ANALIZA: Američka vojska će uskoro morati napustiti bazu Al-Tanf u Siriji

Gotovo cijeli mjesec mediji nagađaju je li bilo dogovora između Rusije i Sjedinjenih Država o načinima za oslobađanje južne Sirije i izbijanje vladinih snaga na granice na kojima su bile prije početka rata. U okviru toga su se vodile i rasprave oko američke baze Al-Tanf na istoku Sirije, koja se praktično nalazi na tromeđi sirijske granice s Irakom i Jordanom.

Washington je u međuvremenu poslao dva službena upozorenja Siriji i Rusiji da ne pokreću vojnu kampanju protiv islamističkih terorističkih skupina na jugu zemlje, ali su se Damask i Moskva oglušili na ove prijetnje i pokrenuli silovitu ofenzivu u kojoj su u samo nekoliko dana oslobodili područje Al-Lajat i strateški grad Busra Al-Harir. Trenutno napreduju prema gradu Al-Harak i bombardiraju uporišta terorista sedam kilometara od graničnog prijelaza Nassib s Jordanom. Nitko od stranaka, posebno američka i izraelska vojska, koje su ranije prijetile odmazdom nisu odgovorile na najnoviju kampanju sirijske vojske.

Govoreći o bazi Al-Tanf, ranije je sirijski ministar vanjskih poslova Walid al-Moallem rekao da se američke snage trebaju povući iz baze u jugoistočnoj Siriji i da Damask nije postigao nikakav sporazum o tom pitanju.

“Ne vjerujte na vijesti o sporazumu u južnoj Siriji, osim ako se SAD ne povuku iz Al-Tanfa. Sjedinjene Države su u Siriji nelegalno i trebaju se povući iz Al-Tanfa i bilo kojeg drugog područja u Siriji”, rekao je ranije ovog mjeseca Al-Moallem.

Njegova izjava je bila odgovor na medijske napise o sporazumu Washingtona i Izraela s Rusijom o južnoj Siriji, prema kojem bi se iranske snage trebale povući s područja u blizini sirijske granice s okupiranom Golanskom visoravni.

No, takav sporazum postoji od prošle godine, prema kojem je Rusija pristala posreduje u povlačenju Hezbollaha i proiranskih milicija 5 kilometara sjevernije od linije razdvajanja sirijske vojske i terorista na jugu zemlje u vrijeme prije početka kampanje. Iako izraelski premijer Benjamin Netanyahu u javnim istupima traži povlačenje svih iranskih snaga, proiranskih milicija i Hezbollaha iz Sirije, on je tada tražio da se povuku 55 do 60 kilometara sjeverno od okupiranog Golana, dok su Rusi pristali na 5 km od linije fronte, što bi efektivno značilo 20 do 30 kilometara sjevernije od okupiranog Golana. Strahovi Izraela su bili da će ove snage, jednom kada sirijska vojska izbije na prijeratne granice, prijeći granicu okupiranih palestinskih teritorija i sirijske Golanske visoravni koju je okupirao Izrael.

Pasivnost Izraela i poruka Washingtona islamističkim skupinama od prije tjedan dana u kojoj poručuje pobunjenicima da donesu odluke na temelju procjene što je najbolje za njih i njihove obitelji i da se SAD neće izravno uključiti u sukob je jasan znak da će posao odraditi sirijska vojska i provladine sirijske milicije, što je prije početka ofenzive najavio i Glavni stožer sirijske vojske.

S trenutnom situacijom u južnoj Siriji i nedavnom kampanjom u istočnom Homsu i Deir Ez-Zoru, gdje su vladine snage uz pomoć proiranskih milicija i očistile velika područja od prisutnosti terorista “Islamske države”, američka baza Al-Tanf se praktično našla u okruženju. S druge strane je su Irak i Jordan, ali su na iračkoj strani granice aktivne snage iračke šiitske Hashd Al-Shaabi armije, čiji zapovjednici i politički predstavnici, koji su druga snaga u parlamentu, traže povlačenje američke vojske s iračkog teritorija.

Assad je okružio američku bazu u Siriji

U ovim okolnostima sve sugerira da će ilegalna baza američke vojske Al-Tanf uskoro nestati.

Sirijska pokrajina Homs je dugo bila poprište žestokih borbi između raznih oružanih snaga u Siriji. Na početku rata se tamo protiv vladinih snaga borila takozvana Slobodna sirijska vojska, nakon čega je došlo do uspona terorista “Islamske države”, koja je u kratkom vremenu pokrenula kampanju s istoka i zauzela velike dijelove Sirije.

Nakon intervencije Amerikanaca i njihovih saveznika se situacija nije promijenila i ISIL je u simboličnim zračnim udarima američke koalicije izgubio tek nekoliko sela u pokrajini Homs. Do pravog proboja je došlo s početkom ruske kampanje u jesen 2015. godine, što je činjenica koju niko ne može osporiti ni na Zapadu.

