Tko sije vjetar žeti će oluju – Opaki tiranin Macron i “Pariški Maidan” bez kolačića

Tko sije vjetar žeti će oluju. Tko je uništio Libiju dobio je izbjeglice. Tko je podržao državni udar u Ukrajini dobio je isti kod kuće. Sloboda se od neslobode razlikuje postojanjem slobode, ali danas u Francuskoj nije tako.

Francuska se suočava s revolucijom. Zlobna vlada Marcona je podigla cijene goriva, što znači da je proizvodnja “Molotovljevih koktela” postala skuplja.

Čak i vrlo mlade pristaše “Žutih prsluka” ne mogu podnijeti život u takvoj nepravdi i masovno su izašli na ulice ili blokirali rad obrazovnih ustanova. Rezultat svega je da su satrapi režima odlučili da nema milosti i francuski ministar unutarnjih poslova je dao zeleno svjetlo policiji i žandarmeriji da svaki oblik nasilja bez traženja odobrenja nadležnih suzbiju silom. Jedan divan dan u središtu romantičnog Pariza danas se može pretvoriti u novu “Bartolomejsku noć”, poput krvavog pariškog pira kada je u noći uoči dana svetog Bartolomeja, 24. kolovoza 1572. godine, francuska kraljica Katarina Medici organizirala pokolj istaknutih hugenota, francuskih protestanata, kojeg su po naredbi svog Karla IX, tadašnjeg kralja Francuske, napravili katolici.

Danas smo u Francuskoj, pri kraju 2018. godine, ali bi mogli povući paralelu s Ukrajinom početkom 2014. Dobro, američki senator John McCain je mrtav i opravdano je odsutan na ulicama Pariza. Ali gdje je Mustafa Masi Nayyem, ukrajinski novinar i aktualni Porošenkov zastupnik u Vrhovnoj Radu, sada kad je potreban? Gdje je nestala Victoria Nuland? Konačno, gdje su kolačići za prosvjednike?

Ministri vanjskih poslova Francuske i Njemačke su već govorili o nedopustivosti korištenja nasilja protiv mirnih prosvjednika. Doduše u Kijevu, ali valjda to vrijedi i za Pariz. Ili treba nova izjava i konferencija za novinare na kojoj će ponoviti svetu istinu na kojoj se temelji zapadna demokracija.

Međutim, mirni prosvjednici u Parizu, odnosno dio udarnih skupina, rade upravo isto kao što činili prosvjednici u Kijevu. Ne svi, naravno, ali izdvojene skupine koje napadaju prolaznike, policajce, pale gume, ponekad s cijelim automobilima, neki provale u trgovine ili razbijaju izloge. Komadima kamenja se uništava povijesna jezgra grada.

Stoga je uporaba nasilja protiv mirotvoraca definitivno neprihvatljiva. No ova tvrdnja je vrijedila samo za Kijev, ali isto tako za Caracas u Venezueli, São Paulo u Brazilu, Damask, Kairo i druge bjelosvjetske “diktature”.

Pa kad je tako, diktator Emmanuel Macron pod pritiskom svjetske demokratske javnosti mora raspustiti 90 000 policajaca koji su se mobilizirali kako bi rastjerali demonstrante, ali prije toga svi kao ukrajinski Berkut prvo moraju kleknuti pred prosvjednicima, plakati i ispričati im se, a onda ih se može žive paliti.

VIDEO – Raspušteni ukrajinski Berkut se nakon prevrata ispričava prosvjednicima

I da, jučer je francuski ministar unutarnjih poslova Christophe Castaner rekao da će na ulicama Pariza izaći policijska oklopna vozila. Gospodo Francuzi, vratite oklopna vozila i njihove posade u vojarne, kao što je bio prisiljen učiniti Viktor Janukovič. Bolje je oklopna vozila i suzavac kasnije koristiti protiv umirovljenika.

Francuska je tamnica naroda. Kriminalni režim Macrona se još uvijek nije pokajao za sva svoja nedjela.

Zločesti francuski vlasnik je ubio četvero nevinih ljudi, pravih patriota armenskog podrijetla. Zapravo ne baš, jer je posljednja žrtva, starica od osamdeset godina u Marseilleu, bila Zaineb Redouane, rođena u Alžiru. Njihova krv vapi za osvetom.

Premijer Eduard Philip je krvolok! Emmanuel Macron mora otići! Neka moj narod ode! Ne, ispričavamo se, ovo bi bilo iz druge priče…

Ukratko, tiranski režim Emmanuela Macrona mora formirati prijelaznu Vladu nacionalnog pomirenja s oporbom. Zatim mora predati narodu zlatni WC i potpisati sporazum s opozicijom, a jamci ovog sporazuma će biti ukrajinski ministar Pavel Klimkin i predsjednik Vrhovne Rade Andrej Parubij. Na Ruse ne treba ni računati. Nakon toliko potpisanih bezvrijednih sporazuma su vjerojatno odlučili da će kod svih budućih praviti strogu selekciju.

U Francuskoj, čak i u nas, jako je popularna pjesma “Non, je ne regrette rien” u kojoj slavna Edith Piaf  pjeva “kako se ne kaje ni za što, ni za dobro ni loše učinjeno u životu”.

VIDEO – Edith Piaf “Non, je ne regrette rien”

Ali pjesma ne može biti temelj unutarnje i vanjske politike. Koliko tisuća godina u svijetu govore da tko sije vjetar žeti će oluju. Karma je gadna stvar. Tko je uništio Libiju dobio je izbjeglice. Tko je podržao državni udar u Ukrajini dobio je isti kod kuće.

Tako Francuzi svojim elitama daju što zaslužuju. Bumerang karme se uvijek vraća. A božji mlinovi sada melju puno brže nego prije.

Radio “Sovjet Informbiro” pušta za Pariz pjesmu Sergeja Šnurova “Nikoga mi nije žao”, gdje autor podsjeća na svijet bez empatije u kojem nitko nikoga ne žali, pa tako ni njemu nije žao nikoga.

VIDEO – Sergej Šnurov “Nikoga mi nije žao”

https://www.youtube.com/watch?v=nY-Su6LXwUg

Ali ozbiljno, danas je nastavak banketa i autor ovih redaka, ruski novinar i ekonomist Aleksandar Rodžers, ovdje razmišljao o dva moguća scenarija.

1. Macron neće rastjerati prosvjednike, a riječi prvog predsjednika Ukrajine Kravčuka “kako će Ukrajina postati druga Francuska” će se ostvariti, ali u obrnutom smislu. Naime, Francuska će se pretvoriti u drugu Ukrajinu.
2. Emmanuel Macron će uporabom teške sile rastjerati prosvjednike, a godine koje dolaze pretvorit će u “opaki feud” u kojem on samo može  igrati ulogu okrutnog tiranina.

“U oba slučaja je u Francuskoj posijano sjeme građanskog sukoba i mi smo, u načelu, zadovoljni objema opcijama, zaključuje”, ruski novinar i ekonomist.

JP Gazeta