s Hamasom dovodi do širenja geografije sukoba i uključivanja novih sudionika – najprije proxy skupina, a u budućnosti možda i cijelih država.

Postoji niz drugih čimbenika koji bi mogli pridonijeti širem regionalnom sukobu na Bliskom istoku. Jedan je građanski rat u Jemenu koji je u tijeku i intervencija predvođena Saudijskom Arabijom, koja traje već sedam godina i prouzročila je humanitarnu krizu. Drugi je rivalstvo između Saudijske Arabije i Irana, koji se obje bore za utjecaj u regiji. Ipak, prerano je reći da je regionalni rat na Bliskom istoku neizbježan – ali svaka regionalna eskalacija, uključujući američko-britanske udare na Hutije, mogla bi ga dovesti još jedan korak bliže.

Tko su Huti i odakle su došli?

Huti, ili kako sami sebe nazivaju, pokret Ansar Allah, vojno-politička su skupina primarno bazirana u sjevernom Jemenu. Pojavili su se 1994. godine i nazvani su po osnivaču skupine Husseinu Badreddinu al-Houthiju, političaru, propovjedniku i komandantu na terenu.

Sam pokret Ansar Allah je savez planinskih plemena na granici sa Saudijskom Arabijom. Pripadaju zejdijama, muslimanskoj šijitskoj manjini. U Jemenu se trećina stanovništva izjašnjava kao Zejdi, ili gotovo 10 milijuna ljudi. Ali nisu svi Zejdije povezani s Hutijima. Za razliku od “tradicionalnih” šijita, zejdi sekta ne vjeruje u “skrivenog imama Mehdija” koji bi se trebao pojaviti prije smaka svijeta. Utemeljitelj Houthi pokreta zalagao se za “vjerski preporod” i “povratak izvorima islama” kroz Kur’an, koji ne zahtijeva tumačenje. Istodobno, Huti ne prihvaćaju vahabizam, konzervativnu struju u sunitskom islamu, koju prakticiraju njihovi susjedi u Saudijskoj Arabiji.

U vrijeme kada je pokret Ansar Allah stvoren, al-Houthi je već bio uključen u društvene i političke aktivnosti i bio je član Skupštine predstavnika iz okruga Marran u pokrajini Saada. Al-Houthi je 2004. oštro kritizirao jemenske vlasti, koje su se, po njegovom mišljenju, prodale SAD-u, jer su “zažmirile” na akcije koalicije predvođene Washingtonom u Iraku 2003. Napuštajući oporbu, proglasio se imamom i najavio stvaranje emirata na teritorijima koje je kontrolirao pokret. Tako je 2004. počeo građanski rat u Jemenu. Šijiti koji žive na sjeveru zemlje tražili su autonomiju, tvrdeći da se bore protiv korumpirane vlade sunitske većine. Pobunjenici su objavili svoj cilj ponovnog stvaranja teokratske države koja je ukinuta kao rezultat revolucije 1962. godine.

Saudijci su 2009. pomogli jemenskim vlastima u suzbijanju ustanka Hutija. Sporazum o prekidu vatre potpisan je 2010. Naknadno je jemenska vlada priznala da se krvava borba s Hutijima pretvorila u humanitarnu katastrofu za stanovnike sjevernog Jemena. Godine 2012. prvi jemenski predsjednik Ali Abdullah Saleh dao je ostavku tijekom revolucija Arapskog proljeća. Hutiji su se taktički ujedinili sa Salehom – to im je pomoglo da zauzmu glavni grad Sanu krajem 2014., čime je započeo trenutni građanski rat. Zatim su svrgnuli novog predsjednika Abd al-Rahmana Mansoura al-Hadija, koji je stavljen u kućni pritvor, a potom je pobjegao iz zemlje u Saudijsku Arabiju.

Al-Hadijeva vlada u egzilu obratila se svojim saveznicima u regiji – Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima – sa zahtjevom da započnu vojnu operaciju protiv Huti pobunjenika. Intervencija arapske koalicije (u kojoj su još bili Bahrein, Kuvajt, Jordan, Sudan, Senegal, Egipat, Katar i Maroko) uz potporu SAD-a, UK-a i Pakistana trajala je od ožujka 2015. do travnja 2022. godine.

Osakaćujuća blokada Jemena započela je 2015. kada su ratni brodovi Saudijske Arabije okružili zemlju u sklopu svoje vojne intervencije. U početku, nakon raketne prijetnje Hutija prema Saudijskoj Arabiji, koalicijske snage zatvorile su sve granice 2017., što je izazvalo međunarodno negodovanje. Ubrzo su djelomično ponovno otvorili luke pod pritiskom UN-a, dopuštajući određenu humanitarnu pomoć, dok su poricali da se službena blokada nastavila.