Rusija je uspjela obnoviti tada praktično uništenu sirijsku vojsku, koja je uz rusku zračnu potporu i pomoć Hezbollaha i proiranskih milicija započela pobjednički marš na istoku. Nakon borbi je oslobođena cijela pokrajina Homs i prisutnost terorista bivšeg “kalifata” u ovom području je beznačajna.

Prije tjedan dana je sirijski Glavni stožer potvrdio da nastavlja svoje operacije u pokrajini Al-Badiya, čisteći posljednje ćelije Islamske države u područjima koja povezuju istočni Homs s provincijom Deir Ez-Zor.

Uz zračnu potporu su kopnene snage sirijske vojske i saveznika očistile područja granice s Irakom i kontroliraju  veliki teritorij, iako rijetko naseljen sjeveroistočno od američke baze.

Vojni izvori su 21. lipnja potvrdili kako su jedinice sirijske vojske nastavile čišćenje terorista u sirijskoj pustinji istočno od Palmire, oslobađajući desetke ključnih područja.

“Nakon neutralizacije brojnih terorista, područje od 2500 km2 od Humaymaha i južno od stanice T2 do sirijsko-iračke granice je potpuno osigurano i čisto”, dodao je vojni izvor.

Međutim, ISIL i dalje kontrolira malo područje na granici s pokrajinom Deir Ez-Zor, južno od Al-Mayadina, ali je i tamo potisnut dublje u pustinju. Ove pobjede su ozbiljno utjecale na ravnotežu snaga u gotovo cijeloj Siriji, ali je i dalje aktivna američka vojna baza Al-Tanf.

No, najnovija ofenziva na jugu Sirije dovodi u pitanje potrebu njezina očuvanja. Naime, američka baza Al-Tanf je dugo bila poznata po tome da su tamo SAD, zajedno sa svojim partnerima, trenirale militante za nove borbe protiv Damaska. Tisuće ljudi je prošlo obuku i stvorena je takozvana “Nova sirijska vojska”, uglavnom od militanata islamističke skupine Maghawir al-Thawra.

Kasnije su ovi militanti slani u  akcije u kojima su se ili predavali ili besmisleno gubili živote u loše planiranim akcijama. Sve skupine formirane u Al-Tanfu pod vodstvom američkih snaga su bile poražene, tako da Washingtona ovaj projekt sigurno smatra neuspjehom.

Ipak, baza i dalje funkcionira, ali moramo napomenuti da Al-Tanf nije vojna baza izgrađena od solidnog materijala, nego improvizirani kamp u pustinji s uobičajenom vanjskom barijerom od velikih vojnih vreća napunjenih pijeskom i velikih pješčanih nasipa koje su podigli vojnu bageri. Objekti u bazi su najvećim dijelom vojni šatori i male montažne kućice, gdje su američke snage ranije imale osigurane opskrbne pravce, a militante su regrutirali u obližnjem izbjegličkom kampu Rukbah.

Međutim, baza će vjerojatno uskoro prestati postojati. Sirijski mediji šire informacije o aktivnim napredovanju vladinih snaga i savezničkih milicija na jugu Homsa i sada je američka baza zapravo okružena.

Teško je reći hoće li se itko usuditi napasti ovo mjesto i da će se Bashar Al-Assad iznenada odlučiti na naizgled herojski, ali suludi čin vojnog protjerivanja okupatora. Međutim, ako gledate vojne planove od prije godinu dana, dogodilo se upravo ono što je bilo planirano. Bazu je trebalo dovesti u puno okruženje, a militante koje su proizvodili američki instruktori uništavati u svakoj akciji. Dakle, čak i bez vojnog napada na bazu, to ne znači da Al-Tanf neće biti likvidiran.

Iako ovdje govorimo o određenom području, podsjetimo na izreku Sun Cua, koji je rekao kako je najbolji rat onaj koji se nije dogodio, odnosno, kada se pobjeda nad neprijateljem ostvari bez vojne akcije i bez formalne objave neprijateljstava. To je najviši oblik pobjede, koju mogu ostvariti samo veliki političari, koji se ne rađaju svako stoljeće.

Heroji za računalom, koje je zapovjednik obrane Donbasa Igor Strelkov svojevremeno nazvao kauč generalima,  koji bi voljeli vidjeti kako Assadove trupe bombardiraju Al-Tanf i kako Amerikanci pred sirijskom vojskom izlaze iz baze uzdignutih ruku s bijelom zastavom ili kako Hezbollah i Iran ulaze na Golan ili okupiranu Palestinu ne razumiju što je pobjeda i kako do nje doći. Ograničena priroda njihovog intelekta im ne dopušta da vide pobjedu sve dok se ne proliju rijeke krvi, tuđe naravno. To je ograničeni intelekt kojeg generira osjećaj društvene i političke inferiornosti i takve osobe nasilje vide kao jedini alat za rješavanje problema. Srećom, takvi ljudi ne rješavaju sirijski problem, a Bashar Al-Assad, ajatolah Hamnei, šeik Hassan Nasrallah i Vladimir Putin nisu mentalno nestabilne osobe koje će destine ili stotine tisuća ljudi poslati u klaonicu.

