Napadi izraelskog zrakoplovstva na vojne objekte u Siriji uvijek izazivaju buru polemika i nakon svake agresije izraelskog režima na društvenim mrežama možete vidjeti lavinu komentara koji prizivaju oštar vojni odgovor Rusije ili Irana, čak i ove dvije sile zajedno protiv Izraela.
Emotivne reakcije na samovolju židovske države su uglavnom posljedica nerazumijevanja stvarnosti u Siriji, odnosa Damaska s Rusijom i Iranom, kao i ciljeva Moskve i Teherana u vojnoj kampanji u arapskoj republici.
Vojni stručnjaci se slažu da izraelski napadi na Siriju, čak ni onaj kojeg su proveli SAD, Velika Britanija i Francuska, nisu naštetili borbenoj sposobnosti sirijske vojske i saveznika.
Izrael je toga svjestan i ovi napadi imaju vrlo jasan cilj i raketirajući Siriju Izrael zapravo želi raskinuti savez Damaska i Teherana.
Ovo je otvoreno priznao jedan od najvjerojatnijih nasljednika Benjamina Netanyahua u uredu izraelskog premijera, bivši ministar obrazovanja i unutarnjih poslova Gideon Sa’ar.
“Ako Assadov režim shvati da će platiti cijenu, to će stvoriti sukob interesa između Irana i Assad i između Irana i Rusije. Ako vidimo da drugim mjerama ne možemo promijeniti iranske namjere, moramo ići s napadima na ciljeve sirijskog režima”, rekao je 13. svibnja izraelski političar i član stranke Likud.
Ove riječi bivšeg ministra obrazovanja i unutarnjih poslova Izraela, Gideona Sa’ara, nikako ne treba podcijeniti, jer one pojašnjavaju što Izrael zapravo želi u Siriji.
Napade prošlih tjedana u kojima su izraelski ratni zrakoplovi gađali sirijsko područje treba gledati kroz drugačiju prizmu, ne kao “napade u znak odmazde zbog navodnih napada iranskih ili sirijskih postrojbi na izraelske položaje na Golanu”, što je izgovor kojeg, kada ga bude, izraelska vojska daje medijima.
Bivši ministar židovske države predlaže stvaranje raskola između Sirije i Irana. Naime, bombardiranjem Damaska i Sirije nije toliko usmjereno na slabljenje potencijala sirijske vojske ili iranskih snaga, koliko protiv vlade Bashara Al-Assada, koji bi se zbog ovih izraelskih napada mogao suočiti s puno većim problemom.
Cilj izraelskih napada je u suštini podijeliti “šiitski front”, nazovimo ga tako, tako da se Sirijce prisili na izbor između saveznika ili opstanka.
Nije tajna da u Siriji postoje i oni koji nisu skloni savezu s Iranom, posebice ako uzmemo u obzir da je Sirija većinski sunitska zemlja. Čak i među vojnim krugovima i političarima bi intenziviranje izraelskih napada moglo uzrokovati negodovanje i Assad bi se suočio s pritiskom da oslabi svoje veze s Iranom.
Ova zanimljiva perspektiva pokazuje kako se opsada Izraela protiv Irana vodi na više kolosijeka, uključujući i regionalne saveznike Teherana.
Među njima je i Sirija i bivši ministar Likuda, koji poziva izraelske oružane snage na gađanje ciljeva sirijske vlade, a ne samo iranske, daje iznimno važnu poruku.
Strategija Izraela u Siriji je vrlo pragmatična i jasna. Tel Aviv je na Siriju s jasnim proiranskom stavom uvijek gledao kao na noćnu moru s kojom nikako ne može živjeti. Razbijanje Osovine otpora, ili “šiitskog polumjeseca”, kako je neki zovu, može biti vrlo težak posao.
Međutim, ideja Izraela bi mogla prisiliti Assada na težak izbor – ili Iran ili vladati Sirijom. Razloge smo već naveli i nije točno da su baš svi Sirijci, iako podržavaju Bashara Al-Assada i sirijsku vladu i vojsku, bezuvjetno odani Iranu.
U ovu je situaciju involvirana i Rusija. Vladimir Putin želi da Assad ostane u Damasku i da ruske baze na istoku Sredozemnog mora budu sigurne. Rusija ne samo da ne namjerava ulaziti u sukob između Irana i Izraela, nego ne želi da se on i dogodi, osobito ako bi taj sukob mogao ugroziti sve što je postignuto u ratu zajedno sa sirijskom vojskom.
Izraelski pritisak je zbog toga vrlo jak. Režim židovske države dobro zna da ovim napadima neće uzrokovati znatnu štetu u vojnom smislu, ali može potaknuti rast nezadovoljstva među Sirijcima, jer bi među sirijskom vojskom i stanovništvom moglo početi rasti uvjerenje da su nepotrebne kolateralne žrtve iranske prisutnosti u zemlji.
