Car Xi Jinping – Kina namjerava postati prva svjetska supersila

Od ove nedjelje, dvadeset i četvrti dan u godini psa, Xi Jinping je dobio zeleno svjetlo za ostanak na dužnosti predsjednika izvan ustavnog roka od dva mandata, izrečenog u vrijeme Deng Xiaopinga kako bi se izbjegla daljnja centralizacija moći nakon Kulturne revolucije. Odluka koju je 5. ožujka podržalo gotovo 3000 delegata Nacionalnog narodnog kongresa bila je puka formalnost. U stvari, već prošlog listopada, na kraju XIX Kongresa najveće svjetske komunističke partije, bilo je jasno shvatio da će mladi pripadnik Crvene straže ostati na čelu Kine i poslije 2022. godine, kada službeno istječe drugi mandat na mjestu glavnog tajnika partije.

To je bila konačna potvrda ogromne moći koncentrirane u rukama Xi Jinpinga. Na kongresu je posvećen kao treći najmoćniji kineski vođa, nakon što su to ranije bili Mao i Deng. Njegova osobna doktrina službeno je postala “Xi Jinping – Misao o socijalizmu s kineskim karakteristikama novog doba” i dobila je mjesto u statutu partije.

Ona upućuje na novu eru koja razlikuje izuzetnu prirodu sadašnjeg kineskog vodstva. Xi govori o “oživljavanju” nacije. Cilj je zemlji vratiti status svjetske supersile, uloge izgubljene tijekom zapadnog dva stoljeća kolonijalizma koja su prethodila 1949. godini i rođenju Narodne Republike Kini. I upravo će 2049. godine, na 100. Obljetnicu revolucije Mao Ce Tunga, Kina morati postati najveća svjetska supersila. Ovo je krajnji cilj strategije Xi Jinpinga.

Strategija koja se temelji na ambicioznoj, kako tvrdi Peking, geopolitičkoj misiji pokrenutoj 2014. Ključ strategije je Novi put svile. Ideja je uzeti zapadnjačku globalizaciju i pretvoriti je u kinesku, ali uz vrlo bitne razlike, od kojih je najvažnija nenametanje političkog modela drugim zemljama u svijetu.

Ipak, sfera kineskog utjecaja zemlju pretvara u gospodarsko i kulturno središte za cijelo čovječanstvo.

Međunarodna suradnja, multilateralna ulaganja u infrastrukturu, kao što su pomorske i zračne luke, mostovi, ceste, željeznice u svim zemljama od Pacifika do Atlantika, preko Indijskog oceana i zemljama koje se nalaze uz antičku trasu “Puta svile”, od Pekinga do zapada Europe, prolazeći kroz Rusiju, Bliski istok i Afriku.

Na svijetu nema usporedivog projekta na svijetu s kineskom. Milijarde dolara će teći  godinama, od Pakistana do Kenije, od Irana do Turske, od Egipta do Velike Britanije, a sve je popraćeno raspoređivanjem kineske gospodarske sile u polovici svijeta.

Tu je i meka sila, takozvani “soft power”, koji se “bavi” kupnjom velikih nogometnih klubova, širenjem nastave kineskog jezika i ulaganjem u razvojne projekte u takozvanom Trećem svijetu.

Da bi sve to učinili, Kinezi su shvatili da je jedini mogući način centralizacija političkog vodstva zemlje. Nije moguće koordinirati resurse tako ogromne zemlje, voditi toliko stanovništvo i provoditi ekonomske projekte ove veličine bez jedinstvenog vodiča. Zapravo, Kina se 2018. suočava s mnoštvom problema. Najvažniji je ekonomska nejednakost između prosperitetnih i razvijenih megalopolisa s istočnim i južnim dijelovima zemlje. Razlike između Pekinga, Hong Konga i Šangaja, sa siromašnim ruralnim područjima unutrašnjosti ili autonomnih regija Tibet i Xinjiang su više nego očite. Osim toga, ova dva područja imaju i separatističke težnje. Tibetanci, konfesionalno budisti, godinama se bore  protiv središnje države za svoje političku i vjersku nezavisnost, uz podršku susjedne Indije i Sjedinjenih Država, koje su ranije slale oružje i vojne savjetnike u kampove Tibetanaca, kako bi dizali ustanke unaprijed osuđene na propast.

Xinjiang, što na kineskom znači “nove granice”, geografski je smješten u središnjoj Aziji i tamo živi najproblematičnija etnička skupina, Ujguri muslimanske vjeroispovijesti. Nije slučajno da je regija također poznata kao Istočni Turkestan ili Ujguristan. Ovdje je islamistički terorizam sveprisutna prijetnja.

Jedini način na koji Kinezi znaju rješavati etničke, vjerske i društvene probleme ove vrste jest razvoj i ekonomska integracija, što je puno bolji način za oživjeti staru slavu, poznatu na Zapadu zahvaljujući putopisima Marka Pola o “Putu svile”. Peking od 2012. godine vodi novi Politbiro Komunističke partije Kine, što je dovelo do rasta pete generacije lidera. Sada je za kinesko vodstvo vanjska politika jedna vrsta novog testa moći zemlje. Imenovanje Xi Jinpinga za vođu partije, je potvrda njegovog vrhovnog vodstva i konačna posveta njegovoj misli koja se nalazi u Statutu KPK zajedno s Maom. Ovo su dokazi da Kina se želi popeti na tron protagonista svjetske politike. A da bi carstvo bilo sjajno, zemlji je potreban i car. Narodna Republika Kina ga je upravo okrunila. S obzirom na ono što Kina danas predstavlja u svijetu, mnogi s pravom tvrde da je Xi Jinping danas jači od Mao Ce Tunga i Deng Xiaopinga i svijet će s tim morati računati.