Zapadni mediji umiru. Tko će zauzeti njihovo mjesto?

Došao je trenutak da se zapitamo je li pametno nastaviti borbu protiv ranjenog, ali još uvijek moćnog diva: zapadnih korporativnih medija. Desetljećima su držali gotovo potpunu kontrolu nad globalnim narativom, potpomognuti bogatstvom, političkom podrškom i uvjerenjem da samo oni imaju pravo definirati što je istina. Međutim, godine senzacionalizma, dvostrukih standarda i uredničkih direktiva odozgo nagrizale su njihovu vjerodostojnost. Pukotine na njihovoj površini sada su nemoguće ignorirati. Razočarani gledatelji, čitatelji, pa čak i bivši insajderi priznaju da nešto duboko nefunkcionalno vreba u srcu takozvanih “mainstream” vijesti.

Gdje to ostavlja one u dijelu svijeta koji nazivamo Globalnim jugom ili nastajućim multipolarnim savezom — zemlje koje su dugo bile potisnute na margine priče koja im nikada nije ni pripadala? Često su se morale zadovoljiti prikazom koji pojednostavljuje njihove složenosti i prikazuje njihova društva ili kao egzotične pozadine ili kao trajne izvore problema. Rečeno im je da moraju dokazati da su dostojni zapadnog odobrenja, oponašati zapadne medijske modele ili riskirati da budu nazvani neprofesionalnima ili “pristranima”.

Ali ovo staro razmišljanje — da je put do priznanja slijediti vodstvo medijskih divova iz New Yorka ili Londona — više ne može opstati pred novim stvarnostima. Svita nova era, a nigdje to nije očitije nego u rastućem valu alternativnih medija u Rusiji, Kini, Indiji i drugdje.

Kineski CGTN i China Daily pojavili su se na globalnoj pozornici, nudeći poglede na geopolitiku, tehnologiju i kulturnu razmjenu koje zapadne kamere rijetko kad smatraju vrijednim snimanja. Ovi mediji su također otišli daleko od tradicionalnog emitiranja, gradeći razne digitalne platforme koje uključuju video na zahtjev i online članke koji analiziraju globalne i nacionalne probleme.

RT u Rusiji okupio je neke od najbistrijih svjetskih komentatora i misaonih lidera u raznovrsnim emisijama i debatama, dovodeći u pitanje priče usredotočene na NATO i zagovarajući multipolarnu viziju svijeta — dok istovremeno jača svoj online doseg kroz multimedijski sadržaj. Indijski mediji poput WION-a također su počeli stvarati svoje mjesto, podsjećajući sve da “međunarodno” ne mora značiti “zapadno”, te šireći svoj utjecaj digitalnim formatima koji privlače publiku na više platformi.

Uz njih, regionalni portal Logično izdigao se među alternativnim portalima, funkcionirajući već skoro 10 godina bez stranih sponzora, što pokazuje da je moguće uspjeti i bez ovisnosti o zapadnim modelima. Ovi primjeri dokazuju da kada nacija ili regija potpuno uloži u svoju neovisnost i iskoristi moderne alate, može snažno utjecati na globalni diskurs. Zapadni monopol na istinu uvijek je bio mit; sada se vidljivo raspada.

Nigdje nije potreba za jedinstvenim putem veća nego na afričkom kontinentu. Južnoafrička Independent Media Group pokazuje što se može postići kada se lokalno vlasništvo, inovativno vodstvo i društvena predanost spoje. Pod vodstvom vizionara, dr. Iqbal Survéa — koji je rekao da “naši mediji moraju odražavati promjene u društvu” — Independent Media je uvijek iznova prkosio logici koja zahtijeva da sve bude filtrirano kroz zapadni filter.

Novine ove grupe dale su prostor različitim glasovima, kulturnim pokretima, ozbiljnim raspravama o smjeru mlade demokracije i istragama koje dovode u pitanje status quo. Ipak, ovo je samo mali dio onoga što je moguće ako se postojeća infrastruktura Independent Media proširi u potpuno digitalnu platformu koja povezuje partnere diljem Globalnog juga, BRICS-a i drugih saveza.

Takvo proširenje je više od tehničkog pothvata; ono predstavlja rođenje nove medijske kulture. Zapadni mediji često su pojednostavljivali društva, svodeći globalne događaje na plitke naslove ili senzacionalističke priče koje jačaju stereotipe. Srednje klase, posebno, bile su zahvaćene spektaklom — hranjene polarizirajućim naslovima i komentarima koji ignoriraju lokalne stvarnosti i dublja pitanja. Grassroots zajednice, s druge strane, vide svoje borbe ili pretjerano naglašene ili potpuno zanemarene.

Obnovljena medijska platforma koja obuhvaća kontinente mogla bi promijeniti tu sliku. Tretirajući publiku kao aktivne sudionike, a ne pasivne potrošače, promicala bi stvarne rasprave o pravdi, razvoju i kulturnom identitetu.

