Smije li se Kerum zadnji?

Što god bitnoga se događalo u svijetu oko nas, vrlo rijetko se dogodi da je to predstavljeno kao bitno i u našem medijskom prostoru. Nama su ‘bitne’ naše lokalne ‘znamenitosti’. Fokus javnosti ne određuje sama javnost koja zapravo i ne postoji kao entitet čije bi interese netko znao artikulirati, već taj fokus i tu javnost predstavljaju mediji sami, uz asistenciju njihovih zaštitnika i financijera iz svijeta politike i gospodarstva oslonjenog na garantirane profite iz državnih proračuna svih vrsta.

Do jučer se ni u jednom mediju nije mogao pojaviti bilo koji kritički tekst o Agrokoru i njegovom poslovanju, a danas isti ti mediji, udarajući na najniže strasti puka iz ljudi izvlače sve njihove frustracije, jal, ljubomoru, zavist i kanaliziraju ka trenutnom prinošenju žrtve, ovog puta je to Todorić. Nismo daleko odmakli od (političarskog) prinošenja žrtava bogovima Sustava. Svećenici su na vrhu piramide, puk u podnožju do kojeg se kotrljaju glave žrtava. Scena iz Mel Gibsonovog Apocalypta.

Dosad smo gledali kako se simbolički kotrljaju glave – Sanaderova, Nadana Vidoševića, Zdravka Peveca, Zdravka Mamića. Počelo je s ministrom turizma Ivanom Herakom kojeg se dan nakon prestanka mandata smjestilo u zatvor i maltretiralo sljedećih deset godina (da bi ga se na kraju, nakon uništenog života i karijere oslobodilo svih sumnji). Lista je duga i pokazuje obrazac obračuna Sustava s onima koji mu se u određenom trenutku odbiju povinovati. Dakako da se ne radi o bezgrešnim časnicima Sustava, takvih skoro da nema. Ono što nam se tim odstrjelom poručuje jest postojanje kontrole nad ‘neovisnim sudstvom’, koje procese započinje, vodi i završava po zadatku. To je ono što bi nas moralo prestraviti i što bi moralo biti bitna tema na koju se treba usmjeriti ‘fokus javnosti’, što nikomu od onih koji o tom fokusu odlučuju ne pada na pamet.

Sustavu nije uspjelo političko dekapitiranje Milana Bandića. Njegovo pritvaranje u nedjeljno popodne provedeno je po svim pravilima ‘žrtvovanja’. Kamere pri uhićenju, pri dovozu u Remetinec, javljanja novinara s lica mjesta, optužnice od par tisuća strana, odokativan iznos štete po državu, po grad od nekoliko stotina milijuna kuna. Sve je upućivalo na još jednu dobru zabavu za javnost. Međutim, Sustav se vrlo brzo povukao iz obračuna s Bandićem. Nalogodavci su previdjeli činjenicu da je Bandić dao preko puta Nacionalne i sveučilišne biblioteke izgraditi piramidu koja je putokaz za putnike namjernike i govori o tomu pod čijom je kontrolom grad u kojeg se ulazi. A pod čijom je kontrolom, pokazalo se u trenutku kad je odvjetnik Marijan Hanžeković, mason (po javnom priznanju u emisiji Nedjeljom u 2), kao jamčevinu za Bandića položio svojih 12 milijuna kuna. Prije nego li su ti milijuni bili njegovi, bili su uglavnom u rukama radnika, umirovljenika, a s njihovih računa su skinuti ovrhom Hanžekovićevog odvjetničkog ureda za neplaćenu TV pretplatu, uključujući neplaćanja i za ratne i poratne godine.

U obračunu jednog političkog centra moći s Bandićem smo mogli vidjeti da postoje paralelni, jednako snažni centri moći izvan ili iznad politike same. Vladimir Šeks, doajen zakonodavnih spletki (kako mu tepaju mediji) nije slučajno u jednoj od izbornih noći izjavio: “Politička moć u cijeloj Europi odvija se u neformalnim grupama gremija koje donose stvarne političke odluke koje se onda samo provode u parlamentu. Sumrak parlamentarne demokracije već je dugo u Europi, pa tako i u Hrvatskoj”. Kako u Parlamentu, tako i u sudstvu, dodali bismo.

