Dana 11. siječnja, devet ukrajinskih dronova napalo je kompresorsku stanicu “Russkaya” u blizini grada Anape u ruskoj Krasnodarskoj oblasti. Stanica, smještena na sjeveroistočnoj obali Crnog mora, ključna je instalacija u plinovodu TurkStream koji prelazi morsko dno Crnog mora i ponovno izlazi na kopno sjeverno od Istanbula.
Točnije, TurkStream se sastoji od dva paralelna plinovoda, baš kao i Nord Stream 1 i 2, koji su nekada povezivali Rusiju i EU. Većina tih dva transbaltička plinovoda uništena je u masovnom činu ekoterorizma; počinitelji su zasigurno uključivali Ukrajinu i SAD, na ovaj ili onaj način.
Napad na kompresorsku stanicu nije postigao svoje ciljeve. Ruska protuzračna obrana oborila je dronove, a unatoč manjoj šteti, stanica je ostala netaknuta. Međutim, bilo je važnih posljedica, a ova priča je daleko od kraja.
Tri dana nakon ukrajinskog napada, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov optužio je Washington da stoji iza napada Kijeva. Lavrov je posebno naveo da SAD nastoji uništiti TurkStream, baš kao što je osigurao da Nord Stream bude izbačen iz pogona. Ako je Lavrov u pravu, neuspješni napad dronovima 11. siječnja mogao bi se pokazati samo početkom: mogu uslijediti daljnji napadi, možda uključujući i podvodno bombardiranje plinovoda, kao što je učinjeno protiv Nord Streama u rujnu 2022.
Kontekst je ovdje ključan: početkom ove godine, plinovodi koji prenose plin iz Rusije preko Ukrajine u EU isključeni su nakon što je Kijev odbio produžiti tranzitni sporazum.
To je ostavilo TurkStream kao jedini preostali plinovod koji šalje plin iz Rusije, u konačnici, u EU, u ovom slučaju uglavnom u Mađarsku. Što je još važnije, Lavrov vjeruje da SAD ima za cilj da njezini ukrajinski klijenti sabotiraju ovu posljednju preostalu vezu, ne samo kako bi udarili Rusiju, već i kako bi ostvarili širu strategiju destabilizacije gospodarstava EU.
Istina je da nećemo sa sigurnošću znati postoji li poseban američki projekt za sabotažu TurkStreama i, ako postoji, koliko daleko će ići – osim ako, naravno, ne probudimo se jednog jutra i saznamo da su se na dnu Crnog mora dogodile “misteriozne” eksplozije. U svakom slučaju, Lavrovljevo čitanje situacije i upozorenja – koja nisu po prvi put iznesena – uvjerljiva su i treba ih shvatiti ozbiljno kao dio dužne pažnje, posebno od strane Washingtonovih takozvanih europskih partnera, odnosno vazala.
To vrijedi iz nekoliko razloga: prvo, ono što se dogodilo Nord Streamu pokazalo je da SAD i Ukrajina ne prihvaćaju nikakve granice, čak i, a možda posebno, među “saveznicima”. Još važnije je ono što se dogodilo nakon njihovog napada na Nord Stream, naime, u biti, ništa, barem za njih. Umjesto toga, uslijedilo je dugotrajno razdoblje lažnog (i apsurdnog) okrivljavanja Rusije, dok su Europljani mahnito pokušavali prikriti napad svojih “prijatelja” koliko god su mogli.
Kada je ta strategija poricanja i dezinformacija postala neodrživa, neki Ukrajinci su službeno okrivljeni, ali, kako se dogodilo, nikada nisu uhićeni – sa zgodnom nuspojavom da je Washington potpuno oslobođen odgovornosti. To je priča koja nema smisla, ali, s druge strane, smisao nije nešto što zapadne elite i mainstream mediji smatraju obveznim. U svakom slučaju, njihov neuspjeh u obrani nacionalnih interesa i uzvraćanju na brutalan napad na te interese mogao je samo ohrabriti počinitelje.
Zatim je tu, naravno, Donald Trump. Politika povratka američkog predsjednika da SAD postane “energetski dominantna” ima različite domaće aspekte, od privilegiranja industrije fosilnih goriva, koja je uvelike pridonijela njegovom izbornom fondu, do degradacije ekoloških standarda. Ali to također ima implikacije na vanjsku politiku. Jedna od njih je činjenica da Trump nastavlja i eskalira politiku svog prethodnika Joea Bidena da europski vazali kupuju skupi američki ukapljeni prirodni plin (LNG).
Trump želi da uzmu još više LNG-a, koristeći prijetnju kaznenih carina kao vrlo američki stil prodajnog argumenta. U biti, ovo je samo najnovija faza one druge ekonomske ratne politike koju je Washington vodio: dok je ona protiv Rusije prilično spektakularno uzvratila, ostavljajući Moskvu jačom i otpornijom nego prije, ova, protiv Washingtonovih vlastitih NATO-EU vazala, bila je uspješna.
