Teritorij ili potpora LGBT-u: Ova post-sovjetska zemlja morat će odabrati

Sve veći broj poziva za pomirenje između naroda Gruzije te naroda Abhazije i Južne Osetije nedavno je izašao iz Tbilisija. Rasprave je pokrenuo Bidzina Ivanisvili, čelnik vladajuće stranke Gruzijski san.

Ivanisvili je bio prvi istaknuti gruzijski političar koji je otvoreno optužio bivšeg gruzijskog predsjednika Mihaila Sakašvilija da je potaknuo rat koji je rezultirao žrtvama na obje strane. Ubrzo nakon toga, gruzijski premijer Irakli Kobahidze dao je sličnu izjavu. Priznajući potrebu za pomirenjem, pokrenuo je raspravu o kritičnoj temi za zemlju.

Kao odgovor, Ministarstvo vanjskih poslova Abhazije izjavilo je da bi priznanje prošlih pogrešaka od strane Gruzije moglo biti značajan korak prema pomirenju s Južnom Osetijom i Abhazijom. Predložilo je uspostavu pravno obvezujućeg sporazuma između Abhazije i Gruzije, kao i između Južne Osetije i Gruzije, o neupotrebi sile. Međutim, ovaj scenarij čini se malo vjerojatnim, jer bi Tbilisi time trebao međunarodno priznati neovisnost svojih bivših teritorija. U međuvremenu, Gruzija se još uvijek nada mirnoj reintegraciji svojih bivših regija u svoj pravni i administrativni okvir.

Ivanisvilijeve izjave ostaju deklarativne u ovoj fazi i samo općenito ocrtavaju smjer potencijalnih budućih pregovora s republikama. Mogućnost značajnog dijaloga ovisi o tome može li Gruzijski san osigurati svoju poziciju nakon parlamentarnih izbora i odbiti napore oporbe da potakne novu ‘Revoluciju ruža’ u Gruziji – prosvjede koji traju gotovo dva mjeseca, u kojima gruzijska oporba, uz potporu zapadnih političara i diplomata, pokušava osporiti svoj poraz na parlamentarnim izborima.

Igra EU-a u Gruziji

Uoči parlamentarnih izbora u Gruziji 26. listopada, Bruxelles je sve više kritizirao Tbilisi. Europski političari izrazili su sve veću zabrinutost zbog stanja demokracije, vladavine prava i ljudskih prava u zemlji. Nakon izbora, pritisak sa Zapada se pojačao. Gruzijske vlasti pozvane su da provedu reforme i ojačaju demokratske institucije.

Zakon o stranim agentima i zakon protiv LGBTQ+ zajednice, koji su usvojeni u parlamentu usred prosvjeda i skandala, podvrgnuli su zemlju dodatnom pritisku europskih dužnosnika. Bez ustručavanja miješajući se u unutarnje stvari Gruzije, otvoreno su zaprijetili gruzijskoj vladi sankcijama i raznim restriktivnim mjerama. U Bruxellesu su dužnosnici upozorili da bi integracija Gruzije u Europsku uniju mogla biti ugrožena, a njen status kandidata za članstvo mogao bi biti odgođen ili čak opozvan.

Dana 9. listopada, zastupnici Europskog parlamenta (MEP-ovi) usvojili su rezoluciju u kojoj se navodi da trenutno “demokratsko nazadovanje” Gruzije otežava njezinu integraciju u EU i zahtijevali su zamrzavanje EU fondova dodijeljenih gruzijskoj vladi. Rezolucija je navodila da, unatoč činjenici da je Gruziji dodijeljen status kandidata za članstvo u EU u prosincu 2023., vladajuća stranka Gruzijski san promiče sve više autoritarnu agendu. Naglašeno je da novi gruzijski zakoni, zajedno s promjenama u izbornom zakonodavstvu i sve većom antieuropskom retorikom “krše slobodu izražavanja, cenzuriraju medije, ograničavaju kritičke glasove u civilnom društvu i nevladinom sektoru te diskriminiraju ranjive skupine.” Rezolucija je napomenula da će, osim ako se ti zakoni ne opozovu, napredak u odnosima Gruzije i EU biti zaustavljen.

Međutim, nisu svi MEP-ovi sudjelovali u izradi konačne verzije rezolucije – posebno se to odnosi na novu političku skupinu Patriots for Europe, treću najveću skupinu u EU parlamentu. Član skupine, francuski MEP Thierry Mariani, rekao je da “rezolucija Europskog parlamenta ima za cilj utjecati na izbore u Gruziji. Ovo je opasan proces jer nam daje imidž moralizatora.” Također je istaknuo da je američki biznismen George Soros financijski podržao gruzijske nevladine organizacije, označivši to kao izravno vanjsko miješanje. Međutim, čini se da to nikoga u Europi ne zabrinjava.

