MMF službeno preuzeo nadzor nad Argentinom, bivšim divom koji je ponovo u bankrotu

Kada govorimo o krizi u Latinskoj Americi, svi prstom upiru u Venezuelu, koja je zaista u teškoj situaciji zbog činjenice da je zemlja, usprkos politici Huga Chaveza, bila čvrsto vezana za dolar i isporuke sirove nafte američkim rafinerijama. No, nešto južnije na kontinentu se događa kriza koja poprima razmjere humanitarne katastrofe, ali se u medijima o njoj šuti. Riječ je o Argentini.

Jučer je MMF potvrdio da njegov ured u preuzima Središnju banku Argentine i  odande će kontrolirati rad te institucije i  udovoljava li vlada svim financijskim nametima, odnosno, provodi i li dosljedno strukturne reforme koje nameće MMF u zamjenu za pomoć de facto bankrotiranu Argentinu.

Povratak Međunarodnog monetarnog fonda, kojeg su bivše vođe, Nestor i Cristina Fernández de Kirchner, protjerali iz zemlje, osjećat će sva argentinska kućanstva, jer je već najavljeno da će politika socijalne prilagodbe biti stroga, bez obzira na prosvjede i što je Argentinci odbijaju stalnim velikim okupljanjima diljem zemlje.

No, stvarnost je neumoljiva. MMF ne želi obećanja i želi nadzor nad zemljom.  Vlada Mauricia Macrija, koji je na vlast došao pobjedom na predsjedničkim izborima u studenom 2015., prihvatio je da MMF postavi ured unutar Središnje banke Argentine. Trevor Alleyne, iz Jamajke, bit će predstavnik koji preuzima središnju financijsku instituciju zemlje.

U idućoj godini Argentina će plaćati još veće kamate na dug, a dodatne rezove mora provesti u zdravstvu, obrazovanju, stambenom zbrinjavanju, znanosti i tehnologiji. Novi inozemni vladari Središnje banke Argentine bit će odgovorni za njeni poslovanje i određivanje najvažnija stavka proračuna 2019.

Sve se dogodilo samo zato što su Argentinci na izborima krajem 2015. povjerovali skorojeviću s tečajem iz ekonomije kojeg je završio na “Columbia Business School” u  Sjedinjenim Državama .

Macri je u predizbornoj kampanji 2015. obećavao procvat Argentine i prekid svih veza s “komunističkom upravom” predsjednice Cristina Fernández de Kirchner, koja se više nije mogla kandidirati na izborima i njezin blok je predstavljao guverner Daniel Scioli. Blok Cristine Kirchner je izgubio izbore ne zbog navodnog “komunizma”, iako je bila u dobrim vezama ne samo sa socijalističkim vladama Latinske Amerike, nego i Rusijom, Kinom, čak i Iranom, nego zato što su htjeli “nešto više”.

No, Mauricio Macri je odmah po dolasku na dužnost predsjednika ponovo uspostavio dobre odnose s Washingtonom i Međunarodnim monetarnim fondom, s kojim bivša predsjednica nije htjela ni razgovarati. Već je na početku mandata podijelio oko 100 000 otkaza, povećao cijene prijevoza, komunalnih usluga, posebno električne energije i plina, te provodio rezove javne potrošnje gdje god je stigao. Naravno da je to kratkoročno u brojkama dalo rezultate u ostvario je rast BDP-a od 3,5%. Međutim to je bio put u propast, baš kao što je to bio bankrot zemlje 2002.

Na mjesto predsjednika 2003. je došao Néstor Kirchner, koji je preuzeo stvar u svoje ruke i počeo voditi suverenističku politiku, vraćajući dugove i baveći se oporavkom gospodarstva Argentine. Međutim, umire 2007. godine, a 30. listopada je za predsjednicu izabrana njegova supruga Cristina Kirchner, koja je tada na izborima dobila skoro 44% glasova, a njezin protukandidat jedva  22%. Zajedno sa svojim pokojnim suprugom i prethodnikom Néstorom Kirchnerom, ona je zaslužna za vraćanje predsjedničke vlasti u zemlji koja je bila ozbiljno oslabljena zbog ekonomskog kolapsa 2001.