Plan bivšeg ministra izraelskog režima je vrlo lukav, ali pragmatičan, jer bi mogla nastati pukotina, koja bi se pretvorila u jaz između Sirijaca i Irana, ali i Irana i Rusije.
Ali to nije sve. Kao što je izvijestio Jerusalem Post, Gideon Sa’ar je tijekom posjete okupiranoj Golanskoj visoravni također pozvao vladu da na tom području poveća židovsku populaciju.
“Ovaj ogromni teritorij, s takvim velikim potencijalom, trebao bi biti puno naseljeniji nego danas. Vlada bi trebala odrediti jasne ciljeve kako bi u skoroj budućnosti udvostručila židovsku populaciju na Golanskoj visoravni“, izjavio je Gideon Sa’ar.
I ovo su izjave koje se ne bi smjele podcijeniti, prije svega zbog činjenice da se Gideon Sa’ar često spominje kao budući premijer nakon Benjamina Netanyahua.
Činjenicu da Sa’ar ove izjave daje u vrijeme ekstremnih napetosti između Izraela i Sirije i Irana, te nakon što se izraelska vojska na okupiranom Golanu po prvi put suočila s raketnim odgovorom iranske i sirijske artiljerije, treba uzeti u obzir.
Golanska visoravan je u središtu sukoba Damaska i Tel Aviva i glavni je razlog za “puzajući” sirijsko-izraelski rat. Izrael je nakon okupacije anektirao teritorij Golana i nikakve rezolucije Ujedinjenih naroda nisu mogle prisiliti izraelski režim da Golansku visoravan vrati Damasku.
Ova je regija trenutno ključ izraelske strategije. Ne samo zato što na vojnoj razini predstavlja klin koji dopire do ravnice Damaska, već i zbog svojih dragocjenih prirodnih resursa. Planine su vrlo bogate vodom, koja za Izrael vrijedi više od zlata. Samo brdo Hermon podmiruje trećinu izraelskih potreba za vodom, a na tom su području počela i istraživanja naftnih polja.
Stoga svaki napad izraelskog režima na Siriju, ma koliko predstavljao flagrantno kršenje međunarodnog prava i agresiju na suverenu zemlju, nikako ne smije izazvati emotivne reakcije, posebno ne odluke temeljene na nerazumijevanju sirijske stvarnosti.
Bashar Al-Assad to dobro zna, što je potvrdio u svom nedavnom intervjuu za grčki list Kathimerini. Iran i Rusija također.
Intervju sirijskog predsjednika Assada za grčki list Kathimerini (kompletan prijevod)
dakle, prvo treba sagledati otkud iranska vojska u siriji. amerika i izrael su htjeli smjeniti sa vlasti basara al asada tako što će izazvati rat u siriji. na poziv sirijske vlade u rat se uključuju rusija i iran. sada je iran ojačao svoje pozicije u siriji i to sve zahvaljujući izraelu što naravno sada smeta izraelu. gospodo, izraelski političari, nije li vrijeme da svi kolektivno podnesete ostavke jer ste vi odgovorni za jačanje pozicija irana u siriji svojom nepromišljenom i suludom politikom. naravno da par vaših raketica nemogu nanjeti veće štete iranu koliko bi iranska vojska iz sirije mogla nanjeti štete izraelu a ta šteta bi mogla značiti i nestanak države izrael. ipak je vojna čizma ta koja na kraju presudi tko je pobjednik
“Međutim, ideja Izraela bi mogla prisiliti Assada na težak izbor – ili Iran ili vladati Sirijom”, … Zidovima ponestaje opcija pa pokusavaju svakakve ludosti…
jedan od rijetko loših komentara najboljeg analitičara
Taj tekst uopce nemá veze sa stvarnim stánjem a terénu i to tzv.napad izraelski Aviona.To su Puno jace igre nego sto pojedini novináři píšu.
kakav razdor irana i sirije kad zavise jedni od drugi . ovi udari osim nanosenja gubitaka imaju za cilj i samaranje i ponizavanje ruske vojske zajedno sa njihovim putinom . koji sve vise pokazuje pravo lice da radi za velikog brata
Bez daljnjega da će to biti težak posao za Izrael, gotovo nemoguć, ali ovaj bivši ministar, budući premijer, navodno, nije uopće glup. Udarati po sirijskim ciljevima, ne iranskim, kako bi Sirijci počeli negodovati “zašto plaćaju cijenu zbog iranskog prisustva u njihovoj zemlji”. Naravno, i pasivnost ruske vojske , koja vojno neće ulaziti u višedesetljetni sukob Osovine otpora i Izraela, uvijek uzrokuje gomilu komentara, a zašto ne tuku, zašto ne regiraju, a zašto ovo a zašto ono. Svatko tko tako krene razmišljati zakačio se na cionističku udicu.
