Jučer je u komentarima jedan od naših stalnih čitatelja upozorio na situaciju u Iraku koju je jedan od hrvatskih portala nazvao “velikom novom krizom koja prijeti slomu Irana i kako ovog puta šiiti prevode pobunu, a situacija na jugu Iraka podsjeća na početak novog građanskog rata”. Prvo, odmah u oči upada “šiitska pobuna”, što daje sektaški prizvuk nemirima, a drugo “kako je krajnji cilj Iran i da sve podsjeća na početak novog građanskog rata koji će uništiti Islamsku Republiku”.
Na temelju kojih izvora se pišu ovakve vijest, nije jasno, ali postoje irački i arapski izvori koji bolje opisuju situaciju od, na primjer, analitičara raznih thnik tankova, zaklada, Stratfora ili panarapskih listova i portala kao što su Al-Monitor sa sjedištem u Washingtonu ili Asharq Al-Awsat sa sjedištem u Londonu, koji uglavnom plasiraju ovakve informacije. Saudijsku Al-Arabiyu ili druge zaljevske medije pri analizi ovih događaja uopće ne treba uzimati u obzir.
Što se zapravo događa u Iraku?
Podsjetimo, na nedavno održanim parlamentarnim izborima je najviše glasova dobila za mnoge čudna koalicija šiitskog klerika Moqtada Al-Sadra i iračkih komunista, koji su kasnije potpisali koalicijski sporazum sa savezom Fatah, političkim krilom proiranske šiitske armije u Iraku koju vodi Hadi Al-Amiri. Moqtada Al-Sadr, iako kao klerik neće predstavljati svoju koaliciju parlamentu, šiitski je klerik i arapski nacionalist, koji je u proljeće 2016. vodio velike demonstracije u Bagdadu protiv korupcije i s desetinama tisuća ljudi se uspio probiti u Zelenu zonu, sjedište stranih veleposlanstava i vladinih institucija u Bagdadu. Tada su prosvjednici čak uspjeli upasti u parlament i tražiti da se hitno pokrene sveobuhvatna borba protiv korupcije ili da premijer Haider Al-Abadi da ostavku.
Što se traži na demonstracijama za koje navodni “analitičari” tvrde da će se pretvoriti u građanski rat? Na primjer, nimalo sklona političkoj opciji Moqtada Al-Sadra, agencija Iraqi News, izvještava iz srca navodne “pobune” u Iraku i reporter Mohammed Ebraheem piše kako su zahtjevi prosvjednika identični onima iz proljeća 2016. To znači da su organizirani od strane Moqtada Al-Sadra, koji želi pokazati da neće pristati na opstrukcije u stvaranju nove vlade. No, za kameleona iračke politike, kako zovu utjecajno šiitskog klerika, karakteristično da se uvijek protivio bilo kakvom obliku sektaškog nasilja među iračkim Arapima, bez obzira bili oni šiiti ili suniti, a nikada nije podržavao ni sukobe s Kurdima, pod uvjetom da odustanu od svojih separatističkih težnji.
Dakle, imamo li “sektašku pobunu”, kako tvrdi naš “analitičar” ili kontinuitet Sadrove političke taktike?
Prije svega, Mohammed Ebraheem piše kako su jučer u pokrajini Muthanna, zapadno od Basre, iračke sigurnosne snage uhitile 65 prosvjednika na demonstracijama na kojima prosvjedovalo zbog loših javnih službi i korupcije.
“Prosvjedi u iračkim južnim pokrajinama su ušli u njihov osmi dan”, izvještava Iraqi News.
Do intervencije policije je došlo nakon što je u nedjelju u nedjelju ubijen jedan prosvjednik, a 15 osoba je ozlijeđeno u masovnim demonstracijama u pokrajini Muthanna.
Prosvjednici su također zapalili sjedišta nekih političkih stranaka.
