Hezbollah i Iran ostaju u Siriji – Rusija osigurava koridor Teheran-Damask

Visoki dužnosnik Hezbollaha, šeik Sadiq Al-Nabulsi, odbacio je kao lažna nedavna izvješća o planiranom odlasku boraca Hezbollaha i iranskih vojnih savjetnika iz južne Sirije.

Šeik Sadiq Al-Nabulsi je rekao da su zahtjevi za povlačenjem Hezbollaha i iranskih snaga iz južne Sirije u skladu s interesima izraelskog režima, prenosi iranska državna agencija Tasnim Vijesti.

“Ova izvješća i medijski napisi nisu istiniti”, kazao je Al-Nabulsi, dodajući kako takvi zahtjevi imaju za cilj potkopati imidž Irana u Siriji.

“Sirijska vlada je odobrila prisutnost iranskih savjetnika u Siriji, a pitanje ostanka ili povlačenja ovih snaga ovisi o sporazumima između dviju strana”, izjavio je Sadiq Al-Nabulsi za kanal RT Arabic.

Dužnosnik Hezbollaha je reagirao na navode takozvanog “Sirijskog opservatorija za ljudska prava” sa sjedištem u Velikoj Britaniji, koji je u četvrtak priopćio kako se Hezbollah i iranski borci pripremaj za povlačenje iz južne Sirije, što je posljedica regionalnih i međunarodnih pregovora koje o budućnosti Sirije trenutno vode SAD, Rusija i Jordan.

SOHR Ramija Abdela Rahmana, koji iz Londona širi vijesti o situaciji u Siriji,  naveo je kako Iran i Hezbollah planiraju povući snage iz područja pokrajina Daraia i Quneitra, blizu “sjeverne granice Izraela”, točnije okupiranog Golana.

Iran će aktivno braniti svoja postignuća u Siriji i Iraku

Proteklih nekoliko dana su se u medijima pojavile brojne dezinformacije o navodnim pregovorima Irana i Izraela, vijest koju je objavio malo poznati saudijski portal Elph, kao i objava na Twitteru izraelskog novinara Amichaia Steina, koji je naveo da je panarapski portal sa sjedištem u Londonu Asharq Al-Awsat prenio “kako je Rusija dala Izraelu “zeleno svjetlo” za udare na iranske ciljeve u Siriji”, vijest koju je na spomenutom portalu nemoguće pronaći.

Danas je izraelska televizija Chanel10 priopćila kako Tel Aviv nema nikakvih problema s tim da Bashara Al-Assad ostane na vlasti, ali da u Siriji ne smije biti iranskih trupa i milicija kojima upravlja Teheran. Prvi kanal izraelske televizije je priopćio kako su ministri obrane Izraela i Rusije razgovarali o mogućem dogovoru kako ne bi bilo iranske prisutnost u južnoj Siriji najmanje u pojasu 70 do 80 kilometara od sirijske i izraelske granice, opet kao “granicu” uzimajući liniju razdvajanja na okupiranom Golanu.

Iz navedenog je lako zaključiti kako se zaista vodi propagandni rat u više smjerova. Prvi je stvoriti razdor između Moskve i Teherana, a drugi između Sirije i Irana, do kojeg bi moglo doći ako se izraelsko zrakoplovstvo usredotoči na sirijske ciljeve, ne iranske ili Hezbollah, kako bi se u sirijskoj javnosti širilo uvjerenje da sirijski vojnici i civili moraju plaćati račun zbog odluke Assada da Hezbollah i Iran pozove u Siriju kako bi dali doprinos borbi protiv terorizma.

Primjetno je da mnogi nasjedaju na ovu potpuno logičnu propagandu od strane Izraela i Saudijske Arabije. No, Iran i Hezbollah su pri tome uvijek suzdržani i sve su izjave iste ili slične onoj koju je za RT Arabic dao šeik Sadiq Al-Nabulsi i da se ni Hezbollah ni iranski savjetnici neće povući iz Sirije sve dok je na snazi službeni dogovor s vladom u Damasku.

Što se tiče situacije na bojnom polju, ovih dana je u pokrajini Deir Ez-Zor poginulo nekoliko ruskih vojnika i nekoliko desetaka Sirijaca, Pentagona se navodno priprema za udare na jugoistoku Sirije i želi presjeći komunikaciju iranskih snaga i njihove saveznike u Siriji u području Eufrata i graničnog prijelaza Al-Qaim – Al-Bukamal.

Odmah nakon najave presijecanja koridora koji od Tehrana preko Bagdada vodi do Deir Ez-Zora i dalje do Libanona su se u borbu protiv terorista “Islamske države” uključile snage iračkih šiita, koje su prešle na sirijski teritorij, gdje su u borbi se protiv terorista “kalifata” ušle u sukob i protiv lokalnih kurdskih YPG milicija.

Proiranske snage u Siriji, iako ne govorimo o redovnoj iranskoj vojsci, čine veliku borbenu skupinu i iz Irana preko Iraka ne dobivaju samo oružje i streljivo, već i svježe snage koje zamjenjuju borce koji su mjesecima na bojištu i popunjavaju gubitke, bilo da govorimo o poginulima ili ranjenima.

Petr Livov, ruski doktor političkih znanosti, za New Eastern Outlook piše kako Rusija sprečava provedbu američkog i izraelskog plana i suglasna je oko pitanja postojećeg kopnenog koridora koji Iran sa Sirijom povezuje duž rijeke Eufrat.

