I to je ljubav

Na ovom odmoru bio sam ponovo u prilici osjetiti kako životinje mogu voljeti ljude. Njihova ljubav je iskrena i one je ne kriju.

Svastika je morala na neku ne tako strašnu operaciju. U bolnici je ostala dva dana, ali je i nakon toga još neko vrijeme bila pošteđena fizičkih poslova, tako da smo supruga i ja morali preuzeti brigu o njenim mačkama, kravi, teletu i ostalim obavezama. U stvari, više supruga, a ja sam se uključivao tek povremeno i bio uglavnom vozač.

Čim smo se vratili iz bolnice, gdje smo ostavili svastiku, dočekala nas je njena krava svojim tužnim mukanjem. Mislili smo da je žedna ili gladna, ali ona je nastavila mukati i nakon što je dobila hranu i vodu. Ni što ju je tele posisalo nije pomoglo, ona je i dalje tužno mukala i tek tada smo shvatili da je tome uzrok što joj nema njene prave domaćice. Kravi je ona nedostajala, ili je osjećala da je gazdarica u opasnosti, ne znam, ali je to na svoj način pokazivala. Tek kad se svastika nakon dva dana vratila iz bolnice i zavirila u štalu, krava se smirila i prestala mukati.

To me podsjetilo na djetinjstvo, kad smo imali uglavnom po dvije krave. Uvijek smo se i mi djeca radovali teljenju krava jer smo se rado igrali s malim, umiljatim teletom. Ali uvijek smo i patili zajedno s kravom kad bi došlo vrijeme da se tele proda. Krava bi se prvo uznemirila još prije nego što tele odvezu, a kad bi ga odvezli, tužno bi mukala po dva-tri dana, slabije jela, a onda bi se polako počela smirivati i miriti s gubitkom.

Koliko je lijepo imati životinje i brinuti se o njima, toliko je i tužno, jer u mnogim slučajevima ste u poziciji da budete istovremeno i njihovi dobročinitelji i neprijatelji. Ako im ne date da žive svoj život i normalno se razmnožavaju, radite protiv njih. Ako im dozvolite da se normalno razmnožavaju, teško možete uz njih zadržati i cjelokupno potomstvo i opet nastupate kao njihovi neprijatelji. Kako naći pravo rješenje?

Ponekad pomislim i kako je lakše biti životinja nego čovjek. Čovjeka opterećuju gore navedene brige, ne zna nekada kako bi postupio, a da ne pogriješi. A životinje nemaju taj problem. One ne moraju odlučivati o životu potomaka ljudi koji ih drže. Krava moje svastike samo voli svoju gazdaricu, i to iskreno pokazuje. Možda bi i ona bila u brigama da mora odlučivati hoće li prodati njeno dijete kao što će uskoro trebati odlučiti svastika, to ne znam.

Ali na stranu sva ova pitanja, sve dileme. Znam samo da mi je bilo dirljivo vidjeti kako je velika ljubav prema gazdarici kod krave i da je uvijek dobro i lijepo biti u blizini onih koji vole, makar to bile i životinje. Čini mi se da je njihova ljubav iskrenija nego ljudska.