Mračno podrijetlo Velikog reseta

Klaus Schwab nije ništa više od vještog PR agenta za globalnu tehnokratsku agendu, korporativno jedinstvo korporativne moći s vladom, uključujući UN, agendu čiji korijeni sežu do početka 1970-ih, pa čak i ranije. Davosovo Veliko resetiranje je samo ažurirani nacrt za globalnu distopijsku diktaturu pod kontrolom UN-a koja je desetljećima u razvoju. Ključni akteri bili su David Rockefeller i njegov štićenik, Maurice Strong.

Početkom 1970-ih, vjerojatno nije bilo utjecajnije osobe u svjetskoj politici od pokojnog Davida Rockefellera, tada uglavnom poznatog kao predsjednika Chase Manhattan Bank.

Stvaranje nove paradigme

Krajem 1960-ih i početkom 1970-ih, međunarodni krugovi izravno povezani s Davidom Rockefellerom pokrenuli su zadivljujući niz elitnih organizacija i think tankova. To je uključivalo:

• Rimski klub; 1001
• A Nature Trust, povezan sa Svjetskim fondom za prirodu (WWF)
• Stockholmsku konferenciju Ujedinjenih naroda o Danu Zemlje;
• MIT-ovu studiju, Granice rasta;
• Trilateralnu komisiju Davida Rockefellera.

Rimski klub

1968. godine David Rockefeller osnovao je neo-malthuzijanski think tank, Rimski klub, zajedno s Aureliom Pecceijem i Alexanderom Kingom. Aurelio Peccei bio je viši menadžer automobilske tvrtke Fiat, u vlasništvu moćne talijanske obitelji Agnelli. Giannijev Agnelli iz Fiata bio je blizak prijatelj Davida Rockefellera i član Međunarodnog savjetodavnog odbora Rockefellerove Chase Manhattan Bank. Agnelli i David Rockefeller bili su bliski prijatelji od 1957. Agnelli je postao osnivački član Trilateralne komisije Davida Rockefellera 1973. Alexander King, voditelj OECD-ovog Znanstvenog programa također je bio savjetnik NATO-a. [i] To je bio početak onoga što će postati neo-malthuzijanski pokret “ljudi zagađuju”.
godine Rimski klub objavio je duboko manjkavo izvješće, Granice rasta, koje je predvidjelo kraj civilizacije kakvu poznajemo zbog brzog rasta populacije, u kombinaciji s fiksnim resursima poput nafte. Izvješće je zaključilo da bez značajnih promjena u potrošnji resursa, “najvjerojatniji rezultat bit će prilično iznenadan i nekontroliran pad i stanovništva i industrijskih kapaciteta.”
Temeljilo se na lažnim računalnim simulacijama grupe računalnih znanstvenika s MIT-a. Izjavilo je smjelo predviđanje: “Ako se sadašnji trendovi rasta svjetskog stanovništva, industrijalizacije, zagađenja, proizvodnje hrane i iscrpljivanja resursa nastave nepromijenjeni, granice rasta na ovom planetu bit će dosegnute negdje u sljedećih sto godina.” To je bilo 1971. godine. 1973. Klaus Schwab je na svom trećem godišnjem sastanku poslovnih lidera u Davosu pozvao Pecceija da predstavi Granice rasta okupljenim korporativnim direktorima.

1969. godine Rimski klub je smjelo izjavio: “Zemlja ima rak, a rak je Čovjek.” Zatim: “svijet se suočava s nezapamćenim skupom međusobno povezanih globalnih problema, kao što su prenapučenost, nestašice hrane, iscrpljivanje neobnovljivih resursa [nafta-w.e.], degradacija okoliša i loše upravljanje.” [iii] Tvrdili su da je,
‘potrebno horizontalno restrukturiranje svjetskog sustava… drastične promjene u stratumu normi – to jest, u vrijednosnom sustavu i ciljevima čovjeka – nužne su kako bi se riješile energetske, prehrambene i druge krize, tj. potrebne su društvene promjene i promjene u individualnim stavovima ako se treba dogoditi prijelaz na organski rast.’

U svom izvješću iz 1974., Čovječanstvo na prekretnici, Rimski klub je dalje tvrdio:

Povećana međuovisnost između nacija i regija mora se onda prevesti kao smanjenje neovisnosti. Nacije ne mogu biti međuovisne bez da svaka od njih ne odustane od nekih, ili barem prizna ograničenja, svoje vlastite neovisnosti. Sada je vrijeme za izradu glavnog plana za organski održivi rast i svjetski razvoj temeljen na globalnoj raspodjeli svih ograničenih resursa i novom globalnom ekonomskom sustavu. To je bila rana formulacija UN-ove Agende 21, Agende 2030 i Velikog resetiranja iz Davosa 2020. godine.

