Zapadne agencije su priopćile da su dvojica novinara Reutersa, koji su istraživali zločine vojske Mianmara nad pripadnicima muslimanskog Rohingya naroda u zemlju, osuđeni u ponedjeljak na sedam godina zatvora “zbog kršenja zakona o državnoj tajni”.
“Obojica su kršila zakon o državnoj tajni i osuđeni su svaki na po sedam godina zatvora”, rekao je sudac Ye Lwin u prepunoj dvorani u kojoj su bili brojni novinari i diplomati.
Dvojica lokalnih novinara koji su radili za britansku agenciju, Wa Lone (32) i Kyaw Soe Oo (28), u pritvoru su od prosinca 2017.
Optuženi su da su se domogli dokumenata operacija mjanmarskih sigurnosnih snaga u državi Arakan na sjeverozapadu Mianmara.
CNN navodi kako se vojska Mianmara fokusirala na masakr nad pripadnicima muslimanske zajednice u selu Inn Dinn 2. rujna 2017.
Prije tjedan dana su istražitelji Ujedinjenih naroda objavili su izvješće u kojem se spominje “genocid” nad Rohingya narodom, ali i šutnja dobitnice Nobelove nagrade za mir Aung San Suu Kyi koja je na čelu vlade zemlje od 2016.
Proces su pomno pratili predstavnici zapadnih sila i tijela Ujedinjenih naroda, koji su već uputili apele za oslobađanje dvojica novinara. Ujedinjeni narodi, Europska unija i neke zemlje, među kojima SAD, Kanada i Australija, pozvali su na oslobađanje novinara.
“Danas je tužan dan za Mianmar, novinare Reutersa Wa Lone i Kyaw Soe Oo, kao i za slobodu tiska u svijetu”, rekao je glavni urednik Reutersa Stephen J. Adler.
Američki veleposlanik u Mianmaru je rekao da je presuda “duboko uznemirujuća za svakog tko se bori za slobodu medija”, a UN je zatražio oslobađanje novinara.
Po podacima Ujedinjenih naroda, više od 700 000 pripadnika Rohingya naroda je pobjeglo u susjedni Bangladeš. Mianmar niječe optužbe o zvjerstvima svojih sigurnosnih snaga i kaže da je vojska vodila legitimnu operaciju protiv terorista selafijske islamističke skupine ARSA koja je u rujnu prošle godine, prije pokretanja kampanje lokalnih sigurnosnih snaga, provela niz napada na policiju i vojsku u državi Arakan.
Ono što nismo čuli u ovoj piči je što druga strana ima za reći, osim što vlasti i vojska Mianmara niječu optužbe. Zapadni mediji su pokrenuli kolektivni napad na vlasti i vojni vrh zemlje neposredno nakon što je mjanmarski sud osudio dva novinara Reutersa na sedam godina zatvora. CNN, The Guardian i nekoliko drugih glavnih zapadnih medija tvrde da je to bio udarac za slobodu i neovisnost tiska i demokraciju.
Kao što smo naveli u početku, mnogi tvrde da je presuda potaknula reakciju međunarodne zajednice.
Svi ovi su mediji jednostrano tvrdili da su dvojica novinara uhapšena zbog istrage “masakra na Rohingya muslimanima” i da su oboje “protuzakonito otkrili državne tajne”.
“Novinari su dosljedno pokušavali dobiti povjerljive informacije od vlade koje bi mogle biti proslijeđene neprijateljima države i terorističkim organizacijama”, prenose lokalni mediji u Mianmaru.
Ako na Google pretraživanju o ovoj priči tražite informacije pod pojmom “Myanmar”, naći ćete mnoštvo rezultata na početnoj stranici, ali nijednu iz mjanmarskih medija. Bez obzira jesu li zapadne optužbe ispravne ili pogrešne, zašto se čitateljima nude glasovi novinara koji nisu iz Mianmara?
Prije suđenja je Myanmar Times izvijestio je da će “odluka suda biti temeljena na vladavini prava”. Druge zemlje bi valjda trebale poštovati vladavinu prava neke zemlje ili barem provjeriti što se dogodilo.
Zapad vrši sve veći pritisak na Nay Pyi Taw zbog krize Rohingya naroda. Za optužbe protiv vlasti Mianmara se koristi izvješće Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda od 27. kolovoza.
Spominju se optužbe za “genocid” protiv mjanmarske vojske. Međutim, vlada Mianmara odbacuje nalaze izvješća, ističući kako ono potkopava nastojanja vlade da zemlji vrati mir i donese nacionalno pomirenje i razvoj.
