Poljoprivreda trgovinu Kine i Rusije diže na rekordne razine – Američki silosi puni neprodanog uroda

O vrijednosti poljoprivrede u ekonomiji bilo koje zemlje, a posebno u ruskom planu diversifikacije uvoza već smo pisali ranije. No, vrijednost poljoprivrede ovaj put ne naglašava jedan od ruskih državnih ili provladinih medija, već kineski Global Times, prema kojem su, zahvaljujući ruskoj poljoprivredi, ponovo oborili rekorde u bilateralnoj trgovini.

Godina 2018. još nije ni gotova, a obujam rusko-kineske trgovine je već znatno premašio brojke iz cijele prošle godine, piše Global Times. Nove rekordne su partneri oborili zbog brzog rasta uvoza ruskih poljoprivrednih proizvoda. Ovom brzinom bi u skoroj budućnosti bilateralna trgovina mogla doseći dugo očekivani iznos za dvije zemlje od 100 milijardi dolara godišnje.

Obujam trgovinske razmjene između Rusije i Kine se približava ekvivalentu 100 milijardi dolara, a ove godine se očekuje novi rekord, prenosi kineski vladin Global Times. Glasnogovornik Ministarstva trgovine Kine, Gao Feng, napomenuo je na tiskovnoj konferenciji da su takve brojke bile moguće zbog  brzog povećanja uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Rusije.

U prvih 10 mjeseci ove godine, u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, obujam trgovine između dviju zemalja je povećan za 30% i iznosio je 87,25 milijardi dolara, a danas već premašuje brojke za cijelu 2017. godinu. Gao Feng je izjavio da bi trgovinska razmjena između dvije zemlje uskoro mogla dosegnuti vrijednost 100 milijardi dolara, što je cilj kojeg su Moskva i Peking odredili 2011. godine.

Kao što je napomenuo Gao Feng, nedavno je došlo do povećanja uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Rusije.

“Kina želi nastaviti raditi s Rusijom kako bi ojačala bilateralnu trgovinsku suradnju u poljoprivrednom sektoru i povećala opskrbu Kine ruskom pšenicom”, izjavu kineskog dužnosnika prenosi Global Times.

Posljednjih godina je Moskva ukinula ograničenja za izvoz žitarica i uljarica kao što su pšenica, zob i sjemenke suncokreta, dok je s druge strane na državnoj razini dala veliki poticaj upravo poljoprivrednom sektoru u kojem je, na primjer, proizvodnja žitarica oborila sve rekorde i Rusiju pretvorila u najvećeg proizvođača žitarica na svijetu.

Ministarstvo trgovine Kine je potvrdilo da se s ruskim partnerima pregovara i o kupnji drugih ruskih poljoprivrednih proizvoda, što bi se moglo pripisati diversifikaciji uvoza Kine u svjetlu trgovinskog rata sa Sjedinjenim Državama.

Račun za trgovinski rat s Kinom plaćaju američki poljoprivrednici

Kao i Rusija, Sjedinjene Države su ove godine također zabilježile rekordnu žetvu, ali proizvođači ne mogu naći tržište za svoje proizvode. Nema uopće sumnje da je to posljedica trgovinskog rata kojeg je predsjednik Trump započeo s Kinom. Međutim, najveći paradoks u svemu je činjenica da same žrtve ovog rata ljudi koji su Trumpa doveli na vlast – američki farmeri. I dok Peking traži i pronalazi alternative za uvoz poljoprivrednih proizvoda, posebice u Rusiji, ali i drugim zemljama, američki farmeri se suočavaju s ogromnom krizom.

U Sjedinjenim Državama se vodi prava “bitka za žetvu”. Sama berba se pokazala rekordnom , posebice soje, gdje je prinos bio 4% veći nego prošle godine. Problem je u tome što se ovaj rekordan prinos nema gdje prodati.

Danas se najmanje polovica američke soje, 46% pšenice i 21% kukuruza uzgajaju za izvoz. Većina proizvodnje je odlazila u Kinu. U Iowi i Montani postoje stotine velikih farmi, a gotovo sve su svoj urod prodavale u Kini. Kina je samo od američkih farmera kupovala soje za 17 milijardi dolara godišnje.