Nacionalizirala je privatne mirovinske fondove, ponovo nacionalizirala vodeću zrakoplovnu kompaniju u zemlji i preuzela, bez naknade, udjel u državnoj YPF naftnoj kompaniji od španjolske kompanije Repsol, koja je tamo imala uloženih 10 milijardi dolara. Uspjela je vratiti dugove i od Argentine ponovo napraviti veliku ekonomiju. Uporno je vodila i spor zbog malog duga jednom od lešinarskih fondova s Wall Streeta, koji nije pristao na restrukturiranje državnog doga iz 2002. Bivša predsjednice je poručila kako nikada neće isplatiti traženi iznos i dug će biti na sudu stoljećima, ako bude potrebno.

No,odmah po preuzimanju vlasti je Mauricio Macri pristao na nagodbu, kako bi se mogao zaduživati u inozemstvu, što je za njega bio “veliki uspjeh”. U međuvremenu je dosljedno provodio neoliberalnu politiku, iako se ona pokazala devastirajuća u cijelom svijetu.

Macrijeva vlada nije uspjela održati tečaj valute i staviti inflaciju pod kontrolu, iako je kamatne stope povećavala tri puta samo ove godine. Tada je pozvao MMF u pomoć, baš kao njegovi prethodnici 90-ih.

Međunarodni monetarni fond je Macriju “dao” prijeko potreban novac, ali i vezao tečaj nacionalne valute za dolar, što je otežalo vraćanje dugova. MMF je daljnju podršku uvjetovao teškim mjerama štednje, a onda je naprosto napustio zemlju. Argentina je s Macrijem na čelu brzo nakupila 135 milijardi dolara dugova, a tečaj pesa je strmoglavo padao.

Milijuni Argentinaca iz srednje klase su izgubili radna mjesta. Pet godina je trebalo prijašnjem predsjedniku Nestoru Kirchneru i njegovoj supruzi, koja je samo dovršila završnu fazu posla, da vrati dugove, nakon čega se zakleo da posuđivanja novca više nema.

Macri je postupio onako kako je naučio ili kako je bio prisiljen, to će se tek utvrditi. Predsjednik koji voli tehnologiju i kriptovalute, bivši predsjednik kluba Boca Juniors, došao je na vlast s obećanjima da će od Argentine napraviti normalnu zemlju, što je ona bila i mogla je ostati, ali zahvaljujući bivšoj predsjednici.

Naravno, odmah je odustao je od takozvane “protekcionističke politike” svojih prethodnika i gospodarstvo zemlje ponudio stranim investitorima. Kao i uvijek u sličnim slučajevima, novac ulagača je pristizao, velike svote u kratko vrijeme, a u godinu i pol dana je argentinska ekonomija imala rast od tri posto. No, to su bile brojke, jer je standard stanovništva padao, a cijene su rasle. Kako su izvan zemlje zaključili da   Marcijeve reforme nisu išle dovoljno brzo, rast kamata u Americi je natjerao ulagače da odbace rizičniju imovinu, dakle i argentinske državne obveznice.

I sada je Argentina tu gdje jest, a podsjetimo da se radilo o zemlji koja je ne toliko davno bila gospodarska velesila, ne samo u regiji ili na kontinentu, već u cijelom svijetu. Sada je obična kolonija kojom vladaju tehnokrati Međunarodnog monetarnog fonda i slijedi put Grčke, osim ako na sljedećim izborima ne dođe do preokreta i ostane nešto vrijedno odakle bi Argentinci opet mogli krenuti od nule, kao nakon bankrota 2002. godine.