Prvi ekskluzivni intervju ruskog ministra obrane za strane medije

Nekoliko dana prije povijesnog summita Putina i Trumpa su novinari talijanskog lista Il Giornale razgovarali s ministrom obrane Ruske Federacije, generalom Sergejem Šojguom, što je, kako piše novinarka Alessandra Benignetti, prvi put da je ruski ministar obrane dao intervju za neki strani list.

“Odnosi između Rusije i Sjedinjenih Država dosegli su najnižu razinu u novijoj povijesti. To je potvrdio i ruski ministar obrane, nekoliko dana prije summita Trumpa i Putina u Helsinkiju. General Sergej Šojgu, simbol vojne modernizacije i ruskog vojnog uspjeha protiv ISIL-a u Siriji, danas je, odmah nakon Vladimira Putina, najpopularniji političar u Rusiji. Bili smo u Moskvi prošlog travnja, gdje smo mu na marginama VII. Sigurnosne konferencije postavili nekoliko pitanja o najvažnijim međunarodnim pitanjima”, za Il Giornale piše Alessandra Benignetti u uvodu intervjua koji je objavljen u srijedu, 11. srpnja.

Kako je ovo prvi intervju kojeg je general Šojgu dao stranim medijima, vrijedi ga prenijeti u cijelosti.

Intervju ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua za talijanski Il Giornale

Ministre, napetosti između Rusije i Sjedinjenih Država rastu i jesmo li na rubu novog Hladnog rata?

Gen. Sergej Šojgu: Često čujemo kako Amerikanci kao uzrok ove situacije navode “agresivno ponašanje” Rusije. Mi, međutim, vjerujemo da napetosti umjetno proizvode one američke elite koje su uvjerene da je pogrešni dijeliti “američki” svijet. Sjedinjene Države su tijekom godina jednostrano prekršile ključne sporazume koji su činili okosnicu globalne sigurnosti. Suprotno obećanjima koja su dali sovjetskom vodstvu tijekom ujedinjenja Njemačke je započelo širenje NATO-a na našim granicama. Više od dvadeset pet godina oni su nas ismijavali govoreći da nije bilo nikakvih obećanja u tom smislu, sve dok nedavno Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA) nije otkrila američke arhive iz tog doba i objavili točno što je rečene i tko je to rekao. Širenje NATO-a na istok i uključivanje u savez zemalja istočne Europe, kao što su Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka i Rumunjska, zapravo je obesmislilo sporazum o smanjenju i ograničenju konvencionalnih oružanih snaga u Europi, potpisan 1990. godine od strane NATO-a i Varšavskog ugovora, koji je predvidio ograničenje naoružanja na područjima kontakta između dva bloka. 2002. godine, pod krinkom navodne “prijetnje” od raketnog napada iz Irana i Sjeverne Koreje, SAD su jednostrano odustale od Ugovora protiv balističkih projektila (ABM) i počele postavljati radare i proturaketne sustave blizu naših granica. Kao predsjednik Ruskog geografskog društva već dugo našim američkim kolegama želim pokloniti globus, tako da ga vide i objasne mi zašto, ako se “neprijatelji Amerike” nalazi na Bliskom i Dalekom istoku, njihove baze i vojne skupine treba gomilati na ruskim granicama. Moramo li se braniti? Sada se Amerikanci priprema za izlazak iz ugovora o projektilima kratkog i srednjeg dometa. Razlog je navodno kršenja sporazuma od strane Rusije.

Kakva kršenja?

Gen. Sergej Šojgu: Postoje neke neodređene i neutemeljene optužbe protiv nas. Ali nema dokaza, samo izjave. I to unatoč tome što smo javno i opetovano na svim glavnim međunarodnim forumima osudili izravno kršenje sporazuma od strane Washingtona, koji je postavio lansirne sustave MK-41, koji su pogodni za lansiranje projektila “Tomahawk”, što su učinili kao dio raspoređivanja proturaketnog štita u Europi. Gotovo cijeli europski dio Rusije nalazi se na dometu tih projektila. Na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu 2007. godine predsjednik Vladimir Putin je pozvao vodstvo Sjedinjenih Država i zapadnih zemalja na poštivanje nacionalnih interesa Rusije i na izgradnju otvorenih i jednakih odnosa. No, nažalost, malo ih je prihvatilo njegov poziv.

