Nekada nam se učini kako idemo pogrešnim putem, iz greške u grešku, i kako nam nema spasa. A nekada nas nešto navede da pomislimo kako sve, ipak, ide u dobrom smjeru i da smo bez razloga bili pesimisti.
Gledam komentare na ovom portalu i razmišljam o onima od samog početka do najnovijih. U početku je, čini mi se, bilo više nego sada onih koji su izražavali ushićenost, oduševljenje pojedinim tekstovima. Nisu se štedjele riječi pohvale, pa i preuveličavanja onoga što je napisano. Istovremeno, bilo je više nego sada „niskih udaraca“, podcjenjivanja i omalovažavanja onoga što je napisano, sve do nepristojnih komentara i uvreda autora tekstova i uredništva.
O tome razmišljam gledajući komentare ispod svog teksta Ne donositi odluke vrućom glavom, nedavno objavljenog na ovom portalu, pa mi se čini da smo, bar što se tiče komentara i ljudi koji su naši posjetitelji,napredovali. Neki čitatelji misle drukčije nego ja u spomenutom tekstu, ili barem drukčije razumiju ono što sam napisao, i iznose svoje argumente zašto tako misle. Nije baš ni malo tih kritika, ali ne idu sve u istom pravcu.
Međutim, kritike su uglavnom baš takve kakve trebaju biti: iznošenje vlastitog mišljenja koje je različito od onog u tekstu, potkrijepljeno razlozima zašto je tako. Nema uvreda niti omalovažavanja. Kada pročitam neku kritiku poput: „Lupaš gluposti!“, a da nema nikakvog obrazloženja za takvu tvrdnju, samo prijeđem preko toga kao da ništa nisam ni pročitao. Ali ako se navede konkretno šta je to glupo, makar bilo i preoštro rečeno, to će mi već nešto značiti. Komentari trebaju biti argumentirano mišljenje komentatora zbog čega misli drukčije; zbog čega ne misli drukčije; zašto imam sasvim drugi ugao gledanja na isti problem, ili zašto se u nekim dijelovima ne slaže s napisanim. To bi trebalo pomoći čitateljima da nakon pročitanog teksta i komentara steknu što bolju i što objektivniju sliku o pitanju koje je bilo na tapetu, a autoru da shvati o čemu još ubuduće treba razmišljati kad piše. Tome neće pomoći ni uvrede tek radi uvrede niti pohvale bez čvrste podloge.
Sasvim je moguće da se nekada pogriješi. Nekada nemate dovoljno informacija o nekom događaju, a mislite da imate. Nekada previdite neki detalj koji je u tom slučaju vrlo bitan. Nekada ste u posebnom emocionalnom stanju koje vas usmjerava da razmišljate na drugi način nego inače. Nekada vam je u glavi sličan događaj koji dobro poznajete pa vam se čini da je i taj o kome pišete takav, a pokaže se da nije. Nekada ste baš odmorni i raspoloženi za pisanje pa se lijepo izrazite i nađete odgovarajuća poređenja, a nekada vam i ne ide. Sve je to očekivano, ono s čime se mora računati. Evo, na primjer, kada pogledam samo ovaj portal, vidim da na njemu ima preko 460 mojih tekstova. Pa, zar bi bilo moguće napisati ih sve bez greške, da svaki bude baš onakav kakav bih poželio? Teško! Ima tu škarta, itekako! Ima promašaja, ali ni jednog nema s namjerom da promašim, da svjesno manipuliram. Zahvalan sam uvijek čitateljima kad mi na propuste ukažu na pravi način. Oni koji me kritiziraju bez argumenata ili hvale tek da bi pohvalili, ne pomažu ni meni ni čitateljima, na njih se ne mogu ni ljutiti niti im imam za što zahvaljivati, ali ostalima sam baš zahvalan.
Ali ono što me ohrabruje je to što mi se čini da je sve više čitatelja koji „hladne glave“, vrlo argumentirano i dobronamjerno iznose svoje viđenje tema o kojima se piše. Možda tome doprinosi i činjenica da smo se već poprilično upoznali, a kad se ljudi poznaju, manje je nepovjerenje među njima? (Istina, uglavnom pročitam komentare na moje tekstove, a ostale ne čitam tako redovno, tek koliko stignem.) Čini mi se da tu napredujemo, a to je baš dobro. Ako ovaj portal samo toliko učini, da pomogne ljudima da strpljivije komuniciraju, da se naviknu čuti i drugoga, a da to ne smatraju atakom na sebe, to je već značajno. Bit će mi drago što sam i ja svjedok, pa čak i sudionik toga procesa. To bi značilo da zajedno postajemo mudriji.
Ako niste u stanju da dijelite moje misljenje,
razmnozavajte ga!
Cijenjeni Ivo Kobas,vi ponekad u svojim tekstovima vrijedjate ljude razlicitog misljenja i zato trebate biti spremni i na komentare koji vam bas i nisu po ukusu.Ako zelite da vas netko cijeni onda trebate pokazati postovanje prema drugima..Toliko od mene.
