Otkrivena mučna tajna proizvođača nafte iz škriljca

SAD nastavljaju se ubrzani rast proizvodnje nafte iz škriljca koja bi, barem teoretski, američkim proizvođačima trebala osigurati tržišni udio kojeg imaju zemlje skupine OPEC, plus Rusija. No, nije sve tako jednostavno i američka nafta neće tako lako istisnuti onu tradicionalnih izvoznika.

Nafta koje dolazi iz glavnih depozita škriljevca u SAD-u je laka i ima malo sumpora, dok je nafta koju proizvodi OPEC srednje ili teške gustoće i najvećim dijelom je bogata sumporom. Većina rafinerija izgrađenih u posljednjim desetljećima na obali Meksičkog zaljeva ima opremu za preradu teške nafte.

Prije revolucije škriljca, rafinerije nafte se uložile ogroman novac u transport i preradu sirovina, očekujući da će uvoziti naftu iz zemalja poput Saudijske Arabije i Venezuele.

Laka nafta je možda dobra za proizvodnju benzina, ali nije najbolja sirovina za dizel i zrakoplovna goriva, za koja trebaju srednja i teška nafta. Ali sada se proizvode prevelike količine lake i nafte s niskom raznom sumpora.

Američke rafinerije su u načelu u stanju maksimalizirati obradu lake nafte, posebice ako se očekuje da će američkih proizvođači nafte iz škriljca u narednih pet godina povećati proizvodnju na više od 4 milijuna barela dnevno.

U međuvremenu je posljednjih godina došlo do snažnog pada proizvodnje teške nafte, prvenstveno u Venezueli i Meksiku. Isporuke iz Kanade su ograničene zbog kapaciteta naftovoda, a rezultat toga je da na tržištu dolazi do smanjenja ponude teške nafte.

U narednim godinama, prema mišljenju stručnjaka, potražnja za benzinom će se smanjiti, jer se povećava učinkovitost i udio električnih vozila na tržištu. Istovremeno, stalno se povećava potražnja za dizelom, koja bi se mogla značajno povećati stupanjem na snagu novih pravila o “prljavom” gorivu Međunarodne pomorske organizacije 2020. godine. Industrija brodara morat će se prebaciti s loživog ulja na dizel, što će odmah povećati potražnju za 2 milijuna barela dnevno.

Drugim riječima, zbog rasta ponude lake nafte, prikladne za proizvodnju benzina, razina proizvodnje srednje i teške nafte ostaje nepromijenjena ili se čak smanjuje, iako potražnja za dizelskim gorivom raste.

Neki analitičari vjeruju da to može stvoriti određene probleme za rafinerije.

“Vrlo malo ljudi govori o strašnoj tajni američke nafte iz škriljca. Pogrešno je misliti da Amerika može dodati milijun barela dnevno i za tu količinu odmah pronaći mjesto za preradu”, piše Financial Times.

Samo zato što se ekstrakcija nafte iz škriljca raste, ne treba smatrati da naftni prerađivači i žele ovu naftu. Tako je, prema predstavnik talijanske kompanije Eni, Franco Magnani, rekao kako njegova tvrtka neće žuriti za naftom iz škriljca, budući da njegove rafinerije nemaju opremu za tu naftu.

Ne slažu se svi s tim stavom, ukazujući da je tržište od 100 milijuna barela dnevno sposobno preraditi dodatnih 1 ili 2 milijuna barela lake nafte. Problem je u tome što samo jedan dio svjetske naftne rafinerijske industrije može uzeti dodatne količine lake nafte. Osim američkog rafinerijskog sektora, koji je gotovo dosegao svoje gornje granice, tržište za preradu lake nafte iznosi 15 milijuna barela dnevno.

Proizvođači iz škriljca će u narednih nekoliko godina možda morati smanjiti cijenu svojih proizvoda. To je neminovno,  ako rafinerije ne kupe svaki dodatni barel lake nafte.

Prema nedavnoj studiji, oko tri četvrtine dodatne američke nafte iz škriljca će se morati izvesti, jer je američke rafinerije ne mogu obraditi.

“Mnogi dijele taj stav i trebali bismo očekivati znatan višak lake nafte”, kaže Rob Smith, direktor agencije IHS Markit.

Prema njegovim prognozama, do 2023. godine proizvodnja nafte iz škriljca u SAD-u će se povećati na 4 milijuna barela dnevno, a ovu količinu nisu sposobne rafinirati sve rafinerije nafte na obali Meksičkog zaljeva. Prema Wood Macu, do 2023. ta poduzeća mogu obraditi najviše dodatnih milijun barela. Ostatak će morati biti izvezen.

Istina, nedostatak kapaciteta za preradu lake nafte može potaknuti nova ulaganja u nove objekte. ExxonMobil je upravo najavio namjeru da udvostruči kapacitet obrade lake nafte u Meksičkom zaljevu i proširit će se tvornice Exxona u Teksasu i Louisiani.

Dakle, previše lake nafte zapravo može biti ozbiljan problem za proizvođače nafte iz škriljca. Oštar pad cijena može usporiti rast proizvodnje, jer su se mnoga polja pokazala neisplativima ako nafta padne ispod 50 dolara, dok su se na 40 dolara, što je bila najniža cijena jedno vrijeme, gasile sve bušotine. Stoga ovaj sektor nikako ne može opravdati visoka očekivanja koja su mu postavljena.