Tko sprječava Međunarodni kazneni sud da uhiti Netanyahua?

Dok se dužnosnicima MKS-a prijeti da se ne miješaju u izraelski genocid nad Palestincima, međunarodna pravda posrće, a nepovjerenje raste

Međunarodni kazneni sud (MKS) u Haagu, koji istražuje i sudi odgovornima za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, suočava se s kritikama zašto nije uhitio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i ministra obrane Yoava Gallanta, koji su odgovorni za masakr 42.000 Palestinaca u Gazi.

Gledajući prethodne odluke suda, ove kritike nisu neopravdane. Posljednji nalog za uhićenje izdan je 17. ožujka 2023. protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ruskoj povjerenici za dječja prava Mariji Lvovoj-Belovoj izdan je nalog za uhićenje manje od mjesec dana nakon što je zahtjev podnesen sudu. No četiri mjeseca kasnije nije donesena nikakva odluka, što izaziva zabrinutost oko vjerodostojnosti suda.

Podsjeća se da je 20. svibnja 2002. godine glavni tužitelj Karim Khan zatražio uhićenje pet osoba, uključujući Netanyahua i Gallanta, kao i političke i vojne vođe Hamasa Yahyu Sinwara, Ismaila Haniyeha i Mohammeda al-Dayfa, zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih u Gazi 7. listopada i nakon toga. Zapravo, spis naloga za uhićenje podnesen sudu pregledao je šesteročlani međunarodni panel nepristranih stručnjaka s terena, koji su potvrdili da je nalog za uhićenje prikladan na temelju dokaza koje je prikupilo tužiteljstvo. Glavni tužitelj Khan je tada rekao da su dokazi u slučaju više nego dovoljni da sud izda nalog za uhićenje protiv dotičnih osoba i da očekuje da će sud izdati nalog što je prije moguće. Međutim, unatoč svim tim pravnim kvalifikacijama i vremenu koje je proteklo, sud još uvijek nije izdao nalog za uhićenje, što je dovelo do glasina o pritisku na sud.

Mračne glasine, prijetnje

Istina je da glasine o pritisku ne bi trebalo olako odbaciti. Sam glavni tužitelj Khan izjavio je da je bio pod pritiskom da ne istražuje izraelske političare i ne šalje nalog sudu. Stoga neće biti iznenađenje ako se ispostavi da iste snage koje vrše pritisak na tužitelja suda također vrše pritisak na jedinicu suda za preliminarnu istragu.

Doista, prema izvješću u Guardianu, bivša tužiteljica Fatou Bensouda bila je izložena sličnom pritisku. Prema izvješću, bivši šef Mossada Yossi Cohen, koji je kontaktirao tužiteljicu Bensouda protiv njezine volje i na neprimjeren način, prijetio je da će nauditi njezinoj obitelji i pokušao je odgovoriti od odluke suda, objavljene 5. veljače 2021., da sud ima “nadležnost nad okupiranim palestinskim teritorijima”. Tek se kasnije otkrilo da su pritisak i prijetnje protiv glavne tužiteljice bili razlog zašto istraga, koja je tada započela, nikada nije dovršena.

Khan, koji je naslijedio Bensouda, bio je izložen sličnim pritiscima, što dokazuju njegove izjave za tisak. Čak je izvijestio da ga je kontaktirao istaknuti političar i rekao mu da “sud nije osnovan za zapadnjake i njihove saveznike, već za Afrikance i huligane poput Putina” te da “njegova istraga Netanyahua neće biti prihvaćena”.

Slično tome, nakon što je Khan podnio zahtjev za uhićenje sudu, 12 članova američkog Kongresa napisalo je pismo Khanu javno prijeteći tužitelju, govoreći mu: “Ako ciljate Izrael, mi ćemo ciljati vas.”

Uz to, riječi senatora Lindsaya Grahama, koji je govorio na saslušanju američkog Kongresa o tom pitanju nakon što se izraelska vlada žalila SAD-u na sud, također su vrlo značajne u tom pogledu. Trebali bismo se sjetiti da je u svom govoru senator Graham rekao: “Ako MKS sudi Izraelu, SAD će biti sljedeći, i zato se ne smije dopustiti da se Izraelu sudi.”