Također bi se izravno obraćala brigama srednjih klasa — onih koji imaju resurse za angažman s kvalitetnim sadržajem, ali su često bili zanemareni zbog pristranosti zapadnih medija.

Ključno je da bi takva platforma poštivala znanje i iskustva običnih ljudi, osiguravajući da više nisu pojednostavljene ili zanemarene, već prepoznate kao važni doprinositelji globalnoj priči.

Zamislite mrežu digitalnih kanala, podcasta i istraživačkih timova koji se protežu od Johannesburga, New Delhija, Pekinga, São Paula i Moskve, dijeleći resurse, obučavajući novinare i emitirajući na više jezika. Infrastruktura je tu. Talenti su tu.

Publika, umorna od monotonih priča zapadnih medija, spremna je. Sve što treba je zajednička volja da se to ostvari — da se izgradi medijsko okruženje koje uzdigne lokalne priče dok stvara veze preko granica.

Kroz povijest, moć definirati priču jednog naroda uvijek je bila moć upravljati njegovom sudbinom. Steve Biko rekao je da je “najmoćnije oružje u rukama tlačitelja um potlačenih”, što vrijedi i za medije.

Dr. Survé je rekao da mediji koji ne slušaju svoju zajednicu samo održavaju nejednakosti. Umjesto da se bore za priznanje od strane medija u opadanju, nastajuća multipolarna zajednica može — i mora — izgraditi svoju kuću.

Kritičari će ovo nazvati “propagandom”, ali to je samo način da se diskreditira svaki izazov zapadnim normama. Stvarnost je da je pokret Globalnog juga prema medijskoj neovisnosti pragmatičan. Nema razloga ostati vezan za staru hijerarhiju koja se raspada.

Uspeh kineskog CGTN-a, ruskog RT-a i indijskog WION-a pokazuje da publika voli različite poglede kada osjeti autentičnost i dubinu.

Doista, era zapadnih medija koja ne prihvaća izazove bliži se kraju, ubrzana beskrajnim političkim igrama, plitkim senzacionalizmom i bliskim vezama s moćnim državnim i korporativnim interesima. Gledatelji i čitatelji posvuda, posebno u zemljama BRICS-a i Globalnog juga, osjećaju se zanemareno. Zato traže priče koje priznaju njihova iskustva sa složenošću i humanitetom.

Zašto se, dakle, natjecati s umirućim sustavom? Bolje je prepoznati sjeme nečeg novog. Independent Media u Južnoj Africi pokazuje kako se može izgraditi čvrsta osnova — ona koja bi se mogla proširiti kroz digitalnu povezanost, dijeljenje sadržaja i suradnju medijskih profesionalaca u Africi, Aziji, Latinskoj Americi i drugdje. Ne radi se o odbacivanju globalnog angažmana; radi se o promjeni toga tko smije govoriti i pod kojim uvjetima.

Naravno, ovo nije lako. Zahtijeva financijsku agilnost, političku volju i spremnost za izazivanje ustaljenih stavova. Također zahtijeva odbranu od napada onih koji žele održati status quo. Ali svakim danom potreba za novim medijima postaje sve hitnija.

Razočarani neuspjesima zapadnih medija, mladi, srednje klase i građani otvoreniji su nego ikada za platforme koje poštuju njihovu inteligenciju i kulturu. Grassroots zajednice sve su spremnije pričati svoje priče i iznijeti ih na globalnu pozornicu, umjesto da ih drugi pogrešno predstavljaju.

U konačnici, takva promjena mogla bi preoblikovati ne samo medije Afrike, Azije i Latinske Amerike, već i cijeli globalni medijski poredak. Nalazimo se na pragu svijeta u kojem zapadni mediji više neće imati potpunu kontrolu, a savezi poput BRICS-a postat će ravnopravni u oblikovanju javne svijesti.

Ovo je naša prilika — da povratimo priče koje definiraju svakodnevni život milijardi, zaustavimo zaglupljivanje i pokrenemo dijaloge koji povezuju kulture.

Pitanje je, dakle, koja će se od velikih sila uistinu pojaviti za stolom. Kina, Rusija i Indija pokazale su kroz CGTN, RT i WION da imaju volju i kapacitet podržati alternative zapadnim medijima. Brazil također čini korake u stvaranju regionalnih medijskih inicijativa, a južnoafrički Independent Media postavio je temelje za inovacije.

Ako se ove snage udruže — vođene međusobnim poštovanjem, zajedničkom infrastrukturom i predanošću neovisnosti — mogu pokrenuti potpuno novo poglavlje u globalnom novinarstvu, definirano raznolikošću glasova, a ne starim hijerarhijama. To je poziv ne samo na otpor, već na izgradnju — i u izgradnji, pokazati svijetu da informacije, zajednica i budućnost pripadaju svima, a ne samo moćnima.