Zašto, po vašem mišljenju?

Gen. Sergej Šojgu: Sada, kada Rusija vraća svoju snagu, ne smatra se više saveznikom, već prijetnjom američkoj vladavini. Optuženi smo za agresivne planove protiv Zapada koji nastavlja gomilati snage na našim granicama. Kao primjer mogu spomenuti odluku Atlantskog vijeća o stvaranju dva nova zapovjedništva za zaštitu pomorskih komunikacija i za brzi transport američkih vojnika iz SAD-a u Europu. Ili povećanje kvote u baltičkim zemljama, u Rumunjskoj, Bugarskoj i Poljskoj, koja je s 2 tisuće dosegla 15 tisuća vojnika, uz mogućnost brze uspostave skupine od 60 tisuća ljudi s oklopnim vozilima. Do 2020. planiraju držati 30 bataljuna, 30 zrakoplovnih eskadrila i 30 ratnih brodova, spremni za akciju u roku od 30 dana, stalno dostupnih na granicama Rusije. Sve se to događa na našim zapadnim granicama. Istodobno, Amerikanci stalno krše međunarodno pravo vojnim intervencijama u različitim dijelovima svijeta, pod izgovorom da brane njihove interese. To se, uz potporu Francuske i Velike Britanije, dogodilo u Siriji u travnju s masovnim raketnim napadom na teritorij suverene i nezavisne države. Bilo je to flagrantno kršenja međunarodnog prava na temelju lažnih izgovora kojeg su počinile tri zemlje stalne članice Vijeća sigurnosti. Ali ovo nije izolirani slučaj, već trend.

Kako to mislite?

Gen. Sergej Šojgu: To je neokolonijalistička strategija već primijenjena u Iraku i Libiji, koja se sastoji u podupiranju bilo koje vrste ideologije, čak i najstrašnije, da se oslabe legitimne vlade. Zatim se koristi izgovor o oružju za masovno uništenje ili humanitarne katastrofe i konačno se koristi sila za stvaranje “kontroliranog kaosa” koji osigurava uvjete za preuzimanje postojećih resursa, koji preko multinacionalnih korporacija hrane američko gospodarstvo. Rusija, koja podržava multipolarni pristup u međunarodnim odnosima, uvijek će biti prepreka provedbi ovih “strategija”.

Postoje li “crvene linije” koje se ne bi trebale prijeći?

Gen. Sergej Šojgu: U tom je smislu naša vojna doktrina vrlo jasna i njena je suština spriječiti bilo kakav sukob. Naš službeni pristup pribjegavanju vojnoj sili je jasan i detaljan. Unatoč njenoj ulozi, čvrsto vjerujem da se svako pitanje može i treba riješiti izbjegavanjem vojne opcije. Zato sam često zvao šefa Pentagona na raspravu o najproblematičnijim pitanjima koja se tiču globalne i regionalne sigurnosti, uključujući borbu protiv terorizma. Ali na američkoj strani još nisu spremni za takav dijalog, iako sam siguran da on ne samo da treba ruskom i američkom narodu, već svim narodima svijeta. Za sada je, međutim, u funkciji samo komunikacijski kanal između naša dva glavna zapovjedništva, preko kojih se provode pregovori, uključujući i one između načelnika stožera naših službi koji prvenstveno služe za da se spriječi da vojne aktivnosti Rusije i Sjedinjenih Država ne dovedu do sukoba između naših dviju nuklearnih sila.

