Ekonomske vijesti za Rusiju su zatvaranjem tržišta nafte ovog tjedna zvučale kao pobjedničke fanfare. Ruski savezni proračunski višak je u prvom tromjesečju 2018. iznosio 344,35 milijardi rubalja, odnosno 1,5% BDP-a. U nacrtu izmjena i dopuna proračuna kojeg je Ministarstvo financija Rusije podnijelo Državnoj Dumi, krajem godine se planira proračunski višak od 0,5% BDP-a ili 440,6 milijardi rubalja, umjesto ranije utvrđenog deficita od 1200 milijardi rubalja.
Prema Ministarstvu gospodarskog razvoja će višak biti znatno veći i doseći će 1,2% BDP-a ili više od 1000 milijardi rubalja.
Istovremeno, prema sadašnjem “proračunskom pravilu”, oko 3500 milijardi rubalja se može dodatno usmjeriti u Nacionalni fond socijalne skrbi.
Uzroci takvog financijskog i ekonomskog čuda su vrlo jednostavni i još jednom potvrđuju važnost realne ekonomije i proizvodnje.
Uspjehu su doprinijeli domaća obrambena industrija, agroindustrijski kompleks i Inovacijski centar Skolkovo, ali u prvom redu svjetske cijene nafte koje se sada sa sigurnošću približavaju granici od 80 dolara za barel i spremne su je probiti.
Bloomberg prognozira “kratkoročni” rast na 100 dolara, što je daleko od maksimalnih procjena, a Goldman Sachs se zbog smanjenja zaliha u svim razvijenim zemljama Zapada i geopolitičkih rizika kladi na fiksnu cijenu od 80 dolara, koja će vjerojatno rasti.
Tijekom izrade proračuna za 2018. je ruska vlada uzela referentnu cijenu nafte od samo 43,8 dolara po barelu, gotovo dvostruko manju od trenutne.
Ako cijene nafte ostanu na ovoj razini, čak i nešto manjoj, ruski proračun može računati na oko 4340 milijardi rubalja prihoda, ili 70 milijardi dolara.
Krajem 2017. je barel “crnog zlata” koštao 64 dolara. Sve svjetske vodeće banaka, osim Morgan Stanleya, Bank of America i Barclaysa, predviđali su da će prosječna cijena nafte u 2018. biti od 65 do 70 dolara po barelu. Čak ni oni se nisu usudili prognozirati rast na 80 dolara i više.
Što se dogodilo na svjetskim tržištima?
Na svjetskim tržištima nakon Nove godine se “dogodio” Donald Trump, koji je 9. veljače konačno potvrdio odluku američkog Kongresa o podizanju stropa nacionalnog duga do ožujka 2019.
Nakon toga je američki predsjednik, uz više od godinu dana odgode, počeo je provoditi ključnu točku njegova inozemnog gospodarskog programa. Jednu za drugom je počeo uvoditi uvozne carine, izricati nove sankcije, uključujući i antiruske, na kraju i one protiv Kine, koje su navodno riješene sporazumom između kineskog državnog tajnika Liu Hea i američkog ministra financija Stevena Mnuchina, ministra trgovine Wilbura Rossa i američkog trgovinskog predstavnika Roberta Lighthizera. No, Peking je rekao da treba pričekati i vidjeti hoće li američka strana ispoštivati svoj dio sporazuma, jer je u suprotnom slučaju za njih dogovor nevažeći. I na kraju se jednostrano povukao iz nuklearnog sporazuma posla s Iranom.
Ovo je bila kap koja je prelila čašu i uzrokovala strahove na tržištu, što je podiglo cijene nafte. Trump je sve ovo tvrdoglavo činio s namjerom da oživi “revoluciju škriljevca”.
