Kako prenosi turski list Hürriyet, turski predsjednik Erdogan, ruski predsjednik Vladimir Putin i iranski predsjednik Hassan Rohani će se sastati 4. travnja i razgovarati o daljnjim koracima za smirivanje sirijske krize.
Od prošlog sastanka trojice lidera, sirijska je vojska, unatoč američkoj prijetnji vojnom intervencijom, oslobodila Istočnu Goutu, a turska vojska i proturske islamističke milicije su na sjeveru protjerale Kurde i njihove YPG snage iz sirijske pokrajine Afrin. U drugom slučaju imamo zanimljivost da su tri dana uoči pokretanja kampanje u Moskvi na radnom sastanku boravili načelnik turskog Glavnog stožera, general Hulusi Akar, te čelnik turske Nacionalne obavještajne službe (MIT) Hakan Fidan.
Kako Kurdi u Afrinu regiju nisu htjeli predati u ruke sirijskih vladinih snaga i predati oružje, Moskva nije učinila ništa da spriječi turski vojnu kampanju u kojoj su Kurdi poraženi i prisiljeni na povlačenje. Zašto je Rusija donijela takvu odluku? Iz prostog razloga što je između američke vojske, koja bi prije ili kasnije došla u Afrin, te turske vojske i islamističkih milicija, preferirala potonje. U prvom slučaju bi se stvorili svi preduvjeti da se po uzoru na Kosovo proglasi neovisnost kurdske države, dok u drugom slučaju Rusija, a samim tim i vlada u Damasku, dobivaju na vremenu i otklanjaju u ovom trenutku najveću prijetnju. O zajedničkim daljnjim koracima Moskve, Ankare i Teherana za sada ne znamo ništa, kao što nitko ne zna sadržaj razgovora koji su vođeni tijekom pregovora u Moskvi između ruskog vojnog i obavještajnog osoblja.
I dok se sirijska vojska sada mora usmjeriti na čišćenje ostalih enklava, prije svega kampa Yarmuk, velikog područja južno od Damaska kojeg još uvijek drže ISIL i sirijski ogranak Al-Qaede, Sirija svjedoči nastanku nove krize u koju nisu izravno involvirani ni Damask, kao ni njegovi ruski i iranski saveznici ili Hezbollah.
Temelji za ovu krizu su davno postavljeni, ali je postala vidljiva tek sada. Riječ je o tome da dvije najveće vojske NATO pakta ne mogu podijeliti zone utjecaja u Siriji. Sjedinjene Američke Države i Turska se sve više udaljavaju jedna od druge, a taj proces prate žestoke rasprave koje bi mogle dovesti do puno opasnije situacije.
Sve je počelo s brzopletom željom Washingtona da što prije oslobodi sjevernu Siriju od terorista takozvane Islamske države.
Zatim je Damask, uz potporu Rusije i ostalih saveznika, vrlo brzo oslobodio nekoliko pokrajina i Amerikanci su morali žuriti. Sami se nisu usudili poslati već kontingent vlastitih snaga i umjesto toga su operacije na kopnu povjerili lokalnim milicijama sirijskih Kurda. To je za SAD možda bilo najbolje rješenje u to vrijeme, ali dugoročno se kladiti na YPG milicije je neizbježno donijelo negativan rezultat.
Uz pomoć Sjedinjenih Država, rastući utjecaj sirijskih YPG snaga je jako zabrinuo Tursku, koja o tom pitanju ima sličan stav kao i vlada u Damasku, iako to nitko službeno neće priznati. Između ostalog, sirijski Kurdi su uspjeli su transportirati oružje koje je prije toga isporučivano Kurdistanskoj radničkoj stranci u Turskoj. Naravno, rezultat je bio predvidljiv.
Ankara je pokrenula vojnu kampanju protiv Kurda u Siriji. Isprva je to bila operacija “Štit Eufrata“, kojom je Turska presjekla “kurdski” teritorij na dva dijela. Nakon te operacije se glavno područje prostire se istočno od grada Manbija, na sjeveru pokrajine Aleppo, a drugi mali komad je bio na samom sjeverozapadu Sirije. Ključna riječ ovdje je “bio”, jer ova enklava više ne postoji i nestala ja u turskoj kampanji “Maslinova grančica“. Njezin je cilj bio uklanjanje kurdskih postrojbi i administrativne uprave iz sirijske pokrajine Afrin, što je postignuto u vrlo kratkom vremenu.
