Europske rafinerije će dobivati puno manje ruske nafte nego prije. Prema Bloombergu, za prvih pet mjeseci 2018. godine je Rusija europskim rafinerijama isporučila 19% manje sirovina preko luka u Baltiku i Crnom moru nego u istom razdoblju prošle godine. Istovremeno su se pošiljke ruskog “crnog zlata” u Kinu povećale za 43%, potvrdio je ruski državni operater Transneft PJSC.
Bloomberg napominje da je Europa najveći dio nafte uvozi iz Rusije i da će sada nedostatak vjerojatno morati zamijeniti “crnim zlatom” iz zemalja Bliskog istoka, budući da se ruska nafta “seli” na azijsko tržište.
Stručnjaci napominju kako će takve promjene dovesti do gubitaka među brodskim prijevoznicima, koji su već suočeni s poteškoćama zbog smanjenja količine naftnih derivata u zemljama skupine OPEC.
Ovdje treba napomenuti da Rusija pri prodaji nafte u Aziji američki dolar ne zaobilazi samo s Kinom, nego i drugim zemljama s kojima ima ugovora o trgovinskoj razmjeni u nacionalnim valutama, ali se Bloomberg nije dotaknuo ove teme.
Manjak ruske nafte u Europi će se nadomjestiti mješavinom bliskoistočne i američke sirove nafte, ali su troškovi prijevoza ruske nafte do europskih rafinerija bili vrlo niski. Na primjer, troškovi ruske opskrbe iz ključne crnomorske luke Novorosijsk u Sredozemno more su 2018. godine prosječno iznosili manje od 1 dolara za barel, što je najniža cijena od 2009. godine. Isto je i s cijenama prijevoza iz ruskog izvoznog terminala Primorsk na Baltičkom moru. Manjak bi na tržištu bi mogli popuniti i američki izvoznici, ali je ovdje upitna cijena tranzita.
S druge strane se kao najveći kupac nameće Kina, koja većinu ruske nafte dobiva kroz naftovode i brodovima iz istočnih ruskih luka. Drugi pravac između dvije zemlje je započeo s radom na Novu godinu. Otvaranje naftovoda “Istočni Sibir-Tihi ocean” (ESPO) će udvostručiti kineski uvozni kapacitet na 30 milijuna tona godišnje, odnosno oko 600 000 barela dnevno.
Druga linija naftovoda ESPO udvostručit će kineski uvoz ruske sirove nafte s 15 do 30 milijuna tona nafte godišnje. Prva linija, kapaciteta 15 milijuna tona, puštena je u pogon 2011. Kineska agencija Xinhua piše kako je prva linija transportirala 110 milijuna tona nafte, što znači da je u određenim trenucima operirala s više od službenih kapaciteta.
Ukupne isporuke ruske nafte u Kinu su skočile za 43 posto, na oko 750 000 barela dnevno u prvom tromjesečju ove godine, što znači da Moskva preferira sigurno i rastuće tržište Kine od europskog, iako je zadržala veliki udio i kod europskih kupaca.
Kada je početkom siječnja ove godine kineska agencija Xinhua potvrdila da su otvorena oba kraka plinovoda ESPO, Bloomberg je već tada naveo kako je to loša vijest za Europu.
“Budući da će druga svjetska ekonomija kupovati više sirove nafte, isporuke u baltičku luku Primorsk će biti smanjene, što će dovesti do porasta cijene nafte za Europu”, tada je naveo Bloomberg i prognoze su se pokazale točnima.
A EU ima sve vise struje
Sta ne zabuse malo u sjevernom moru,Angoli,Nigeriji…..ah da, tako je. Te busotine su vlasnistvo sedam sestara, dakle ekipe sa wall street-a. Jebi ga Europo, sami smo si krivi
Tako Vlado !Oćete me staviti pod sankcije -ima tko neće !
Dakle zavrnuti ventil(plin) i pipu(nafta)pa da čujemo sada cvilež komotne zapadne Europe!
A transport košta barem 4$/barell i odiše cijene benze u nebo! SANCTIONS BY U.S.A. ??
TRAŽILI STE GLEDAJTE(TRPITE)??
život ide dalje. sada će europa dobijati 1 “izbjeglicu” po barelu nafte pod uvjetom da je bude a znate kako se bliski istok brzo pali. dakle nisu u pitanju samo troškovi transporta:)
Europa sasvim sigurno neće ostati bez nafte (točnije – ne prije nego li će i drugi ostati bez nafte) jer Rusija nije jedini proizvođač. Hoće li u budućnosti skuplje prolaziti u nabavi energenata? Vjerojatno hoće, ali sama cijena transporta nije prebitna za konačnu cijenu.
U svoj toj gunguli oko cijena nafte, nekakvim cjenovnim šokovima stoje dvije stvari. Jedna je sve veća ovisnost Rusije o Kini što će ova sasvim sigurno znati iskoristiti, a na rusku štetu. Putin bi o tomu morao povesti računa. Kina raste na krilima ruskih energenata.
Druga je politička odluka koja stalno visi u zraku Europske Unije – kad će i u kojem obimu prijeći na električna vozila.
Koliko god kupci nafte ovise o proizvođačima, toliko i proizvođači (možda čak i više) ovise o kupcima nafte.
Problem je što te rafinerije traže naftu s točno određenim postotkom sumpora, američka WTI nafta nije takva. Čak i američke rafinerije kupuju naftu u Venezueli, ranije barem, jer njihova nije dobra za rafinirati u benzin ili druge proizvode. A sada EU traži skoro petinu, koju je ranije sigurno imala od Rusije. Nije problem, u kolo s Rosneftom, nafte ima , samo treba financirati nove bušotine . Mudro, a ako i ne bude tako, amen, opet je prodana.
U redu, kažu neki ima struje i vozila, ok , a kako se pravi ta struja ? Kako se proizvode dijelovi postrojenja ili što već ne u metalurškom procesu za turbine, vjetro, hidro i sl elektrane. Ugljen, nafta plin ili nuklearke. A da propeleri i paneli, pa da cijelu EU načičkamo s tim ne bi bilo dovoljno da zamijeni plin ili naftu. Ugljen možda.
U drugom kvartalu će biti 15% manje nafte; u trećem 4%, u četvrtom 8%.
Ako Rusija izgrqdi jos infrqkstrukture prema kini, europsko trziste nw bude im od tolikog interesa tj u slucaju vecih potreba kine europa biti ce zakinutq, e sad eu pola indutrije ovisi od plinq i nafte nisu ni svijesni da u buducnosti rusiji nece moci ni pers odbiti
Niti je Kina kapitalisticka (ekonomski sistem im je najblizi Jugovini 80-ih godina) niti je Venecuela socijalisticka (socijalizam nije kad nacionaliziras nalazista nafte koja je netko uzurpirao),niti je Rusija procvijetala 1990.god. nego ipak malo kasnije kad je netko uveo red.
Zajednicko im je jedino sto ne dozvoljavaju liberalnim stetocinama da im budu gazde u njihovoj kuci.
I ovo..
“Evropska unija se susrela sa ozbiljnom konkurencijom — Rusijom, kada je u pitanju izvoz pšenice, istaklo je Ministarstvo poljoprivrede SAD.
Prema podacima stručnjaka, količina izvoza pšenice u zemljama Evropske unije 2018. godine opala je na 12 odsto u poređenju sa 2017. godinom.
U saopštenju se navodi da su evropski izvoznici pšenice izgubili deo na tržištu severne Afrike i Bliskog istoka, a pritom im je Rusija stala na put.””