Masovne demonstracije su buknule zbog nezaposlenosti, korupcije i loših usluga, a proširile su se dalje u južnim iračkim pokrajinama, zbog čega je premijer Haider Al-Abadii morao napustiti summit NATO pakta u Bruxellesu i hitno odletjeti za Basru, kako bi se u pokušaju da se vrati mir sastao s lokalnim dužnosnicima i plemenskim čelnicima.
Prosvjedi su započeli prošli tjedan u pokrajini Basra, no kasnije su se proširili i na druge gradove, uključujući Amaru, Nasiriyu, Karbalu i šijitski grad Najaf. Također je bilo prosvjeda u dijelovima glavnog grada Bagdada.
Irak je bio na rubu formiranja koalicijske vlade nakon parlamentarnih izbora 12. svibnja, ali je proces uspostave vlade koju bi činila koalicija Moqtada Al-Sadra s komunistima i proiranski Fateh odgođen zbog optužbi za “izbornu prijevaru”.
Dakle, Iran se uopće ne spominje, čak ni kao zemlja kojoj su odani Hadi Al-Amiri i biračko tijelo Fataha, posebno ne mogućnost izbijanja građanskog rata među šiitima, koji ipak drže do hijerarhije i poruka ajatolaha Alija Sistanija koji upravlja iz Najafa.
Podsjetimo, sve ukazuje na to da Moqtada Al-Sadr i Hadi Al-Amiri žele poručiti institucijama u Bagdadu kako se ne trebaju poigravati s voljom birača i rezultatima parlamentarnih izbora održanih u svibnju.
No, kako Iraqi News ne bi bio jedini izvor, pogledajmo što pišu ostali izvori, posebno oni iračkih šiita, gdje je buknula pobuna, ali ne protiv Irana, nego protiv nezaposlenosti, korupcije i loših usluga.
Nakon “iznenadnog” povlačenja prosvjednika iz zračne luke iračkog svetog grada Najafa, državna televizija je u prošli petak priopćila kako su svi letovi nastavljeni. Ranije je tijekom dana stotine ljudi ušlo u zračnu liku i na terminale i zaustavilo zračni promet.
Prosvjedi u Najafu su se prelili iz u južnog naftnog središta Basre. Također u petak, premijer u ostavci Haider Al-Abadi je posjetio Basru i susreo se s vojnim i sigurnosnim dužnosnicima.
Do tog su trenutak u prosvjedima poginule dvije osobe, jedna tijekom prosvjeda u Basri, a druga u jugoistočnoj pokrajini Maysan.
Naseer Al-Omari, autor i politički komentator, za medije je izjavio kako su nemiri rezultat sve većeg nepovjerenja u irački politički sustav. Dakle, opet se vraćamo Moqtadi Al-Sadru i njegovoj političkoj retorici i predizbornim obećanjima.
“Irak je postao populistički. Ovim političkim frakcijama Iračani više ne vjeruju i vidjeli smo kako prosvjednici napadaju neka od tih sjedišta tih stranaka”, kazao je Naseer Al-Omari, misleći na političke snage koje stoje iza premijer Abadija, koje su uvjerljivo izgubile izbore.
“Ljudi nemaju povjerenja u političare. Pokrajina poput Basre, koja je najbogatija naftom u Iraku, najviše pati, a ljudi to pripisuju korupciji. Zemlja treba i milijarde za oporavak od trogodišnje borbe protiv terorista Islamske države”, dodao je Al-Omari.
SAD koje su vodile takozvanu koaliciju za borbu protiv terorizma, izjavile su kako neće pomoći u obnovi zemlje, na što su Iračani posebno ogorčeni, jer se američka “pomoć”, svodila na masovno razaranje gradova i ubijanje civila, što se zvalo “zračnom podrškom iračkim kopnenim snagama”.
No, vratimo se na Najaf. Tko je u petak, dan molitve za muslimane, poslao misterioznu poruku prosvjednicima da napuste zračnu luku u Najafu i oslobode kompleks za zračni promet. Odgovor može bili ili Moqtada Al-Sadr ili ajatolah Ali Sistani osobno.