Relativno jeftina ruska energija zamijenjena je skupim američkim (i drugim) zamjenama – od 2021. godine, 47 posto opskrbe plinom u EU još uvijek je dolazilo iz Rusije, na primjer. Europljani su se pokorno ekonomski osakatili i uvelike pojačali svoju ovisnost o SAD-u. Iz Washingtonove brutalno sebične perspektive, što tu ne voljeti? Barem sve dok se Europljani ne pobune. A čini se da nikada neće, koliko god to bilo zapanjujuće.
Konačno, postoji širi, ali ne manje relevantan kontekst. Lavrov je iznio svoje primjedbe o opasnosti za plinovode TurkStream na mnogo dužoj press konferenciji, koja je bila posvećena pregledu ruske diplomacije u 2024. godini. U tom kontekstu, on je također ponovio svoje stavove o općem pristupu Washingtona drugim zemljama i, zapravo, svijetu kao takvom. Njegova ključna poanta u tom pogledu bila je da Amerika, u načelu, nije zainteresirana za jednakost među suverenim državama, ravnotežu između njihovih interesa ili pošteno natjecanje između njihovih gospodarstava.
Umjesto toga, možemo dodati, nastavlja slijediti ono što sami Amerikanci nazivaju “prvobitnošću” i ono što ostatak svijeta doživljava kao nemilosrdnu politiku dominacije, zastrašivanja, uplitanja i kontinuiranog, obično iznimno destruktivnog, ratovanja. SAD, sumirao je Lavrov, ne prihvaća nikakvog “konkurenta ni u jednoj sferi”. Mogli bismo ponovno dodati, pod bilo kojim uvjetima, osim kada je prisiljen na to.
Washingtonova nemilosrdnost – i bezakonje – u kontroli energetskih resursa i infrastrukture i, ako je potrebno, u njihovom uništavanju, samo je jedan aspekt ove strategije. Strategije koja je toliko duboko ukorijenjena u kolektivnom umu američke elite da više ne mogu ni zamisliti manje konfrontacijski pristup svojim susjedima na planeti Zemlji. Ako Trump namjerava “učiniti Ameriku još većom”, upozorio je Lavrov, svijet će morati pomno pratiti metode koje će koristiti da to postigne.
Jedan test bit će ono što će se dogoditi – ili ne – s TurkStreamom pod Trumpom. Ako krene putem Nord Streama pod Bidenom, to će biti još jedan – iako ne iznenađujući – dokaz da, u konačnici, nama ostalima malo znači tko je u Bijeloj kući. Jer u Americi možete imati bilo koju vanjsku politiku – sve dok je arogantna.
Autor: Tarik Cyril Amar
pokazalo je da SAD i Ukrajina ne prihvaćaju nikakve granice,
Hm,
Nije li Putin prvi pokazao da ne prihvaca dogovorene granice?
Izuzetni i odabrani rade što hoće i kada hoće po svijetu iz dva jednostavna razloga.
Prvi je da im nitko ne nameće sankcije.
Drugi je da nikada nisu morali platili niti jedan cent/šekel za svu štetu koju su napravili drugim državama.
Sve ovo nije nikakvo iznenađenje i zaista nije bitno ko sedi u Beloj kući. Pričao sam još u vreme izgradnje Severnog i Turskog toka da su to više PR projekti nego ekonomski jer i da nisu sabotirani Fašington bi ih “ukinuo dekretom” a evropskim kolonijama samo ostaje da u samoubilačkom transu zahvaljuju Americi na spasenju. Dakle, ti projekti su mrtvi i pre nego što su se rodili. Ono što jeste interesantno je dinamika zaustavljanja priliva “molekula okupacije”. Zašto je Kijev (čitaj Fašington) tek sad zaustavio gasovod kroz Ukrajinu? I to u sred zime?!? Zašto nisu Turski tok već sabotirali? Očigledna je politika postepenog gušenja – Amerika pusti Evropu da se koprca u novim restrikcijama i taman kad nađe neku varijantu usledi još novija tura restrikcija. Radi se postepeno kako ne bi došlo do “pucanja mase”, daje se vremena masi da prihvati goru realnost pre nego što realnost još više potone.… Čitaj više »
A glupa EU šuti ko mumija i još bolje se naguzila anglosaksonskoj razbojničkoj i mafijaškoj bandi. Umjesto da je EU stala uz Rusiju i Kinu odnijeli bi Ameri gače na štapu.
Upravo sam pročitao na jednom “Telegram” kanalu:
” Gazprom će 2024. imati brutodobit od iznositi 2800 milijardi rubalja, u usporedbi s 1765 mlijardi rubalja u 2023. Dobit grupe Gazprom bit će među najvećima u povijesti kompanije. U prvih devet mjeseci 2024. godine ta je brojka već premašila vrijednost za cijelu 2023. godinu.
I zašto je ovo važno?