David Rockefeller i Maurice Strong

Daleko najutjecajniji organizator Rockefellerove agende ‘nultog rasta’ početkom 1970-ih bio je dugogodišnji prijatelj Davida Rockefellera, milijarder naftaš po imenu Maurice Strong.

Kanađanin Maurice Strong bio je jedan od ključnih ranih propagatora znanstveno manjkave teorije da emisije CO2 koje je stvorio čovjek iz prijevoznih vozila, termoelektrana na ugljen i poljoprivrede uzrokuju dramatičan i ubrzani rast globalne temperature koji prijeti “planetu”, takozvano Globalno zagrijavanje.

Kao predsjednik UN-ove konferencije u Stockholmu na Dan Zemlje 1972. godine, Strong je promovirao agendu smanjenja stanovništva i snižavanja životnog standarda diljem svijeta kako bi se “spasio okoliš.”

Strong je izjavio svoju radikalnu ekološku agendu:

“Nije li jedina nada za planet da industrijske civilizacije propadnu? Nije li naša odgovornost da to ostvarimo?” To je ono što se sada događa pod krinkom prenapuhane globalne pandemije.

Strong je bio čudan izbor za vođenje glavne UN-ove inicijative za mobilizaciju akcije za okoliš, budući da su njegova karijera i znatno bogatstvo bili izgrađeni na iskorištavanju nafte, poput neobičnog broja novih zagovornika ‘ekološke čistoće’, kao što su David Rockefeller ili Robert O. Anderson iz Instituta Aspen ili John Loudon iz Shella.

Strong je upoznao Davida Rockefellera 1947. kao mladi Kanađanin od osamnaest godina i od tog trenutka, njegova karijera postala je vezana za mrežu obitelji Rockefeller.[vii] Kroz svoje novo prijateljstvo s Davidom Rockefellerom, Strongu je, u dobi od 18 godina, dana ključna pozicija u UN-u pod blagajnikom UN-a, Noahom Monodom. Sredstvima UN-a prikladno je rukovao Rockefellerov Chase Bank. To je bilo tipično za model “javno-privatnog partnerstva” koji će Strong koristiti—privatna dobit iz javne vlade.

1960-ih Strong je postao predsjednik ogromnog montrealskog energetskog konglomerata i naftne tvrtke poznate kao Power Corporation, tada u vlasništvu utjecajnog Paula Desmaraisa. Power Corporation navodno je također korištena kao politički fond za financiranje kampanja odabranih kanadskih političara poput Pierrea Trudeaua, oca Davosovog štićenika Justina Trudeaua, prema kanadskoj istraživačkoj novinarki, Elaine Dewar. [ix]

Zemaljski summit I i Rio Zemaljski summit

Do 1971. Strong je imenovan podtajnikom Ujedinjenih naroda u New Yorku i glavnim tajnikom nadolazeće konferencije Dana Zemlje, Konferencije Ujedinjenih naroda o ljudskom okolišu (Zemaljski summit I) u Stockholmu, Švedska. Te godine također je imenovan povjerenikom Rockefellerove zaklade – koja je financirala njegovo pokretanje projekta Dana Zemlje u Stockholmu.[x] U Stockholmu je stvoren Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) sa Strongom na čelu.

Do 1989. Strong je imenovan od strane glavnog tajnika UN-a da vodi Konferenciju UN-a o okolišu i razvoju 1992. godine ili UNCED (“Rio Zemaljski summit II”). Nadgledao je izradu ciljeva UN-a za “Održivi okoliš”, Agendu 21 za održivi razvoj koja čini temelj Velikog resetiranja Klausa Schwaba, kao i stvaranje Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) UN-a. Strong, koji je također bio član odbora Davosovog WEF-a, dogovorio je da Schwab služi kao ključni savjetnik za Rio Zemaljski summit.