Ankara sada želi nastaviti rat Siriji i ubrzo bi mogli svjedočiti invaziji turske vojske i proturskih islamističkih milicija na Manbij. Ovu kampanju tursko vodstvo najavljuje već duže vrijeme. Naravno, zbog svega se velikom brzinom razvija kriza u odnosima između Sjedinjenih Država i Turske.
SAD se ne mogu složiti s Ankarom o prestanku neprijateljstava u ovom dijelu kojeg potražuje Washington. Nakon dolaska u Ankaru Rexa Tillersona, bivšeg državnog tajnika, bilo glasina da su dvije zemlje o ovom pitanju uspjele postići sporazum. No, nedavno je glasnogovornica američkog State Departmenta Heather Nauert izjavila kako nema nikakvog sporazuma s Turskom. S obzirom na to da se svađa na najvišoj razini nastavlja, njezine riječi su vjerojatno istina.
Tako je, na primjer, prije nekoliko dana predsjednik Recep Tayyip Erdogan dao intervju turskim novinarima i govorio vrlo oštro. Prema njegovim riječima, Amerikanci apsolutno nemaju pravo biti u Manbiju. Osim toga, rekao je kako su SAD došle u Siriju, udaljenu od američkog teritorija 11 000 ili 12 000 kilometara, kako bi južno od turskih granica stvorili terorističku skupinu koja je lokalne Arape protjerala iz njihovih domova.
Govoreći o budućnosti sukoba, Erdogan je rekao kako se u sukob Ankare s Kurdima nitko drugi neće uplitati. Rusiji to ne treba, tako da postoje samo Turci, Kurdi i Amerikanci i, naravno, Arapi, što je više nego dovoljni za izbijanje većeg sukoba.
Erdogan je optužio SAD da žele pokrenuti Treći svjetski rat, ali u tom scenariju nema Rusije. Koliko je vjerojatno da će se turska i američka vojska sukobiti u području Manbija odgovara turski vojni stručnjak Ender Imrek.
“Da, ovo je vrlo neobično. Obično, kada je riječ o Trećem svjetskom ratu, svi govore o sukobu između SAD-a i Kine ili Rusije. I takvi su strahovi opravdani. Sve ove tri zemlje osjećaju vlastitu moć, jer imaju velike zalihe nuklearnog oružja. Nikada se neće bojati konvencionalnog vojnog napada, jer njihovo oružje može uzrokovati neizmjernu štetu bilo kojem napadaču. Ali Turska nema nuklearno oružje, a njezina vojska je znatno inferiornija od američke. Čak i kada bi Erdogan objavio rat na američkim snagama, neće izbiti Treći svjetski rat. To bi bio rat nekoliko država, a druge bi se držale po strani. Ali, možda Erdogan imao nešto drugo na umu. Mislim da misli kako američke akcije u Siriji ugrožavaju sigurnost i interese mnogih država, uključujući Rusiju. Ne radi se samo o YPG milicijama, jer Sjedinjene Države i Rusija često provociraju jedna drugu da poduzmu drastične korake”, rekao je Ender Imrek.
Turski predsjednik je rekao i kako Sjedinjene Države nemaju pravo biti u Manbiju. Naravno, da SAD nisu surađivale s YPG milicijama, Erdogan ne bi bio protiv američkih trupa, ali on nikako nije zadovoljan razvojem situacije.
Osim toga, ako se on odluči protjerati Amerikance, treba ga pitati što Turska radi u Siriji. Službeno Ankara tvrdi da brani svoje nacionalne interese i nakon što porazi Kurde teritorij će prepustiti lokalnim snagama odanima Turskoj.
Turska je sirijski susjed i što više eskalira sukob u toj zemlji, on će više utjecati na ostatak regije. Štoviše, najaktivnije vojne operacije se odvijaju na granici s Turskom, ali to ne znači da Erdogan može anektirati velika područja sjeverne Sirije.
U rješavanju kurdskog pitanja s Washingtonom je Erdogan praktično odbio diplomaciju. On ne želi da Kurdi kontroliraju sjevernu Siriju i to je njegova crvena linija. Sjedinjene Države tu ne mogu učiniti ništa i čini se da će se morati složiti s Ankarom da velika pogranična područja predaju u ruke takozvane “Slobodne sirijske vojske”, koja bi opet postala jedna od najvećih sila u sirijskom sukobu.
No, za Rusiju su većina frakcija koje se bore pod zastavom ove skupine terorističke i ravne su Al-Nusra Frontu ili “Islamskoj državi”. Međutim, Moskva za sada šuti i nitko ne zna kakve su ruske namjere o tom pitanju, osim da Sirija mora ostati jedinstvena i da će na izborima sirijski narod odlučiti o svom vodstvu. Uglavnom, to je ono što Rusija govori od početka rata u Siriji, ali i nakon što se i sama u njega uključila.
