Turska kampanja u Afrinu tumačena sa stajališta Ankare

Buri Bayraktar, izvanredni profesor na Sveučilištu kulture iz Istanbula, vjeruje da SAD provode svoje geopolitičke ciljeve u regiji i nisu pouzdan saveznik Kurda. Turska vojska je 20. siječnja  pokrenula operaciju “Maslinova grančica” i od prvog dana navodi kako je operacija usmjerena na uklanjanje terorizma u regiji, dok sirijska vlada to smatra agresijom.

Dr. Buri Bayraktar pojašnjava koja je realna svrha američkih provokativnih akcija u regiji, kao što je pokušaj stvaranja graničnih snaga sigurnosti na području sirijske kurdske regije ili naoružanje Sirijskih demokratskih snaga?

“Mislim da Sjedinjene Države još uvijek pokušavaju kontrolirati područja sjeverno od Perzijskog zaljeva, što su propustile postići  tijekom invazije na Irak 2003. godine. Američka invazija na Irak nije donijela rezultate koje je Washington očekivao. Otpor na sjeveroistoku Bagdada je nanio veliku štetu planovima Sjedinjenih Država i terorizirao područje. Čini se da su SAD zaključile da ni sunitska arapska populacija ni nacionalističke šiitske skupine također neće poduprijeti američko vodstvo u Iraku. Iz tog razloga žele suzdržati bilo kakve antiameričke snage u Iraku i Siriji. Zato SAD pokušavaju stvoriti “američka plemena”, među kojima prevladavaju kurdske skupine. Naoružavanje SDF snaga u Siriji je prvi korak u upravljanju velikim područjem sjeverno od arapskog Bliskog istoka. Logika je stvoriti jedan ili dva garnizona u tom području. Osjećajući poteškoće u uvjeravanju Turske o iskrenosti njihovih aktivnosti, SAD traže alternative. A kurdske milicije i druge skupine tu alternativu nude Sjedinjenim Državama”, tvrdi dr. Bayraktar.

Odgovarajući na pitanje jesu li se Sjedinjene Države stvarno htjele boriti protiv terorista “Islamske države” ili su pod ovim izgovorom provodile svoje geopolitičke interese, turski stručnjak pojašnjava kako su u igri ipak veći interesi od same borbe protiv terorizma.

“Mislim da se s jedne strane svaki narod pokušava riješiti ove nemilosrdne i divlje terorističke organizacije. No, s druge strane, mnogi narodi pokušavaju izvući korist od postojanja ove terorističke skupine. Bilo bi naivno pomisliti da je ISIL jedini razlog što su američke oružane snage ostale na području Sirije.  U smislu globalne i regionalne borbe za vlast je posebno važan Istočni Mediteran. Rusija je cilj imati luke u toplim morima, a Sirija ih nudi. Rusija želi imati snažnu flotu koja djeluje u dva oceana. Kina ponovo traži luke na Zapadu. SAD su u nedavnom dokumentu o nacionalnoj sigurnosti Rusiju i Kinu proglasile za rivale. Dakle, ovo nije teorija zavjere i stoji u službenim dokumentima. Kako bi se suprotstavile ruskoj i kineskoj ekspanziji, SAD žele kontrolirati regiju Perzijskog zaljeva, a ISIL se koristi kao izgovor za raspoređivanje američkih vojnika u Siriji”, pojašnjava turski profesor.

Sjedinjene Države do sada, osobito tijekom Trumpove uprave, nisu bile pouzdan saveznik ili partner ni jednom od saveznika, uključujući Tursku. Hoće li Amerikanci biti pouzdan partner Kurdima?

“Apsolutno ne. Kurdi se osjećaju izdani od SAD-a mnogo puta. Posljednji živi primjer je referendum o neovisnosti Kurda prošle godine. Predsjednik Regionalne vlade iračkog Kurdistana, Massoud Barzani, bio siguran da će referendumom steći neovisnost i tražio je podršku zapadnih zemalja, uključujući Sjedinjene Države. Ali su turska, iranska i iračka vlada nastupile zajedno i osudile čin podjele Iraka. Tri zemlje su uspjele sačuvati teritorijalni integritet Iraka i spriječiti stvaranje kurdske države. U Siriji, tijekom posljednje operacije Turske u Afrinu, Amerikanci su rekli da nemaju nikakve veze s ovim područjem i priznaju tursku kampanju protiv njihovih takozvanih “bliskih saveznika”. Kurdsko političko o vojno vodstvo se već osjeća iznevjereno. Osim toga, reakcija Turske na pokušaj Sjedinjenih Američkih Država da formiraju granične snage uz pomoć kurdskih milicija je prisilila američke dužnosnike da se odreknu te politike  politiku. Kada se situacija u Siriji i Iraku normalizira, SAD će odbiti podržati te skupine i, nažalost, Kurdi će platiti tu pogrešku”, tvrdi dr. Buri Bayraktar.

Koji je cilj Turske u napadu na Afrin? Koliko su provokativne akcije Sjedinjenih Država prisilile Tursku na pokretanje ove operacije?

“Afrin je dugo vremena bila strateška i neposredna prijetnja sigurnosti Turske. PYD organizacija je povezana s Kurdistanskom radničkom strankom (PKK) i slala je svoje ljude u Tursku. Nakon ulaska u Tursku su činili terorističke napade. Regija Afrin je također osiguravala ljudske resurse i kampove za obuku terorističkim organizacijama. Turska je dugo planirala neutralizirati ovu regiju. Međutim, američka izjava o uspostavi pograničnih snaga od kurdskih skupina povezanih s PKK je izazvala zabrinutost u Turskoj. Tijekom godina su YPG snage učetverostručile područje koje kontroliraju, a sve uz podršku Sjedinjenih Država. Primili su punih 4900 kamiona vojne opreme. Sada ih Washington pokušava legitimirati, ali istovremeno narušiti teritorijalni integritet Sirije. Turska je osjećala da se isto može dogoditi i u Afrinu. Uskoro će ova operacija biti završena i PYD će pretrpjeti poraz. Turska je koristila diplomatske kanale, dobila podršku Rusije i sada može koristiti sirijski zračni prostor. Blizina njezinih granica također pomaže Turskoj. Po završetku operacije će se lokalni sirijski stanovnici vratiti u svoje domove, kao nakon operacije Štit Eufrata, gdje se život vraća u normali. Kada govorimo o ratu protiv terorizma, tu nema diplomatskog izbora. Pregovara li Francuska s Islamskom državom ili Amerikanci koji razgovaraju s Al-Qaedom? Dakle, PKK, PYD, YPG, za nas je to isto kao ISIL i Al-Nusra Front. S turskog gledišta, jedino rješenje je uklanjanje svih terorističkih skupina”, tvrdi turski stručnjak.

Hoće li operacija Turske utjecati na mirovne pregovore o Siriji?

“Mislim da će ona imati čak pozitivan učinak na pregovore. Pitanje PYD-a je trovalo tursko-ruske odnose. Nakon što se riješi ovaj problem, Turska će dati još veći doprinos. Osim toga, nakon što se osigura pozadina, Turska može doprinijeti nadzoru regije Idlib, gdje će moći uspostaviti više kontrolnih točaka i vršiti politički utjecaj. Mislim da će konsenzus između Irana, Turske i Rusije donijeti dobrobit svih stranama. Tursko-ruska suradnja i pristanak Irana u okviru operacije Afrin će dodatno ojačati ovu prednost”, zaključio je dr. Buri Bayraktar.