Aquarius, ilegalna imigracija i smije li se Italija suprotstaviti nevladinim udrugama

Brod Aquarius, kojim upravljaju nevladine organizacije SOS Mediterranee i Liječnici bez granica, jučer je plutao u međunarodnim vodama između Italije i Malte. Na brodu je 629 migranata, od čega 120 djece i sedam trudnica. Ni Italija ni Malta ne žele dati dozvolu za pristajanje ovom brodu koji je samo u subotu spasio iz mora 229 ljudi.

Talijanski ministar unutarnjih poslova u novoj vladi Matteo Salvini je zaprijetio da će zabraniti uplovljavanje u luke svim spasilačkim brodovima, ako Malta ne primi Aquarius.

“Spašavanje života na moru je dužnost, ali pretvaranje Italije i ogroman izbjeglički kamp nije”, napisao je Salvini jučer na Facebooku.

U međuvremenu se oglasila Španjolska, koja je poručila da će primiti sporni brod s izbjeglicama. Brod Aquarius bi trebao pristati u Valenciju, ali posada još nije potvrdila hoće li se uputiti u Španjolsku, udaljenu oko 1300 kilometara, za što mu trebaju barem četiri dana.

Noćas su nevladine organizacije SOS Mediterranee i Liječnici bez granica, koji pružaju liječničku skrb na brodu, poručili kako neće ići za Španjolsku, jer je put predalek i rizičan.

SOS Mediterranee i MFS su odlučili kako neće krenuti za Španjolsku, jer je previše rizično. Put do Valencije znači izlaganje migranata iscrpljujućim satima putovanja. Na brodu ima još hrane i vode, ali nedovoljno za vrijeme potrebno za dolazak u Španjolsku. Posada vjeruje da je to riskantno.

“Obavijestili smo Španjolsku i Italiju i sve pomorske vlasti u vezi s Aquariusom u ovom trenutku da okolnosti u kojima se nalazimo i s velikim brojem ljudi na brodu ne postoje sigurnosni uvjeti za brod, posadu i za sve ljude koji su na brodu da se suoče s ovim drugim putovanjem i stignu u Španjolsku”, za Euronews je izjavio koordinator udruge Sos Mediterranée Italia Nicola Stalla, koji je dodao i kako će se vremenski uvjeti u nadolazećim danima pogoršati, stoga “SOS Mediterranee i Liječnici bez granica zahvaljuju španjolskom premjeru Pedru Sànchezu, ali odbijaju prihvatiti njegovu ponudu.

Talijanski zakoni i nevladine udruge

Ovdje se zaustavimo i pogledajmo talijanske zakone, koji su sustavno zanemarivani i kršeni od strane nevladinih udruga koje su se u primjeru Italije pokazale moćnijima od države. Ministar unutarnjih poslova u novoj vladi Matteo Salvini je odlučio da to neće biti tako. Prvo, podsjetimo da su u posao s migrantima uključeni sicilijanska “Cosa Nostra”, kriminalne i islamističke skupine na sjeveru Libije koji izvještavaju europske “humanitarce” o polasku trošnih ribarskih brodića ili gumenih čamaca prepunih s migrantima, kako bi ih brodovi poput Aquariusa što brže uspjeli pokupiti i dovesti do talijanske obale.

Točan broj imigranata koji su na ovaj način ušli u Italiju je teško procijeniti, iako neki govore o 600 000 ljudi u proteklih nekoliko godina, koji  su uglavnom pristali u luku na otoku Lampedusa.

Što je ovdje problem? Nevladina udruga SOS Mediterranee unajmi brod i bavi se ovim “poslom”, bez ikakve sumnje koordinirano s lokalnim ograncima sicilijanske mafije i kriminalnim i islamističkim skupinama u Libiji. Neka se netko drugi usudi iznajmiti brod, pokupiti migrante u međunarodnim vodama i dovesti ih do Italije, odakle ne mogu dalje, jer ih na sjeveru neće primiti ni Švicarska, ni Slovenija, ni Francuska, ni Austrija.