Kako stvari stoje, Sjedinjene Države jako teško mogu zaštititi YPG milicije. Mogu, ali izravna vojna podrška je malo vjerojatna i nemoguće je da zbog Kurda zarate dvije zemlje članice NATO pakta. No, situacija ipak govori da postoji velika kriza u samom Sjevernoatlantskom savezu, a za nju nijedna zemlja nije zainteresirana. SAD će sigurno pokušati drugačije riješiti problem, ali će morati prihvatiti većinu Erdoganovih uvjeta.
Kako će se kasnije razvijati stvari u trokutu između Turske, Irana i Rusije, teško je predvidjeti, kao što je nezahvalno dugoročno predviđati bilo što na Bliskom istoku.
“Sve je počelo s brzopletom željom Washingtona da što prije oslobodi sjevernu Siriju od terorista takozvane Islamske države.”
S ovim se ne bih složio,
Sve je počelo s potrebom Washingtona i Tel Aviva da se spriječi cjelovitost koridora “Osovine otpora” kojim se šalje oružje Hezbollahu, i potrebom da kontrolira naftne izvore s one strane Eufrata.
Kud će tvorac svjesno na svoje čedo? A već im je bio spremio uniforme sa žutim zastavicama…
Na kraju će Kurdi izgubiti sve, prije ili kasnije; razlog je politički i zemljopisni, na kraju i klanski. Veći problem će biti SSV; Ta neprirodna struktura je naizgled jednostavna za rješenje ali zbog nehomogene političke strukture tražit će dosta političke suglasnosti svih prisutnih faktora. Vojno ih poraziti to će biti lako rješenje, možda i bez ispaljenog metka?
Samo ih treba ostaviti na miru Ameri su majstori da sami sebi naprave problem .
Sećam se pre par godina kada su zapadni mediji izveštavali da se u Siriji jedni protiv drugih bore pentagonovi i cia plaćenici.
Idiokratia u Beloj Kući dodatno osigurava fijasko….
To ce biti kraj Kurda i njihovo unistenje.. Vagali su, menjali strane, ali na kraju nista.. Doakali su sami sebi
ispričavam se cijenjenom autoru Babiću, ali onaj tko vjeruje, da je Erdogan na strani Rusije i Irana i da želi protjerivanje američkih snaga sa sjevera Sirije, taj vjeruje i u marsovce. Ponavljam brutalne činjenice: 1) erdogan je krajem prosinca jasnio i glasno izjavio da Asad mora otići, jer je “zločinac” i “terorist”. isto to dreče i SAD i Izrael. 2)na strani turske armije u Afrinu, bore se od početka, ostaci poraženih glavosječa ISIL-a i Al Kaide, dakle ista ekipa koja se dolje u istočnoj Guti, bori protiv Asada i regularne sirijske armije. 3)- SAD nije ni prstom mrdnuo da pomogne Kurdima u Afrinu, inače da jeste, onda turska armija nikada ne bi osvojila Afrin. 4)-čak i u zapadnim, propagandnim medijima, pro-američkim i pro-izraelskim priznaju, da se SAD suzdržao od konfrotracije sa Erdoganoma, jer je NATO članica Turska važniji strateški partner za SAD i Izrael nego Kurdi. Pa to je svakomu… Čitaj više »
Sve ide po scenariju, za sada?
Mandžib je, verovatno, odgovor rebusa: ” Za čije interese radi kvazisultan”?
On, naravno, radi prvenstveno za sebe! Ali, dublje i šire, ……?