Upravo je to bio razlog zbog kojeg su teroristi pojačali napade na ruske i sirijske položaje u Deir Ez-Zoru. Napade uglavnom provodi ISIL, koji je nedavno napustio područja južno od Damaska i otišao u enklavu u istočnom Homsu i Deir Ez-Zoru, ali i na područja koja kontroliraju američke snage i sirijski Kurdi.

SAD neće riskirati izravan sukob s Rusijom, koja je u Deir Ez-Zor rasporedila relativno velik broj vojnih savjetnika. Ruski vojnici su tamo izmiješani s proiranskim milicijama, uglavnom afganistanskim i pakistanskim dragovoljačkim postrojbama.

Ako su točni navodi dr. Petra Livova, Iran u Siriji danas ima oko 120 tisuća svojih vojnika i militanata iz savezničkih šiitskih odreda. Oko 20 do 25% od ove brojke su borci libanonskog Hezbollaha, dok su ostali borci iz više desetaka različitih šiitskih skupina iz cijele regije, od Jemena do Pakistana. Naravno, Iranska revolucionarna garda je odgovorna za transport, plaće i nabavu vojne opreme i lijekova za te skupine, ali i zapovijeda svim njihovim operacijama.

Rat u tijeku je stvorio novu ravnotežu snaga u Siriji i Iran, koji je ranije zapovijedao s približno 40 tisuća boraca, danas ih ima oko 120 000. Iako je ova brojka vrlo upitna, nema sumnje da Iran može računati na vojnu silu koja, ne bez razloga, plaši izraelski režim.

Pitanje opskrbe ovih snaga je bio ključ opstanka sirijske i iračke države 2014. i 2015. godine, što je prisililo generala Qassema Suleimanija da pod svaku cijenu uvjeri Rusiju da se uključi u sirijski rat. Ruski  doktor političkih znanosti Livov je naveo kako je prvo trebalo uvjeriti Tursku da prihvati sve prijedloge Moskve u projektu “Turski tok”, od kojeg bi dio bio alternativa tranzitu preko Ukrajine.

“General Suleimani je izuzetno inteligentan i ima jake osobne veze s mnogim utjecajnim ljudima u regiji i uspio je postići da Moskva i Ankara u jesen 2015. godine zapravo spase Bashara Al-Assada, kada je rat bio gotovo izgubljen”, piše dr. Petr Livov.

Kasnije su se zbog obaranja ruskog zrakoplova od strane turskog zrakoplovstva odnosi između Moskve i Ankare zaoštrili, ali je taj problem riješen. Nikada nećemo znati ulogu Teherana u tom zbližavanju, ali činjenica da su prema više izvora u spašavanju Erdogana tijekom propalog vojnog udara  sudjelovali Rusija i Iran, kada se turski predsjednik nakratko sakrio u Iran, sugerira da ima puno toga što ne znamo i nećemo znati sve dok se za nekoliko desetljeća ne otvore državni arhivi.

No, najvažnije je da je Iran osigurao pristup granici Iraka i sada relativno mirno opskrbljuje inozemne savezničke snage u Siriji. Osim toga, znatno im je povećao broj. No, problem opskrbe i dalje nije bezazlen. Iran ima dvije velike grupe na sjeveru Sirije, gdje kontrolira dio pokrajina Deir Ez-Zor i Aleppo, što je bilo moguće zbog nemiješanja u tursku kampanju “Štit Eufrata”. Druga skupina je raspoređena u blizini Damaska, odakle pokriva Libanon i brani infrastrukturu Hezbollaha. Opskrba tih dviju skupina se provodi i morem, kroz Tartus i Latakiju, te kopnom, duž rijeke Eufrat kroz Deir Ez-Zor. No, luke su pod ruskim nadzorom i njihove mogućnosti nisu velike, obzirom da ih prvenstveno zauzimaju ruski brodovi koji opskrbljuju rusku vojnu skupinu u Siriji.

Dakle, put duž Eufrata je za Iran glavni. Kroz njega, Iranci također prevoze sirijske fosfate, čime se dijelom plaća i oružje i oprema za proiranske milicije u Siriji.

Ruska vojna prisutnost u Deir Ez-Zoru pomaže Iranu oko kontrole ključne kopnene rute. Bez ruske vojske u rom području i sigurne opskrbe, proiranske skupine bi tamo brzo bile eliminirane od strane američkih trupa i njihovih kurdskih saveznika.

Dakle, s vojne točke gledišta, Iranu je puno važnija sigurnost kopnenog koridora od toga hoće li na jugu Sirije od Izraela biti udaljen 5 ili 50 kilometara. Sve iranske vojne aktivnosti u Siriji ovise o jednoj prometnici, a tanka opskrbna linija kod prijelaza Al-Bukamal je najranjivije mjesto za Teheran. Stoga je glavna zadaća svih akcija na lijevoj obali Eufrata širenje područja kontrole oko opskrbne linije, a ne kontrola nad naftnim i plinskim poljima.

U Siriji danas svjedočimo nekoj vrsti pauze, a  lokalni sukobi su uglavnom taktičke prirode, poput uspješne eliminacije terorističkih enklava. Ova pauza je vjerojatno priprema za novu fazu rata, ali takvog u kojem će javnost vidjeti samo površinu zamagljenu masovnom propagandom i dezinformacijama. Rusiji nije cilj da izbije sukob između Sjedinjenih Država i Izraela s Iranom i proiranskim milicijama u Siriji, bilo da ih je oko 40 000 ili preko 100 000 kako tvrdi dr. Livov. Kako za Rusiju, tako i za Iran i Hezbollah, važno je da se Sirija očisti od terorista i prisutnosti stranih trupa koje su u zemlji bez odobrenja vlade u Damasku. Čini se da se kreću u tom smjeru, čak i ako netko želi stvari prikazati drugačijima.