Naravno, Trumpova inicijativa protiv Irana je Americi dala neke “prednosti”. U američkim bankama je ostala “zamrznuta” iranska imovina ukupne vrijednosti 300 milijardi dolara. Iransku naftu i plin je proglasio “nezakonitima” na svjetskom tržištu, što je već dovelo do povećanja svjetskih cijena nafte i plina.
Rast cijena energenata je poticaj za rast industrija nafte i plina iz “škriljca” u Sjedinjenim Državama, koja se umjesto bankrota mogu pripremiti za nove investicije.
Trgovinski rat između Sjedinjenih Država i Kine može prijeći u “hladnu” fazu, bez pogoršanja odnosa, što se također dogodilo, budući da će se izvozni potencijal kineskog gospodarstva djelomično smanjiti zbog skupih energenata, a američki bi se trebao povećati zbog “škriljca” i dopinga kojeg je dobio dolar. Isto vrijedi i za EU, koja je tradicionalno bila ekonomska zona s manjkom energije. Zemlje izvoznice nafte ovisne o Sjedinjenim Državama, kao što su Saudijska Arabija i ostale monarhije Perzijskog zaljeva, ponovno će živnuti i plaćati američke “usluge” u sektoru sigurnosti.
SAD gube na drugom frontu i sve antiruske sankcije “kolektivnog Zapada” lete kroz prozor. Europi je svega dosta, što se vidi i po odgovoru na sankcije protiv Irana i odluci Njemačke da se izgradi “Sjeverni tok 2”.
Što se tiče Moskve, tamo dobro znaju da sreća nije u novcu, čak ni količini koju posjedujete, koliko u načinu kako se novcem upravlja. S ovim se problemom prvenstveno suočava nova ruska vlada, koja će morati provesti dekret ruskog predsjednika Vladimira Putina za razdoblje do 2024. godine.
U svakom slučaju, ako se ne dogodi ništa nadnaravno, novac potreban za provedbu svih odredbi predsjedničke uredbe se može osigurati ubrzanim režimom u razdoblju od dvije do četiri godine.
No, kočnica u provedbi svih planova i projekata je tradicija ruske vlade, koja dodatne prihode ne troši sada, već ta sredstva sprema za “crne dane”.
Istina, treba nadoknaditi i gubitke najvećih ruskih tvrtki koji su uzrokovani sankcijama Sjedinjenih Država i saveznika, financirati velike projekte u inozemstvu i osigurati sredstva za subvencije iz državnog proračuna.
Dobro je da je plan da se sve mora uskladiti sa sustavnom modernizacijom ruskog gospodarstva, povećanjem realnih plaća, socijalnih davanja i mirovina, te barem djelomičnom naknadom zbog podizanja dobi za umirovljenje. Naime, trenutno muškarci u Rusiji u mirovinu idu sa 60 godina starosti, a žene s 55. Planira se povećanje dobi za umirovljenje za muškarce na 65 godina, a žene na 63, s tim da se svake godine starosna dob podigne za jednu godinu. No, ovo je još uvijek prijedlog vlade i treba vidjeti kakva će biti konačna odluka.
Nafta i zlato
U Rusiji aktualni trend uspoređuju ne s vrijednošću dolara, nego sa zlatom. Naime, jedan od prioriteta politike Ministarstva financija i Središnje banke Rusije posljednjih godina je bio povećati zlatne rezerve zemlje.
U tom kontekstu treba pogledati niz cijena nafte izraženih ne “papirnatoj” američkoj valuti, već u tradicionalno univerzalnom ekvivalentu – zlatu.
Prije trideset godina je barel Brenta stajao 0,03568 unce zlata.
Prije 25 godina – 0,04837 unci.
Prije dvadeset godina – 0, 04798 unci.
Prije petnaest godina – 0,07268 unci.
Prije deset godina – 0,14537 unci.
Prije pet godina – 0,07121 unci.
Danas u svibnju 2018. barel nafte tipa Brent košta 0,06074 unce zlata.
