Litva će statistički, prema mjerilima Europske unije, uskoro doseći razinu blagostanja na kojoj neće moći primati izdašnu pomoć Bruxellesa, a fondovi će se usmjeriti na zemlje u kojima je lošije ekonomsko stanje, gdje je razina korupcije veća, a mogućnost poslovanja lošija. No, nakon gubitka subvencija Litva bi mogla zahtijevati izlazak iz EU, jer neće moći izdržati pritisak gubitka novca kojim se neće moći koristiti.
Za mnoge političare u Litvi zajednička blagajna Europske unije postaje okupacija, a sama institucija fondova EU kockanje. Poput svih baltičkih zemalja, Litva će nakon 2022. godine dobivati mnogo manje novca nego od trenutka ulaska u Europsku uniju. Dakle, “vrh subvencioniranja” će trajati 18 godina, od 2004. do 2022. godine, ali to je medalja s dvije strane.
Bez obzira na korupciju i krađu subvencija, kao što se događalo i u Litvi, ne mogu se zanemariti poboljšanja, od obnove i izgradnje cesta do obnove starog stambenog fonda. Sve baltičke zemlje su doslovno obnovljene s novcem kojeg im je osigurala EU.
Negdje je navedeno da su na račun bogatijih članica EU obnavljane bolnice, od kojih su neke bile nešto između ambulante ili ili muzeja.
Ukrašeni su i travnjaci, za koje je EU također plaćala lokalne burze rada, a one su zauzvrat radile jednu sezonu, “za one koji nisu mogli samostalno pronaći posao”. I tako sve do spomenika Lenjinu, koje se moralo ukloniti ili “raditi na njima” doslovno na svakom uglu. Čak i za to su služili fondovi Europske unije.
Međutim, ovih dana se u EU vodi žestoka bitka oko razina budućih potpora nakon 2022. godine. Činjenica je da će novca u fondovima za Litvu biti manje, što nitko ne spori, ali koliko manje, to je tema teških i mučnih pregovora.
No, postoji jedan problem o kojem stanovnici novih članica obično pojma nemaju i svi misle da je dovoljno nazvati Bruxelles i novac stiže. Za Litvu će iznos subvencija biti manji zbog jednostavne matematike, koja je s jedne strane odraz organiziranosti EU, ali je za dužnosnike u Vilniusu i regionalne čelnike zemlje nezamisliv apsurd.
Dakle, zemlja koja je postala članica Europske unije počinje se smatrati manje ili više uspješnom kada je njezin BDP po glavi stanovnika jednak ili prelazi 75% prosjeka EU. Smatra se da takvim zemljama u ovom slučaju pomoć više nije potrebna, da je zemlja na nogama i na nju dolazi red da pomogne slabijim članicama ili novopridošlim zemljama.
U Litvi ta brojka iznosi 49%. Reći ćete da se onda nemaju što brinuti?! 18 godina, ako uzmemo razdoblje do 2022., Litva je punjena novcem, koliko god je trebalo, i dosegla je ciljanih 75% prosjeka. Kako, ako smo napisali da je još na razini 49%?
Razlog je taj što se u izračun ne uzima nominalni BDP po osobi, već BDP prema takozvanom “paritetu kupovne moći” (PPP). To jest, BDP koji računa razlike u cijenama i kupovnu moć, kojeg mnogi smatraju relevantnijim podatkom od nominalnog bruto domaćeg proizvoda izračunatog u američkim dolarima.
U ovom slučaju se ispostavilo da pravi BDP Litve po osobi nije 49% prosjeka EU, nego čak 78%! Tako je, kao što je potvrdio Zygimantas Mauricas, glavni ekonomist banke Luminor. Litvanci imaju plaću od 700 eura, koja se prema logici europskih dužnosnika pretvara u veću plaću od prosječne grčke plaće od 1100 eura ili 733 eura Latvije, što je prema paritetu kupovne moći prosjek od 917 eura.
“Paradoks je da će Litva dobiti manje pomoći EU, ne zato što je bogata već, zato što je jeftina”, piše ekonomist Mauricas na svojoj Facebook stranici.