Do sada se politika Damaska, Moskve Teherana i Bagdada, koja kombinira vojne akcije s diplomacijom i pokušajima pomirenja s kolebljivim skupinama koje vide da su izgubile rat pokazala učinkovitom i višestruko je umanjila broj žrtava.

Što se tiče Al-Tanfa, tamo vojna akcija ne treba i neće je ni biti. Naime, sada je najprikladnije vrijeme da ta baza da nestane u Siriji.

Ranije se u nekoliko navrata pokušavalo doći do tog područja i bilo je slučajeva kada su se sirijske savezničke milicije pokušale približiti Al-Tanfu, ali su uvijek bile odbijene zračnim i topničkim udarima američke vojske. Unatoč činjenici da baza nije izgrađena kao trajni vojni objekt, SAD primjenjuju najviše sigurnosne mjere, a podaci o nadzoru periferije nadziranog teritorija se javljaju ne samo osoblju unutar same baze, već izravno Pentagonu i središnjem zapovjedništvu za Bliski istok. Bilo kakva potencijalna prijetnja bi bila uništena, tako da svi pokušaji vojnog zauzimanja ovog teritorija trenutno izgledaju besmisleni. Osim toga, prilikom ranijih samoinicijativnih upada u šire područje baze je život besmisleno izgubilo nekoliko desetaka boraca provladinih milicija.

To nisu bili pokušaji stvarnog napada na bazu, nego su tijekom borbe protiv “Islamske države” na istoku borci nesirijskih milicija znali zalutati u pustinji. Na primjer, tako je bilo tijekom operacije slanja pojačanja sirijskim snagama koje su napadale crpnu stanicu T-2 na jugoistoku Sirije, za koju se vodilo nekoliko žestokih bitaka. Ako su slučajno zalutali u šire područje Al-Tanfa, sirijske provladine milicije su uglavnom trpjele gubitke.

Međutim , nedavno se dogodilo slučaj u kojem su se američki vojnici i militanti koje su predvodili približili položajima sirijske vojske, koja je odmah otvorila topničku i minobacačku vatru na neprijatelja, koji se istog trenutka povukao u bazu. Kasnije je američko zapovjedništvo priopćilo kako su “napadnuti od nepoznatih snaga”, iako dobro znaju koje su jedinice raspoređene u blizini mjesta Duhur Tarat Halba i planini Ghurab. Sve što se dogodilo je da su se američki zapovjednici žalili ruskom centru u zrakoplovnoj bazi Hmeymim, s kojim imaju “otvorenu vruću liniju za izbjegavanje slučajnih sukoba”. Nikakve “odmazde” ili zračnih udara na položaje sirijske vojske nije bilo.

Bashar Al-Assad nema sredstva za eliminaciju ove baze, ali je sirijska vojska sada vrlo blizu Al Tanfu. Tamo se ukopala i čeka. Iako je situacija takva već duže vrijeme, nije bilo pokušaja napada, jer bi to bila suicidalna operacija. SAD neće dopustiti približavanje, ali ni Rusija ne bi pristala dati potporu takvom napadu, jer bi se takvim napadom uništilo sve što je ostvareno do danas.

Ali sada postoji realna mogućnost da se baza Al-Tanf zatvori. Naime, Sirijci i vlada Bashara Al-Assada su stvorili okolnosti u kojima SAD, prije svega Trumpova administracija, ovu bazu vide kao nepotreban financijski trošak, dok  se u vojnom smislu iz Al-Tanfa i militantima s kojima američki instruktori imaju loša iskustva ne može ostvariti nikakva pobjeda. Baza je izgubila svoju svrhu i sada je potpuno beskorisna. U ovom dijelu Sirije su takvi objekti potpuno beskorisni, jer je riječ o velikom pustinjskom teritoriju, praktički nenaseljenom.

Održavanje Al-Tanfa bi dugoročno moglo biti korisno, ali SAD za to trebaju potporu Jordana, koji je na pragu socijalne pobune, te Iraka u kojem se formira vladajuća koalicija koja je najavila protjerivanje američkih trupa iz zemlje. Što se Washingtona tiče, Trump je sve nervozniji i želi napustiti Siriju i nema namjeru godinama trošiti resurse na održavanje skupocjene katedrale u pustinji. Aktualno američko vodstvo želi brze rezultate, a Al-Tanf se ne uklapa u tu strategiju, što je vidljivo iz prešutnog pristanka da sirijska vojska uz pomoć ruskog zrakoplovstva riješi problem juga Sirije i ovaj dio oslobodi od prisutnosti terorističkih skupina. Otprilike sa završetkom ovih operacija se može očekivati i odlazak američke vojske iz Al-Tanfa.

Sirijska vojska otvorila vatru na američke instruktore i teroriste iz Al-Tanfa