Zaw Htay, glavni glasnogovornik vlade u Mianmaru, izjavio je kako zemlja ima “nultu toleranciju za kršenja ljudskih prava” i osnovano je istražno povjerenstvo koje će pripremiti dokaze za opovrgavanje “lažnih optužbi” Ujedinjenih naroda i drugih “međunarodnih” organizacija.
“Ako postoji bilo kakav slučaj kršenja ljudskih prava, neka nam daju snažne dokaze, evidenciju i datum kako bismo mogli poduzeti pravne radnje protiv počinitelja”, rekao je Zaw Htay.
Međutim, nijedan od medija nije objavio niti jednu priču ili epizodu, osim navodnog masakra nad pripadnicima muslimanske zajednice u selu Inn Dinn 2. rujna 2017. Nema dokaza, niti bilo kakvih zapisa ili materijala koji će potkrijepiti ove optužbe.
Nijedna zemlja ne može zamijeniti Mianmar u rješavanju krize s Rohingya narodom. Zapad bi trebao uzeti u obzir stvarnu situaciju nacije, umjesto da plaši Mianmar predstavljajući se kao “međunarodna zajednica”.
Tko je točno takozvana “međunarodna zajednica”? Odgovor može biti zanimljiv.
2001. godine je “međunarodnu zajednicu” vodio Washington i činili su je SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francusku itd. 2003. je “međunarodna zajednica”, opet pod vodstvom Washingtona, napala Irak i uključivala je SAD, Veliku Britaniju, Poljsku, Australiju itd. 2011. godine je u Libiji “međunarodna zajednica” uključivala SAD, Veliku Britaniju, Njemačku, Francusku itd. Takozvana “međunarodna zajednica” nikada nije bila veća od desetak zemalja. Kako one mogu predstavljati više od 190 zemalja širom svijeta? Takva “međunarodna zajednica” više liči lokalnoj bandi.
Biti mala zemlja ne bi trebao biti razlog da drugi odbiju čuti ono što Mianmar ima za reći. Ako Zapad vjeruje u pravdu i međunarodno pravo, vrijeme je da prestane biti gluha “međunarodna zajednica”.
“Medjunarodna zajebnica”?
Tko je uopće sastavio izvješće o Mianmaru? Oni vele UN, kao nedavno za Kinu i “logore za muslimane” , kada je dokument sastavilo Vijeće za suzbijanje rasne diskriminacije kojeg vodi neka američka odvjetnica i još tri – četiri “neovisna” stručnjaka. Dakle, izaslanici neke “komisije” OCHA UN kažu da su ispitali 875 svjedoka u izbjegličkom kampu u Bangladešu i nisu bili u Mianmaru.
Prijatelji Mianmara
Zanimljivo da su se Rohingye toliko radikalno aktivirale zadnjih godina, skoro bi čovjek pomislio da dobivaju nečiju pomoć.
Još je zanimljivije da se, eto slučajno, Myanmar baš nalazi na novom kineskom Putu svile.
Problem Mianmara je taj što graniči sa Bangladešom. Bangladeš je jedna od najgušće naseljenih država na svijetu (170 000 000 na 147 000 km2 površine) i ti ljudi se jednostavno ‘prelijevaju’ u Mianmar. Mianmar je pet puta veći, a ima više od tri puta manje stanovnika. Nalaze se otprilike u sličnoj poziciji kao i neke EU države. Ako se ne budu branili nestaće (kao narod) u idućih 20-30 godina.
Evo po cemu je je ovo vase rezoniranje bolje od ong sto nasiroko tupe mass mediji.Po svemu sudeci ni vi niste nista bolji po tom pitanju. Ako je zapad prokazao nekog, ne znaci automatski da se to nije dogodilo. Genocid i zlocini su se sigurno pocinjeni, ali izgleda da nikom nije stalo do istine, vec se sve svodi na politicka prepucavanja i partikularne interese.
Dovoljno je ovaj zapadnjački neljudski šljam podsjetiti na njihov haški sud koji je nemilice proganjao sve one koji bi iznijeli u javnost “povjerljive podatke” (npr. brojne hrvatski novinari poput Davora Ivankovića, Jasne Babić, Siniše Pavića, Ivana Zvonimira Čička, pa čak i svoju glasnogovornicu Florence Hartman). To valjda nije bilo kršenje ljudskih prava prema kriterijima ove gamadi koja tlači svijet zadnjih stotinjak godina.
ok. ako je istina to što pišeš zašto je podmukli novinar napisao ovo:
“Bez obzira jesu li zapadne optužbe ispravne ili pogrešne, zašto se čitateljima nude glasovi novinara koji nisu iz Mianmara?”