Ali paradoksi ne završavaju ovdje. Glavni statistički ured EU Eurostat nedavno je objavio sljedeće podatke, zbog kojih su dužnosnici Litve doslovno kipjeli od bijesa. Naslovi su bili sjajni: “Litva je jedna od najjeftinijih zemalja u Europskoj uniji”. Razina cijena roba i usluga u Litvi u 2017. godini iznosi 65% prosjeka EU. Litva je po skupoći na 23. mjestu na popisu svih 28 zemalja EU. Dakle, jedna od najjeftinijih.
Čini se da su naslovi bili u pravu, čemu se stanovnici Litve mogu radovati. Ali zbog toga slijede odluke Bruxellesa kojima se baš neće radovati. Razina plaća u zemlji je 60% prosjeka EU. Dakle, imamo prosjek cijena od 65% i prosjek plaća od 60% i tu su prosječni Litvanci već izgubili 5%.
Dalje, koje su osnovne ljudske potrebe? Prva je hrana, a hrana i piće u Litvi su 2017. godine koštali 82% prosjeka EU. Dopustite da vas podsjetimo, plaća iznosi 60% prosjeka, a hrana košta 82%. Što još? Odjeća u Litvi se prodaje po cijenama 105% prosjeka EU, uz prosječne plaće od 60%. Što se događa? Dok državna propaganda tvrdi da je Litva jedna od najjeftinijih zemalja EU, zapravo se ispostavlja da stanovnici svoje potrebe plaćaju mnogo više nego stanovnici ostalih zemalja.
Još uvijek se nije riješio problem masovnog iseljavanja, što smo obradili u jednoj od prethodnih analiza.
Naravno, mnogi preživljavaju u zoni sive ekonomije i zbog toga je u Litvi službena prosječna plaća jedna od najnižih u EU. No, kako su službene cijene samo 65% prosjeka EU?
Iz prošlosti! Sjetite se da na tih 65% prosječnih plaća ide odjeća koja košta 105% prosjeka, hrana 82%, a tu su i lijekovi koje troši veliki dio populacije, uglavnom stari i dobri Sovjeti, koji se ni na što ne bune.
Ali vratimo se subvencijama EU. Kako, uz ovakve statistike, one mogu postati manje za Litvu? To Litvanci, ili bolje, vlada i elita, zapravo ne razumiju. Svi objektivni podaci govore da Litva nikada nije bila donator za siromašnije zemlje EU i to neće morati biti do 2022. godine. Ali je službeni i hladni birokratski Bruxelles bezobziran.
“Točno, imate najnižu plaću u EU, ali ste nevjerojatno jeftina zemlja”, logika je Bruxellesa. Dužnosnike u Bruxellesu ne apsolutno ne zanima činjenica da se ovaj pojam “jeftine zemlje” utopio u sjeni sive ekonomije. Osim toga, čak i tu se ne mogu složiti Eurostat i Vilnius. Za jedne siva ekonomija u Litvi iznosi 15%, a za druge je čak 40% ukupne ekonomije zemlje.
A onda, što je za Litvu još gore, zemlja će sve više i više morati uplaćivati u zajedničku blagajnu Europske unije. Na jednoj će strani subvencije biti sve manje, a povećavat će se doprinos ukupnom proračunu EU. Ovo je vrlo jednostavna formula.
A što će vlasti zemlje učiniti po ovom pitanju? Mogu učiniti samo jednu stvar. Kada iznos subvencija postane manji od uplata, a zemlja ne bude imala od čega živjeti, Litva može zahtijevati povlačenje iz EU, što je tema o kojoj se počinje govoriti u zemlji za koju se tvrdi “kako stoji na braniku europskih vrijednosti i tekovina zapadne civilizacije”.
Takozvane marginalne lokalne elite i dalje misle da je Litva okupirana, ali će u budućnosti njihova popularnost rasti i oni će tražiti naknadu od okupatora. “Čisti računi” su postali opći trend u “zapadnom svijetu” i on nije zaobišao ni Litvu. Strogo govoreći, dio milijardi koje su već uložene u zemlju je dobrim dijelom opljačkan. Malo su se pokrpali centri velikih gradova, oličile fasade zgrada, popravile glavne ceste i željeznice, bolnice, one prave i fantomske, ali ovo danas je ništa za ono što će se dogoditi nakon 2022. godine.