Ja ne mogu da vjerujem o čemu piše ovaj tekst i o čemu komentiraju ovo što pišu …. SVI SVJETSKI MEDIJI danas javljaju da se Erdogan dogovorio sa Anglocionistima da se Kurdske snage povuku iz Manbija .. zatim da su amerikanci u tzv. Kovane poslali dodatne snage (ZAŠTO OVO PIŠEM, PA ZBOG TOGA ŠTO SU RUSI DOZVOLILI TURCIMA DA OKUPIRAJU SIRISKI AFRIN MIMO VOLJE DAMASKA I TEHERANA U NADI DA CA NAKON AFRINA PROTJERATI, diplomatski ili vojno ANGLOCIONISTE preko Eufrata a potom nastaviti da ih tjeraju iz cijele Sjeveroistočne Sirije kako bi izazvali sukob ili BAR PODJELE između istih a ovako ništa od toga a Turci zauzimaju Sirijsku zemlju a svrstavaju se na drugu stranu što je se moglo i očekivati !!! JEDINO IZ SVEGA OVOGA JE DOBRO TO DA BI SE MOŽDA KURDI NAKON DRUGE IZDAJE OD STRANE ANGLOCIONISTA mogli pobuniti ali to je manje vjerojatno jer im je… Čitaj više »
Sve je moguce ,razne kombinacije , racimo da nakon sto se usa povuce iz manbija erdogan protjera kurde i naseli sa svojim teroristima te ponovo uputi poziv usa da zajednicki ” nadgledaju” tursko sirijsku granicu…. Onda imamo saveznisrvo usa- turska…
Sve je moguce… Ja licno ne vjerujem turcima sekunde…
Kad turska izadje iz nato pakta onda se moze poceti to posmatrati drugacije ,do tada oni su pravno nato saveznik…
treba satrati kurdske teroriste američke dupelisce i američke plaćenike na Bliskom istoku
Strategija demonkrata u Siriji je ista kao i svugdje drugdje – destabilizacija, izazivanje sukoba i pljačka resursa, te uvođenje dužničkog ropstva. U tom kontekstu, s izjavom da je sve počelo s brzopletom željom Washingtona da što prije oslobodi sjevernu Siriju od terorista takozvane Islamske države, autor je promašio ceo fudbal, i to žestoko. Strateški gledano, najbolje rješenje za turke je da što milom,što silom izbace amere iz Sirije, a zatim se i sami povuku i prepuste teritoriju SAA, koja će garantirati mir i stabilnost, i držati kurde na kratkoj uzici. Ruska politika je vjerovatno i usmjerena u tom pravcu. Sve druge kombinacije su puno lošije za turke – neprijateljstvo Rusije i Sirije, gerilski rat s kurdima, radikalizacija islamističkih elemenata. Iz tog razloga će se, kad sve obave, turci vrlo vjerovatno povući unutar svojih granica. Demonkrate iz washingtona će se također morati povući-za njih će recept najvjerovatnije biti ubjeđivanje iza pozornice,… Čitaj više »
Zar nikome nije čudno zašto do sada Turskoj, kao važnoj članici NATO pakta nitko od njenih saveznika nije htio prodati imalo sposobniji PRO i PZO sustav, nego su ih zabavljali bajkama da će ih NATO čuvati. Turcima je napokon sinulo, pa su se okrenuli Kinezima, ali su pod pritiskom morali odustati od kupovine njihovog sustava (koji je u stvari jedna od kopija S-300).Pokušaj državnog udara, uz pokušaj stvaranja budućeg Kurdistana, koji bi po američkim projekcijama otkinuo veliki dio azijskog dijela Turske, Erdoganu je bio točka preokreta. Nije u poziciji, a niti ne želi drastični prekid sa dosadašnjim saveznicima, ali je izgubio povjerenje u njih, ima vlastite ambicije, a i svjestan je koliko oni trebaju Tursku i time se cjenjka. Amerikanci mu nude (šta su čekali do sada) svoj sistem Patriot, navodeći kako se on može uvezati u NATO sustav, za razliku od S-400. Turci ga neće. Zašto? Baš zato. Sposobnosti… Čitaj više »
Prostor Sirije i Iraka nikad neće više izgledati kao prije, bit će razdijeljen. Kako? Ovisi o političkoj i interesnoj trgovini. Također prostor Ukrajine neće više izgledati kao prije……Možda su to i spojena pitanja u intersnom smislu. Lakše će ići sa “ujedinjenjem Koreja nego ostaviti Cijele Ukrajinu, a pogotovo Siriju. U Siriji će morati biti nađen kompromisi Rusije i “većine Sirije”, Irana, Šita u Iraku Turske, Amerike S. Arabije i Izraela. Problem Kurda nije zanemariv, kao i problem u Libanonu. Prostor Bliskog istoka je čvrsto zapetljan, a pitanje toliko otvoreno da ne samo Kurdi ostanu na cjedilu…kroz više desetaka godina dolazi u pitanje i opstojnost “Velikog Izraela” bez obzira na Velikog zaštitnika Izraela. Dinamika “brojki na Bliskom istoku je ogromna, tolika da sigurno ugrožava i Evropu, a kako ne “komadić” kakav je Izrael. Danas je A-.bombu napraviti “keks”, a to imaju ili mogu Turska, Iran, S. Arabija, a Izrael već ima.… Čitaj više »
Da, radi se o “izmjenama i dopunama zakona”, čitaj vojnih snaga. Oslabljeni ISIL mijenja se sa Kurdima i Black water-sima + Američki vojni instruktori.