Postoji izreka da se dobro se dobrim vraća. No, je li uvijek baš tako? Ovo što sam pročitao, nametnulo mi je stotinu pitanja.
Jedan talijanski bankar je odlučio biti moderni Robin Hood. Sažalio se nad nekim siromašnim klijentima koji su željeli podići kredit, a nisu za to zadovoljavali uvjete. Prebacio bi nešto novca s računa bogatih klijenata na njihove i oni su tako postajali kreditno sposobni. Kasnije bi dug vratili, a on bi vratio novac bogatim klijentima od kojih ga je prethodno „posudio“. Problem je nastao kad neki kojima je pomogao nisu vratili dug i kad je operacija otkrivena. Bankar je osuđen na dvije godine zatvora. Ostao je bez posla, a i bez kuće koja je zaplijenjena.
Dakle, sad slijede pitanja koja sam najavio u podnaslovu, a koja se, pretpostavljam, mnogima koji pročitaju ovakvu vijest, motaju po glavi. Jedni će se pitati je li ovo najbolji dokaz da ne treba biti dobar; da ne treba drugima pomagati, jer to ne možeš učiniti ako ne odmogneš sebi, a to odmaganje nekada, kako se vidi i na ovom primjeru, može biti baš bolno? Neki će reći da je ovo djelo vrhunac pokazivanja dobrote i da za tako nešto vrijedi i ostati bez posla i izgubiti kuću i posao, pa i u zatvor otići, jer tako je usrećeno mnogo ljudi, a samo jedan je stradao. Ima i onih koji će reći da je bankar bio glup jer nije ništa uzeo i za sebe, a od onih od kojih je uzimao, mogao je uzeti mnogo, a da oni i ne primijete. Neki će, pretpostavljam, smatrati da je sve trebao temeljitije uraditi, bolje prethodno provjeriti koji klijenti će mu sigurno vratiti novac. Ili će smatrati da je sve trebao raditi samo do mjere koju može sigurno kontrolirati. Vjerujem da postoje i oni zlobniji, koji će se radovati što je bankar stradao na kraju, jer „siromašne ne treba nikada pomagati“.
Uz sve ovo, postavlja se i pitanje je li to što je uradio bankar stvarno dobro djelo, ako se ima u vidu da je krao tuđe novce, da je radio protiv zakona? Je li dobro nekome pomoći, ako se to radi „preko tuđih leđa?“ Pitanje je i je li on zaista pomagao ljudima kojima je prebacio tuđe novce? Možda su neki zbog toga dospjeli u još veće dugove, a neki osjetili grižnju savjesti što nisu mogli vratiti posuđeno? Recimo, možda je neki siromah digao kredit da kupi bubreg koji mu je otkazao, a nema novaca za vratiti, i sad ga peče savjest kad čuje da je njegov dobročinitelj zbog toga postao beskućnik?
Da, pitanja je zaista bezbroj. Ali i odgovora isto tako. Jedni će smatrati da stvar treba postaviti ovako, a drugi da treba onako. I svi će biti u pravu? Ili u krivu? Eh, kad bi u životu sve bilo crno-bijelo, lako bi bilo naći odgovor. Ali u većini slučajeva to nije tako. Ovo je jedan od takvih na koje će biti mnogo različitih pogleda, mnogo pitanja i odgovora, a da će teško biti naći pravi.
Ako biti dobar znaci davati nekom novac onda sam protiv toga. Novac je posebna psihologija i davati ga nekom cinis mu lose. Biti dobar da, uvijek davati znanje, savjet, cuvati okolis i slicno.
Možda je nekad postojalo vrijeme u kojem je svijet i sve u njemu bilo dualno, u kojem je postojala jasna granica između dobra i zla, a čovjeku je samo ostajao izbor strane kojoj će se prikloniti. Današnji svijet nije dualan i ne postoje jasne granice. U ime dobra se možda čini i najviše zla. Netko je dobar i vrijedan radnik, brižan otac, štedljiv, skroman, duboko moralan i glavni je u proizvodnji nagaznih mina, kontrolira završnu kvalitetu. Netko je dobar vojnik, neustrašiv i njegova dobrota se mjeri brojem onih ljudi kojima je oduzeo život. Onaj drugi je škrt, svadljiv, osvetoljubiv, ali je pčelar i živi većinom u prirodi, razvozi košnice po šumi, skuplja i prodaje med.Tko je od njih trojice dobar, tko zao? Mogli bismo reći kako se dobrota može prepoznavati u odnosu na ne/činjenje zla drugomu. I opet ne bismo mogli prepoznati. Svijet oko nas je najprije velik, onda mnogoljudan,… Čitaj više »
Dobru i mnogo ozbiljnu temu si izabrao dobri Ivo. Ona uveliko prevazilazi jedan tekst na portalu i nekoliko komentara, ali je dobro porazgovarati na tu temu. Navedeni primjeri situacija gdje se dobro lošim vraća, su uglavnom izašli iz kuhinja loših ljudi (ti Ivo takve ideje samo prenosiš). Evo kako, laži se uglavnom prenose na 3 osnovna načina: čista laž, polu-istina i istina uklopnjena na pogrešan način na pogrešno mjesto sa lošom namjerom. Istina nije crna ni bijela, rijetko ima jasnu osnovnu boju, istina je tekstura sačinjena od mnogo malih djelića raznih boja. Ona se obično posmatra iz daljine i daje utisak nijanse sive boje. Ta ‘optika’ omogućava lošim ljudima da laž uklapaju na način da laž liči na istinu, jer tekstura laži izdaleka daje istu nijansu sive boje. Ako hoćemo da dođemo do istine moramo se malo približiti. Na putu do istine ima dosta prepreka, nekad je potrebno srušiti cijeli… Čitaj više »
Budala i dobar su braca…treba biti dobar ali ne treba biti budala.