Kao i u svakodnevnom životu, tako i ovdje – s nekim ljudima se može komunicirati, s nekima ne može. Prije nekog vremena bila mi je u posjetu punica. Zapravo sam ja otišao po nju. Profesorica u mirovini. Navikla govoriti i govoriti, a djeca da slušaju. I tako četrdeset godina radnog vijeka, Od Splita nije prestajala govoriti. Dobro, rekoh. Onda sam krenuo s ‘programom’ koji se sastojao od pješačenja (kako drugačije obići nacionalni park), posjeta znamenitostima, tvrđavama. Valjalo je izdržati prva dva dana, a onda se trećeg dana dogodilonešto neočekivano – punica je sve češće pokazivala napade šutnje. Toliko o strpljivosti. A onda je konačno počela i slušati. Razgovor je najprije slušanje sugovornika, tek onda odgovori. A ne ‘slušajte me’ prvo. Drugi problem u razgovorima je – nerazumijevanje. Iako se koriste iste riječi, ljudi se ne razumiju jer iste riječi različito tumače i različito doživljavaju. Isto je i kod pisanja. Tek… Čitaj više »
Poštovani Ivo, tvoji tekstovi su lijepi, dobre teme, kvalitetno napisane. Način na koji pišeš mi govori da si inteligentna osoba. Na netu možemo počitati mnogo tekstova koji lijepo zvuče ali ništa ne znače, jer ih pišu ‘načitani’ ljudi koji samo prenose tuđe misli čijeg značenja nisu ni svjesni. Ti se definivno razlikuješ od ovakvih ‘tekstopisaca’. Potpuno podržavam tvoj rad i zato ću navesti nekoliko stvari koje bi mogle da ga unaprijede. Nadam se da ćeš ove riječi shvatiti kao dobronamjerne sugestije. -Treba podsticati ljude da razmišljaju ali izbjegavati kreiranje dilema. Jedna od razlika između dobronamjernih i nedobronamjernih ljudi što prvi usmjeravu ljude ka traženju riješenja a drugi ih udaljavaju najčešće kreiranjem novih dilema. Loši igrači to nazivaju ‘kritički duh’. Kritički duh je nešto što ljudi lako prihvate jer on nosi manju odgovornost. Svi izbjegavaju da daju predloge riješenja jer se plaše da će biti ismijani od okoline. -Riječi koje izgovaraš… Čitaj više »
Nismo nista mudriji nego smo bili do prije po godine (na ovom portalu). Samo smo se nekako navikli jedni na druge, nasli nacin kako odgovorit ili provocirat bez vridjanja 🙂 A trolera ovde ionako nema, osim kad je tekst o Pernaru.
Pa ovi portal Logično je logično objašnjiv . . . nije brz jer nije konercijaliziran pa može imat i neki određeni nivo kvalitete. Komercijalizacija bilo čega je strava i užas, mi to danas imamo u turizmu u kojemu radin i to je postalo gadljivo. Nadalje na ovi portal dolaze uglavnom stariji koji su na ovome svitu duže pa su više svega i doživili, vidili i čuli tako da uz iskustvo o puno stvari znaju jednostavno bolje. Svi mi oko 50-te ili stariji znamo koliko smo bili ludi, nestrpljivi i neustrašivi u dvadesetima . . . ja san naviga 20 godin i u dvadesetima mi nije bija problem kad bi se ciklona više sikla nego zaobilazila, a sa vrimenom se to prominilo. Sa malin brodon me ka teenagera nije bilo ničega straj, a sad je jerbo san se svega nagleda i uz to shvatija kako se prirodne sile nemogu obuzdat .… Čitaj više »
Po mome znaci mudrost osobinu covjeka, koji sa svojom akcijom ne osteti suparnika izkustva, koje pridobije potom svojevlastnog ustvarjanja.
A prije godinu dana, jedan moj znanac rekao je, da nije lako biti mudar u vremenu, kad su svi crveni od jeze.
Mudar čovek može naučiti više iz glupog pitanja, nego što budala može naučiti iz mudrog odgovora.
Doživljaj teksta članka a i nečijeg komentara je uvelike ovisan o predubjeđenju sa kojim ljudi započinju čitanje. Manje-više svi oni koji su duže vrijeme prisutni svojim komentarima, otkrili su puno o sebi pa kao takvi kod nekih ljudi izazovu simpatiju a kod nekih “alergiju”
Eto, očiti primjer su Ivo i Son of Alerik i svima je već jasno da kad se Ivo nađe u blizini Alerika, dobije “napad kihanja”;) a u biti meni su oboje simpatični i uglavnom se sa obojicom slažem.
Znam (i vidim) da u zadnje vrijeme, iako rijetko komentiram, imam nekoliko čitatelja na portalu kojima očito idem na živce, pa me “kažnjavaju” minusima, iako bi ja izuzetno volio da mi kroz svoj komentar, otkriju što u mom komentaru ne valja … ali dobro, u potpunosti se slažem sa današnjim člankom i konstatacijom da napredujemo u komunikaciji i postajemo mudriji.