Vidim da i dalje se rijecju genocid manipulira a koriste ga i mnogi na ovom portalu .Zadnji pokusaj genocida je bio u Ruandi a sve ostalo su masakri ili zlocini protiv covjecanstva.
Negdje, usput je razvoj i uredjenje socioloskih drustava zastao i jos uvijek boluje svoje prahistorijske, zapravo bolesti nastanka prvih drustava.To je definicija, da ne bi bilo prevara! Danas zarad toga, oni koji imaju silu a, posjeduju materijalnu i financijsku mogucnost mogu ako zele tj. ako imaju jos neki veci ili dugorocno gledano interes, svaku drustveno-politicku zajednicu staviti u probleme, sve u toj regiji ili dijelu svijeta, da ne kazem okrenuti je naglavacke. Te grupacije razumiju i izbjegavaju sukobe samo sa onima koji takodjer posjeduju istorazinske mogucnosti. Na takvim pozornicama se osvijetljavaju odredjeni momenti koji su dovodjeni i dovedeni u suprotstavljanje. Najcesce je to religijski elemen koji se osvijetljava a osnova je u materijalnome. Kreatorima sukoba uopce nije bitna ni nacionalna a kamoli vjerska pripadnost jer su u skupinama, kastama, ligama gdje su ti osjecaji nacionalne iliti jos gore vjerske pripadnosti smatrani osjecajima imanentni drustvima niskog stupnja razvoja svijesti i individualno… Čitaj više »
Poraziti miljenike i placenike zapada uvek je za zapadne licemere – posebno Engleze i Amerikance – bilo krsenje ljudskih prava i genocid . Atomska bomba na Hirosimu i Nagasaki nije genocid. Milioni ubijenih Vijetnamaca i upotreba hemijskih supstanci nije ni genocid , ni zlocin . Ali, ubiti nekog zapadnjackog korisnog idiota je za Amerikance i Engleze zlocin i krsenje ljudskih prava. Umobolnici su dosli do punog izrazaja .
Ovdje od početka imaju analize o napadima. Prvo je ta selafijska ARSA , koja ratuje u Afganistanu, pa se spusti u Mijanmar , bez veze s noževima i nekoliko pušaka napala više policijskih stanica i dve kasarne u toj državi . ARSA ima podršku Saudijske Arabije. Onda je vojska krenula u čišćenje prašuma, ali je već došlo do sukoba budista i muslimana. Gdje su muslimani bili većina, oni su protjerali i napadali budiste, a u ostatku države Arakan su budisti napadali muslimane. Govorim o civilima, Onda je vojska krenula u čišćenje, a civili Rohindže su nahuškani na egzodus. ARSA je , naravno, pobjegla. Napravili što su trebali pobjegli. Ključ je drugi. Vojska Mijanmara, koja po ustavu ima zagarantovanu mislim trećinu u parlamentu, bliska je s Kinom. Pametnome dosta.
Sto nam ti ne prezentujes istinu sa svojim znajem nego drugog osporavas , opisi sta se desilo iz tvog ugla…
Da,…. riječ genocid je prilično upitna, od 2012. do 2018. prema zapadnim izvorima 6900 civila ubijenih , 53 000 interno raseljenih , dok je u Bangladeš pobjeglo od 350 000 a najveća brojka 700 000 ljudi. Je li to u 6 godina sukoba 6300 mrtvih civila genocid?
– Ujutro 25. kolovoza 2017. skupina ARSA, nekada Harakah al-Yaqin, pokrenula je koordinirane napade na 24 policijske postaje i vojnu bazu 552. vojne pješačke bojne u državi Arakan i ubila 71 policajca i vojnika. Bio je to prvi veliki napad skupine od sukoba u studenom 2016. i onda je vojska krenula u likvidaciju ove skupine, koja je veće zlo za lokalne muslimane od vlasti, jer su 2016. taman oformili odbor za pregovore da se riješi njihov status. Zato , @ HUZ MUZ BUZ , kako ti je već ime, gore, informiraj se malo bolje, a ne citirati Advanceov prijevod Reutersa.
Ista priča kao i sa Sirijom. Zna se tko stoji iza ‘ustanika’, naoružava ih i obučava.
Umjesto da gube vrijeme na opravdanje pred anglo-cionistima, vlada Myanmara treba pod hitno obnoviti i modernizirati vojsku, te pozvati Rusiju da otvori vojnu bazu kod njih. Optužbe će naglo splasnuti.
Mianmar je upa u klasični globalistički tretman discipliniranja kad su najprij anglosaksonske tajne službe organizirale terorističke akcije koje su izveli vjerojatno plaćanjem ili ucjenom pridobiveni pripadnici Rohingya ubijajući pripadnike mianmarske vojske / policije nakon čega su mianmarske vlasti protjerale dio, a dio Rohingya potamanile da bi se pojavili Reutersovi novinari kojima su te iste tajne službe dale podatke o progonu i ubijanju.