EU je umorna od baltičkih država: “Morate naučiti živjeti od vlastitih sredstava”
Panika u Latviji – Rusija prestaje hraniti baltičke ekonomije
Litvi, Estoniji i Latviji zbog depopulacije prijeti nestanak
Ako tko može “rasturiti” EU, može samo predsjednik “velikog brata” jer “baltički patuljci”, Poljska, Češka, Slovačka, Madžarska, Austrija, Italija su sve više nasuprot Njemačkoj, a Njemačka = EU!!
Gdje su sad oni silni prokazivači Hrvatske?
Ima još podosta “Hrvatski” u EU, izgleda
Gluposti, Litvanija, kao i Latvija i i Estonija TREBAJU EU. Prvi razlog je strah od Rusije, i to je za njih opravdan strah. Baltičke države svojih država smatraju samo one Ruse i Ukrajince koji su tu rođeni. Dakle svi oni koji su se u te državice doselili poslije sovjetske okupacije 1939. se ne smatraju državljanima, nego tu žive na boravišnoj dozvoli, te ne ulaze u popis stanovništva. Time dolazimo da je broj Rusa u tim državama mnogo mnogo veći. Npr. po broju rezidenata, a ne državljana, Rusi čine više od trećine stanovništva Viljnusa, te čak više od polovine stanovništva Rige. Eto, gradonačelnik Rige je Rus, a njegova majka nema latvijsko državljanstvo, jer nije rođena u Latviji i ne govori latvijski. Poređenja radi, u BiH se državljanima smatraju svi oni koji su rođeni u BiH, kao i oni koji su imali prebivalište u BiH krajem rata, 1995. godine. Drugi razlog je… Čitaj više »
Jedan iz serije jugoslavenskih tekstova s radnim naslovom EU je tamnica naroda. S obaveznom kognitivnom disonancom: Sve baltičke zemlje su doslovno obnovljene s novcem kojeg im je osigurala EU / misle da je Litva okupirana, ali će u budućnosti njihova popularnost rasti i oni će tražiti naknadu od okupatora. Je li obnovljena novcem EU? Jest. Je li članstvom u EU standard podignut za nekoliko puta u odnosu na vrijeme prije članstva (razdoblje SSSR diktature ne treba ni spominjati)? Jest. Kad bilo tko spominje BDP, evo lokalaca s pričom da je nebitan, da je jedino bitan paritet kupovne moći. Ali kad se tako počne ponašati EU, onda je to skandalozno. Nema dana u kojem se ne vrišti o raspadu EU. Na drugi dan je o dedolarizaciji. Eh da je život po onoj Što se babi tilo, to joj se u snilo ili da je barem po onoj Djeco Ivica se zovem,… Čitaj više »
Kod njih se makar nesto uradilo, za razliku od Hrvatske, kod nas se skoro nista nije uradilo za novce dobijene od EU- osim sto su se udebljali bankovni racuni vladajucih i politicara.
Njih hrane, i dalje će ih hraniti, euroatlantska kapitalokracija, i to samo zato jer je to relativno jeftino (malo stanovništvo), a strateški su te zemlje važne kao odskočna daska za napad na RF. To dakle treba gledati kao investiciju s dobrom kamatom jednoga dana (kako se nadaju). Uz to, te zemlje, premda male, imaju i stanovništvo dovoljno blesavo da pristaje biti umjesto Usanaca topovska hrana u početku sukoba, zajedno s Poljacima i Ukrajincima.
Dakle, tim zemljama neće NIKADA biti dopušteno izaći iz EU, jer EU je političko krilo, a NATO vojnog krilo, jednog te istog strvinara, to jest lešinarskog fonda svjetskog anglocionističkog kapitala.
zar ne postoji klauzula da onaj koji izlazi iz eu mora vratiti sve sto je primio?
kako englezima naracunavaju silne milijarde za razvod?
Rusko propagandno glasilo