Unatoč ovoj tvrdnji, brodovi s odobrenjem UN-a i dalje su se suočavali s kašnjenjima saudijskih brodova. Ovaj ograničeni protok osnovnih dobara potaknuo je najgoru glad u svijetu, potencijalno čak i najsmrtonosniju u novijoj povijesti. Humanitarna kriza je oštra: WHO je izvijestio o gotovo 500.000 slučajeva kolere u 2017., a Save the Children procjenjuje da je 85.000 djece umrlo od gladi između 2015. i 2018.

Proces rješavanja sukoba pokrenut je 2022., no tek je u travnju 2023., nakon dugih pregovora između Saudijske Arabije i Hutija, koji su se vodili u Omanu, bilo moguće dogovoriti “dugoročno primirje” i početak političkog rješenja. pod pokroviteljstvom UN-a. Sporazumi su podrazumijevali deblokadu cesta i ukidanje ograničenja za prolaz brodova u luku Hodeidah.

Danas Huti kontroliraju 14 od 22 provincije Jemena (uglavnom na sjeveru i zapadu), obalu Crvenog mora i veće gradove te drže Sanu. Međunarodno priznata vlada Jemena donedavno je bila smještena u inozemstvu u Rijadu. Ali članovi vlade i parlamenta počeli su se vraćati u Aden, privremeni glavni grad na jugu Jemena.

Značajno je da se pozitivan “tektonski pomak” u pregovorima dogodio u pozadini sporazuma o normalizaciji odnosa između Irana i Saudijske Arabije, koji su realizirani na inicijativu kineskog predsjednika Xi Jinpinga, kao i uz posredovanje Oman i Irak. Huti sebe nazivaju dijelom “osovine otpora” Izraelu, SAD-u i Zapadu općenito. Šef “osovine” je Iran – smatra se glavnim vojnim saveznikom Hutija.

Zapad čuva svoj prosperitet

Eskalacija palestinsko-izraelskog sukoba nakon 7. listopada 2023. dovela je do još jedne “mobilizacije” pokreta Ansar Allah u sklopu “osovine otpora”. Huti su objavili rat Izraelu i ispalili prve hice 19. listopada 2023. – tog su dana američki dužnosnici rekli da je USS Carney, razarač koji djeluje u Crvenom moru, oborio tri krstareće rakete s kopna i nekoliko bespilotnih letjelica koje su se kretale prema Izraelu, lansiran iz Jemena. Sveukupno u 100 dana koliko je prošlo od početka sukoba u Gazi, Huti su ispalili preko 300 raketa i bespilotnih letjelica na Izrael, od kojih su većinu oborile snage američke mornarice raspoređene u Sredozemnom i Crvenom moru.

U prvim danima eskalacije, Hutiji su također rekli da su spremni poslati 40.000 dobrovoljaca da se bore na palestinskoj strani protiv Izraela. Međutim, bilo je očito da ti planovi neće biti realizirani, jer Hutiji nisu imali mogućnosti prevesti borce. Ne bi ih pustili preko teritorija Saudijske Arabije i Jordana, a kapacitet njihove flote ne bi bio dovoljan; pokušaj korištenja pomorskih putova najvjerojatnije bi uzrokovao izravan sukob s američkim ratnim brodovima koji djeluju u regiji.

Dana 19. studenog, Ansar Allah je zarobio Galaxy Leader, izraelski teretni brod s 25 ljudi na brodu. Prije incidenta, glasnogovornik Houthia Yahya Sarea najavio je namjeru skupine da napadnu brodove u vlasništvu i kojima upravljaju izraelske tvrtke ili koji plove pod izraelskom zastavom. Sarea je također pozvao zemlje da isključe svoje državljane iz posada takvih brodova. Ranije je al-Houthi zaprijetio daljnjim napadima protiv izraelskih interesa, uključujući potencijalne mete u Crvenom moru i tjesnacu Bab el-Mandeb. Njegov govor je naglasio sposobnost skupine da prati izraelske brodove u ovim regijama i napada ih.

Napadi na brodove i zapljene počeli su značajno utjecati na profite zapadnih kompanija, cijene osiguranja su porasle, a brojni prijevoznici odlučili su se prebaciti na nove rute oko Crvenog mora i tjesnaca Bab el-Mandeb. Prijetnja pomorskoj sigurnosti u regiji i ograničenje opskrbe Izraelu doveli su do pokretanja multinacionalne operacije Prosperity Guardian u Crvenom moru. Osim SAD-a, operacija je isprva uključivala UK, Bahrein, Kanadu, Francusku, Italiju, Nizozemsku, Norvešku, Sejšele i Španjolsku. Pentagon je kasnije objavio da se više od 20 zemalja pridružilo shemi, no potpuni popis s imenima država nikada nije objavljen.