Kada bi talijanski suci smjeli primjenjivali zakone koji su usvojeni davno prije aktualne imigrantske krize, onda bi se za organizirano pomaganje ilegalnih imigracija  Klaus Vogel i Sophie Beau, čelnici udruge SOS Mediterranee, našli iza rešetaka, uz zatvorske kazne od 5 do 15 godina. Ako bi se dokazalo da su to radili u sprezi s mafijom, što sa sobom nosi članak 416.bis, kazna zatvora bi im se samo za stavak 1. uvećala za 7 do 12 godina.

Međutim, čak i “obično” udruživanje u kriminalnu organizaciju je dovoljno za teške zatvorske kazne, ali se one izriču svima koji ne pripadaju galaksiji nevladinih udruga koje su dio Otvorenog društva.

Kao što je navedeno na početku, još 2009. se proširuje otegotna okolnost Kaznenog zakona za djelo udruživanja u organizaciju za izvršenje kaznenog djela. Za organizirano pomaganje ilegalne imigracije je sukladno čl. 12. stavku 3. bis pročišćenog teksta o imigraciji predviđena kazna zatvora od 5 do 15 godina za organizatore, dok se zatvorom od 4 do 9 godina kažnjavaju puki sudionici ili materijalni izvršitelji kaznenog djela. Kazneno zakonodavstvo Italije ne uzima u obzir dobre namjere ili aktivnost koje se odnose na koncept pomoći, što je bila tema rasprava odmah nakon usvajanja izmjena i godinu dvije poslije.

Stručnjak Marco Spena piše kako je poznato je da skupine organiziranog kriminala dobivaju ekonomsku korist od ilegalne imigracije. tajnog statusa. Mnogi od ovih nesretnika, najviše mlade žele i maloljetnice, kasnije se iskorištavaju za prostituciju, za robovski rad na plantažama Italije i iskorištavanje maloljetnika za sve vrste posla.

Ovo je stvarnost na jugu Italije, iako ni na sjeveru stvari nisu puno bolje. Vlasti zadužene za kontrolu i suzbijanje opisanih zločina se ranije nisu uspijevale suprotstaviti  moćnim mafijaškim klanovima, a danas još moćnijim nevladinim udrugama.

Država je sve do jučer policijskim snagama branila intervenciju, a suci su dokaze prikupljene u istragama protiv nevladinih udruga moralo trajno arhivirati, odnosno uništiti, što je potvrdio glavni državni odvjetnik Catanije Carmelo Zuccaro.

Paradoksalno je da se pojam “pomaganja” primjenjuje na skupine organiziranog kriminala, nevladine udruge i sve koji sudjeluju u ovom prljavom poslu.

Kako pomoći milijunima nesretnika?

Jučer se na ovom portalu o ovom pitanju razvila rasprava na članku Ive Kobaša “za jutarnju kavu”.

U više od sedamdeset komentara se moglo čuti svašta. Od toga kako će ovi imigranti islamizirati Europu, kako ćemo nestati, nametnut će nam svoje vrijednosti i kako ih sve treba protjerati odakle su došli. Pogrešno. Potrebno je samo primjenjivati zakone i kada se za “poticanje i iskorištavanje ilegalne imigracije” posadi i članovima nevladine udruge izrekne od 4 do 9 godina zatvora, a čelnicima udruge SOS Mediterranee 5 do 15, čak u odsutnosti, što je moguće, ostali će pripaziti hoće li se odlučiti na kršenje zakona.

Što se samih izbjeglica tiče. Oni se dovode planski i organizirano, što smo u više navrata opisali. Kada je sve dogovoreno, tko su promotori i koji im je cilj.

Kao što je netko u  komentarima spomenuo, na izbjeglicama i ekonomskim migrantima zarađuju oni koji ih trebaju, a to su poslodavci koji trebaju radnike, humanitarne organizacije koje tim aktivnostima pravdaju novac koji dobivaju, plaće i prikazuju sebe kao dobročinitelje.

Ilegalnom imigracijom se utječe na političke procese, potiče se sukob civilizacija, kaos i mržnju među muslimanima i kršćanima, što je posebno važno zato što je “sukob civilizacija” temelj politike američkih neokonzervativaca, izvrsno pojašnjen u istoimenoj knjizi Samuela Huntingtona.