Kao što možete vidjeti, cijena “crnog zlata” izražena u fizičkom zlatu samo raste, a skokovi cijena se pojavljuju u razdoblju prije krize.
U tom smislu, do kraja 2017. godine je Rusija je izvezla 256,787 milijuna tona nafte, naftnog i plinskog kondenzata. U istoj godini su rezerve zlata Rusije povećane su za 223,95 tona, ili 7,2 milijuna unci. Drugim riječima, prema sadašnjem paritetu cijena nafte i zlata, ako taj udio nije slučajan i bude trajao 2018. godine, rezerve zlata u Rusiji se mogu uvećati za više od tisuću tona.
U svijetu skoči cijena nafte u 11:00 u BiH odmah u 11:05 najavljuju poskupljenje. U svijetu pojeftini cijena nafte u 11:00 u BiH se prave ludi, kažu ovcama imaju zalihe
Neće se povećati proračunski prihodi samo Rusije, veći SAD-a, Saudijske Arabije, Irana, Norveške…tj svih zemalja proizvođača nafte. Kako maloprodajna cijena goriva također raste, to će porasti proračunski prihodi i svih ostalih zemalja uključujući i Hrvatsku kojoj će prihod rasti samo po osnovu trošarina i PDV-a, ali ne i od koncesija na domaću naftu. Ta nafta, kao što je svima poznato, koja se nalazi u Slavoniji nije hrvatska nafta, nego mađarska pa će eto i Orban malo omastiti brkove na hrvatskoj nafti.
Veća cijena nafte znači također i veću potražnju za dolarom. a veći izdaci za naftu znače i manje preostalog dohotka za druge potrebe čija cijena će također rasti s rastom cijena nafte.
Možemo se veseliti novom ruskom izvanrednom prihodu i njihovim pridobivanjem nove moći za borbu za multipolarni svijet. Ma to plaćamo svi mi.Tuđe pobjede i tuđi porazi idu preko naših leđa.
Pa nisam baš uvjeren da će taj porast cijena nafte donijeti Rusiji neki extra profit! U više analiza te vrste pročitao sam podatak, da Rusi imaju profit od prodaje nafte tek onda, kad se njena cijena digne nad 100 dolara po barelu! Rusija je zarađivala na prodaji nafte prije ukrajinske krize jer je tada barel nafte koštao više od 120 dolara možemo reći, da je realno stanje sada takvo, da Rusija ima manje gubitke s pridobivanjem i prodajom nafte , a nikako to, da ima čak velike dobitke! Treba napomenuti i ovu činjenicu u tom smislu, da je Rusija već iscrpila ona naftna polja, gdje je do nafte bilo lakše i jeftinije doći, a sad buši i vadi naftu u bistveno težim klimatskim i terenskim okolnostima!
Joj,da je INA naša,bio bi to još jedan f-16 u komadima više !!!
kad pređe cijena 120 dolara po barelu mogu nas okupirat 🙂
Zivjela Rusija na celu sa Putinom…. Samo naprijed
Jao koje uzbudjenje sto ce Rusija maznut dobru lovu na cijeni nafte.To sto cemo mi postati bezgacese na racun te cijene nikoga ne brine?
Lijepo, riješili smo se petrodolara pa dobili petrorublju. Neka Rusi mlate pare, nek ponude šta imaju, nek ponude i Ameri, pa ko voli nek izvoli, a ne prijetnje, sankcije, ucjene, državni udari, bombardovanja, trovanja ili zračenja.
Cista logika,Rusija ima naftu koju prodaje,pa da je cijena i 1$ zarada je tu.Mozemo mi nju voliti i ne voili,ali je cinjenica da kada imas sta za prodati uvijek ces zaraditi.To je jednom rekao Lavrov “Rusija ce prodavati naftu i za 1$”.Parafraziram.
P.S. A sto Amerika toliko napada i cici na zaemlje koje imaju naftu?Pitam se pitam?