U nepreglednim plastenicima u lijevčanskom selu Gornji Karajzovci svake godine se proizvede na stotine hiljada rasada cvijeća i na hiljade sadnica južnog voća. U ovoj proizvodnji prednjače Mile i Milka Popović koji godišnje proizvedu i pola tone limuna.
Među desetinama vlasnika plastenika i staklenika u Gornjim Karajzovcima, selu u srcu Lijevče polja, prednjače Mile i Milka Popović, supružnici koji sa još sedmero radnika svake godine proizvedu više od pola miliona sadnica raznog cvijeća. Osim cvijeća Mile uzgaja i kalemi limun i drugo južno voće, a minule zime u plastenicima je uzgojio i ubrao čak pola tone limuna vrhunskog kvaliteta.
Najveći dio proizvodnje ovaj uzorni poljoprivrednik plasira na području Federacije BiH, od Bihaća i Cazina do Tuzle, Zenice i Sarajeva.
“Cvijeće koje uzgojim završava u Bihaću, Cazinu, Tešnju, Tuzli, Sanskom Mostu i drugim gradovima. Nema kuće i dvorišta u BiH, a da nije ukrašena cvijećem iz naših plastenika ili iz Gornjih Karajzovaca. Stekao sam veliko povjerenje širom BiH, uglavnom kvalitetom i poštovanjem rokova. Uz cvijeće sam se specijalizirao i za proizvodnju agruma. Rokovi u ovoj proizvodnji su veoma bitni, jer smo vezani za rokove sadnje i presađivanja, ali i za razne praznike, kao što su na primjer osmomartovski praznici”, priča Popović.
Proizvodnja cvijeća i sadnica rentabilnija u odnosu na povrće
U pravoj fabrici pod najlonom, koju na pet hektara zemljišta čini tridesetak plastenika, Mile Popović vodi pravu bitku sa vremenskim prilikama i neprilikama. Visoki snijeg minule zime i kolebljivo vrijeme tokom proljeća stvorili su mu mnogo problema, ali on se ne predaje.
“Nekada sam se bavio povrćem, prvenstveno proizvodnjom paprike. Ali to je vraški težak i neisplativ posao. Začas naiđe grad ili osvane mraz, a na kraju država uveze povrće i gdje smo, nema nas nigdje. Preorijentisao sam se na cvijeće, iako se radi o veoma odgovornoj i zahtjevnoj proizvodnji, našli smo u tome dobru računicu”, kaže Mile.
Ovaj rekorder u proizvodnji cvijeća kivan je na administrativne propise u našoj zemlji, koji, kako kaže, ne postoje nigdje u normalnom svijetu. Neki od njih su bizarni i neshvatljivi zdravom razumu.
“Osim brojnih fitopatoloških odobrenja imamo i drugih barijera. Da bih mogao prodavati cvijeće moram imati diplomu poljoprivrednog tehničara. Tako sam po stare dane upisao vanredno ovu školu. I gle paradoksa, profesori u mojim plastenicima pokazuju budućim tehničarima, pa i meni, kako se treba raditi”, kazuje Mile.
Mile je uvijek spreman pomoći mladim poljoprivrednicima
Zahvaljujući rasadnicima Mile Popovića mnoga domaćinstva širom naše zemlje su ukrašena raznovrsnim cvijećem, a u posljednje vrijeme evidentna je i velika potražnja za južnim voćem.
“Kada bih proizveo deset ili dvadeset hiljada sadnica narandži, prodao bih ih za nekoliko dana. Interesantno je koliko bosanskohercegovačko tržište vapi za sadnicama narandže, mandarine, limuna i ostalog južnog voća. Evo ja sam dokazao da je moguće plastenički proizvoditi južno voće, možda će neko od mladih usvojiti moje ideje i krenuti u vlastiti biznis”, kaže Popović.
Zanimljivo je da Mile Popović svoje ideje ne skriva u vidu poslovnih tajni. U njegovim plastenicima praktičnu nastavu obavljaju budući poljoprivredni tehničari i cvjećari, koji se školuju u Gradišci. Mile je darežljiv i kada su savjeti u pitanju, a mnogim mladim poljoprivrednicima početnicima pomogao je i savjetima i poklon sadnicama.
“Ne smeta mi ni zdrava konkurencija, jer ona će samo izroditi kvalitet”
“Zašto da ne pomognem ljudima? I meni su drugi pomagali. Zahvaljujući poštenom i upornom radu razvio sam široku mrežu vele i maloprodaje širom BiH i svi ti moji partneri su mi istinski prijatelji. Uzajamno se radujemo uspjesima, i ja njihovima i oni mojima. Ne smeta mi ni zdrava konkurencija, jer ona će samo izroditi kvalitet”, kaže Mile Popović, uzgajivač cvijeća i južnog voća iz Gornjih Karajzovaca, sela na tromeđi između Gradiške, Laktaša i Srpca.
Super!