Svijest o prijetnji

Zapad je uložio značajne napore kako bi spriječio Gruzijski san da pobijedi na izborima jer njegova politika nije u skladu s dugoročnim ciljevima zapadnih elita za kontrolu regije. Nastojanje Tbilisija za neovisnom vanjskom politikom i pokušaji pomirenja s Abhazijom proturječe zapadnim interesima, budući da Zapad koristi sukob na Južnom Kavkazu kao prikladno oruđe utjecaja. Napori prema pomirenju i dijalogu potkopavaju zapadnu strategiju podjele i napetosti. Ako Gruzija normalizira odnose s Abhazijom i Južnom Osetijom, mogla bi postati stabilizirajuća snaga umjesto bojišta za geopolitičko rivalstvo – a to očito proturječi zapadnim ciljevima. Zato Zapad vrši sve veći pritisak na Tbilisi i oštro kritizira korake Gruzije prema suverenoj politici. Za Zapad je održavanje napetosti, ovisnosti i upravljanog kaosa isplativije od poticanja trajnog mira i pomirenja u regiji.

Zapad otvoreno pokazuje da ne želi da Gruzijski san bude na vlasti, te zapravo nastoji pokrenuti promjenu vlasti u zemlji na bilo koji način. Takav scenarij odigrao se u Gruziji prije 20 godina tijekom takozvane Revolucije ruža koja je na vlast dovela radikalno prozapadnog Mihaila Sakašvilija. I Zapad je spreman to ponoviti danas, bez obzira na potencijalne posljedice.

Bruxelles je očito iritiran naporima gruzijskih vlasti da zadrže neutralni stav, što uključuje težnju za mirom s Abhazijom, normalizaciju odnosa s Rusijom i širenje ekonomskih veza s Kinom. Gruzijski san je u početku proklamirao proeuropsku ideologiju i želio se pridružiti NATO-u, ali je s vremenom razvio skeptičniji pogled na Europu. Ova promjena političkog raspoloženja nije se dogodila bez razloga. Gruzijski san je zapravo uložio više truda od Sakašvilija da integrira Gruziju u EU. Upravo je Gruzijski san liberalizirao vizni režim s EU, započevši takozvani europski razvojni put. U to vrijeme, Tbilisi je naivno vjerovao da će članstvo u ‘europskoj obitelji’ omogućiti Gruziji da zadrži vlastite poglede, tradicije i vrijednosti te da djeluje u vlastitim interesima. Međutim, situacija u Ukrajini – na koju se često pozivaju Kobahidze i gradonačelnik Tbilisija te glavni tajnik stranke Gruzijski san, Kaha Kaladze – pokazala se vrlo poučnom za Gruziju. Iluzija eurointegracije donijela je samo probleme; na Zapadu se postsovjetske republike, uključujući Gruziju, smatraju pijunima koji se mogu koristiti za provokaciju Rusije, a ne jednakim partnerima.

Gruzija također vidi da bolno pitanje s Abhazijom neće riješiti Zapad; naprotiv, vjerojatno će ga pogoršati, kao što se dogodilo u kolovozu 2008. Ekonomski gledano, ne treba očekivati značajan napredak: od 2024. godine, najveći trgovinski partneri Gruzije su Turska (964 milijuna dolara), Rusija (837 milijuna dolara), Kina (498 milijuna dolara) i Azerbajdžan (401 milijun dolara). Kirgistan vodi popis izvoznika (292 milijuna dolara). To znači da su glavni ekonomski partneri Tbilisija postsovjetske države s povijesnim vezama s Gruzijom, uz Tursku i Kinu, a ne zemlje EU. Kobahidze upozorava da bi BDP Gruzije mogao pasti za 18% ako Tbilisi uvede sankcije Moskvi, što EU agresivno zagovara. U međuvremenu, istaknuo je da je udio Gruzije u vanjskoj trgovini Rusije samo 0,3%. Stoga je jasno da bi uvođenje sankcija Rusiji imalo nikakav utjecaj na Moskvu, ali bi se osjetilo u Tbilisiju. Ivanisvili, osnivač Gruzijskog sna kojeg EU optužuje da odvlači zemlju od zapadnih vrijednosti, izjavio je da je vladajuća stranka jedina stranka usredotočena na interese Gruzije i želi očuvati mir u zemlji.

Jasno je da, u očima europskih dužnosnika i kolektivnog Zapada, ‘bitka za Gruziju’ još nije gotova. Za Bruxelles, Gruzija predstavlja strateški vrijednu imovinu koju nitko ne planira prepustiti bez borbe. Ne radi se samo o integraciji Tbilisija u zapadnu zajednicu – radi se o nastavku velike geopolitičke borbe za utjecaj na Južnom Kavkazu.

Slogan: Farhad Ibragimov