komentar je donekle u redu ali sila jedino razumije jezik sile uvjerio se iz bliže historije povijesti kako god
Koliko sam razumio, ovaj budući premijer, navodno, valjda, ne pratim izraelske izbore, veli da treba tući Sirijce, po mogućnosti sunite, koji su većina, dok ne popi*de i Assada, kojeg inače podržavaju, ne pritisnu da kaže Irancima da odu, vjerujući da će Izrael prestati. Teško, ali ne i glupo, jer je tako sirijska vojska morala napustiti Libanon, iako je de facto bila na pravoj strani i pomagala Palestincima , Hezbollahu i drugima, ali i jamčila da ih u kaosu neće okupirati Izrael. Na kraju se pod pritiskom javnosti morala povući, mislim 2005. Teško je gledati na Siriju kao monolitnu nacionalnu državu i taj bijes bi mogao nastati ako poslušaju ovog Gideona Sa’ara.
Izrael je anti-židovska država. Da je to židovska država onda bi trgovi i ulice nosili imena židovskih junaka i slavnih starozavjetnih likova a ne imena izraelskih generala, da je to židovska država ne bi manipulirali Holokaustom ni itijednom drugom tragedijom u svrhu porobljavanja drugih naroda i država, da je Izrael židovska država ne bi se aškenazi držali uber rasom nad sefardima i arapima.
Sa ovakvim rezultatima, Izrael će uskoro morati da podigne razinu provokacija kao što će Sirija, Iran pa i Rusija morati jednom odgovoriti na njih. Rusija će vjerojatno samo savjetodavno i tehnički pomoći Siriji i Iranu ali morat će nešto uraditi da eskalacija ne bi potpuno obezvrijedila sve što su napravili za oslobođenje Sirije.
Hm, ko je pisao ovo ne znam (pise N Babic ali ko ce ga znati) ali je fulao cili fudbal.
Prvo sebi daje za pravo da sve one koji govore da Rusija igra za Izrael da su emotivni. To je vec vredjanje ali nek bude. To da RF ima svoje interese niko ne spori, samo se radi o tome koji su to interesi i da li so interesi u skladu nekih medjunarodnih principa ili se radi o golim imperijalnim interesima. Recimo da se ne zeli petljati u sukob Sirije i Izraela, i to je OK ali time sto NE ZELI ISPORUCITI PVO(PZO) sisteme, koji su obranbeni i ne sluze za napad-agresiju, stavlja na jednu stranu u sukobu. Eto bas bi voelo nekog da nam pojasni sto ima emocionalnog u tome da neki ljudi vole da zive, meni si to vise pitanja egzistencijalne prirode ali za …. su emocionalni reakcije!
IzraHELLski pokolj u Gazi čak i suncokreta Erdu tjera u “savez” sa Damaskom i Teheranom, a izgleda da i ova gnjila EU sramežljivo mijenja vanjsku politiku. Već sam to spomenuo – Rusija će se morati odlučiti na kojoj će stolici sjediti. Ovako politika prema Uebermenschu “piškit’ ću, kakit’ ću” samo odgađa neizbježno. Pustinja istočnog Homsa neka se očisti od židovskih korisnih idiota, crnaca, i za šijitski polumjesec nema zime. Assad zna ako se odrekne Irana, niti alaviti, niti šijiti, niti kršćani nemaju šanse za preživljavanje na tom području. Zio-nazi metode postaju sve jadnije i očajnije.
Za svakog, i tekstopisca, ako naivno ima dilemu:
Moskva je bezrezervno uz Izrael!
Čak i ako Izrael “slučajno” ili stvarno slučajno pobije desetak vojnika Rusije!
Pa zasad ih to sijanje razdora ide jako dobro.Neobjasnjivo pojavljivanje one dvije protuhe uz Putina na dan pobjede i odmah potom raketiranje iranskih i sirijskih polozaja bez ikakvog odgovora(osim iranaca)
daje naslutiti da politika razdora djeluje.
DLM tvoj komentar mi se najvise svidja,postavljas prava pitanja na koja niko nema odgovor.
P.S. Pluseve i minuse ne dajem nikome jer je to (+ -) alibi za lijencine.
nemam nista prtiv irana ali se k…. bez pokrica rusija je sad u problemu sta raditi sa njima u siriji oni su jednostavno pokupili kajmak za sve ono sto je rusija uradila zato se sve ovo dogada sa izraelom i posjetom putinu ja mislim da rusi nisu bas odusevljeni savezom kina i iran ali sta je tu jepolitika je z……. stvar
Putin: “Ruski ratni brodovi ostat će pred sirijskom obalom kako bi se spriječio potencijalni povratak terorista”
Toliko o ljubavi rusa i zidova……