Ljudi koji su maštoviti u stanju su i životni pakao učiniti lijepim i ugodnim. Od nevolje napraviti sreću. Barem u mašti. Isto tako, nemaštoviti ljudi i ugodnu situaciju znaju pokvariti.
Zato bi bilo dobro da su maštoviti ljudi na mjestima na kojima je dobro da koriste taj svoj dar. Gledam kako na portalima neki umješni ljudi napišu tako maštovite naslove i podnaslove da ih je milina pročitati i da ostaju u pamćenju mnogo duže od poruke iz cijelog teksta. A neki naslovom i podnaslovom pokvare i ono što ima dobroga u tekstu. Neki nas namjerno varaju i nude u naslovima ono što nema veze s tekstom, pa čak sugeriraju i potpuno suprotan zaključak od biti koja je iznesena u tekstu. Ima naslova i podnaslova koji su naprosto idiotski, iz kojih se vidi da nas onaj koji ih je osmislio smatra kretenima, ili je toliko pritisnut iz nekih razloga da nema izlaza pa mora raditi onako kako i on sam zna da nije u redu.
Evo, vidim tako u jednom naslovu i podnaslovu da je Luka Modrić s nekim igračem nakon utakmice razmijenio dres. A onda se postavlja pitanje: „Šta mislite, šta mu je ovaj na to rekao?“ Naravno, da biste saznali trebate kliknuti i otvoriti čitav tekst, jer očekujete da taj odgovor mora biti nešto neočekivano, neka „bomba“ od koje ćete se ili nasmijati ili zgroziti ili… A znate li šta mu je ovaj odgovorio? „Hvala!“ „Pa, ljudi moji, je li to moguće?!“, rekao bi Mladen Delić, čovjek bi očekivao prije sve drugo nego da mu se zahvalu od nekoga kome ste nešto dali. Kako mu je samo moglo pasti na pamet zahvaliti se, toga se ne bi dosjetio ni najdovitljiviji čovjek na svijetu!
Ili čitam kako je otac Nebojše Glogovca prije sinove smrti uradio nešto neviđeno. Kad kliknete dalje da pročitate tekst, vidite da je to neviđeno to da je posljednjih dana bio uz sina. Da, ko bi to, zaista, mogao očekivati od jednog oca!
U ovakvim slučajevima bi oni koji prave naslove i podnaslove, uz samo malo mašte, ipak mogli i spasiti obraz i udovoljiti onome za koga rade. Recimo, u prvom slučaju bi možda bilo bolje da su zapitali čitatelje: “Znate li šta su nakon utakmice uradili Modrić i taj drugi igrač?“ Ili: „Znate li s kim je Modrić razmijenio dres nakon utakmice?“ Onaj ko je radoznao kliknuo bi dalje, ali se ne bi razočarao, i veća je vjerojatnost da bi se ponovo zanimao za slične tekstove na tom portalu. Ili griješim?
U drugom slučaju su mogli postaviti pitanje: „Znate li kako je otac pomogao sinu u zadnjim danima njegovog života“, ili slično, i opet bi tekst pročitali oni koje to zanima, a spasio bi se ugled portala.
A za sve je potrebno samo malo mašte. I samo malo obraza. I poštovanja čitatelja.
Hejt za klik bejt 🙂 Takve naslove ne otvaran u biti. Cim pocinje sa “Znate li……” ili slicno, znan od koga je i za koga je takvi tekst (pocinje na kret…..). Al to ocito funkcionira, jer da ne funkcionira nebi ni bilo takvog pisanja., ljudi klikaju a to je jedino bitno-broj klikova da se reklama skuplje naplati. I naravno, dezinformiranje ljudi, zaglupljivanje. Postoji studija, psiholoska koja jako dobro objasnjava zasto se npr. politicari cesto “narodu” (ovcama) obracaju ka prema dici od 7 godina. Politicari to doslovno treniraju, prolaze obuku (najcesce u USA) prije nego ce postat premijeri, predsjednici ……………….
takvi naslovi vrijedjaju zdravu pamet pa sam se uvjezbavao da ih ne otvaram. iz inata. kazem sam sebi – ma, neka uobicajena bezvezarija, ne vrijedi.
novinari valjda tako moraju jer im urednik mjeri citanost. iza stoje oglasivaci pa cesto oglasim jedini oglas koji bi morao biti – oglas za blokiranje oglasa, ad block.
a sad, od cega ce novine zivjeti? pa, ja ne znam. amsi je imao oko 2000 citatelja a lova, koliko znam, je jedva pokrivala troskove. novinari, babic i ponekad maras, su radili besplatno.
Mašta može svašta, glasila je reklama za fantu. Ali ne može svašta. Ograničena je onoliko koliko je ograničen onaj koji mašta. Što um ne zna, oči ne vide Navodno, kad se Kolumbo iskrcao na američko kopno, domoroci su ga pitali (valjda je nekako razumio) s čim, kako je došao, a on im je pokazao usidrene jedrenjake u uvali. Domoroci su se iz petnih žila trudili, gledali i ništa vidjeli nisu, iako su brodovi bili udaljeni stotinjak metara. Nikad u svom umu nisu ni zamislili takvo što i oči im nisu mogle vidjeti. Otprilike kako ni većina nas nije u stanju vidjeti NLO. Uvijek ih vide neki drugi, negdje drugdje.Pa je koncenzus da ‘možda postoje’ i koncenzus je ‘sami smo u Svemiru’. A 70% površine Zemlje je more, NLO-i imaju kuda skitati se, a da ih nikad nitko ne primijeti. Mašta crpi energiju onog koji mašta. Zavodljiva je i naporna. Crtati… Čitaj više »
Korica i naslov prodaju knjigu,isto tako i reklamu. Sto bi rekao nas narod:”Tresla se gora rodio se mis.”
Nasjednemo, itekako, na naslov. “Senzacionalno, vrhunski znanstvenik šokirao svijet” a ono tekst o tome da obilna i kasna večera ometa dobar san. Ma hajde, i baš to kaže vrhunski znanstvenik. Postoje riječi koje bude pozornost. To koriste novine i portali da nas zadrže kao korisnike.
No, ponekad nas “anemični” naslov odbije od čitanja nečeg što je itekako vrijedno. Godinama, nakon što sam pročitao sve od M. Krleže, neke knjige i više puta, ostale su nepročitane “Zastave”. Tu i tamo pročitao bih vrlo pohvalni osvrt na to djelo ali uzalud, tako običan naslov kao “zastave” jednostavno me nije privlačio (iskreno, i 1700 strana nije bilo stimulativno).
I onda prije par godina konačno sam se primio čitanja tog djela. Zaključak, knjiga je odlična a ja sam običan mulac kojem je naslov bio prepreka.