Ministarstvo zdravstva Iraka je u ponedjeljak na tiskovnoj konferenciji u Bagdadu priopćilo kako su prosvjedi ušli u svoj drugi tjedan, a da su od prvog dana slogani prosvjeda isti. Socijalni problemi su u središtu pozornosti, kao i loš rad vladinih službi i korupcija.
Glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova Iraka, general Saad Maan, izjavio je u ponedjeljak kako je u prosvjedima ukupno ozlijeđeno 487 osoba, od kojih su polovica bili pripadnici snaga sigurnosti.
Medicinski izvori su prethodno rekli da je u prosvjedima poginulo najmanje 11 civila.
U nedjelju se u Basri okupilo stotine prosvjednika, a policija je koristila vodene topove i suzavac u trenutku kada su neki od njih pokušali zauzeti zgradu pokrajinske vlade.
Basra, grad od više od dva milijuna stanovnika, važno je čvorište izvoza nafte koji čini preko 95 posto prihoda Iraka.
Dugo zanemaren, grad je jedan od rijetkih gradova na Bliskom istoku bez učinkovitog sustava za pročišćavanje vode. Mnogi od njegovih plovnih putova su puni ustajale vode, a državne dužnosnike se optužuje da su odgovorni za krizu. Stanovnici Basre su prethodno održali više skupova i zaprijetili da će se okupljati sve dok im se ne ispune zahtjevi.
To je, naravno, nemoguće u situaciji u kojoj su vlasti u odlasku u pat poziciju stavili sve institucije zemlje, ali i stanovništvo, ne samo na jugu zemlje.
Sličan skup je održan u srijedu u svetom gradu Najafu u utorak, gdje se bijes javnosti usredotočio na nezaposlenost i manjak osnovnih usluga.
U petak je veliki ajatolah Ali Sistani, vrhunski šiitski klerik Iraka, objavio priopćenje i kojem je izrazio solidarnost s prosvjednicima. Dodao je kako je zabrinut zbog teških životnih uvjeta ljudi.
Istu je poruku uputio i premijer Abadi, koji je u ponedjeljak na sastanku s vođama Nayafa rekao kako “podržava mirne prosvjede i izražavanje stavova kako bi država bolje služila građanima”.
Abadi je na sastanku u Najafu rekao kako postoje elementi koji žele uništavanje i gospodarski kolaps grada i regije.
Posebno je važno istaknuti da se irački premijer ranije se sastao s Abu Mahdi Al-Mouhandisom, zapovjednikom iračke Hashd Al-Shaabi armije, koja je formalno pod zapovjedništvom ureda premijera.
Haider Al-Abadi je naglasio kako su se iračka redovna i proiranska šiitska armija koju vodi Al-Mouhandis borili protiv terorista ISIL-a kako bi osigurali siguran i stabilan život i potrebne usluge svim Iračanima.
Vraćajući se na izolirane slučajeve napada na stranačke urede, vrijedi napomenuti kako nije napadnuti nijedno sjedište šiitskog klerika Muqtada Al-Sadra, što je potvrda kako on stoji iza ovih demonstracija, tvrdi kurdska televizija Rudaw iz Erbila, koja ima svoje dopisnike na terenu.
“Postoje stranke koje su u prosvjedima odstupile od njihovih pravih ciljeva, a dio prosvjednika u petak je u južnim pokrajinama rješavao svoje političke račune”, izjavio je u Bagdadu Sa’d al-Matlabi, čelnik koalicije bivšeg premijera Nourija Al-Malikija, a drugi ne isključuju vanjsko uplitanje.
“Neki neprijatelji političkog procesa u Iraku nakon 2003. godine i danas pokušavaju iskoristiti okupljanja za izazivanje kaosa”, poručio je iz Bagdada Falih Al-Khazali, vođa u koaliciji Fateh, političkog krila Hashd Al-Shaabi snaga.
