Gdje će se Izrael zaustaviti?: Od Gaze do ‘obećane zemlje’

Dok Izrael nastavlja svoj nesmanjeni genocid u Gazi i širi svoj rat na Libanon, ovog je tjedna u turskom glavnom gradu održana vrlo pravovremena međunarodna konferencija.

Trenutna humanitarna situacija u Gazi, uloga međunarodnog prava i diplomacije u rješavanju krize te neuspjeh sustava UN-a da zaustavi ustrajne izraelske napade na palestinske i libanonske civile bile su neke od tema o kojima se raspravljalo na Konferenciji o budućnosti Palestine, koju je u utorak organizirala vladajuća Stranka pravde i razvoja (AK Partija).

Gdje će Izrael sljedeće napasti? Gdje će se Izrael zaustaviti? Tko može zaustaviti Netanyahuovu vladu? To su također bila neka od pitanja postavljenih tijekom sesija kojima su prisustvovali ministri i diplomati. Nedostatak jedinstva u muslimanskom svijetu suočenom s genocidom u Gazi i zapadna podrška izraelskom Ratnom kabinetu bili su neke od upućenih kritika.

Organizatori događaja rekli su mi da je konferenciji prisustvovalo više od 3.100 ljudi, među kojima su bili strani predstavnici, članovi civilnog društva, akademici i studenti. Moram reći da sam bio malo iznenađen ovim brojem. Naravno, ovaj iznenađujući trenutak nije bio zato što sam očekivao manje ljudi na takvom sastanku. Radije, pokazalo je da postoji visoko očekivanje od Turske i predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana kada je riječ o pomoći Palestini.

Konferencija je započela uvodnim govorom Zafera Sırakaye, predsjednika AK Partije za vanjske poslove, koji je s pravom zahtijevao novu razinu pristupa ovom pitanju. “Sama pomoć Palestini nije dovoljna. Moramo inzistirati na okončanju sve okupacije i političkom rješenju koje poštuje suverenitet, sigurnost i samoodređenje palestinskog naroda. Odgovornost međunarodne zajednice nije samo osuditi, već odlučno djelovati. Bez takvog djelovanja, Netanyahuov ratni stroj će nesmetano raditi i izazvati regionalnu krizu. Moć za stvaranje smislene promjene leži u alatima diplomacije i sankcija, ali oni se moraju primjenjivati sa svrhom i odlučnošću,” rekao je.

Mislio sam da je ovo ključna točka za sve članove međunarodne zajednice sa smislom i svrhom u suočavanju s pitanjem “Što je sljedeće?” u suočavanju s aktualnim genocidom. Kada se Gaza pretvorila u najveće groblje za djecu, kada se glad koristi kao oružje, kada nema drugog mjesta za skloniti se od bombi i kada je međunarodni sustav iznevjerio civile u Gazi, osuda više nije “korak”.

Odgovornost za poduzimanje novih diplomatskih koraka, nametanje sankcija i u konačnici dovođenje onih koji podržavaju masakre pred lice pravde leži na ramenima cijele međunarodne zajednice.

Zapravo, s izuzetkom Turske, nitko nije nametnuo čak ni ekonomske sankcije protiv Izraela, čak ni članovi islamskih zemalja niti stranke uključene u slučaj protiv Izraela na Međunarodnom sudu pravde (ICJ). Ako je pitanje o budućnosti Palestine, onda se trenutna kriza mora rješavati u skladu s tim kroz opipljive i konkretne korake.

“Riječi, diplomacija i međunarodne politike više nisu učinkovite,” rekao je turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan tijekom prve sesije cjelodnevne konferencije, koju je moderirao predsjednik parlamentarnog odbora za vanjske poslove i bivši potpredsjednik Fuat Oktay.

Fidan je rekao da sankcije i bojkoti protiv Izraela moraju biti prvi koraci. Nedostatak bilo kakve ekonomske, političke ili vojne cijene dodatno utire put izraelskom ekspanzionizmu, upozorio je Fidan.

Prvoj sesiji, koja se fokusirala na budućnost Palestine i diplomacije, prisustvovao je i jordanski ministar vanjskih poslova Ayman Al Safadi kao govornik. Bivši ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu moderirao je drugu sesiju, koja se fokusirala na ulogu politike i parlamenta u budućnosti Palestine, a Cüneyt Yüksel, zastupnik AK Partije koji predsjeda Pravosudnim odborom Parlamenta, moderirao je treću sesiju.

Erdoğan je također prisustvovao konferenciji. Poznata je činjenica da je on uvijek bio snažan zagovornik palestinske borbe. Zapravo, on je vodeća figura koja pitanja Palestine i Gaze, ugnjetavanja muslimanske zajednice drugdje ili druge nepravde u međunarodnoj zajednici stavlja u središte svoje agende i svojih govora na međunarodnim platformama.

