Nakon što su otkrivene velike rezerve plina u istočnom Mediteranu, Izrael je krenuo u diplomatsku ofenzivu u potrazi za saveznicima kako bi sebi osigurao korist od ovih ležišta. Saveznike je našao u Cipru i Grčkoj, koji izraelskom režimu pomažu da iz igre izbace Palestince, koji bi u rješenju o dvije države polagali pravo na teritorijalne vode Pojasa Gaze, što uz izraelsku “dodjelu” tri nautičke milje obale Pojasa Gaze Palestincima i nije bio poseban problem. No, tu je i Libanon, suverena država i članica Ujedinjenih naroda, koji također polaže pravo na teritorijalne vode i ekskluzivni gospodarski pojas, koji u dogovoru Nikozije, Atene, Rima i Tel Aviva također treba biti izbačen iz posla.
Ništa lakše, izraelski režim će spriječiti razvoj libanonske industrije energenata sporazumom s Grčkom, Ciprom i Italijom.
Naime, Izrael je otkrio kako spriječiti Libanon da razvije svoje tržište ugljikovodika. Ekonomski dodatak lista Haaretz, The Marker, u članku objavljenom 3. listopada navodi kako će izraelski režim, Cipar, Grčka i Italija kasnije ove godine potpisati ugovor o izgradnji pomorskog cjevovoda.
Jedan od uvjeta je da moguća europska povezanost s Libanonom zahtijeva izraelski pristanak, kojeg, naravno, nema i ne može biti.
Izraelski ministar energije, Yuval Steinitz, uspio je s Ciprom, Italijom i Grčkom dogovoriti Memorandum o razumijevanju za 2100 kilometara plinovoda.
Rad financira nekoliko privatnih tvrtki. Prema izraelskom listu, vjerojatno će i Europska središnja banka odigrati važnu ulogu.
Izvor blizak izraelskom Ministarstvu energetike je izjavio kako će se pregovori o projektu narednih dana nastaviti u Europi.
U međuvremenu, Libanon uskoro namjerava započeti drugi krug istraživanja ležišta nafte i plina, a za nekoliko mjeseci će početi s radom prve bušotine.
Neki analitičari smatraju da Izrael iskorištava kašnjenje vađenja energenata od strane Libanona i jasno je da se ova zemlja sada našla na udaru.
Zapravo je besmisleno trošiti riječi na odluke Izraela, koji nikada nije krio da negira pravo Libanonu i Palestincima na ekstrakciju plina ili nafte u istočnom Mediteranu. No, pristanak Cipra, Italije i Grčke na ovakav sramotan ugovor, prema kojem s Libanonom u energetskom sektoru mogu surađivati samo uz dozvolu Izraela, je nešto sasvim drugo što ne služi na čast nijednoj od tri zemlje, koje sa svoje strane tvrde kako njih iskorištavaju Njemačka, ESB, MMF i Europska komisija. Ili sve treba prihvatiti poznatu mafijašku uzrečicu: “Nothing personal, it’s just business.”
Tako funkcionira liberalni kapitalizam, ništa novo ovdje. Zahebi koga stigneš i zgrabi koliko možeš, to je name of the game.
hm..a možda i novi rat. Onako,čisto po potrebi? Očito,sa tim Hezbolahom,nije ni Libanon više bezub. A opet,sav taj plin bi pak smetao nekim drugim proizvođačima plina. Svijet je komplicirano mjesto
A Juzni tok nije mogao sa slicnim uslovima…fukare evropske;taman prilika za Siriju i Rusiju.
Elem…Grcka je opasno krenula u kontru Rusiji!
Polako zavrsava posao u Siriji, a onda ce biti lakse sa poslovanjem oko nafte. Nece to saveznici Libanona i Sirije pustiti tek tako.
Libanon će se uskoro okrenuti Siriji i Rusima, pa će uz pomoć Rusije svoj plin slati u svijet preko Sirije.
Nije nemoguće da se te dvije države ujedine u bliskoj budućnosti.
To bi tek bio šok, zna se za koga…
Zar nije bilo govora kako je to ležište neisplativo jer je baš transport preskup?
Grčka? Zar nisu Izraelu davali instrukcije oko S-300? A o maltretiranju Makedonije neću niti trošiti riječi. Cipar? Praonica novca koja je ušla u EU iako se nije htjela ujediniti sa sjevernim dijelom?
Ovo može čuditi samo onoga tko nije upoznat tko vlada svijetom.