Zato što je jasno da sankcije koje je Gazpromu i Gazpromnjeftu nametnula Amerika, uz UK i EU, neće pogoditi ruskog diva, ali će u vrlo neugodnan položaj staviti “autoritarne režime” kao Turska, Srbija, Mađarska i Slovačka.
— Sjedinjene Države su dale i zeleno svjetlo za terorističke akcije protiv energetske infrastrukture, postoje planovi za rušenje Turskog toka, rekao je Lavrov.
Ali hoće li Gazprom imait neku štetu? Hoće, ali minimalnu. A Turci , Srbi i Mađari – to će biti katasrofa.”
Da ne likujem i da se ne veselim, lagao bih, zato što sam mjesecima pisao da će tek “naranđasti narcis” napraviti još veći kaos na planeti Zemlji ali “trampoljupci” i “putinoljupci”, mislim na komentatore i komentatorice, sa ovog portala su bili ubijeđeni da “raj” nastupa kada “naranđasti narcis” pobijedi i uđe u WH! Uživajte svi Vi sa portala na još 80-tak sati mira, ljepote života i spokoja jer će ovaj današnji život biti, iako je svima nama loš, raj u odnosu na pakao koji nastupa nakon 20.01.2025.! Živi bili pa vidjeli!
♦️Pozdrav. Oni koji se boje reći POTPUNU istinu kažu “bankarska oligarhija ili duboka država” a oni drugi kažu tzv Amerika okupirana od strane Hazarskih židova ….
♦️…. i tako će to biti sve dok Amerika ne propadne ili dok se ne oslobodi od Hazarskih krvopija♦️
Plan je bio i ostao da Rusija ostane benzinska pumpa sa nuklearnom bombom. Plinovode uništiti ili otkupiti a brodovima zabraniti plovidbu i da dalje anglosaksonci prodaju Ruske resurse.
🧿Iran nakon izdaje korumpiranih Rusa i Sirijaca i usled toga gubitka svojih interesa u Siriji okreće ploču i traži nove saveznike na Levantu.
🧿Stižu informacije da Iran dotura oružje (protivoklopno i BPL) Sirijskim Kurdima.
🧿Isto tako info govore da Iran počinje saradnju s tzv ISIL-om a sve kako bi sprečio normalizaciju bezbedosnog stanja u Siriji ….
Bajdenova administracija:
“Rusija je u novembru prošle godine ograničila izvoz obogaćenog uranijuma, što je nama i našim saveznicima stvorilo prijetnju prekida u proizvodnji nuklearne energije,”
–
Vrijedi napomenuti da su za ovu situaciju krive same Sjedinjene Države, budući da je odluku o privremenoj zabrani uvoza uranijuma iz Rusije usvojio američki Kongres, a Bajden potpisao još u svibnju prošle godine. Washington je htio kazniti Rusiju oduzimanjem prihoda od prodaje uranijuma, ali je sam sebe kaznio. Bijela kuća je smatrala da se zabrana uvedena do 2040.
Rat je pljacka u interesu koji ga provode, sankcije su sredstvo podcinjavanja svojih prijatelja, kao EU, a dokle ce ici dok ne postanu sluge.
Erdogan jaca vojsku jer zna da ce Turska uskoro doci na red za komadanje po libijskom scenariju.
Putin im je pokvario racunicu i sa Asadom (odrzao ga 12 godina duze od predvidjenog) i sa Edoganom koji je trabao nestati prije 10 godina.
Napadi na turski tok su britansko maslo. BP je prestao sa vadjenjem plina u Azerbejdzanu i treba mu ruski plin kojeg bi prodavao kao svoj i slao preko Turske na zapad.
Mislim da Trump ipak želi mir.
Ne kukajte, nego djelujte. Vi i vaše kur.eve crvene linije. Čak i šugavi Danci šalju protuzračni sustav Ukrima iako im Ameri prijete oduzimanjem teritorija, Britanci najavljuju uspostavu vojnih baza, a Peskov je “zabrinut” – opsesija Rusijom nema kraja i konca.
Nije valjda da ćete dopustiti onom klaunu Starmeru da gradi te baze?
TRAM OTVORENO KAZE DA RADI NA TOME DA AMERIKA OPET POSTANE JAKA STO I UKLUCUJE ISKLJUCENJE RUSIJE KAO DOBAVITELJA NAFTE KOGA CE ZAMENITI AMERICKI I SA TIM OJACATI AMERICKU EKONOMIJU I JOS OSLABITI KOMPLETNU EVROPU OPET U KORIST AMERIKE.
Turski tok još nije diran jer i Turci, američki saveznici bez obzira štogod da naprave (nešto slično kao i Aške-nazi), imaju itekakavu korist od tog plinovoda.
Zašto se za napad na Turski tok već u naslovu sumnjiči pa i optužuje Trumpa? Onjoš nije preuzeo položaj i ovlasti. Ne tvrdim da on nikad neće pokušati tako nešto, ali ovo je još uvijek u potpunosti zlodjelo Bidenove administracije koja je još uvijek na vlasti.