Međutim, tijekom trgovačkog rata kojeg je pokrenuo Trump, kineske su vlasti oštro ograničile uvoz soje i žitarica iz Sjedinjenih Država, a vlasti u Pekingu su nametnule carine i na uvoz svinjetine. Rekordna žetva u Sjedinjenim Državama se pokazala praktički nepotrebnom. Cijene poljoprivrednih kultura i dalje padaju. Samo od travnja do srpnja ove godine, soji je cijena pala za 20%, a pšenici za 15%.

U nadi da će tijekom zime i početkom proljeća cijene poljoprivrednih proizvoda porasti, američki poljoprivrednici masovno skladište svoje usjeve. Već su popunili sva tradicionalna skladišta za žitarice i kukuruz. Sada se pune hangari i pomoćne prostorije. U najgorem slučaju će ogromne količine žitarica i soje jednostavno biti bačena po poljima ili će se zatrpati u jame.

Kako bi se pokušalo spasiti što god se može, farmeri su počeli koristiti sve što se može koristiti za skladištenje i pribjegavaju inovacijama, nadajući se da će na globalnom tržištu ipak doći do potražnje. Američki farmeri, na primjer, pakiraju soje u plastične vreće dužine nogometnog igrališta.

Problem je u tome što se pšenica i kukuruz lako skladište, ali i najmanja vlaga uništava soju. Uz vrlo malo vlage, ona se odmah kvari. Međutim, za američke farmere i velike proizvođače nema izlaza. Prodati urod sada bi bilo kao da su ga spalili. Jedina nada da se Trump dogovori s Kinom i da se ponovo otvori kinesko tržište.

“Prije, još tijekom proljeća, 90 posto buduće žetve je već bilo ugovoreno za prodaju. Ove godine, po prvi put, jednostavno nemam kupce za moje žitarice”, rekao je lokalni farmer za javnu radio postaju u Iowi.

“Ranije sam svakog mjeseca uspio prodati sve svoje svinje. Danas svinjetina košta kao prije 15 godina. Moje poslovanje je postalo talac trgovinskog rata kojeg ni ja ni moji susjedi nisu htjeli pokrenuti,  ali za nas je ovo pravi rat. Mi, poljoprivrednici Iowe, živimo na prvoj crti bojišta”, žali se farmer Tim Barek za The Hill.

Pretpostavljalo se da će Kina smanjiti kupnju američke soje za 75%, ali je pad kupnje, kako prenosi državni ured američkog Ministarstva trgovine, premašio 90%. Već je jasno da će gubici američkih farmera iznositi milijarde dolara.

Paradoksalno, Trumpove protekcionističke mjere, izazivajući teški odgovor Kine, mogu biti smrtni udarac za američku poljoprivredu, a upravo su farmeri i njihovi radnici svim srcem 2016. glasali za Trumpa. U “žitnicama” kao što je Montana nisu ni htjeli čuti za bilo kojeg drugog kandidata, a sada se ispostavilo da je predsjednik Trump ugrozio posao i opstanak svojih najvjernijih birača.

Budući da su američkim farmerima zatvorena inozemna tržišta, pogođeni su osvetničkim carinama i izgubili su unosne ugovore zbog trgovinskog rata, predsjednik Trump je odlučio pokrenuti  program spašavanja od 12 milijardi dolara kako bi “nadoknadio” gubitke farmerima. No, do prošlog tjedna nije učinjeno ništa da bi se ublažio udarac, uglavnom zbog birokracije i dugih čekanja, što je do sada rezultiralo vrlo malim isplatama.

Prema američkom Ministarstvu poljoprivrede je farmerima isplaćeno samo 838 milijuna dolara, otkad je u rujnu na raspolaganje sjelo prvih 6 milijardi dolara. Očekuje se da će drugih šest milijardi dolara biti dostupni sljedećeg mjeseca i vlada vjerojatno neće ponuditi više od tog iznosa, izjavio je državni tajnik za poljoprivredu Sonny Perdue, iako to nije dovoljno da pokrije svu štetu američkih farmera.

