Thierry Meyssan: “Žuti prsluci” i čiji je dužnik Emmanuel Macron?

Predsjednik Macron se često predstavlja kao “Rothschild Boy”. To je istina, ali sekundarna. Thierry Meyssan pojašnjava kako Macron pobjedu u izbornoj kampanji uglavnom duguje Henryu Kravisu, vlasniku jedne od najvećih svjetskih financijskih tvrtki, ali i NATO paktu, a ovaj dug traži da riješi krizu s prosvjedničkim pokretom “Žutih prsluka” koji peti vikend zaredom prosvjeduju diljem Francuske.

Emmanuel Macron se nije osjećao predodređenim za karijeru u politici. Kao mladić se nadao se da će postati filozof, onda je postao visoki državni službenik i poslovni bankar. Kako bi mu dobio pomoć na tom putu, posjećivao je elitu Francusko-američke zaklade i njemačkog Marshallovog fonda Sjedinjenih Država.

U ovom je miljeu upoznao Henrya i Marie-Josée Kravis u njihovom stanu na Park aveniji u New Yorku. Bračni par Kravis, gorljive pristaše američke Republikanske stranke, među velikim su svjetskim akterima koji politiku kroje izvan dometa medija. Njihova tvrtka KKR & Co. Inc. je, kao Blackstone i Carlyle Group, jedan od glavnih svjetskih investicijskih fondova.

“Emmanuelova znatiželja za “očitom stavom” bila je fascinantna, kao i sposobnost da sami kažete da možete učiniti sve što ste zamislili. Imao je žeđ za znanjem i želju da razumije kako stvari funkcioniraju, ali bez imitacije ili kopiranja bilo koga. U tome je ostao potpuni Francuz”, izjavila Marie-Josée Drouin, kasnije gospođa Kravis.

Uz dvostruku preporuku, para Kravis i Jean-Pierre Jouyeta, prijatelja Françoisa Hollandea i Nicolasa Sarkozya, Macron se je integrirao u zatvoreni krug tima Hollandeove kampanje. U elektroničkoj pošti upućenoj američkoj državnoj tajnici Hillary Clinton, direktorica političkog planiranja Jake Sullivan je imenovala četvoricu glavnih članova tima za kampanju socijalističkog kandidata, uključujući i tada nepoznatog Emmanuela Macrona. Navodi da će Macron vjerojatno postati prvi čovjek francuskog Ministarstva financija.

Međutim, kada je François Hollande izabran, Emmanuel Macron je postao pomoćnik glavnog tajnika Elizejske palače i preuzima političku funkciju. Čini se da je imao ambicije da naslijedi Jean-Pierrea Jouyeta kao ravnatelj Fonda za depozite i pošiljke, koji je u svibnju 2014. povjeren glavnom tajniku Elizejske palače.

Nekoliko dana kasnije je Macron, na prijedlog bračnog para Kravis, pozvan u Klub Bilderberg, gdje je održao snažan govor na savršenom engleskom jeziku, govoreći protiv svog šefa Françoisa Hollandea. Kad se vratio u Pariz, podnio je ostavku u Hollandeovoj vladi.

Bračni par Kravis je među glavnim stupovima Kluba Bilderberg, kojim upravlja Marie-Josée Drouin-Kravis. Suprotno uvriježenom mišljenju, Bilderberg nije mjesto gdje se donose odluke. Arhivi svjedoče o činjenici da su klub stvorili CIA i MI6, a potom je postao tijelo utjecaja NATO pakta, koji izravno brine za njegovu sigurnost. Budući da je Macronov govor dobro primljen, postao je jedan od ljudi od povjerenja NATO pakta u Francuskoj.

Nakon što je napustio politiku, Macron se u nju više nije se želio vratiti. Obrazložio je to u više navrata i govorio kako želi postati sveučilišni profesor. Uz pomoć esejista Alaina Minca, koji je primljen u Klub Bilderberg 2008. godine, stekao je mjesto na Berlinskom sveučilištu, a drugo na Londonskoj školi ekonomije, ali nije mogao pronaći mjesto na Harvardu.

Međutim, u kolovozu 2014. godine, tri mjeseca nakon što je “napustio politiku”, na prijedlog Jean-Pierre Jouyeta, koji je u Klub Bilderberg primljen 2009. godine, François Hollande ga je imenovao za ministra gospodarstva, industrije i digitalne tehnologije.

U knjizi objavljenoj 2018. godine, François Hollande tvrdi kako je to bila njegova ideja. Može i biti da je bilo tako, ali bi to značilo da bivši francuski predsjednik nije bio obaviješten o Macronovom govoru na sastanku Kluba Bilderberg, iako je tamo bio prisutna i jedan od njegovih ministrica i bliska prijateljica Fleur Pellerin.

VIDEO – Henry Kravis i bivši zapovjednik CIA-e general David Petraeus 2014.

U prosincu 2014. je Henry Kravis stvorio vlastitu obavještajnu agenciju, KKR Global Institute. Za čelnika je imenovao bivšeg ravnatelja CIA-e, generala Davida Petraeusa. S Kravisovim privatnim fondovima, bez da je o tome obavještavao Kongres, Petraeus je vodio  operaciju “Timber Sycamore” koju je pokrenuo predsjednik Barack Obama.

To je bila najveća trgovina oružja u povijesti u koju je bilo umiješano najmanje 17 država i prodano je na tisuće tona oružja vrijedno nekoliko milijardi dolara. U tom su poslu Kravis i Petraeus postali su glavni dobavljači oružja za ISIL.

