Ubojstvo Zaharčenka – Reakcija Moskve i nove okolnosti za budućnost Donbasa

Ruski predsjednik Vladimir Putin je komentirao atentat na čelnika Donjecke Narodne Republike Aleksandra Zaharčenka.

“Podlo ubojstvo Aleksandra Zaharčenka je još jedan dokaz da oni koji su odabrali put terora, nasilja i zastrašivanja, ne žele tražiti mirno, političko rješenje sukoba, ne žele voditi pravi dijalog sa stanovnicima jugoistoka. Oni se opasno klade na destabilizaciju stanja kako bi narod Donbasa bacili na koljena. To neće uspjeti”, izjavu Vladimira Putina je prenijela služba za medija Kremlja .

Ruski predsjednik je rekao kako očekuje da će organizatori i počinitelji ubojstva biti zasluženo kažnjeni. Također je istaknuo da je Zaharčenko bio “pravi narodni vođa, hrabar i odlučan čovjek, patriot Donbasa koji je ustao u obranu svoje zemlje, preuzeo veliku odgovornost i vodio narod”.

“Želim još jednom izraziti sućut rođacima i prijateljima Aleksandra Vladimiroviča Zaharčenko, svim stanovnicima Donbasa. Rusija će uvijek biti s vama”, zaključio je ruski predsjednik.

Istražni odbor Rusije je otvorio kazneni predmetu o ubojstvu Zaharčenka po članku “Zakona o međunarodnom terorizmu”.

“Zbog eksplozije u ugostiteljskom objektu 31. kolovoza u gradu Donjecku, u kojoj je ubijen čelnik DNR Zaharčenko, a ranjeni su ministar prihoda i naknada Timofejev i nepoznata djevojka, otvoren je kazneni predmet na temelju djela propisanih Kaznenim zakonom o međunarodnom terorizmu”, priopćeno je iz Moskve.

Kasnije se saznalo da su u eksploziji podmetnute bombe u kafiću “Separ” ubijeni Aleksandar Zaharčenko i njegov tjelohranitelj. Lokalne sigurnosne službe su potvrdile da je u eksploziji ranjeno 11 osoba, od kojih je šest hospitalizirano.

Ubojstvo Zaharčenka je veliki udarac za samoproglašenu Donjecku Narodnu Republiku i postavlja se pitanje kako će to utjecati na unutarnje vojne i političke procese u DNR?

Postoje barem tri aspekta onoga što se dogodilo – politički, organizacijski i vojno-psihološki.

U političkom smislu, ovo je veliki gubitak uoči izbora koji su se u DNR trebali održati 18. studenog. Ovaj datum je određen jer poštuje konzultacije u Minsku, prema kojima su izbori legitimni, a nakon njih je mogao slijediti referendum u DNR, kojem bi jamci bile zemlje iz pregovaračkog “Normandijskog formata”. Sada je upitno održavanje izbora, a preoblikovati pregovaračku shemu u tako kratkom vremenu je nemoguće.

Tu su i predsjednički izbori u Ukrajini, koji se izravno povezuju s terorističkim napadom na čelnika Donjecke Narodne Republike. Prema teoriji zavjere koju su već počele širiti ukrajinske “ratne stranke”, Kijevu je potreban novi lider u Donjecku koji ne bi bio osobno povezan s ratom, kao ni s bilo kojim od ratnih vođa u Donjecku, tako da novi ukrajinski predsjednik može pristati na izravne pregovore, što sa Zaharčenkom nije bio slučaj. Ali sve ovo nije ništa drugo nego retorika radikalnih stranaka u Kijevu, jer oni ionako ne mogu utjecati na izbore u Donjecku, a nakon ovog čina na mjesto čelnika DNR može doći i radikalniji predstavnik. Naime, tijekom rata se Aleksandar Zaharčenko pokazao kao razborit i umjereni ratni lider, spreman na pregovore i izbjegavanje nepotrebnog prolijevanja krvi.

Aleksandar Zaharčenko na predstojećim izborima za čelnika DNR praktično nije imao ravnopravnog konkurenta. Međutim, njegova likvidacija je u tradicionalno burnom političkim životom u Donjecku ponovno rasplamsala sukobe i sporove između različitih frakcija, koji će nužno utjecati na tijek izbora.

Može se razviti ozbiljna borba s nepredvidivim posljedicama. A upravo je to scenarij kojeg bi najmanje željeli vidjeti u Moskvi. Mirna i predvidljiva izborna kampanja je bio i ostao jedini politički cilj u Donbasu, jer se nakon planirao održati referendum o prirodi odnosa s Rusijom, iako sam tekst referenduma još nije spreman. Nitko ne kaže da će se u naredna dva mjeseca nešto izvanredno dogoditi u DNR, ali se za to vrijeme neće raspravljati o ovom pitanju.

U trenutnoj situaciji je teško naći nešto pozitivno. S druge strane, izborna kampanja će biti intenzivnija, što će procesu dati privid “predstavničke demokracije” kakvom je smatraju na Zapadu.