Njegov govor tijekom konferencije fokusirao se na trenutnu humanitarnu tragediju, ali je također ulio osjećaj nade za budućnost Palestine. “Jednog dana, suze i patnja će prestati. Majke u Gazi će pripremati veo za svoju djecu umjesto mrtvačkog pokrova. Na Zapadnoj obali, u svim okupiranim palestinskim zemljama, djeca će trčati i slobodno hodati, kada pogledaju u nebo, vidjet će sunce, mjesec i sjajne zvijezde, a ne ratne avione,” rekao je emocionalno nabijenim tonom, što je dobilo dugi stajaći aplauz.

Erdoğan je također ponovio svoju kritiku neuspjeha međunarodnog sustava u rješavanju aktualne krize putem mehanizama međunarodnog upravljanja.

“Izraelska politika genocida, koja se nakon Gaze proširila na Libanon, dovela je čovječanstvo do spoznaje pravog lica cionizma. Tijekom ovog razdoblja također smo vidjeli kako cionistički lobi kontrolira globalne sile i globalni sustav, vrši pritisak na ekonomiju, trgovinu, medije, filmsku industriju, svaku granu umjetnosti, akademski svijet, sveučilišta, ako ne i državnu te vojnu i civilnu birokraciju u nekim zemljama.”

Predsjednik je dugo izražavao, svojim poznatim motom “Svijet je veći od pet”, da međunarodni sustav služi samo interesima privilegiranih i moćnih država, naime stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Dugo je predlagao reformu trenutnog sustava, koji kritizira kao nefunkcionalan ili nereprezentativni za novi multipolarni svjetski poredak. “Sa sramom smo pratili kako su međunarodne organizacije, uključujući Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, postale nesposobne učiniti bilo što u suočavanju s izraelskim razmaženim postupcima,” rekao je također Erdoğan.

Uz gore navedeno, kritični trenutak iz njegovog govora odnosio se na izraelsku ekspanzionističku agendu u regiji.

“Članovi Netanyahuovog kabineta dešifriraju svoju stvarnu svrhu, gdje su usmjerili svoj pogled i do kuda žele proširiti svoju politiku okupacije svakom izjavom koju daju. Moram ovdje naglasiti da možemo procijeniti dokle će se ovaj ekspanzionizam proširiti ako se Izrael, koji postaje sve razmažen

iji i sve žešći, ne zaustavi. Iako neki krugovi koji nemaju razumijevanja u našoj zemlji ne mogu vidjeti opasnost koja se približava, mi vidimo rizik i poduzimamo sve vrste mjera.”

Erdoğan i drugi visoki članovi njegove vlade izrazili su da je krajnji cilj Netanyahuove vlade proširiti rat na širu regiju.

“Posljedice kopnene operacije u Libanonu neće biti slične (Izraelskim) prošlim okupacijama,” rekao je nedavno Erdoğan i dodao da će “vođena zabludom o ‘obećanoj zemlji’, nakon Palestine i Libanona, izraelska vlada usmjeriti svoj pogled na našu (tursku) domovinu.”

Naravno, vrijeme će pokazati gdje će Izrael zaustaviti svoju ekspanzionističku agendu ili kako će biti zaustavljen. Međutim, cionistička ideja “obećane zemlje” ili “Velikog Izraela” nije tajna. Izraelske figure poput ministra financija Netanyahuovog kabineta Bezalela Smotricha otvoreno su izrazile svoj prijedlog za proširenje izraelskih granica izvan rijeke Jordan.

U nedavnom intervjuu u dokumentarcu, Smotrich je upitan: Je li izraelski suverenitet namijenjen protezanju od (Sredozemnog) mora do (rijeke) Jordan? Je li to sve?

“Polako, polako. Prema knjigama naših mudraca, budućnost Jeruzalema će se protezati do (sirijskog glavnog grada) Damaska, a sam Jeruzalem će dosegnuti Damask,” odgovorio je.

Ova radikalna ideologija nije samo recept za katastrofu za ljude u regiji na Bliskom istoku, već također sugerira nestabilnost za cijeli svijet.

Opet, ako je pitanje “Tko će zaustaviti Izrael?”, za mene postoje dva komplementarna odgovora. Prvo, kolektivni i svjesni međunarodni stav protiv genocida koji bi stavio sav diplomatski pritisak i ekonomske sankcije protiv agresora u Gazi. Drugo, naravno, podržavatelji Izraela, naime SAD i neke zemlje EU.

Ni jedno ni drugo nije lak zadatak.

Svijest u potpunosti postoji kada je riječ o onome što se događa na okupiranim palestinskim teritorijima i Libanonu. Ova svijest, međutim, sada se mora pretvoriti u akciju.

Zaključno, činjenica da je došlo vrijeme za prelazak izvan puke osude i samo svijesti bila je, mislim, glavni ishod konferencije. U konačnici, mora se uspostaviti neposredan pristup humanitarnoj pomoći, uspostavljanje prekida vatre i okončanje okupacije u Gazi. Dugoročno rješenje, naravno, mora postići rješenje s dvije države s neovisnom, suverenom i geografski integriranom palestinskom državom unutar granica iz 1967. godine, s Istočnim Jeruzalemom kao njenim glavnim gradom.