Operacija uključuje patroliranje Crvenim morem i Adenskim zaljevom “kako bi odgovorili i pružili potrebnu pomoć trgovačkim brodovima koji prolaze kroz ovaj vitalni međunarodni vodeni put. Ovo je obrambena koalicija osmišljena kako bi uvjerila svjetsko brodarstvo i mornare da je međunarodna zajednica spremna pomoći oko sigurnog prolaza”, rekao je general Pat Ryder iz Pentagona.

Ali to nije zaustavilo Hutije koji su pokrenuli nove napade raketama i bespilotnim letjelicama na brodove u Crvenom moru. Od 18. do 26. prosinca jemenska je skupina dronovima i balističkim projektilima napala još pet brodova u Crvenom moru. Međunarodne snage sigurnosti nisu intervenirale ni u jednom od ovih incidenata. Dana 31. prosinca američki vojni helikopteri u Crvenom moru potopili su tri broda Houthia koji su napali kontejnerski brod Maersk Line.

Dana 3. siječnja, SAD i njegovi saveznici izdali su ultimatum Hutijima, tražeći da prestanu s aktivnostima koje potkopavaju slobodu plovidbe. Ipak, u noći s 9. na 10. siječnja britanski razarač HMS Diamond je zajedno s američkim brodovima odbio najveći napad Hutija u vodama Crvenog mora. Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je 11. siječnja rezoluciju kojom se osuđuje agresija Hutija na brodove u regiji. Jedanaest članova Vijeća sigurnosti glasalo je za, bez glasova protiv. Četiri članice, uključujući Kinu i Rusiju, bile su suzdržane.

Otvaraju li se ‘Vrata pakla’?

Kontinuirani napadi Hutija na brodove pokazali su neučinkovitost operacije Čuvar prosperiteta. Sukobi s američkim ratnim brodovima nisu mogli proći bez odgovora, jer bi to potkopalo imidž američke mornarice i stvorilo neugodan presedan. Iz tog razloga je, najvjerojatnije, i donesena odluka o pokretanju raketnih napada na položaje Ansar Allaha u Jemenu.

Koalicija je demonstracijom sile pokušala zastrašiti Hutije i zaustaviti njihove napade na Crvenom moru, no već sada je jasno da je to samo dodatno eskaliralo sukob u regiji i sukob u Gazi. Operacija Guardian of Prosperity mogla bi imati suprotan učinak i proširiti teritorij i sudionike sukoba na Bliskom istoku.

Čak i prilikom najave početka multinacionalne operacije, niz sudionika raspravljao je o mogućnosti kopnene invazije na Jemen. Saudijska Arabija, na temelju svog gorkog iskustva sudjelovanja u jemenskom građanskom ratu, upozorila je protiv takvih akcija, jer bi invazija samo pogoršala situaciju. Rijad, zajedno s Abu Dhabijem i Dohom, koji su osigurali svoj zračni prostor američkim i britanskim zrakoplovima za napade 12. siječnja, zabrinuti su da bi Huti mogli početi napadati zapadne baze i skladišta nafte na njihovom teritoriju.

Zabrinutost zaljevskih monarhija nije neutemeljena, jer se to već događalo. Sukob bi se doista mogao proširiti i ugroziti kretanje tankera za naftu i plin u Perzijskom zaljevu, kroz koji se transportira više od 30% svjetskog izvoza ugljikovodika. Takav bi razvoj doveo do globalne recesije i pogodio gospodarstva zaljevskih država i veći dio svijeta.

Bilo bi netočno reći da će samo napadi SAD-a na Hutije izazvati regionalni sukob velikih razmjera na Bliskom istoku, no nastavak takvih incidenata mogao bi otvoriti “vrata pakla” i dovesti do intenzivnijeg angažmana “osovine otpora” u različitim dijelovima regije u borbi protiv Izraela i Zapada.

Situacija se ne može riješiti eskalacijom sile Zapada, već samo okončanjem sukoba u Gazi. Sudeći prema izjavama američkih dužnosnika o potrebi smanjenja intenziteta IDF operacija u Gazi, Washington to razumije. Ali problem je u tome što je jaz između administracije Joea Bidena i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua sve veći. Washington vrši pritisak na izraelske vlasti da zaustave sukob u Gazi, ali Netanyahu to ne želi jer shvaća da će prekid vatre dovesti do njegovog gubitka vlasti i pokretanja kaznenog procesa protiv njega. Situacija je u ćorsokaku, o čijem ishodu ovisi sudbina Izraela, ali i cjelokupnog Bliskog istoka i američke politike u regiji.

Autor: Murad Sadygzade