Ovu misao sam pročitao u komentaru na tekst na ovom portalu, a napisao ju je naš čitatelj koji se potpisuje kao shumadinac.
Inače, shumadinac (on svoje ime piše malim početnim slovom, vjerujem da zna zbog čega, pa i ja to poštujem) je poznat po svojim mudrim razmišljanjima i po mnogim stavovima koji zaslužuju pažnju, ali meni se ova njegova rečenica baš posebno dopala.
Da, kako i sam shumadinac kaže, postoji izreka da je zdravlje najveće bogatstvo, ali on tvrdi da je najveće bogatstvo ipak vrijeme. I kad se bolje razmisli, čini se da i ovoj konstataciji vrijedi posvetiti pažnju. Razmišljanje me odvede u gimnazijske dane, kada smo učili grčke filozofe i spominjali Heraklita. Panta rei – sve teče! Da podsjetim, on je tvrdio da se sve kreće, teče, sve se mijenja. Ni jedan trenutak se ne ponavlja, to je novi trenutak. U jednu rijeku možeš samo jednom ući, jer već idući put to je druga voda, nešto se promijenilo. Ali onda ga njegov učenik Kratil ispravlja, dopunjuje, ide i dalje i kaže da u jednu rijeku ne možeš ni jednom ući!
Eto, meni se čini da je ovo što je rekao shumadinac nekako nadogradnja izreke da je zdravlje najveće bogatstvo, baš kao što je Kratil nadogradio Heraklitovu tvrdnju. Jedno od gledišta bi moglo biti i, pojednostavljeno – džaba nam je ako i imamo zdravlje, ako nemamo vremena, ako to prekratko traje. Treba nam vrijeme, da što duže uživamo u svom zdravlju. Ali ako tako razmišljamo, već se nameće drugo pitanje, sasvim suprotno – šta ćemo ako nemamo zdravlja, a imamo vrijeme? Bolesni smo toliko da nam se više ne živi, u velikim smo bolovima i mukama i priželjkujemo da nam smrt što prije dođe, ali vrijeme sporo teče, imamo ga na pretek i samo nam otežava život? U takvom slučaju vrijeme ne samo da nije bogatstvo, nego je naš neprijatelj.
Vrijeme je zaista najveće bogatstvo, moglo bi se tako reći, ali ako mi upravljamo njime, ili ako bar do neke mjere upravljamo njime, mada ono teče samo po svome i ne osvrće se na nas. Kada bismo ga mogli ponekad skratiti, a ponekad produžiti, to bi već bilo nešto. Bukvalno, to ne možemo, ali u nekom prenesenom smislu se i to može korigirati. Recimo, svojim biranjem raznih aktivnosti. Ako izaberemo neku aktivnost koja nam je zanimljiva, „brže“ će nam vrijeme proći i bit ćemo zadovoljniji nego ako radimo nešto šta nam je dosadno. Ako više idemo na mjesta koja volimo, ako se više družimo s dragim ljudima, radimo poslove koji nam idu od ruke, vrijeme ćemo provesti kvalitetnije.
Otići na odmor s ljudima koji su nam dragi, pravi je odmor i uživanje, a s dosadnim i naopakim ljudima, to je patnja. U prvom slučaju vrijeme će proletjeti za tren, a u drugom će trajati ko zna koliko. U takvim slučajevima, mi sami možemo na neki način upravljati svojim vremenom, i ko to umije, stvarno je bogat.
I na kraju, je li vrijeme veće bogatstvo od zdravlja? Ma, nije to ni važno baš previše, ali dobro je malo razmišljati o tim i takvim pitanjima. Dobro je na sve ponekad pogledati iz različitih uglova, staviti se u različite pozicije. Ako za to nađemo vremena…
Ako je tako onda smo mi među najbogatijima. Jer imamo vremena. Na bacanje. Ovih dana željeznice su izgleda ušle u modu. Pa će Indija gradit prema Rusiji, Iran prema Libanononu, Izrael prema Omanu. Hrvatska gradi prema Rijeci. Od stoljeća nekog. I još će to potrajat. Jer, šta će gradit? I kad naprave prugu (za Bjelovar), njome se ne vozi. I ministra prometa nije briga. Zašto je to tako. Šta bi ga bilo briga. Jedan je prije njega napravio most u pripizdini, di i danas nema ceste. Ni sa jedne strane. Na most mogu samo izletnici. Sa opremom za penjanje. Drugom su vlakovi izlijetali iz pruga samo tako. Farbali se tuneli. Davalo se par ruka. Zbog estetike. Trajekt udario u otok. Pitali ga oće dat ostavku. Da ne bi, reče. Nisam popizdio. Imam ja nešto dice. Treba to hranit. Ka da sam ja kriv šta u nas ima ludih otoka pa… Čitaj više »
Jednom je netko rekao: Ovo je prvi dan ostatka tvog života. Štedi se od puno, kad je malo, nema se od čega štedjeti. S vremenom je drugačije. Što god radili, ono se neće štedjeti. Kažu da je ljudskom vijeku vrijeme izmjereno u vremenskim odsječcima od treptaja oka. Ne možemo s vremenom kao s Državnim proračunom ići u deficit pa računati s onim što nemamo. Ne možemo ga nadoknaditi, ne možemo posuditi. Vrijeme koje je dar je Sada. Sjecište svih točaka u neprestanoj mijeni. Neki odluče živjeti kao da Boga nema, s rizikom da se razuvjere kad bude kasno. Neki odluče ne riskirati pa živjeti kao da Boga ima jer nikad se ne zna. Neki odluče proživjeti mlitavo, ne zamjerajući se nikomu, šuteći i misleći svoje. Neki odluče da neće odlučivati ni o čemu jer je ionako sve Sudbina pa što god činio, isto ti je. Nema boljih i lošijih izbora,… Čitaj više »
Pa ipak…..Na kraju, bi večina izabrala vrijeme….. Kad nema zdravja, još uvijek ima nada…. A kad nema vremena, svemu je kraj…
SURA 103.