Nevladine udruge, koje bez sumnje imaju svoje ljude na sjeveru Afrike, doslovno mame ljude da preplivavaju Sredozemlje i oni su izravni krivci za veliku plavu grobnicu, što je postao uski pomorski prolaz iz među Tunisa i Libije do obala južne Italije.

Dodajmo tome i tvrdnju Juliana Assangea kako je veliki egzodus ujedno i proces strateške depopulacije Sirije i drugih zemalja, odakle bježi veliki broj mladih i visokoobrazovanih ljudi iz svih sektora, čime Njemačka i druge zemlje “na poklon” dobivaju liječnike, inženjere i drugu kvalificiranu radnu snagu, što će Sirija itekako osjetiti tijekom poslijeratne obnove.

Radikalna ljevica se protivi masovnoj ilegalnoj imigraciji jer se njome namjerno stvara armija rezervne radne snage, koja će kasnije obarati cijenu rada i bit će opravdanje za dokidanje svih stečenih radničkih prava.

Što se tiče “islamizacije” Europe, ovdje se treba zaustaviti i dobro razmisliti. Prvo, dio imigranata uopće nisu muslimani, posebno oni koji dolaze iz Nigerije i bivših francuskih kolonija u središnjoj Africi. Ukupan broj muslimana u Europi, bez Turske, 2010. je iznosio je oko 44 milijuna ili 6% ukupnog stanovništva, ali ovdje su u izračunu u obzir uzeti Balkanu i europski dio Rusije, uključujući Kavkaz. Iste godine je prema Pew Research Centru u Europskoj uniji bilo 19 milijuna muslimana, odnosno 3,8% stanovništva, dok je Eurostat govorio o 1,8%. Uzimajući u obzir migracije, 2016. je ukupan udio muslimana u Europskoj uniji bio 4,9%.

Ako se većina od preko 90% boji da će Europu “islamizirati” 5 ili 10% pripadnika islamske vjeroispovijesti, onda nešto nije u redu s Europljanima. Koje vrijednosti imamo, koje smo običaje, tradicije i kulturno nasljeđe očuvali? Odričemo se vlastitog identiteta i strahujemo od manjine u kojoj postoji tek nekolicina radikaliziranih pojedinaca, koji ujedinjeni predstavljaju ozbiljan sigurnosni problem, što nitko ne poriče.

Ključno je riješiti problem u korijenu. Primjenjivati zakone, suzbijati radikalizaciju poput nedavnog primjera Austrije, gdje je od 400 molitvenih kuća i tri džamije s minaretima zatvoreno sedam, a ne svih 400. Protjerano je i nekoliko desetaka imama od kojih su neki ilegalno ušli u zemlju ili su plaćani iz inozemstva, ne iz austrijskog proračuna, a propagirali su selafijski islam i bili bliski Muslimanskom bratstvu.  Dakle, nema nikakvog pogroma nad austrijskim muslimanima, nego se protjeruju radikalni elementi, baš kao što čini egipatski predsjednik Abdel Fatah Al-Sisi.

Vraćajući se na temu Aquariusa, imamo istu situaciju. Umjesto vladi u Rimu koja provodi zakon, podrška se daje opskurnim skupinama koje uspijevaju iznajmiti brod, ploviti međunarodnim vodama i onda Italiji isporučiti skoro 700 ljudi za koje nitko ne zna gdje će i kako završiti.

Čitavu mrežu nevladinih udruga koje financira Otvoreno društvo, davno prije jučerašnjeg skandala s Aquarisuom, naveo je portal GEFIRA, a sve se dovode u vezu s američkim milijarderom i navodnim filantropom Georgom Sorosem, koji je glava ove hobotnice.

Dakle, dovoljno je uzeti Kazneni zakon, u ovom slučaju Italije, privesti i osuditi materijalne počinitelje kaznenog djela iz čl. 12. stavka 3. bis pročišćenog teksta o imigraciji, a organizatore u odsutnosti. Za početak će to biti dovoljno.

GEFIRA