Francuski predsjednik Bilderberga, Henri de Castries, pozvao je zamjenika gradonačelnika Le Havrea, Edouarda Philippea na godišnji sastanak, koji je tom prigodom održan u lipnju 2015. u Austriji. Philippe je trebao ponovno biti pozvan u svibnju 2016., ovaj put u Njemačkoj. Tijekom predsjedničke kampanje u Francuskoj, Henri de Castries i Edouard Philippe su podržali François Fillona, ali su ga odbacili čim je Jean-Pierre Jouyet predao financijske dokumente koje je prikupio od Inspektorata financija o sumnjivim poslovima gospođe Fillon. Skandal s nezakonitim isplatama stotina tisuća eura državnog novca svojoj supruzi je pokopalo Françoisa Fillona i u kampanju ulazi Emmanuel Macron.

U travnju 2016. Emmanuel Macron je utemeljio je svoj politički pokret ili stranku “En Marche“, čija je marketinška strategija kopirana od “Kadime” Ariela Sharona kako bi se pretvarala da nije ni  ni “desna” ni “lijeva” stranka. Što se Macronovog programa tiče, izgrađen je na bilješkama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, nastale 1948. u sklopu Marshallovog plana s ciljem rekonstrukcije europskog gospodarstva razorenog u Drugom svjetskom ratu, te Instituta Montaigne, kojim je predsjedao Henri de Castries.

Zapravo, “En Marche” je nastao u uredima Instituta Montaigne, ali je Castries zavaravao Fillona da je to bila čista podudarnost i da nije podržao Macrona. Mjesecima je nastavio pričati Fillonu da je spreman postati njegov premijer.

U početku se financiranje pokreta “En Marche” uopće nije nadziralo. Bila je to jednostavna udruga koja je dobivala darove iz inozemstva. Imena sponzora nisu otkrivena ni poreznom uredu, a jedan od njih bio je i milijarder Henry Kravis.

Tijekom svoje kampanje se Emmanuel Macron redovito susretao s bivšim predsjednikom Međunarodnog monetarnog fonda, Dominiqueom Strauss-Kahnom. Ovi su susreti prestali tek kad je o njima počeo pisati Le Parisien.

Dominique Strauss-Kahn, također član Kluba Bilderberg od 2000. godine, donio je Macronu i podršku visokih vladinih dužnosnika i francuskog menadžmenta.

U lipnju 2018. ministar za mlade i nacionalno obrazovanje, Jean-Michel Blanquer, pozvan je na prijedlog Henria de Castriesa na godišnji sastanak Kluba Bilderberg, koji se ovaj put održao u Italiji. Ovaj odvjetnik, stručnjak za ustavno pravo, uvijek je povezivao političku znanost i obrazovanje. Bio je jedan od tri središnja ravnatelja Ministarstva obrazovanja, a zatim direktor prestižne “Ecole Supérieure des Sciences Economiques et Commerciales” (ESSEC). Dugi niz godina je poznavao Castriesa, kojega je posjećivao u Institutu Montaigne.

Kada je u Francuskoj počela kriza “Žutih prsluka”, brzo je postalo očito da je to bio duboki problem koji se mogao riješiti samo rješavanjem pitanja globalnih financija, što predsjednik Macron ne može učiniti. Tijekom svoje izborne kampanje on je iznenadio sponzore na večeri u New Yorku optužbama protiv takozvane “financijalizacije gospodarstva”. Bila je to samo izborna retorika. Gospodin i gospođa Kravis su Macrona pozvali na odgovornosti i objasnili mu da je “financijalizacija” sustav koji im omogućava da dobivaju “zarađene otkupnine”, koje su ih napravile onim što jesu.

Suočen s pokretom “Žutih prsluka”, predsjednik Macron će morati žrtvovati svog premijera, gotovo sigurno zbog gubitka sljedećih izbora za Europski parlament u svibnju 2019. Ali ako Edouard Philippe mora ostati još pet mjeseci, tko će ga zamijeniti? Kada financiranje svoje izborne kampanje i izbor svog premijera dugujete NATO paktu, nezamislivo je da ga zamijenite bez da prvo put pozovete sjedište Sjevernoatlantskog saveza u Bruxellesu. Idealan kandidat za taj posao bi stoga bio aktualni ministar obrazovanja Jean-Michel Blanquer, zaključuje Thierry Meyssan.

U ovom opisu Meyssan i ne spominje “Žute prsluke” i njihove zahtjeve. Kao da sumnja da pokret može ozbiljnije ugroziti okove u kojima se nalaze sve francuske institucije. Problem parlamentarnih liberalnih demokracija i jeste taj što je svako zamjenjiv i ostavka bilo kojeg dužnosnika ne znači baš ništa. Imaju li “Žuti prsluci” snage da se bore protiv sustava, ne protiv Macrona osobno, koji trenutno vodi Francusku, a već sutra ne mora biti predsjednik? Logičan je scenarij da bi na njegovo mjesto došao novi kandidat, koji bi provodio istu politiku kakvu je vodio on, a prethodno François Hollande i Nicolas Sarkozy. Jedino čemu se možemo nadati je da će pokret “Žutih prsluka” razbiti staru “ustavotvornu paradigmu” u kojoj su se ujedinjavali ljevica, centar, liberali i republikanci, samo kako na vlast ne bi došli takozvani “fašisti” Marine Le Pen ili neki drugi kandidat koji nije dio spomenute hobotnice koja je Macrona dovela na vlast i od njega traži da riješi ovaj problem kako god zna.

Voltairenet