Donald Trump protiv svoje Amerike uspješno gradi “Euroazijsku tvrđavu”

Uz brojne druge problematične teme u svijetu, jedna od gorućih su odnosi američke adiminstracije i Kine.

Za početak, Trump je u svom trgovinskom ratu protiv Kine potpisao dekret o uvođenje drugog vala od 10% carina na kineski uvoz u SAD vrijedan oko 200 milijardi dolara. Naplata ovih carina je stupila na snagu 24. rujna 2018. godine. Od 1. siječnja 2019. se na robe s tog popisa planira povećanje carina s 10 na 25 posto.

Istovremeno je Trump poručio Kinezima: “Nemojte se usuditi odgovoriti, jer ćemo vam uvesti treći val carina.” To će biti uvođenje carina na ukupan kineski uvoz u SAD koji premašuje vrijednost 500 milijardi dolara.

Ali je Donald Trump malo precijenio  svoju snagu i sposobnosti. Budući da Kina nije obraćala pozornost ne njegove prijetnje, odgovorila je Washingtonu.

Trump bi volio da se carine mogu uvoditi jednostrano, a da ne bude odgovora s druge strane. Na njegovu žalost, to ne može funkcionirati trgovini s Kinom.

Američka državni tajnik za trgovinu Wilbur Ross je rekao “kako Kina nema dovoljno izvoza u SAD da uvede recipročne carine i da Sjedinjenim Državama prodaje robe za manje od 150 milijardi dolara godišnje”.

“Zato su u tom smislu nenaoružani”, rekao je Wilbur Ross, misleći da će Kinezi, jednom kada ispucaju “bonus reciprociteta”, sjediti ne radeći ništa.

Međutim, Trump zaboravlja SAD ne mogu Kinu potpuno ukloniti s američkog tržišta, a posebno ne mogu svojim proizvodima zamijeniti sve kineske proizvode s europskim zemljama, Rusiji i drugim dijelovima svijeta. Jednako tako je nemoguće kinesku masovnu i jeftinu kinesku robu izgurati iz tržišta u drugim dijelovima svijeta. Međutim, pragmatično razmišljanje i realna politika su rijetko bili karakteristika američke “idiokracije”.

Točno, Peking će jednom uvesti recipročne carine na ukupan američki uvoz u Kinu vrijedan oko 150 milijardi dolara. No, povijest nas uči da Peking uvijek razmišlja dugoročno rijetko donosi “ad hoc” rješenja.

Kina će, prije svega, sada pogoditi omiljenu američku temu – trgovinu ukapljenim plinom. Kina kupuje oko trećinu ukupnog LNG izvoza iz Sjedinjenih Država, a uvođenje carina na ovaj plin bi jednostavno pokopalo industriju.

Drugi primjer negativnih posljedica za SAD zbog uvođenja carina protiv Kine može dovesti do osjetnog povećanja troškova otklanjanja posljedica uragana “Florence”, koji je devastirao Sjevernu i Južnu Karolinu i Virginiju. Izvođači i građevinske tvrtke koje je kontaktirao The New York Times tvrde da će se troškovi radova na obnovi, nakon uvođenja novih carina, povećati za oko 20 do 30%, a to neće platiti Kinezi, već Amerikanci.

Dodajte tome i brojne tužbe u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji u kojima Kina  optužuje SAD da krši pravila koja je sama uvela u međunarodnoj trgovini.

Tada su SAD pokrenule novi rat i najavile nametanje sankcija protiv Kine zbog kupnje ruskog oružja, borbenih zrakoplova i sustava protuzračne obrane S-400. Kina je to napravila zato što je dobila jeftina i učinkovita oružja, a po mišljenju Bijele kuće i vojno-industrijskog kompleksa je trebala kupiti skupa i neučinkovita iz Amerike.

“Kineska strana izražava svoj duboki prezir prema gore navedenim postupcima. Akcije američke strane grubo su kršenje temeljnih načela međunarodnih odnosa”, rekao je predstavnik Ministarstva vanjskih poslova Kine, Geng Shuang.

“Nastavit ćemo raditi s ruskom stranom kako bi se postigao konsenzus kojeg su dogovorili čelnici naših dviju zemalja, a podići ćemo stratešku interakciju dviju zemalja na novu razinu”, dodao je Shuang.

Mnogi su nakon ove izjave rekli kako SAD samo jače i brže guraju Rusiju i Kinu prema strateškom savezu. On će biti ekonomski, obrambeni i politički. Općenito će se moći govoriti sveobuhvatnom savezu protiv hiperagresivnih povezanih država.

Pokušajmo se sjetiti tko je u povijesti bio posljednji vođa koji je pokrenuo rat na drugoj fronti, a da nije završio onaj na prvi? Čini se da je to bio Alois Schicklgruber, ali nije dobro završio.

Idemo dalje. Objavljeno je analitičko izvješće Instituta za strateške studije američkog Sveučilišta u Pennsylvaniji u kojem stoji kako su “Rusija i Kina glavna prijetnja američkim snagama u svemiru”.

Ma što se to dogodilo s “nepremostivim tehnološkim jazom” u kojem SAD prednjače u odnosu na svoje ruske i kineske kolege, što desetljećima trubi liberalna propaganda.

Je li i ovo slučaj u kojem se desetljećima naglašava svoja “ekskluzivnost” i “progresivnost”, ali u praksi je nešto pošlo po zlu?

Posljednja vijest o toj temi je procurila na portalu Axios na kojem je objavljena informacija “kako insider iz Washingtona u idućih nekoliko tjedana planira optužiti Kinu za štetne aktivnosti i kibernetičke napade u području krađa intelektualnog vlasništva i za intervenciju u predstojećim američkim izborima”.

Kao i obično, obećava se “puno dokaza” i “tona podataka”, ali one se neće nikome pokazivati, jer su to tajne. Dakle, morat ćemo im vjerovati na riječ.

Dakle Kino, dobrodošla u klub “neprijatelja demokracije”. Ništa ne brini, tamo je već polovica svjetskog stanovništva.

Usput, govoreći o dominaciji. Donald Trump je ponovno zatražio, nije nazvao, pitao, ponudio, zamolio, nego je zahtijevao, da se smanji cijena nafte.  OPEC i Rusija su ponovno ignorirali njegov zahtjev.

Zar malog Donnia ništa nisu naučili u  vojnoj akademiji koju je pohađao? Da bi nekome prijetio, svoje zahtjeve nečim mora i podržati, jer ovako podsjeća na glupog policajca koji je pokušao uhititi zločinca Simona Phoenixa i rekao mu “Stavite ruke iza glave, inače…”. Inače što? Ništa.

Nakon svega se pojavio Kim jong-un, koji je prijetnju hegemona pretvorio u lakrdiju. Hegemon se malo izvikao i sada se smirio, misleći da je mali “Rocket Man” na njegovoj strani, samo zato što je uništio nekoliko drvenih koliba i tunela na starom poligonu za testiranje balističkih projektila.

Zapravo je čak i mala Sjeverna Koreja na kraju na sve načine doprinijela stvaranju strateškog saveza između dviju velikih sila.

Smiješno, ali je se čini da je Donald Trump čvrsto odlučio da u najkraćem mogućem roku dobije titulu “Heroja Rusije”.