Ko želi, može naučiti od bilo koga

Poznata je izreka da čovjek i magarac znaju više nego samo čovjek. Naučiti se može od svakoga i od svačega, samo ako se želi i ako se nađe pravi način.

Poznato je i da su ljudi dolazili do ideja na neobične načine, učeći na prirodnim pojavama, slučajnim događajima. Već sam, čini mi se, spominjao primjer kako je Džigoro Kono, otac džuda, došao na ideju da u ovom sportu primijeni vrlo važan princip neopiranja promatrajući drveće pod snijegom. Zapazio je da grane koje se saviju pod teretom ne pucaju, a one nesavitljive se slome. Kad je to primijenio u džudu, kad ga protivnik gura, on je išao tamo gdje ga gura, kad ga povlači opet je išao u tom smjeru, i samo bi u jednom trenutku i on naglo dodao i svoju energiju i u tom istom smjeru oborio protivnika, sa vrlo malo snage i energije.

Gledajući jednu emisiju o mravima, zaključih kako od mravi možemo naučiti ne samo neku sitnicu, nego čitavu životnu filozofiju. Samo, čini se da je mravlja životna filozofija drukčija nego ljudska u jednom bitnom segmentu. Kod mravi se kolektiv stavlja iznad pojedinca, a kod ljudi je pojedinac glavni. Pogledajmo ovaj primjer: raskopan je mravinjak i njihove larve su ostale na vrelom suncu, što je za njih velika opasnost. Jedni mravi su larve odmah prekrili svojim tijelima, dok su drugi spremali novi mravinjak u koji će ih smjestiti. Mravi koji su štitili larve svojim tijelima su ugibali na suncu, ali nisu odstupali sa svojih mjesta. Ako je poplava, oni svojim tijelima grade most da bi neki od njih prešli preko tog mosta i spasili se. Oni su uvijek spremni žrtvovati se za druge mrave, za kolektiv, za potomke. Svaki pojedinačno će dati život, ako će njime spasiti bar druga dva mrava. I zato neki umni ljudi smatraju kako će upravo mravi biti među posljednjim bićima koja će nestati.

Ima i ljudi koji su spremni ponašati se kao mravi, ali takvih nema mnogo. Kad je kritično, uglavnom svaki se brine prvo za sebe. Čak i tamo gdje propisi ili običaji nalažu drukčije ponašanje, ne bude uvijek po propisima. Mnogo je kapetana  koji su prvi napustili brod koji tone, umjesto da budu posljednji. Prečesto se daje prednost sebi tamo gdje je ne bi trebalo biti. Neki ljudi uvijek misle kako trebaju imati prednost u odnosu na druge, bilo da čekaju red kod doktora, u trgovini, za kredit ili na izbornoj listi. Takvi po pravilu bježe prvi ako prigusti i ne osvrću se mnogo na ostale. U panici su u stanju napraviti i veliku štetu, pa čak i ubiti onoga ko im stoji na putu, samo kako bi što prije spasili sebe.

Kada pogledamo ponašanje mravi i ljudi, očito je da je po cijelu vrstu korisnije ponašanje mravi i da bi bilo dobro kad bi se i ljudi tako ponašali. Mravi, čini se, više djeluju intuitivno, a ljudi više razmišljaju. Ljudi misle da je intuicija neki niži oblik, a da je razmišljanje nadgradnja, međutim, vrlo je upitno šta od toga, u kom trenutku, ima veću vrijednost i šta je iznad čega. Zato bih ipak volio da ljudi više uče od mravi.