Ali, vaša se zemlja često optužuje za pokretanje “hibridnih ratova” protiv Zapada…

Gen. Sergej Šojgu: U nas postoji izreka: “Onaj tko najglasnije viče za lopovom je i sam lopov”. “Hibridne akcije” znači koristiti instrumente pritiska na drugu državu, bez otvorene uporabe sile. Ova vrsta ratova poznata je još od davnih vremena i dopustila je Velikoj Britaniji da početkom prošlog stoljeća porazi Osmansko Carstvo. Tko ne zna avanture Lawrenca od Arabije? Danas su “hibride akcije” kontrola medija, ekonomske sankcije, aktivnosti u kibernetičkom prostoru, od podržavanja unutarnje pobune do korištenja specijaliziranih jedinica za činjenje djela terorizma i sabotaže. Mogao bih sastaviti popis, ali postoji važan detalj. Za uspješan nastavak tih taktika u našem stoljeću trebamo globalne medije koji snažno prodiru u javnost, posjedovati vještine informacijske i telekomunikacijske tehnologije, preusmjeriti na sebe poluge upravljanja globalnim financijskim sustavom i imati iskustva u korištenju posebnih snaga u drugim zemljama. Tko osim Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva ima taj potencijal? Ove su tehnike uspješno testirane od strane Sjedinjenih Država i Velike Britanije tijekom invazije Iraka 1991. godine, neposredno nakon završetka Hladnog rata. Ovo je vrlo važan detalj, jer su u vrijeme Sovjetskog Saveza i bipolarnog svijeta postojale te tehnologije, ali nisu bili isti uvjeti. Usput, tada predsjednik Sjedinjenih Država nije bio nitko drugi nego bivši predsjednik CIA-e George Bush. Od ’90-ih su ove tehnike Sjedinjene Države primjenjivale u bivšoj Jugoslaviji, Libiji, Čečeniji i nedavno u Siriji. Sve znakove ovog “hibridnog rata” smo također vidjeli u Ukrajini, uoči državnog udara u veljači 2014. godine. U njemu su također pasivno sudjelovale europske zemlje. Danas se ne žele sjetiti kada su ministri vanjskih poslova Francuske, Njemačke i Poljske osobno jamčili legitimnom predsjedniku Ukrajine Viktoru Janukoviču mirno rješenje krize, ako odustane od uvođenja izvanrednog stanja i iz Kijeva povuče sve odjele snaga sigurnost. Ali odmah nakon ispunjenja ovih obveza su nacionalistički militanti , naoružani i obučeni od strane Sjedinjenih Država i EU, proveli državni udar i odmah su ih priznali kao legitimne vlasti. Ovakve optužbe protiv Rusije počele su se pojavljivati u američkim i britanskim medijima nakon neuspjelog pokušaja ponavljanja takve sheme na Krimu.

Što znači…?

Gen. Sergej Šojgu: Jednostavno nismo dali našim prekomorskim partnerima da iste tehnike provedu na Krimu, gdje je, naprotiv, održan referendum na kojem je stanovništvo slobodno odlučilo, između ostalog, u nazočnosti stotina predstavnika američkih medija da će napustiti Ukrajinu i ponovno se ujediniti s Rusijom. Usporedbe radi, nakon raspada bivše Jugoslavije i nakon intervencije NATO snaga, Kosovo nije provelo nikakav opći referendum, nego je odmah nakon jednostavnog izbora parlamenta proglasilo neovisnost, koju su priznali Washington i Europa, bez ikakvog razmatranja mišljenja srpskog stanovništva koje živi na Kosovu i jugoslavenskog ustavnog poretka.

Sirija će biti fokus razgovora licem u lice između predsjednika Vladimira Putina i Donalda Trumpa. Kakvu ideju imate o američkoj strategiji u sirijskom sukobu?