Ovo je klasični obrazac destabilizacije i izazivanja kaosa sa dobivenim “razlogom” za bilo kakve pritiske i intervencije protiv Mianmara.
Terry Lloyd Engleski novinar koji je izvještavao o ratu u Iraku. ubijen je od strane amera zbog svojih izvješća o ratu u Iraku na početku američke ratne kampanje u Iraku 2003 godine. Ubijen je jer nije htio izvještavati onako kako su to ameri željeli, nego je išao po terenu i davao je necenzurirana izvješća o tome što se događa u tom ratu. Toliko o njihovom poštenju. Za čitatelje, kada pročitate ovakve vijesti, sjetite se Terry Lloyda i ostalih novinara i spomenite ih u člancima sličnim ovom članku posebno ako članak pišu prozapadni mediji. Tako da zapadna ratna propaganda bar malo dobije nogom otraga.
Vi izgleda niste gledali videa izivljavanja Mijanmarske vojske nad civilima. Sjecu ruku i nogu te odrubljivanja glave! Pa ih onda spaljivali! Nije bitna brojka koliko je naroda pobijeno nego NAMJERA da se neka etnicka grupa u ovom slucaju Rohinje istrijebe i to je ono sto predstavlja genocid. i Protjerivanje 500 000 istih je genocid! Znaci i kad ga protjeras istrijebio si ga sa tog nekog podrucja! Sve nekakvi analiticri osnovne pojmove ne znaju! Ratko Mladic nije pobio cijelu Srebrenicu nego 8300 civila ali je imao namjeru da ih istrijebi – pa je zato na hiljade i protjerano sto je karakteristika genocida!
Niste realni ni malo. Pro ruski ste nastrojeni ali to vam ne zamijeram, i sam sam takav. Ali, zar je zaista sve istina što ruski mediji objave, iranski ili sirijski a sve je laž što objave zapadni mediji??? Hajde molim vas. U Mijanmaru se desilo etničko čišćenje, protjerane su desetine i stotine hiljada ljudi! To su ljudi koji nemaju nikakva prava u toj zemlji, nemaju državljanstvo, nemaju ništa! Jesu li možda i Rohinje u Siriji s bradatim ekstremistima? Jeste li čuli ikada da je taj narod nasilan??? Sve me više podsjećate na neki čisto srpski portal koji pljuje sve ono što mu ne miriše. Sve je kod vas “false flag”, a zar mislite da u Siriji ne ginu djeca??? Ok to za hlor, ni sam ne vjerujem u to, ali ako neko objavi slike poginule djece, vi to ismijete. I sam sam odrastao pod granatama bosanskog rata i znate šta,… Čitaj više »
Kolege komentatori i ja spadam u one koji su devedesetih držali pušku, stoga ću sam sebi dopustiti da vas zamolim da u svojim komentarima izbjegavate bilo kakva etiketiranja i da bilo koga stigmatizirate. Sve nas u tim balkanskim ratovima ponijelo je nešto iracionalno, jer da je bilo racija, rata sa svim njegovim poslijedicama ne bi ni bilo. Mogli smo se svi u miru osamostaliti i krenuti svako svojim putem (kao Češka i Slovačka), ali nam vruća slavenska krv, a i interesi rukvodioca koji su nama upravljali, to nije dozvoljavala. Naravno u svim tim događanjima najviše su stradavali oni koji su za to bili najmanje krivi, a to su naravno žene, dijeca i stare i nemoćne osobe. Bilo je više-manje na svim stranama, među nama i onih koji su činili zločine, naravno u ume svih “svojih”. Oni nikad nisu bili moji i ja se takovih stidim. Svi takvi su životinje i… Čitaj više »
Ako još netko vjeruje da postoji nešto što se zove međunarodna zajednica vrijeme je da popije crvenu pilulu i izađe iz Matrixa.
kima, sadama, venezuelu i burmu se ne moze braniti.
adama i evu, ravnu zemlju, holivud “na” mjesecu, neorgansku naftu i globalno zahladjenje se ne moze braniti.
biramo istinu a ne navijanje.
Svaka čast Mianmaru što nije postao nova Libija, Irak ili Sirija, a na tome se žestoko radilo, na vrijeme su skužili klopku uz pomoć Kine i Vijetnama koji ih podržavaju, normalno ništa od 27 zapaljenih policijskih stanica i vojarni i ubijanju policajaca, e bagro niste uspjeli