Iako u Donbasu uopće ne treba brinuti o mišljenju javnosti, koje je daleko od zapadnog kursa, uvjerenje kako “nema alternative Minsku” je postalo beskonačno mijenjanje “formata” pregovora.

Tužno pitanje koje se danas može čuti u Donbasu glasi: “Koliko još dobrih ljudi treba umrijeti zbog “nedostatka alternative Minsku?”

Predsjednik ruske Državne Dume Vjačeslav Volodin je već izjavio kako je ubojstvo smrt Zaharčenka “poništilo značenje i smisao Sporazuma iz Minska”. To je istina, ali je posljedice odbijanja Sporazuma iz Minska, iako je svima jasno da ovaj sporazum ne funkcionira, teško predvidjeti, jer ne bi bilo nikakvog dokumenta kojim bi se Kijev mogao prisiliti da poduzme političke odluke o statusu Donbasa.

Iako je jasno da nema mogućnosti za politički sporazum s Kijevom, ako se odustane od ovoga ostaje samo oružje. Naravno, ljudi ginu za domovinu, a ne za tekstove na papiru, ali opet govorimo o punopravnoj eskalaciji nasilja, čak i ako ljudi Donbasa ne bi učinili ništa pogrešno da odgovore na agresiju.

U organizacijom smislu je ovo gubitak, jer se Aleksandar Zaharčenko osobno vezao za gotovo sve teme upravljanja situacijom. Bio je čelnik Donjecke Narodne Republike, predsjednik Vijeća ministara i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. U uvjetima rata, vrlo teškoj situaciji i pod jakim vanjskim pritiskom, takva je shema bila prilično logična, razumljiva i funkcionirala je, usprkos nekim ekscesima. Ovakva koncentracija moći je potrebna i Moskvi, koja voli raditi s jednim jasnim vođom, iako nije izabran demokratskih procesom, nego unutar ratnih zapovjednika Donjecka 2014. Aleksandar Zaharčenko je tada uspio ujediniti ljude i skupine izravno suprotstavljenih političkih i ideoloških stavova, što se vidjelo po zastavama i oznakama, kada je u istoj postrojbi bilo ruskih carskih zastava i simbola i onih iz vremena Sovjetskog Saveza.

Takve koncentracije moći u rukama jednog čovjeka sigurno neće biti. Naravno, uskoro će se uspostaviti normalan rad državnog aparata u Donbasu, ali će obnova veza s Rusijom, obzirom na povezanost s osobnošću Aleksandra Zaharčenka, potrajati neko vrijeme.

Najgore je što smrt Zaharčenka uoči izbora može uzrokovati niz unutarnjih sukoba. Čak i ako ti sukobi ne budu otvoreni, mogu uništiti sustav osobne komunikacije kakvu je s nekim liderima u Moskvi uspostavio Zaharčenko. Sada u Donjecku različite skupine i pojedinci zbog želje da prevladavaju u ravnoteži snaga mogu privući pažnju i podršku onih agencija i odjela u Moskvi s kojima su surađivali prethodnih godina. Tako će se stvoriti okruženje nepotrebne i nezdrave konkurencije između različitih odjela čak i u Rusiji. Naravno, Moskva će morati raditi s ljudi koji su u Donbasu,  jer samo njih ima.

Vojni aspekt ovog gubitka je teško definirati. Aleksandar Zaharčenko nije bio vojni zapovjednik u pravom smislu te riječi, ali je pripadao maloj skupini ljudi koji su prošli cijeli rat. Upravo je ta uska skupima karizmatičnih ljudi činila ideološku kičmu prve milicije, a potom i oružanih snaga DNR. To je normalna, prirodna situacija za takve republike i zajednice, kada su ljudi od kojih se to nije moglo očekivati postali narodni heroji, zbog osobnih kvaliteta i borbenih vještina. S druge strane, nisu smatrali sramotnom dijeliti dio oružanih snaga s profesionalcima, zadržavajući odgovornost za dragovoljačke jedinice,  koje su na mnogo načina bile vezane za karizmu svojih zapovjednika.

Nažalost, upravo ta skupina je pretrpjela najveće i teške gubitke u posljednjih godinu i pol. Neki u terorističkim napadima, a neki i od “zalutalih metaka”.

Na samom frontu je teško očekivati bilo kakvu ozbiljnu eskalaciju, osim intenziviranja topničkih granatiranja ili jednokratnih taktičkih operacija u pozadini prijetećih izjava Kijeva. Ukupna situacija i ravnoteža snaga su takvi da ni ukrajinske snage ni vojska Donbasa nisu spremne samostalno voditi dugotrajnu i intenzivnu ofenzivu. Osim toga, Zaharčenko je kao vrhovni zapovjednik uglavnom imao ulogu vojno-političkog, a ne vojno-taktičkog čelnika.

U Donjecku se uvijek netko kritizira i Zaharčenko nije bio iznimka. Oporba, koju predvodi Gubarev, redovito je protiv njega vodila agitaciju na društvenim mrežama. No, Zaharčenko je ostao priznati autoritet kojeg će sada teško biti zamijeniti.