Od spasitelja do optuženika: Pad još jednog Plenkovićevog ministra

U zemlji gdje su mediji prije par godina svaki Berošev korak pratili kao da je riječ o glazbenoj zvijezdi,  dogodio se obrat koji bi posramio i najbolje holivudske scenariste. Naš nekadašnji ministarski miljenik, koji je svakodnevno krasio naslovnice s izvještajima o nabavi cjepiva vrijednih stotine milijuna kuna, dobio je neočekivane goste – i nije riječ o fotoreporterima.

Od pandemijskog heroja do osumnjičenika

Čovjek koji je postao medijska senzacija tijekom pandemije, kada su se milijuni eura trošili na cjepiva brže nego što možete reći “javna nabava”, pokazao je još jedan skriveni talent – prema EPPO-u, trgovanje utjecajem. Ili je možda primio mito? Zavisi koga pitate – EU tužitelje ili domaće istražitelje. Očito je komplicirano biti na istoj stranici kad je riječ o optužbama.

U vrijeme kada je Covid-19 harao Hrvatskom, mediji su pratili svaki Berošev pokret s gotovo religioznom predanošću. Svaka konferencija za novinare bila je medijski spektakl, svako otvaranje hladnjače za cjepiva bilo je vrijedno naslovnice. Nitko se tada nije usudio postaviti nezgodna pitanja o javnoj nabavi, transparentnosti ili cijeni. Zašto kvariti tako lijepu priču o nacionalnom spasitelju?

Beroš je samo najnoviji u impresivnom nizu Plenkovićevih kadrova koji su zamijenili ministarske fotelje policijskim ispitivanjima. Prethodna vlada postavila je svojevrstan rekord – toliko smijenjenih ministara da bi se mogla oformiti manja nogometna momčad. Od Tolušića, preko Kuščevića, do Žalac i drugih, popis je dulji od liste čekanja za magnetsku rezonancu u bolnici.

Posebno je zanimljivo kako su neki ministri padali zbog imovinskih kartica i vikendica, dok su drugi preživljavali daleko ozbiljnije afere. Čini se da je u hrvatskoj politici sve stvar trenutka – i dobre promidžbe, naravno.

A nova vlada? Pa, rekli bismo da je to “novo uobičajeno” – isti ljudi, iste prakse, samo druge fotelje. Jedina razlika između stare i nove vlade je u tome što nova još nije imala vremena nakupiti toliko afera – ali strpljen, spašen. Već sada vidimo znakove da jabuka ne pada daleko od stabla.

Zvjezdana postava hrvatske korupcije

U najnovijoj epizodi hrvatske političke sapunice pojavljuje se impresivna postava: uz bivšeg ministra tu je i ugledni neurokirurg prof. dr. sc. Krešimir Rotim, za kojeg odvjetnici tvrde da nikad nije surađivao s Berošem – što je u Hrvatskoj kao malom gradu vjerojatno jednako vjerojatno kao i da niste nikad čuli za HDZ.

Tu su i braća Petrač, koji prema EU tužiteljima vode cijelu operaciju. USKOK, međutim, ima drugačije mišljenje – što nije iznenađenje za nikoga tko prati hrvatski pravosudni sustav. Očito je lakše uskladiti svjetske satove nego hrvatske istražitelje.

Posebno je dirljivo što se sve ovo događa u vrijeme kada nam pristižu računi za ona silna cjepiva koja su se kupovala “transparentno” kao zavjese u ponoć. Milijuni potrošeni bez natječaja, ugovori sklopljeni u žurbi, a danas – tišina. Samo povremeno neki račun pokuca na vrata, kao podsjetnik na dane kada smo bili “najuspješniji u borbi protiv COVID-19”.

Medijski preokret

Posebno je zanimljivo kako su isti oni mediji, koji su nekad lovili svaku Berošev izjavu kao da je riječ o proročanstvu, danas iznenada otkrili istraživačko novinarstvo. Tko bi rekao da se nakon silnih fotografija s konferencija može postaviti i koje škakljivo pitanje?

Dok neki tvrde da je ovo tek početak i da će uslijediti još uhićenja, drugi se pitaju hoće li istraga završiti kao i većina hrvatskih političkih afera – u ropotarnici povijesti. No, jedno je sigurno – ako je ovo tek početak, trebat će nam ili veći zatvor ili manja vlada.

Možda je vrijeme da uvedemo novo ministarstvo – Ministarstvo za upravljanje bivšim ministrima. Ili da barem proširimo zatvorske kapacitete. Jer ako je suditi po trenutnom trendu, mogli bi nam uskoro trebati.

Završna riječ (ili možda uvod?)

Za kraj, ostaje nam samo da se zapitamo – ako je ministar zdravstva završio u rukama pravde, znači li to da nam je zdravstveni sustav konačno na putu ozdravljenja? Ili je ovo samo još jedan simptom kronične bolesti hrvatskog političkog sustava?