Ograničenja naknade štete počinju testirati strpljenje farmera. Trgovinski rat ne pokazuje nikakve znakove popuštanja i Kina i SAD su u tom smislu u slijepoj ulici. Kao što se vidi na fotografiji gore, za američke farmere je kritičan pristup tržištu soje, poljoprivredne opreme i drugih proizvoda.

Europa također planira povećati osvetničke carine, veće od onih koje je uvela na američki maslac od kikirikija i sokove od naranče, a Kanada i Meksiko nastavljaju ubirati carine na američku robu, uključujući svinjetinu i sir.

Donald Trump, koji je imao bezuvjetnu podršku većine američkih farmera,  inzistira na tome da će njegov pristup trgovini u konačnici pomoći američkim poljoprivrednicima, a njegov stav dijeli i državni tajnik za poljoprivredu Perdue, koje je prošlog mjeseca ponovio da su poljoprivrednici “fleksibilni” i unaprijed se mogu pripremiti za tržišne uvjete. Naravno da je ovo besmislica, jer ako ijedan sektor ne može planirati tržišne uvjete, posebice ne u postojećem trgovinskom ratu, onda je to poljoprivredni, koji, osim ponude potražnje na tržištu, ovisi i o vremenskim uvjetima i nepogodama.

Američki farmeri, njihovi radnici i obitelji su kao glasači danas podijeljeni između patriotizma i straha od propasti.

“Zapravo sam za predsjednika Svi smo za predsjednika. Želimo da učini sve što treba. Jedino što nismo sigurni jest koliko dugo možemo izdržati?”, objašnjava lokalnom novinaru Rob Alberts, farmer iz Illinoisa.

Uprava je već objavila kako uvodi mjere države potpore farmerima. Kada bi se sav predviđeni novac za odštetu podijelio, što nije slučaj, to bi značilo da će prosječna farma dobiti oko 30 000 dolara subvencija, što je jedna osrednja američka godišnja plaća. Farmeri se također nadaju da će Državna robna i kreditna korporacija otkupiti višak pšenice po višim cijenama. Ta se mjera počela primjenjivati još u vrijeme Velike depresije i sigurno nije dobar znak za budućnost američke poljoprivrede.

Iako Sjedinjene Države ne prestaju kritizirati druge zemlje za državne potpore poljoprivredi, u teškim vremenima Washington pomaže poljoprivrednike na račun poreznih obveznika, što znači da će trump na jednoj strani djelomično ublažiti problem, a stvoriti ga na drugoj.

No, pitanje je hoće li sve ove financijske injekcije uopće spriječiti krizu u poljoprivredi. Čak je i američki ministar poljoprivrede već priznao da će dobit od poljoprivrede u 2018. godini, unatoč rekordnom prinosu, biti najniža u posljednjih 12 godina. Naredne godina također ne obećavaju ništa dobro.

Uostalom, kineske vlasti i obični građani Kine vrlo osobno i bolno shvaćaju trgovinski rat sa Sjedinjenim Državama. Za njih sankcije nisu samo posao, već ogorčenje i “šamar u lice”. Stoga kineski kupci sada grozničavo privlače nove dobavljače, a Rusija im je siguran partner za sve što može izvesti.

Tu je i Brazil, gdje se novi predsjednik ne usuđuje suprotstaviti lobiju velikih zemljoposjednika i Kina je upravo potpisala veliki ugovor za kupnju brazilske soje, čak i ako je skuplja od američke. Sljedeće godine bi urod soje u kinu mogla plasirati i Argentina, drugi svjetski lider u proizvodnji ove kulture.

U vjerojatnom razvoju događaja u kojem će Kina, kao što je potvrdilo Ministarstvo trgovine u Pekingu, pšenicu kupovati iz Rusije, soju iz Brazila, kasnije i iz Argentine, za godinu ili dvije bi se moglo dogoditi da se američki poljoprivrednici jednostavno neće moći vratiti na kinesko tržište.