Naglasio je važnost održavanja mirnih prosvjeda i nužnim uhićenjima svih onih koji se uhvate u vandalizmu.
U ponedjeljak je koordinacijski odbor za mirne prosvjede u Basri, formiran od plemenskih skupina i aktivista, “udružio napore” kako bi prosvjedi bili učinkovitiji.
Prema navedenom, sve sugerira da su prosvjedi potaknuti od strane koalicije koja je osvojila najviše glasova na izborima. Međutim, treba poznavati stvarnost na jugu Iraka, gdje riječ Al-Sadra, ajatolaha Sistanija i Hadija Al-Amirija ima toliku težinu da je dovoljna jedna izjava da sve prestane i da se ljudi maknu s ulice. Šiitske vođe, iako se nekada ne mogu složiti, bez sumnje situaciju drže pod kontrolom i neće dozvoliti da se prosvjedi pretvore u bratoubilački rat između Iračana.
Nažalost, do sada je u prosvjedima živote izgubilo 11 ljudi, ali govoriti o “građanskom ratu koji bi mogao ugroziti Iran” su možda želje onih koji objavljuju ovakve i slične analize, ali su, na njihovu žalost, daleko od istine.
Da bi se uopće napisalo nešto, treba poznavati kako funkcionira šiitska zajednica općenito, pa onda ona u Iraku. Ovo sam jučer komentirao sa Željkom na članku o…, ne znam kojem. Moqtada Sadr je arapski nacionalist, nije Perzijanac, ali je šiitski klerik i tu završava priča. Kako vidim ajatolah Sistani podržava prosvjede. Ali je dovoljno jedno njegovo obraćanje da odmah prestanu. Ovo nema nikakve veze s Iranom, nego s Abadijem, da se makne iz ureda i da se sastavi nova vlada., a da će šiiti međusobno zaratiti ili krenuti protiv drugih, to nisam čuo ni u slikovnicama za djecu i ne znam tko je napisao tu glupost. Jedini je cilj pokazati Abadiju da mora otići i da se ne igra s vatrom. Vojska neće pucati na narod, čak i ako uzmemo u obzir 11 mrtvih od početka prosvjeda. Hashd šuti i ne upliće se, jer općenito ne ulazi u gradove i… Čitaj više »
Imam izvore. Sijiti napadaju sunite. Sijiti opet provode pokolje. Potrebna je intervencija.
Šiiti i Suniti su se u Iraku ujedinili i zajedničkim snagama pobjedili ISIL. To je činjenica. Što je uzrok ovome sada i što će se dalje događati to ćemo vidjeti. Irak da bi opstao mora i dalje biti jedinstven.
Mogao sam nastaviti čitati advans da mi je do bombastičnih naslova.
Ondje jesu nemiri zbog korupcije, krijumčarenja i ratnog profiterstva. Sad je pitanje koliki je utjecaj vanjskih faktora na tok prosvjeda. Ako je veći nego što mislimo, možda nemiri potraju.
Sad su im poslije dvije intervencije cioarmi na Irak, poslije sisiciolovaca i zbombaša po čitavom Iraku uvalili i prosvjede, sve to ima isti potpis stvora koji želi samo kaos u Iraku, planovi davno napisani i objavljeni bez srama.
Nema mira u Iraku sve dok te proiranske milicije ne izlete, kako ja vidim.
I? Koja je boja ovaj put? Koje godisnje doba?
Moze se to i jednostavnije objasnit. Iracko iranski rat pa zaljevski pa sankcije pa drugi zaljevski rat pa sektaski i gradjanski rat. Zemlja je u ratnom stanju gotovo cetrdeset godina. Vecina ljudi vise nezna sta je normalan zivot. Trebat ce vremena da se drustvo stabilizira. Pod uvjetom da vanjske sile prestanu potpaljivat vatru izvana