Gen. Sergej Šojgu: Prema onome što se često čuje u izjavama za američke medije predstavnika Kongresa i vladinih stručnjaka, koji ilustriraju američku strategiju u Siriji, ne možete shvatiti njenu suštinu, ne samo u našoj zemlji. U posljednjih nekoliko godina se teorije o nezakonitoj prisutnosti američkog vojnog kontingenta u Siriji stalno mijenjaju, ne samo s točke gledišta međunarodnog prava, nego i američkog zakona. Sjećam se da je na početku bilo je govora o uništenju ISIL-a, onda da se spriječi “ponovno rađanje” ISIL-a, a sada daju izjave o održavanju nazočnost u Siriji u borbi protiv hipotetskog “iranskog utjecaja”. Ipak, teško je izbjeći dojam da je glavni američki cilj spriječiti stabilizaciju zemlje, produžiti sukob i narušiti teritorijalni integritet Sirije stvaranjem enklava izvan kontrole na granicama zemlje. Već godinama na područjima koja kontroliraju su obučavali militante koji su se aktivno borili protiv sirijske vlade, kojima su davali oružje i streljivo. Nije naodmet napomenuti da se u razdoblju u kojem se međunarodna koalicija na čelu sa Sjedinjenim Državama borila protiv ISIL-a teritorija u rukama terorista samo proširio. Društvo i sekularna vlast su držali samo nekoliko centara – Damask, Latakiju i dijelom Deir Ez-Zor. U isto vrijeme, unatoč “jasnih ciljevima” i dobrih namjerama, SAD nisu dale nijedan za Siriju, kako bi se ublažilo siromaštvo civilnog stanovništva uzrokovano dugim ratnim godinama. To vrijedi i za bivšu prijestolnicu ISIL-a, Raqqu, koju su SAD i koalicija, gdje i danas mještani ginu od mina i streljiva ostalog nakon masovnih zračnih bombardiranja grada od strane američke koalicije. Svaki tjedan imate desetke civila koji tamo gube živote, uključujući djecu. Paralelno, na područjima oslobođenim od strane vojske iz Damaska nema incidenata na štetu civila. Ova područja su očišćena, a kako bi se omogućio brz povratak mirnom životu isporučeni su hrana i građevinski materijal. Ako i postoji “linija” američkih akcija u Siriji, ona je previše kontroverzna da bi se nazvala “strategijom”.

Još jedna prepreka stabilizaciji zemlje je suparništvo između Irana i Izraela …

Gen. Sergej Šojgu: Iran, poput Turske, glavni je akter u regiji i igra ključnu ulogu u stabilizaciji Sirije. Kao što je poznato, zajedno s Turskom i Rusijom, Iran je jedan od jamaca procesa iz Astane, s ciljem postizanja dogovora za konačno rješenje sukoba u Siriji. Što se tiče napetosti između Irana i Izraela, naš je stav da se svi sporovi riješe kroz dijalog, a ne upotrebom vojne sile ili kršenjem međunarodnog prava. Korištenje sile od strane obje strane u Siriji neizbježno bi dovelo do eskalacije napetosti na cijelom Bliskom istoku. Zato tražimo diplomatsko i miroljubivo rješenje, bez kakvih kontroverzi i očekujemo da će obje zemlje moći pokazati suzdržanost.

Ne mislite li da je mogućnost isporuke Damasku sustava S-300 dodatan faktor rizika?

Gen. Sergej Šojgu: Prije svega, mora se reći da je S-300 obrambeni sustav. Zato ne može predstavljati izravnu prijetnju ničijoj nacionalnoj sigurnosti. Ovaj proturaketni sustav može biti prijetnja samo sredstvima zračnog napada. Nadalje, odluka o isporuci ove vrste naoružanja vojsci strane vlade podliježe formalnom zahtjevu, koji u ovom trenutku nije zaprimljen. Stoga je preuranjeno govoriti o detaljima. Prije nekoliko godina smo odbili sirijskoj vladi dati ovu vrstu naoružanja, što smo napravili na zahtjev nekih naših zapadnih partnera, uključujući Izrael. Danas, nakon agresije na Siriju od strane Sjedinjenih Država, Francuske i Velike Britanije, pokazala se potreba da Sirijci steknu suvremene sustave protuzračne obrane i spremni smo ponovno razmotriti ovo pitanje.