‘Zakon o invaziji na Haag’

Grahamove primjedbe podsjećaju nas na “Zakon o invaziji na Haag” koji je američki Kongres donio 2002. godine. Ovaj zakon, donesen kako bi se spriječilo da SAD, koji je invadirao Afganistan nakon 11. rujna, bude suđen pred sudom za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koje su počinili njegovi vojnici u Afganistanu i kasnije u Iraku, daje SAD-u pravo da uvede sankcije Nizozemskoj, gdje se nalazi sud, pa čak i da je invadira slanjem trupa.

Iako više nije moguće da SAD invadira Nizozemsku u sadašnjim okolnostima, poznato je da bi se mogle uvesti sankcije, poput blokiranja pomoći sudu ili uskraćivanja ulaska u SAD članovima suda.

I, naravno, poznato je da se Ujedinjeno Kraljevstvo, poput SAD-a, protivi bilo kakvoj istrazi Izraela od strane suda ili bilo kakvom zahtjevu za uhićenje izraelskih čelnika. Zaista, tijekom posljednje konzervativne vlade koju je vodio Rishi Sunak, podnesen je zahtjev sudu jer “UK ne priznaje Palestinu kao državu, Izrael nije podložan Rimskom statutu i sud nema nadležnost na palestinskim teritorijima.”

Srećom, čelnik Laburističke stranke Keir Starmer, koji je postao premijer na izvanrednim izborima u srpnju, ispravio je ovu pogrešku i povukao zahtjev Ministarstva pravosuđa, čime je ispravio takvu pogrešku koja bi ugrozila neovisnost i nepristranost suda.

Nažalost, svi ovi događaji navode nas na vjerovanje da postoji pritisak na sud. Zapravo, u intervjuu za CNN prošli tjedan, glavni tužitelj Khan još jednom nas je podsjetio da sud ima nadležnost nad okupiranim palestinskim teritorijima i izjavio da nema pravne prepreke u ovom pitanju, a zatim je izjavio da je sud kasnio s izdavanjem naloga za uhićenje. U izjavama javnog tužitelja, koje su danas objavljene u medijima, pozvao je sud. Rekao je da bi bilo dobro da požuri kako bi olakšao savjest međunarodne zajednice i kako bi se vidjelo da se međunarodno pravo jednako primjenjuje na sve.

Licemjerje stvara nepovjerenje

Kao što možemo vidjeti, na djelu je mehanizam pritiska, predvođen SAD-om, kako bi se spriječilo MKS da izda nalog za uhićenje Netanyahua i Gallanta. Iako SAD nema pravo glasa u odlukama suda jer nije podložan Rimskom statutu, može izvršiti izravni ili neizravni pritisak na sud putem svoje vojne i ekonomske moći. No ova situacija je bolna točka u savjesti međunarodne zajednice, posebno žrtvovanih Palestinaca, i potkopava povjerenje u zakon, sudove i pravdu. S jedne strane, američka administracija koristi međunarodne sudove kao instrument pritiska za kažnjavanje Rusije zbog invazije na Ukrajinu, dok s druge strane pokušava spriječiti donošenje bilo kakve odluke protiv Izraela, koji je masakrirao 40.000 civila u Gazi.

Dakle, ova situacija raspiruje bijes i gnjev protiv SAD-a, istovremeno smanjujući povjerenje u sudove. Slično tome, nitko ne očekuje pravdu od suda koji je “pijun SAD-a”. Nestanak povjerenja u međunarodne sudove, jednog od temeljnih stupova trenutnog globalnog sustava, također će dovesti u pitanje sustav, a UN se može urušiti i biti zamijenjen anarhijom i kaosom samo da bi se zaštitio okupatorski i genocidni Izrael.

Stoga se svaki izravni ili neizravni pritisak na sud kako bi ga se spriječilo da uhiti Netanyahua mora odmah zaustaviti. Sudu se mora dopustiti da radi i donosi odluke neovisno i nepristrano. Oni koji danas manipuliraju sudom za vlastite interese sutra neće imati što reći kada neka druga država prekrši međunarodno pravo. Važan nije zakon jačega, već snaga zakona.