Ron Paul: Zašto smo mi Amerikanci na strani Al-Qaede?

Ron Paul, američki političar, dugogodišnji republikanski kongresmen iz Teksasa i kandidat za američkog predsjednika na izborima 2012. godine, pita se zašto su SAD na strani Al-Qaede?

“Prošli tjedan sam pitao ministra vanjskih poslova i savjetnika za nacionalnu sigurnost zašto štitimo Al-Qaedu u Siriji i zahtijevamo od sirijske vlade da ne uspostavi kontrolu nad pokrajinom Idlib? Čak i ako vam se čini teško vjerovati da američka vlada pomaže Al-Qaedi u Siriji, to nije čudno kako se čini, jer je naša intervencionistička vanjska politika sve zahtjevnija i Washington se koristi s “lošim momcima” u ostvarenjima opasnih  agresivnih ciljeva vanjske politike”, piše bivši američki kongresmen.

“Da li Trumpova administracija zaista podržava Al-Qaedu i ISIL? Naravno da ne. Ali “stručnjaci” koji su zaduženi za Trumpovu vanjsku politiku izjavili su da je de facto savez s tim dvjema ekstremističkim skupinama nužan za ostvarenje dugoročnih ciljeva na Bliskom istoku. A koji su ti ciljevi? Promjena režima u Iranu”, piše Ron Paul.

“Pogledajmo područja na kojima SAD zatvaraju oči pred Al-Qaedom i Islamskom državom. Prvo, Idlib. Kao što sam spomenuo prošli tjedan, tada je posebni izaslanik za borbu protiv ISIL-a predsjednika Trumpa izjavio: “Pokrajina Idlib je najveće utočište Al-Qaede od 9/11.” Pa zašto toliki američki dužnosnici, uključujući samog predsjednika Trump, opetovano upozoravaju sirijsku vladu da ne vrate kontrolu nad vlastitim teritorijem kojeg nadzire Al-Qaeda? Ne bi li nam

Sirija učinila uslugu oslobađajući to područje? Sada, kada Assad preuzima Idlib, neokonzervativni, saudijski i izraelski san o “smjeni režima” u Siriji i zatvaraju oči pred terorističkom prijetnjom jer je saveznik Sirije Iran”, pojašnjava američki političar ono što je našim čitateljima odavno jasno, ali očito nije američkoj javnosti.

“Drugo, jedna od posljednjih skupina boraca ISIL-a u Siriji se nalazi u području oko američke vojne baze Al-Tanf, koja je dvije godine operativno djelovala u istočnoj Siriji. Prošlog tjedna, prema izvješćima u medijima, Rusija je upozorila američku vojsku u regiji da će uskoro pokrenuti napad na borce ISIL-a u širem području američke baze. Sjedinjene Države su odgovorile slanjem još 100 američkih marinaca kako bi proveli vojne vježbe kao upozorenje Rusiji. Predsjednik Trump se nedavno “re-predomislio” i najavio da će SAD u Al-Tanfu ostati na “neodređeno” vrijeme. Zašto? To područje se smatra strateškom točkom iz koje treba napasti Iran i SAD žele ostati tamo”, nastavlja Ron Paul.

“Konačno, AP i drugi korporativni mediji su otkrili  da se američko-saudijska koalicija, koja se tamo protiv Huta, izravno koristi jedinicama Al-Qaede. Zašto pomažemo Al-Qaedu u Jemenu?  Jer je pravi cilj Sjedinjenih Američkih Država smjena režima u Iranu, a Jemen je jedna od fronti u borbi protiv iranskog utjecaja na Bliskom istoku. Zato pomažemo Al-Qaedi koja nas napada, jer želimo “promijeniti režim” u Iranu, koji nas nije napao. Kako to može imati smisla?”, pita se američki političar.

“Svi se sjećamo stare pripovijesti koja se pripisuje Benjaminu Franklinu o “Siromašnom Richardu Almanacku” i izreke “Kad ležete sa psima, probudit ćete se s buhama.” “Stručnjaci” žele da vjerujemo kako oni vode sjajnu vanjsku politiku koja će na kraju Ameriku dovesti do velike pobjede. Ali, kao i uvijek, “stručnjaci” su nešto pogrešno shvatili, a  stvar uopće nije tako komplicirana. Ako “pobjeda” znači biti saveznik s Al-Qaedom i Islamskom državom, radi se nešto pogrešno.

Počnimo voditi praviti vanjsku politiku i ostavimo ostatak svijeta na miru!”, izjavio je Ron Paul u svom članku kojeg je objavi ona stranici svog “Instituta za mir i prosperitet”.

Situacija je jasna, što se vidjelo u jučerašnjoj raspravi u Vijeću sigurnosti na kojoj su SAD branile sirijsku Al-Qaedu, koja ima od 12 do 20 tisuća dobro obučenih i opremljenih boraca. Ostalo su u vojnom smislu beznačajne i militantne skupine s puno nižom razinom borbene spremnosti.

U Jemenu je aktivna Al-Qaeda Arapskog poluotoka (AQAP), koja ima 6000 – 7000 boraca i kontrolira cijelu provinciju Hadramaut  i dijelove Al-Bayde, te prilaze lukama Aden i Al-Mukalla, čine zapravo dominira ključnim pomorskim rutama za opskrbu područja koje drže prosaudijske snage.

Tko se bori protiv Al-Qaede? Američka vojska i saveznici? Da ne govorimo o ratu i stradanjima moglo bi se reći da je to smiješno. Al-Qaeda od Sjedinjenih Država, preko posredničkih zemalja jugoistočne i središnje Europe i arapskih monarhija, dobiva novac, oružje, streljivo, medicinski materijal, hranu, vodu, lijekove i što je najvažnije medijsku potporu.

Tko se bori protiv Al-Qaede, barem na ova dva ratišta, uključujući Irak? Vojske Sirije, Irana, Iraka, Hezbollah, Ansarullah, Huti milicije i šiitska armija i razne milicije u Siriji koje uglavnom vodi, naoružava i oprema Iran.

U ovoj jednostavnoj jednadžbi je američka pobjeda nemoguća. Iz prostog razloga što SAD same nemaju snage i političke volje da se same bore za svoje ciljeve, a redovi plaćeničke terorističke armije koja u Siriji i Jemenu ukupno broji 20 – 30 000 boraca nije u stanju ostvariti dugoročne američke ciljeve.

Svakako mogu predstavljati problem, jer govorimo o militantima koji se neće predati i borit će se do kraja. Ali moraju biti poraženi.

Za Zapad će biti problem oni koji prežive, jer će se bez sumnje uputiti u Tursku i dalje prema Europi. No, ideologija Al-Qaede nikada nije bila držati određeni teritorij pod kontrolom i uspostaviti vlast u punom smislu te riječi. Al-Qaeda ne želi političku vlast nad određenim teritorijem i da se, kao ISIL, posveti “obrazovanju”, funkcioniranju javne uprave, gradskom ili regionalnom proračunu i drugim “običnim svakodnevnim stvarima”.

Kako je rekao Ayman Al-Zawahiri, vođa Al-Qaede, organizacija se isključivo mora posvetiti planiranju i provođenju “napada na neprijatelje”. Trenutno je organizacija u savezu s NATO paktom, Saudijskom Arabijom i Izraelom, stoga ove zemlje nemaju razloga za strah. No, sutra, kada teroristi budu poraženi, koga će kriviti za svoj neuspjeh? Svoje sponzore, naravno. Ron Paul s pravom prepoznaje opasnost ovog neformalnog saveza, iako njegove savjete ionako nitko neće slušati.

Ron Paul Institute