Al-‘Asr – Vrijeme
( Mekka – 3 ajeta )
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Tako mi vremena –
2. čovjek, doista, gubi,
3. Osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.
“Vrijeme je najbolji lijek.”
slika, hiljadu riječi… dedolarizacija na djelu u svim segmentima
Bogatstvo covjeka se mjeri u kvalitetnom slobodnom vremenu. Dzaba ti pare i sve, ako nemas vremena da uzivas u zivotu, tj. u slobodnom vremenu.
Ako pođemo od toga da je tačna tvrdnja da je svaka bolest duševna, posledica toga što ne živimo u skladu sa onim što duša ište, njenog nezadovoljstva, vreme nije neprijatelj, kao što to nije ni simptom bolesti. Dato nam je da nešto naučimo i ispravimo i izlečimo se. Da nađemo istinski svoj smisao i svoj pravi put. U nama je izvor svega. I sirotinje i bogatstva (ma kako koju definiciju istih imao) i tuge i radosti, sreće i nesreće, ljubavi i mržnje, svesti i nesvesti, zdravlja i bolesti… Sve nam je dato, kao bogatom nasledniku, a šta ćemo sa tim bogatstvom uraditi do nas je. Dakako je, na žalost, lakše ubiti (zalečiti) simptome i izvor tražiti napolju, nego upoznati i razumeti sebe i smisao svog postojanja, svog života. Ali i besmisleno. Čitav život se upinjemo da nas drugi prihvate, poštuju, vole, tvrdimo da poznajemo druge, a nismo u stanju upoznati… Čitaj više »
Vrijeme je ljudska izmišljotina potaknuta činjenicom da ništa nije statično, nepromjenjivo, pa je trebalo naći mjerne jedinice kojima bi se mjerili ti intervali i promjene. Tako je izmišljen kalendar, sat… kojima se mjeri trajanje nečega a to trajanje je nazvano – vrijeme. Mjerenje “vremena” je u organizaciji života ljudi potrebno isto kao i mjerenje npr. mase, energije… Bez svih tih izmišljenih mjernih jedinica ljudi ne bi mogli funkcionirati isto kao kada npr. ne bi imali abecedu.
Želim reći da “vrijeme” postoji samo za ljude koji su ga i izmislili te za njega odredili mjere… što bi vrijeme bilo bez čovjeka (?) …ono u stvari ne postoji.
Odakle u ljudima tolika opijenost vremenom? Za većinu ljudi, vrijeme i nije drugo nego niz neizbježnih a neugodnih obaveza, stresnih situacija, raznih gubitaka i drugih nevolja. Ono malo ljudi, što se rodi u sretnim okolnostima, ionako nije svijesno svog (slučajno) povoljnijegg položaja u odnosu na druge ljude. Vjerojatno su i vjere nastale u ljudima iz poriva da se nekako racionalizira taj Sizifov posao što nam nameće vrijeme.
Vrijeme sve rane lijeći……………
U “modernom” zapadnom svijetu u kojem ideš od jutra do mraka na posao koji ti sustav toliko zagadi da ni na njemu ne možeš uživati u plodovima svoga rada,vrijeme za istinski život je definitivno izgubljeno.Jedino je vrijeme utrošeno na prave vrijednosti dragocjeno i vodi ispunjenju i istinskom unutarnjem zadovoljstvu.Svaka stanica tijela osjeća kemiju dugogodišnjeg nezadovoljstva i to definitivno vodi u bolest.Nema zdravlja bez zadovoljstva,ni zadovoljstva bez kvalitetno potrošenog vremena.
Ono,kad kažu…Grci su lijeni,Hrvati su lijeni,Crnogorci su lijeni..Budalaština..
Narodi/ljudi koji znaju sjediti na kavi na suncu i pričati s prijateljima,igrati se s djecom..,šetati prirodom,… su normalni…
Ostalo su zombiji ispranog mozga…Trebamo biti svjesni tko je tu normalan.
Znanstveno je dokazano da su firme koje skraćuju radno vrijeme na ljudskije i izdržljivije uvjete pokazale veću produktivnost..Kad si krepan – nisi produktivan,jednostavno.
Ne radi se od jutra do sutra radi produktivnosti, već zato da ima što više zombija-oni ne razmišljaju.
vrijeme je vrlo važan pojam ako imaš proljev
Nakon toliko komentara o vremenu nema nam druge nego pročitati knjigu.
“Moć sadašnjeg trenutka”, autor Eckhart Tolle.
Zdravlje!?
Misljenja sam da vrijeme postoji i postojati ce u sferama proslosti i buducnosti. Sadasnjost nije prozeta vremenom vec samo osjecajem postojanja SADA I OVDJE.
Svaki pojedinac koji vjeruje da postoji vrijeme u sferi je proslosti i buducnosti. Primjer; jucer sam bio tu i tu a sutra idem tamo…
Razmisljajuci o jucer i misleci na sutra zapravo svaki trenutak koji je sada i ovdje pretvaramo u đavolju igru koja nas udaljuje od onoga sto jest a zivot nam ispunjava depresija i anaksioznost