Jedini (zasad) koji je uspio izići iz okršaja s tim gremijima ranjen, a ne ubijen je Željko Kerum!

Nije proveo niti dana u pritvoru, zatvoru, nije završio poput Srđana Mladinića (vlasnik poduzeća SMS kojeg su uništili pri pokušaju otimanja Podravke) kao beskućnik u socijalnoj kuhinji, kao Mamić u izbjeglištvu, kao Zdravko Pevec temeljito opljačkan, maltretiran po zatvorima i onda pušten da kopa vinograde.

Pogledamo li brojna videa po YouTubeu s Kerumom u glavnoj ulozi, možemo se samo smijati njegovoj nesposobnosti javnog komuniciranja https://www.youtube.com/watch?v=DrzerVemRpg i reći Bože, koja budala. Međutim, vrijeme je pokazalo kako Kerum uopće nije budala, da je inteligentniji od svih političkih i poduzetničkih veličina, da strahovito brzo uči, da je na vrijeme shvatio kako bez oslonca na neki od vladajućih centara moći nema šansi za ostanak u sedlu.

Ono što je krivo procijenio jest da se centar moći nalazi u HDZ-u i Saboru RH.

Poput mnogih je Sanaderov politički kraj dočekao s olakšanjem. Sanader mu nije mogao oprostiti Maybacha, bjesnio je sve dok se nije domogao blindiranog BMW-a čiju nabavku je financirao stanoviti tajkun Marijan Primorac, kako bi navodno zauzvrat njegov (mlađi punoljetnik) sin bio oslobođen u sudskom procesu vođenom zbog njegovog usmrćivanja dviju makarskih djevojaka automobilom na pješačkom prijelazu.

Jadranka Kosor je uspjela nakon Sanaderove ere izgubiti izbore (Milanović dobiti), ali Željko Kerum nije. Kao koalicijski partner HDZ-a s Građanskom strankom koju je osnovao, on i sestra mu Nevenka su postali saborski zastupnici. Kerum se nije pojavio na konstituiranju Sabora pa je zastupničku prisegu kasnije položio. Legenda kaže kako se zaigrao u nekom zagrebačkom casinu (Ako sam i kockao, kockao sam svoje pare – na sličnu provokaciju je kasnije uzvratio protukandidatu Opari u natjecanju za gradonačelnički mandat).

Činilo se u tom trenutku da se Željko Kerum popeo na vrh svijeta. Bio je saborski zastupnik, gradonačelnik Splita, vlasnik Kerum trgovine s 1100 zaposlenih ljudi. Što još poželjeti!? Iz Ogorja, seoceta još koji red brda iza Kozjaka u Dalmatinskoj Zagori do materijalnog uspjeha, osvajanja političkog trona! Željko Kerum imao je sve razloge ovog svijeta da se osjeća pobjednikom.

Onda je dopustio da ga Aleksandar Stanković navuče na tanki led i izjavu kako ne bi htio imati za zeta Srbina. Kerumu nije nikad bio ni na kraj pameti nekakav šovinizam ili ksenofobija, ali je to tako u toj prigodi rečeno zvučalo kao poziv političkim gremijima za njegov odstrjel.

Politički se to nije moglo. Imao je zastupnički imunitet i čvrstu većinu u splitskoj Gradskoj skupštini. Nije se moglo ni financijski, firma Kerum trgovina je bila stabilna, s dnevnim utrškom od 56 milijuna kuna (što mu je davalo obrtni kapital samo od činjenice plaćanja od 120 dana od oko cca 700 milijuna kuna). Ahilovu petu su mu pronašli u hotelu Marjan. Njegova tvrtka Adriatic d.o.o. je kod Hypo Alpe Adria banke podigla kredit od 100 milijuna eura, a Kerum trgovina je jamčila za povrat tog kredita (prema Kerumovoj izjavi – za taj kredit je uplatio jamčevinu od 25 milijuna eura i vratio još 50 milijuna eura te ostao dužan tek 25 milijuna eura plus kamate). Hypo banka sjeda s kompletnim iznosom neotplaćenog kredita na račun Kerum trgovine i tako započinju okršaj s njim. Toliko gotovine nije imao i počinje njegova utrka s gremijima. Rješava se odmah desetak trgovina koje prepušta Mamiću, vlasniku Tommyja. Pa onda još 10, pa još deset predaje Studencu (kasnije je Josip Milavić, vlasnik Studenca išao Kerumovim stopama i svoj lanac dućana “uvalio” Poljacima).