Od rata u Siriji do “carinskog rata”. Ako su odnosi s Washingtonom na poznatoj razini, veze s Kinom, s druge strane, sve su bliže…

Gen. Sergej Šojgu: Sigurno je da su međunarodne napetosti doprinijele jačanju kinesko-ruskih odnosa koji se temelje na uzajamnom poštovanju i povjerenju. Rusija i Kina imaju dugogodišnje prijateljske i strateške odnose i suradnja između naših dviju zemalja razvija se u mnogim sektorima, uključujući vojnu i tehničku, što je u interesu obiju država. Na primjer, provode se bilateralne aktivnosti zajedničke operativne obuke naših oružanih snaga, uključujući godišnju vježbu “Pomorske suradnje” i zajedničku obuku proturaketne obrane “Sigurnost zraka i svemira”. Multinacionalne vojne vježbe “Misija mira” provode vojske i flote država članica Šangajske organizacije za suradnju. Osim toga, kineski predstavnici sudjeluju svake godine u vojnim igrama koje organizira Ministarstvo obrane. Danas je oko 12% ruskog izvoza oružja namijenjeno Kini. Međutim, svrha naših zajedničkih aktivnosti na ovom području, za razliku od vježbi koje provode NATO i SAD u Europi, čisto je obrambena. Naše vojno partnerstvo nije usmjereno protiv bilo koje zemlje ili blokova zemalja, već je isključivo usmjereno na jačanje regionalne i globalne sigurnosti.

Što mislite o najnovijim zbivanjima u Sjevernoj Koreji?

Gen. Sergej Šojgu: Između Rusije i Sjeverne Koreje sklopljen je niz sporazuma u području tehničko-vojne suradnje čiji je razvoj trenutno suspendiran u okviru usklađenosti Ruske Federacije s Rezolucijama 1718 i 1874. Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. U ovom trenutku svjedočimo značajnom smanjenje napetosti između sjevera i juga Korejskog poluotoka. Nadamo se da će taj pozitivan trend postati stabilan i nepovratan.

Vraćajući se na Ukrajinu, mislite li da će biti moguće pronaći rješenje za tekući sukob u jugoistočnim regijama?

Gen. Sergej Šojgu: Samo bezuvjetnim ispunjenjem Sporazuma iz Minska od strane Ukrajine će se izbjeći nastanak situacije koja bi vjerojatno dovela do genocida ruskog stanovništva. Nažalost, Kijev neprestano izbjegava primjenu ovih sporazuma stalnim pronalaženjem lažnih izgovora i iznošenjem neutemeljenih optužbi protiv Rusije. U isto vrijeme, Kijev potpuno odbacuje mogućnost dijaloga s Donjeckom i Luganskom, koji su temeljni za rješavanje krize. Naravno, naša zemlja reagira pozivajući Kijev na provedbu niz mjera sadržanih u sporazumima i nadamo se da će europske zemlje, prvenstveno one koje su dio takozvanog “Normandijskog formata”, znati kako iskoristi svoj utjecaj na ukrajinske vlasti kako bi se postiglo mirno rješenje unutarnjeg sukoba koji se nastavlja voditi na jugoistoku zemlje. Vjerujem da ne postoji mogućnost neposrednog sukoba između Rusije i Ukrajine. Dijelimo iste korijene, zajedno smo doživjeli najteže kušnje i borili smo se rame uz rame kako bi obranili našu slobodu u Drugom svjetskom ratu. Svi moji rođaci s majčine strane žive u Ukrajini, a ja sam kršten u maloj crkvi u rudarskom gradu Stahanovu u regiji Lugansk. Uvjeren sam da zbog našeg zajedničkog povijesnog sjećanja nikada neće biti prostora za uzajamno sučeljavanje i neprijateljstvo.

Il Giornale