Kao glavni tajnik UN-ove konferencije u Riju, Strong je također naručio izvješće od Rimskog kluba, Prva globalna revolucija, koje je napisao Alexander King, koji je priznao da je tvrdnja o globalnom zagrijavanju zbog CO2 bila samo izmišljena varka za nametanje promjena: “Zajednički neprijatelj čovječanstva je čovjek. U potrazi za novim neprijateljem koji bi nas ujedinio, došli smo na ideju da bi zagađenje, prijetnja globalnog zagrijavanja, nestašice vode, glad i slično odgovarali. Sve ove opasnosti uzrokovane su ljudskom intervencijom, i samo se kroz promijenjene stavove i ponašanje mogu prevladati. Pravi neprijatelj je onda samo čovječanstvo.”

Clintonov delegat u Riju, Tim Wirth, priznao je isto, izjavivši: “Moramo iskoristiti pitanje globalnog zagrijavanja. Čak i ako je teorija globalnog zagrijavanja pogrešna, radit ćemo pravu stvar u smislu ekonomske politike i politike zaštite okoliša.”

U Riju je Strong prvi put uveo manipulativnu ideju “održivog društva” definiranu u odnosu na ovaj proizvoljni cilj eliminiranja CO2 i drugih takozvanih stakleničkih plinova. Agenda 21 postala je Agenda 2030 u rujnu 2015. u Rimu, s Papinim blagoslovom, sa 17 “održivih” ciljeva. Između ostalog, izjavljeno je:

“Zemlja, zbog svoje jedinstvene prirode i ključne uloge koju igra u ljudskom naseljavanju, ne može se tretirati kao obična imovina, kontrolirana od strane pojedinaca i podložna pritiscima i neučinkovitostima tržišta. Privatno vlasništvo nad zemljom također je glavni instrument akumulacije i koncentracije bogatstva i stoga doprinosi društvenoj nepravdi… Socijalna pravda, urbana obnova i razvoj, pružanje pristojnih stanova i zdravih uvjeta za ljude mogu se postići samo ako se zemlja koristi u interesu društva kao cjeline.”

Ukratko, privatno vlasništvo nad zemljom mora postati socijalizirano za “društvo kao cjelinu,” ideja dobro poznata iz dana Sovjetskog Saveza i ključni dio Davosovog Velikog resetiranja.

U Riju 1992. godine gdje je bio predsjednik i glavni tajnik, Strong je izjavio: “Jasno je da trenutni životni stilovi i obrasci potrošnje imućne srednje klase – koji uključuju visoki unos mesa, konzumaciju velikih količina smrznute i brze hrane, korištenje fosilnih goriva, uređaja, klimatizacije doma i radnog mjesta te prigradsko stanovanje – nisu održivi.”

Do tog vremena Strong je bio u samom središtu transformacije UN-a u vozilo za nametanje nove globalne tehnokratske “paradigme” pritajeno, koristeći strašna upozorenja o izumiranju planeta i globalnom zagrijavanju, spajajući vladine agencije s korporativnom moći u neizabranoj kontroli gotovo svega, pod krinkom “održivosti.” 1997. Strong je nadgledao stvaranje akcijskog plana nakon Zemaljskog summita, Globalne procjene raznolikosti, nacrta za pokretanje Četvrte industrijske revolucije, inventara svakog resursa na planetu, kako bi se kontrolirao i kako bi se ova revolucija postigla.

U to vrijeme Strong je bio supredsjedatelj Davosovog Svjetskog ekonomskog foruma Klausa Schwaba. 2015. godine povodom Strongove smrti, osnivač Davosa Klaus Schwab napisao je: “Bio je moj mentor od stvaranja Foruma: veliki prijatelj; nezamjenjivi savjetnik; i, tijekom mnogih godina, član našeg Upravnog odbora Zaklade.”

Prije nego što je napustio UN zbog korupcijskog skandala vezanog za program “Nafta za hranu”, Strong je bio član Rimskog kluba, povjerenik Instituta Aspen, povjerenik Rockefellerove zaklade i Rotschild zaklade. Strong je također bio direktor Hrama razumijevanja Luciferovog povjerenja (poznatog i kao Lucis Trust) smještenog u Katedrali Sv. Ivana Božanskog u New York Cityju,

“gdje poganski rituali uključuju praćenje ovaca i stoke do oltara za blagoslov. Ovdje je potpredsjednik Al Gore održao propovijed, dok su vjernici marširali do oltara s posudama komposta i crvima…”

Ovo je mračno porijeklo Schwabove agende Velikog resetiranja gdje bismo trebali jesti crve i nemati privatno vlasništvo kako bismo “spasili planet.” Agenda je mračna, distopijska i namijenjena eliminaciji milijardi nas “običnih ljudi.”

Autor: William Engdahl