Ali kako smo već primijetili, Kerum brzo uči. Na ruku mu ide i zakon o predstečajnim nagodbama. Te nagodbe je sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić nazvao najvećom pljačkom od privatizacije do danas (kako su funkcionirale predstečajne nagodbe: „Dužnik u “realnom svijetu” duguje 100 milijuna kn za naručenu robu i usluge te 100 milijuna kn banci za kredit, temeljem čega bi vjerovnici trebali imati ukupno 100% glasova, a dužnik 0%.

Međutim, prema “Zakonu o predstečajnom izvlaštenju” to često izgleda ovako; dužnik prizna, a FINA rješenjem utvrdi potraživanja vjerovnicima u iznosu od 100 milijuna kn za isporučenu robu, banci 100 milijuna kn za primljeni kredit, te 700 milijuna kn svojim povezanim tvrtkama, svakoj po 100 milijuna kn na ime jamstva za rečeni kredit od 100 milijuna kn. Utvrđenjem 700 milijuna kn “potraživanja”, koja nisu nastala do otvaranja postupka nagodbe, dužnik stječe 77,7 posto glasova s kojima otpisuje potraživanja stvarnim vjerovnicima u željenom iznosu, primjerice 60%, dok se ostatak “obvezuje” otplatiti na rok od 30 godina uz poček od 2 godine. Dakle, pravi vjerovnici su od 100% glasova pali na 23%, a da se u “realnom svijetu nije ništa dogodilo” te tako ostali bez ikakvog prava na odlučivanje o sklapanju nagodbe koja se sklapa u njihovo ime i odlučuje o njihovoj imovini“.)

Željko Kerum s Kerum trgovinom ide u predstečajnu nagodbu i vlastiti dug povećava (korištenjem povezanih firmi) na preko milijardu i sedamsto milijuna kuna, dio duga otkupljuje sam od banaka, a dobar dio poslovanja uspijeva izvući iz ralja bankrota. Ostaje bez Jokera, trgovačkog centra, bez hotela i nekretnina, ali uspijeva svih 1100 zaposlenika zbrinuti kod Tommyja i Studenca.

U Rogoznici, u maloj zapuštenoj i neuglednoj uvali koju je nekad koristila mornarica JNA, Kerum gradi hotel i resort Perlu (za koncesiju na plažu rogozničkoj općini plaća godišnju najamninu od 35 000 kuna), u prizemlju je dakako i Tommyjev dućan, a u sučeljavanju za novi gradonačelnički mandat s HDZ-ovim Oparom kaže kako osim toga ima i godišnju zaradu od 50 milijuna kuna samo od najamnine.

Na izborima za splitskog gradonačelnika se odvija jedna od stravičnih epizoda izbornog procesa – na prebrojavanju glasova je utvrđeno da je 9,51% glasova nevažećih (Kerum je tvrdio da ih je 11% što je nebitno), što je vjerojatno najviša brojka ikad postignuta u izborima na cijelom svijetu. Kerum je osvojio 44,3% glasova, a HDZ-ov Andro Krstulović Opara 46,19%. Dakako da je Opara postao gradonačelnik. Sumnja u to da je Kerum pokraden na izborima je više nego utemeljena.

Ovih dana su se kroz medije provukle dvije vijesti. Jedna je kako Sud odbija predstečajnu nagodbu Kerum trgovine i proglašava stečaj (uz Kerumovu reakciju tipa Briga me), a druga je kako je neki lik u Kerumov bazen u hotelu Perla izlio nekoliko litara bitumena.

Sitni kriminalac će biti uhvaćen, Todorić će biti u pritvoru, Sanader će biti razvlačen po sudovima, kao i Nadan Vidošević, Pevec će kopati vinograde, a Kerum će bez ijedne kaznene prijave ujutro nakon kave skočiti u bazen, ako ga je volja i tako se pokazati kao jedini koji se uspio izmaći raljama ‘gremija’ koji vladaju iz pozadine državom i svemu u njoj.