To će samo ubrzati proces gubitka vodećeg statusa u izvozu poljoprivrednih proizvoda na globalnoj razini. U posljednje dvije godine su Sjedinjene Države izgubile Rusiju, gdje su ranije izvozile pšenicu. Uskoro će američki proizvođači soje i drugi farmeri iz Kine biti izbačeni od strane Argentine i Brazila.

Trumpovo odbijanje ulaska u sporazum “Transpacifičkog partnerstva” je također izazvalo kritike poljoprivrednika, što je logično, jer su se nadali otvaranju tržišta u jugoistočnoj Aziji. Sada je ova opcija vrlo upitna.

Na sve ovo mora se dodati da su carine na uvoz čelika i aluminija, nametnute od strane Trumpa, neizravno pogodile poljoprivrednike, jer sva oprema, konstrukcije, priključci ili kontejneri koji sadrže te metale koštaju sve više.

Međutim, svi te problemi bi se nekako mogli prevladati da su stope na kredite ostale na istoj ili nižoj razini, ali ih FED redovito podiže, što znači da su krediti za poljoprivrednike sve skuplji, a njihov dug kod banaka raste.

Trumpovi nespretni pokušaji da “kažnjava” Kinu sliče načinu na koji je predsjednik Carter 1980. godine odlučio “kazniti” SSSR za slanje vojske u Afganistan. Tada su u paketu sankcija su bile zabrane američkim farmerima da prodaju pšenicu Sovjetskom Savezu. Ova odluka se pokazala devastirajućom i za nekoliko godina je američka poljoprivreda ušla u duboku krizu. Mjesto dobavljača žitarica za sovjetsko tržište su odmah preuzeli poljoprivrednici iz Argentine, Brazila, Kanade i Australije, a brojne američke farme su bankrotirale.

Tada je američki agroindustrijski kompleks preživio krizu kakvu nije prošao još od vremena Velike depresije.  Američki poljoprivredni sektor danas ima sve šanse za istu masovnu propast, ali to neće poremetiti isporuke na zahtjevna tržišta.

Kina Rusiji ponudila da uzme američko mjesto na tržištu poljoprivrednih proizvoda

Previđajući ovakav scenarij, Peking je u jeku žetve ponudio Moskvi da zamjeni SAD na kineskom tržištu poljoprivrednih proizvoda, a dogovor je postignut vrlo brzo. Kao što smo rekli u uvodu, još uvijek se pregovara, kako bi trgovinska razmjena bila i veća.

Trgovinski rat između Kine i Sjedinjenih Država se pokazao kao odlična prilika za povećanje izvoza ruskih poljoprivrednih proizvoda u Kinu, izjavio je ekonomist He Czhenenvei, glavni tajnik kineske Udruge za razvoj poduzeća u inozemstvu,.

Kina je već tada upozorila da neće uvoziti toliko robe iz Sjedinjenih Država, a do početka trgovinskog rata je godišnje uvozila do 95,5 milijuna tona soje, a glavni izvoznici su bili Brazil, SAD i Argentina. Obujam uvoza iz Sjedinjenih Država je bio oko 32,85 milijuna tona. Kako je Peking odlučio zaustaviti ovu trgovinsku praksu, odmah se otvorila prilika za Rusiju, rekao je Czhenenvei, koji je naglasio kako je prednost ruskih poljoprivrednika i velikih farmi što ruska soja nije genetski modificirana.

U ovom trenutku Kina godišnje iz Rusije uvozi oko 500 tisuća tona soje. Povećanjem sadnica soje Rusija bi imala šanse za privlačenje kineskih investitora, izjavio je kineski ekonomist.

Istaknuo je da je Kina veliko tržište koje nudi nesvakidašnje mogućnosti za formiranje lanca investicija, proizvodnje i prodaje. Prije samo tri mjeseca su kineski investitori bili u potrazi za ruskim partnerima, jer samo izravno poslovanje između dvije zemlje pogoduje Kini kao  ulagaču u Rusiju, a Rusiji kao izvozniku u Kinu.

“Posao mora biti dogovoren na obostranu korist”, rekao je He Czhenenvei, a prema najnovijim podacima koje je objavio Global Times nije dugo trebalo da se s riječi prijeđe na djela.

Global Times / The Economist / NYT / VZ