Slično su “dobri” bankari i rejting agencije “pomagali” američkoj sirotinji koja nije mogla vraćati kredite, pa smo imali subprime mortgages krizu koja se prelila na cijeli svijet. Samo od njih nitko nije odgovarao.
Treba pomoci kome mozes a taj da zasluzuje pomoc .
Za egzibicije navedenog tipa nisam , ja nebi krao za sebe a kamoli za drugog .
Ima izreka da je “put u pakao popločan dobrim namerama”. Istina je da čovek u svemu mora biti umeren, pa i u dobroti. Nakon svih svojih životnih iskustava smatram da treba biti onoliko dobar i pomagati do mere da ne učiniš zlo sebi. Jer nisam sklona da budem zla prema ljudima, pa ni sebe ne izuzimam od ljudi. Ili drugim rečima, kao što već rekoše, treba biti dovoljno mudar. Ja se inače pokrivam koliko sam dugačka, pa stoga smatram da ako ja mogu da se kontrolišem u trošenju, mogu to i drugi. Znam šta znači nema. Novac pozajmljujem samo u ekstremnim situacijama, tipa nemam kod sebe, i vraćam u roku od par dana. Kartica sa minusom jok. Kredit jok. Nikom ni dinar nisam dužna, nego strpljivo čekam da skupim pare za ono što mi je potrebno. Kome je stvarno potrebno za hranu, ili je go i bos, ili neko dobro,… Čitaj više »
biti dobar i biti naivan, nepromisljen – su par razlicitih cipela. dok zli ljudi truju prvo sami sebe bez da su toga svijesni.
Da nije sve crno bijelo, ali ovoj priči bi najbolje pristajala stara narodna Pomozi sirotu na svoju sramotu.
Svakako treba biti dobar.
Z.Kerum: “Čini dobro, poji govno”
Bogati bankar vozi se u svom Mercedesu i ugleda muškarca kako jede travu.
Zaustavi auto i izađe van.
Pita ga: Zašto jedete travu?
– Nemam novaca za hranu.
– Dođite onda sa mnom da vas nahranim.
…- Ali, imam i ženu i troje djece.
Bankar odgovara, smeškajući se – Nema problema, ima dovoljno i za njih.
Svi uđu zajedno u Mercedes, auto je sad prepun ljudi i dece. Kad su krenuli kaže siromašan čovek: Gospodine vi ste stvarno predobri. Hvala vam što ste nas poveli sa sobom.
– Ma, nema problema. Kad samo vidite koliko je visoka trava u mom dvorištu…
Novac kao ovakav ne smatram ničim dobrim već nužnim zlom,na koji smo prinuđeni a podložan je manipulaciji velikih igrača,čim većih to veče manipulacije.Naravno može se uporabiti i za pozitivna djela.Ko nije dobar samo prema dobrim ljudima,već prema svima,taj će bit iskorišten od zlih ljudi.Ko je uporan u svojoj dobroti od večine izaziva i takve povratne impulse,jer večina ljudi nije zla,već rade loše stvari zato jer smo povodljive ovce il imaju takav obrambeni mehanizam.Ak se previše otvore lako stradaju u današnjem sve surovijem okruženju.Ovo što proživljavamo jako liči na neko čistilište,iz kojeg mogu u više sfere samo najčistije malobrojne duše,a ostali su prinuđeni na ovu močvaru.
Ima jedna pametna od dodiđe, veli rekao mu djed da sa ciganima ciganski a sa gospodom gospodski. Na duge staze dobrota se isplati jer ne ostavljaš krvav trag iza sebe i siješ dobro a ono dobro i rodi. No to ne važi za kvarne, njima je svejedno, ne morališu, samo gledaju da nahrane ego i nagon za samoodržanjem bez obzira na posljedice. O njima razmišljaju kad dobiju istom mjerom ili još gore prođu. Vele stari indijanci da treba živjeti da bude dobro svima.
Daj coveku ribu nahranices ga za jedan dan,nauci ga da peca,nahranices ga za ceo zivot.